REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 6 Pr-645/2020-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj
stvari tužitelja-protutuženika M.B.₁ OIB: … iz K., kojeg zastupaju odvjetnici iz O.d. M.K., iz
Z., protiv tuženika-protutužitelja H.i. d.o.o. OIB: … Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz O.d. B.P. iz Z. radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. rujna 2023. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M.B.₂, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika V.B., odvjetnice, dana 08. studenog 2023. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom
otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od

07.01.2020.g. kojom je tuženik H.i. d.o.o., Z., OIB: … otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: … od dana 01.04.2017.g. što ga je sklopio sa tužiteljem M.B.₁,
K., OIB: ...

2. Nalaže se tuženiku H.i. d.o.o., Z., OIB: … da tužitelja M.B.₁, K., OIB: … vrati na posao u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku H.i. d.o.o., Z., OIB: … da plati tužitelju M.B.₁, K., OIB: … troškove ovog postupka u roku od 8 dana. "

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 586,42 eur / 4.418,38 kn1 u roku od 15 dana.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 6 Pr-645/2020-31

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. veljače 2020 podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja
nedopuštenosti otkaza. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika temeljem
ugovora o radu od 01. travnja 2017. na radnom mjestu razvojni inženjer AS-a
programer specijalist u jedinici Odjel aplikacijskih sustava u sektoru za informatiku.
Odlukom od 07. siječnja 2020. tuženik je otkazao tužiteljev ugovor o radu zbog
skrivljenog ponašanja, a iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da se otkaz temelji
na obraćanju tužitelja raznim državnim institucijama. Prije otkaza tuženik je tužitelju
uputio upozorenja koja se odnose na neopravdano napuštanje radnog mjesta.
Tužitelj tvrdi da ga tuženik prije otkaza nije pisano upozorio na mogućnost otkaza, jer
se razlozi otkaza ne odnose na razloge navedene na prethodno danim upozorenjima.
Tužitelj je naveo da njegovo obraćanje određenim institucijama kojima je prijavljivao
nepravilnosti u radu tuženika, ne može biti opravdan razlog za otkaz što proizlazi iz
članka 117 stavak 2 Zakona o radu. Tužitelj tvrdi da tuženik prije otkaza nije proveo
postupak savjetovanja s radničkim vijećem.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da
tužba nije podnesena u zakonskom roku od 15 dana pa je predložio da sud odbaci
tužbu. Tuženik je tužitelju uputio upozorenja na obveze iz radnog odnosa i
mogućnost otkaza i to 12. veljače 2019. i 28. studenog 2019., a upozorenja su
upućena zbog neopravdanog izostanka s posla. Tužitelj je nakon navedenih
upozorenja 15. studenog 2019. i 06. prosinca 2019. za vrijeme radnog vremena sa
svoje privatne e-mail adrese uputio e-mailove predsjedniku Vlade RH i resornom
ministarstvu u kojima je naveo neistine o tuženiku i time je povrijedio obvezu iz
radnog odnosa jer je za vrijeme radnog vremena obavljao privatne poslove i prekršio
je odredbe tuženikovog etičkog kodeksa. Prije otkaza tuženik je tužitelju omogućio
iznošenje obrane, ali navodi iz obrane nisu uzeti u obzir. Prije donošenja odluke o
otkazu tuženik je proveo savjetovanje s B.K., sindikalnim
povjerenikom u funkciji radničkog vijeća za tuženikov sektor za informatiku u kojem je
radio tužitelj.

3. Podneskom od 17. ožujka 2020. tuženik je protiv tužitelja podnio protutužbu
kojom je predložio da ako sud utvrdi da otkaz nije dopušten, tada tuženik predlaže da
sud utvrdi sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika s danom 08.
ožujka 2020. godine. Protutužbu je tuženik obrazložio tako što je naveo da postoje
okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih
okolnosti i interesa ugovornih strana, nije moguć.

4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 09. lipnja 2022.
tužitelj predlaže da sud utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 07. siječnja

2020., da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad te da mu nadoknadi parnični
trošak. Tužitelj je postavio alternativni tužbeni zahtjev na način da predlaže da
ukoliko sud usvoji protutužbeni zahtjev tuženika, tada tužitelj predlaže da sud naloži
tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu
isplati iznos od 94.786,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09.
ožujka 2020. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odluku o otkazu od 07. siječnja

2020. (list 6-8 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 20. siječnja 2020. (list 9 spisa),
zahtjev za mirenje od 05. veljače 2020. (list 10 spisa), zapisnik o mirenju (list 11-12

3 Poslovni broj: 6 Pr-645/2020-31

spisa), dopis tužitelja Upravi tuženika od 15. travnja 2019. (list 13 spisa), ugovor o
radu od 01. travnja 2017. (list 18-19 spisa), upozorenje na obveze iz radnog odnosa
od 12. veljače 2019. i 28. studenog 2019. (list 24-27 spisa), e-mail korespondenciju
(list 28-35 spisa), poziv na iznošenje obrane od 13. prosinca 2019. i od 20. studenog

2019. (list 36-37, 70 spisa), Etički kodeks tuženika (list 38-57 spisa), Sporazum o
uređenju uvjeta za rad radničkog vijeća i imenovanih sindikalnih povjerenika u funkciji
radničkog vijeća od 16. srpnja 2014. (list 49-56 spisa), dopis Sindikata od 29. studenog 2019. (list 57 spisa), e-mail od 05. veljače 2020. (list 58 spisa), presliku povratnice (list 69 spisa), dopis tuženika od 08. rujna 2020. (list 80 spisa), dopis Sindikata od 11. veljače 2019. (list 81 spisa), dopis tuženika sindikalnom povjereniku od 23. prosinca 2019. (spis 89-90 spisa), odluku o upućivanja na postdiplomski specijalistički studij od 25. listopada 2021. (list 99-100 spisa), e-mail korespondenciju s prilozima (list 101-119 spisa), obračunske liste (list 120-121 spisa), dopis tuženika od 18. listopada 2021. (list 122 spisa), rješenje o plaći od 19. travnja 2017. (list 128 spisa), ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 29. listopada 2021. (list 133 spisa), izvansudsku nagodbu od 27. srpnja 2020. (list 134-135 spisa). U postupku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka V.J. (list 155-159 spisa).

6. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da
tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Uvidom u ugovor o radu od 01. travnja 2017. utvrđeno je da je tužitelj bio
zaposlen kod tuženika na radnom mjestu razvojni inženjer AS-a programer specijalist
u jedinici Odjel aplikacijskih sustava u sektoru za informatiku.

8. Odlukom od 07. siječnja 2020. tuženik je otkazao tužiteljev ugovor o radu
od 01. travnja 2017. zbog skrivljenog ponašanja. U odluci je navedeno da je
poslodavac prije otkaza radnika više puta pisanim putem upozoravao na dužnost
urednog ispunjavanja obveza iz radnog odnosa te na mogućnost otkaza i to 12.
veljače 2019. zbog neopravdanog napuštanja radnog mjesta za vrijeme radnog
vremena u više navrata i 28. studenog 2019. zbog neopravdanog izostanka s radnog
mjesta 08. studenog 2019. Nakon navedenih upozorenja utvrđeno je da je radnik 15.
studenog 2019. u 14.16 sati za vrijeme radnog vremena sa svoje privatne e-mail
adrese posao e-mail na adrese predsjednika Vlade RH, [email protected],
Ministarstvu i Upravi u kojim je naveo da nakon nekoliko godina kasni plaća u H.i. d.o.o. te da li to ima veze s ovrhom unutar H.i. d.o.o. S obzirom da je poslodavac 15. studenog 2019. isplatio radnicima plaću za listopad 2019. i o tome ih obavijestio na uobičajeni način, poslodavac je zaključio da je iznošenjem neistinitih i netočnih podataka radnik obmanuo institucije kojima je uputio e-mail i H.i. d.o.o. kao svog
poslodavca te ga je neopravdano prikazao kao poslodavca koji na vrijeme ne
isplaćuje plaću svojim radnicima. Time je radnik ponovo prekršio obveze iz radnog
odnosa. Osim toga, radnik je 06. prosinca 2019. u 12,35 sati za vrijeme radnog
vremena sa svoje privatne e-mail adrese uputio e-mail predsjedniku Vlade RH
nazvan "Apel za hitno razrješenje vodstva u H.i. d.o.o." u kojem je naveo niz neistina o pojedinim radnicima H.i. d.o.o. bez ikakvih valjanih dokaza o tvrdnjama koje navodi te je ponovo obmanuo instituciju predsjednika Vlade RH. Time je radnik postupio suprotno Etičkom kodeksu poslodavca i to postupanja u dobroj vjeri, pravilima odgovornog ponašanja, vrijednosti čuvanja ugleda društva i lojalnosti prema vlasniku i etički ispravnom ponašanju u skladu s usvojenim etičkim

4 Poslovni broj: 6 Pr-645/2020-31

načelima i vrijednostima društva pri izvršavanju radnih obveza na radnom mjestu i
djelovanju izvan radnog mjesta i ponašanja radnika sukladno načelu poštivanja i
uvažavanja osobnosti i dostojanstva svake osobe. Takvim postupanjem radnik je
učinio povredu obveze iz radnog odnosa kršenjem etičkih propisa i ponašanjem
protivnom Etičkom kodeksu poslodavca. Osim toga, obavljanje navedenih radnji
radnik je učinio na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena, dakle u vrijeme u koje
je trebao obavljati radne zadatke za poslodavca.

9. Odluka o otkazu dostavljena je tužitelju poštom 08. siječnja 2020. i tužitelj
je protiv odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava koji je dostavljen tuženiku

20. siječnja 2020. (što je vidljivo iz tuženikovog štambilja na navedenom zahtjevu na
listu 9 spisa). Kolektivnim ugovorom tuženika predviđen je postupak mirnog
rješavanja spora pa je tužitelj 05. veljače 2020. tuženiku podnio zahtjev za mirenje
koje je okončano 12. veljače 2020., što je vidljivo iz zapisnika o mirenju na listu 11 i

12. spisa. S obzirom na navedeno rok od 15 dana u kojem je tužitelj mogao podnijeti
tužbu sudu teče od dana okončanja postupka mirnog rješavanja spora, sukladno
članku 133 stavak 4 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014), što znači da je rok za
podnošenje tužbe počeo teći 13. veljače 2020., a posljednji dan navedenog roka bio
je 27. veljače 2020. godine. S obzirom da je tužba zaprimljena na ovom sudu 28.
veljače 2020., a predana je na poštu 26. veljače 2020. (što je vidljivo iz prijemnog
štambilja suda otisnutog na tužbi i iz službene bilješke na tužbi) sud je zaključio da je
tužba podnesena u roku od 15 dana sukladno članku 133 stavak 4 Zakona o radu,
što znači da je tuženikov prigovor nepravodobnosti tužbe, neosnovan.

11. Iz dopisa od 23. prosinca 2019. (list 89-90 spisa) koji je tuženik uputio
sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća za sektor za informatiku S.H.i.,
gospodinu B.L., proizlazi da je tuženik zatražio očitovanje o namjeravanom otkazu tužiteljevog ugovora o radu, zbog skrivljenog ponašanja, a zahtjev za očitovanje dostavljen je B.K. što je vidljivo iz bilješke i potpisa Blaženka Kirete na navedenom dopisu.

12. Člankom 153 stavak 4 Zakona o radu propisano je da ako kod poslodavca
djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku,
odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3 članka 153 Zakona o
radu, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni obavijestiti poslodavca.

13. Iz dopisa Sindikata od 29. studenog 2019. vidljivo je da je sindikat obavijestio tuženika o sindikalnim povjerenicima te je za sektor za informatiku, odjel za telekomunikacijsku infrastrukturu, sindikalni povjerenik bio B.K. To znači da je sindikat obavijestio poslodavca o sindikalnim povjerenicima i B.K. je bio sindikalni povjerenik za sektor u kojem je radio tužitelj te je imao sva prava i obveze radničkog vijeća. Iz navedenog proizlazi da je tuženik prije otkaza postupio sukladno članku 150 Zakona o radu, jer je o namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljevog ugovora o radu zatražio očitovanje sindikalnog povjerenika B.K.

14. S obzirom da se sindikalni povjerenik u roku od 8 dana nije očitovao o
namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljevog ugovora o radu, sukladno članku 150
stavak 6 Zakona o radu, smatra se da na namjeravanu odluku nema primjedbi i
prijedloga.

5 Poslovni broj: 6 Pr-645/2020-31

15. Uvidom u dopise tuženika od 13. prosinca 2019. (list 36 i 37 spisa) i od 20.
studenog 2019. (list 70 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužitelja prije donošenja
odluke o otkazu pozvao na iznošenje obrane. Uvidom u upozorenja od 12. veljače

2019.i 26. kolovoza 2019. (list 24-27 spisa) sud je utvrdio da je tuženik prije otkaza
tužitelju uputio dva upozorenja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza
ugovora o radu.

16. Sud je zaključio da je tuženik prije otkaza postupio sukladno članku 119
Zakona o radu jer je tužitelja pozvao na iznošenje obrane i tužitelju je prije otkaza
uputio dva upozorenja na obveze iz radnog odnosa (12. veljače 2019. i 28. studenog

2019.) te mu je ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povreda obveza iz
radnog odnosa.

17. Na ročištu održanom 28. rujna 2023. sud je proveo dokaz saslušanjem
tužitelja koji je izjavio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu specijalist
programer a za isto radno mjesto nakon otkaza s tuženikom je ponovo sklopio
ugovor o radu. Prije otkaza nadređen mu je bio V.J. Naveo je da je 15. studenog 2019. uputio e-mail predsjedniku Vlade RH, Ministarstvu i Upravi e u kojem je naveo da kod tuženika kasni plaća, a to je učinio zato što je tjedan dana ranije objavljeno da je tuženik u blokadi pa se tužitelj bojao da neće biti isplaćena plaća. Izjavio je da kod tuženika plaća uobičajeno isplaćivana 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec i to između 10.00 i 10.30 sati, a 15. studenog 2019. plaća je isplaćena kasnije toga dana i to u 14.45 sati. Naveo je da od institucija kojima je uputio e-mail 15. studenog 2019. nije dobio nikakav odgovor, a e-mail je uputio upravo tim institucijama iz straha da neće dobiti plaću. Od nadređenih nije zatražio podatak o tome da li će biti isplaćena plaća 15. studenog 2019. Naveo je da je 06. prosinca 2019. premijeru uputio e-mail u kojem je tražio hitno razrješenje vodstva H.i. d.o.o., a taj e-mail je posao zato što je kao građanin dužan ukazati na nepravilnosti i prijaviti ih, a on je u poslovanju tuženika uočio nepravilnosti koje štete državi i koje je detaljno opisao u e-mailu od 06. prosinca 2019. Povodom tih nepravilnosti podnio je prijave USKOK-u i Pučkom pravobranitelju. Od premijera nije dobio odgovor na e-mail od 06. prosinca 2019., a povodom tog e-maila tuženik je obavijestio Ministarstvo da će protiv tužitelja pokrenuti stegovni postupak te je započeo učestale kontrole tužiteljevih dolazaka i odlazaka s posla te vremena provedenog na poslu, dok druge zaposlenike nije tako kontrolirao. Naveo je da je do podataka o evidenciji radnog vremena, koje je naveo u e-mailu od 06. prosinca 2019., došao uvidom u aplikaciju koja je bila dostupna svim zaposlenicima. Povodom fizičkog napada od strane E.D. (što je opisano u e-mailu od 06. prosinca 2019.), podnio je prijavu MUP-u, ali povodom prijave protiv E.D. nije pokrenut prekršajni ni kazneni postupak već je tužitelju rečeno da pokrene građansku parnicu. Povodom tog događaja tužitelj je zatražio zaštitu pred poslodavcem i to od povjerenika za zaštitu dostojanstva i u tom postupku je zaključno da nije ništa utvrđeno. Naveo je da je izlazio s posla za vrijeme radnog vremena radi dostave dopisa i prijava DORH-u i MUP-u koje je spomenuo u iskazu te radi ovjere karata na kolodvoru, ali o tim izlascima nije obavijestio nikoga od nadređenih. Izjavio je da od naređenih nije dobio decidiranu informaciju da plaća neće biti isplaćena 15. studenog 2019. U vrijeme otkaza imao je 40 godina života, 13 godina ukupnog radnog staža, kod tuženika je radio od 2011., nije imao obveze uzdržavanja i bio je opterećen stambenim kreditom. Nakon otkaza, s tuženikom je 01. kolovoza 2020. sklopio novi ugovor o radu na temelju prethodno sklopljene izvansudske nagodbe, do

6 Poslovni broj: 6 Pr-645/2020-31

čega je došlo temeljem naloga državnog tajnika T.M. koji je Upravi
tuženika naložio da tužitelja vrati na posao. Nakon toga kontinuirano radi kod
tuženika.

18. Svjedok V.J. je naveo da je u vrijeme otkaza bio direktor
sektora za informatiku i bio je nadređen tužitelju te je potpisao odluku o otkazu, a do
otkaza je došlo na temelju slijeda koji je prethodio otkazu. Od strane Uprave tuženika
i Ljudskih potencijala obaviješten je o razlozima otkaza, a osim toga razloge otkaza
pročitao je u obrazloženju prijedloga odluke o otkazu. Izjavio je da je vidio e-mailove
zbog kojih je tužitelj dobio otkaz te mu je poznato da tužitelj nakon otkaza ponovo
radi kod tuženika na istom radnom mjestu.

19. Uvidom u e-mail od 15. studenog 2019. (list 28 spisa), utvrđeno je da je
tužitelj predsjedniku Vlade RH, ministru te Upravi toga dana u 14.16 sati poslao e-mail slijedećeg sadržaja: "Gospodo, danas nakon nekoliko godina kasni plaća u H.i. Ima li to kakve veze s ovrhom unutar H.i.?"

20. E-mailom od 06. prosinca 2019. tužitelj se obratio premijeru, ministru
te Upravi u kojem je u bitnom naveo da se na rukovodećim mjestima tuženika nalaze osobe koje nemaju potrebna menadžerska znanja ni adekvatnu stručnu spremu, da mu Uprava i menadžment "montiraju", da je u aferi P. utvrđena ukupna šteta od 179.938,50 kn za što F. nije dobio nikakvu sankciju nego je dobio visoki koeficijent, da D.₁ i F. nisu sankcionirani, da je L.D. po svim pravilima poslovanja trebao biti razriješen, da L.D. u razdoblju od 01. siječnja 2014. do 08. ožujka 2019. nije bio na poslu, da je Upravi tuženika uputio zahtjev za smjenu D.₁ i šefa R., da R. ima 6 neopravdanih dana u 2019. godini, dok je u 2018. imao 3 dana godišnjeg odmora iznad kvote, da su D.₁ i D.₂ sustavno uništavali sektor informatike unutar tuženika, da je R. znao za D.₁ prijetnje prema tužitelju, da ga je D.₁ hvatao za ruke, prepone, čeljust i stavljao mu ruku na usta te nasrtao na njega fizički, da mu je D.₁ rekao "budaletino jedna", da mu je šef R. zabranio odlazak na 4 sata stručne besplatne konferencije u Z., dok je 16 ljudi išlo u Š. i na B. na skupocjene, kotizirane konferencije i hotelske smještaje, te ostale događaje detaljno opisane u e-mailu. Na kraju e-maila tužitelj je od premijera zatražio da spriječi tešku destrukciju unutar tuženika i Ministarstva koji sve znaju i dopuštaju Upravi da nastoji u svojim naumima. Zatražio je od premijera da ukloni takve ljude i postavi sposobne ljude koji će pokazati rezultate u svim pravcima.

21. Iz članka 117 stavak 2 i 3 Zakona o radu proizlazi da podnošenje žalbe ili
tužbe odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca, odnosno obraćanje
radnika nadležnim tijelima državne vlasti, kao i obraćanje radnika zbog opravdane
sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim
osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavljaju opravdani razlog za
otkaz ugovora o radu.

22. Tužitelj smatra da otkaz nije dopušten jer njegovo slanje e-mailova od 15.
studenog 2019. i 06. prosinca 2019., predstavlja obraćanje radnika u smislu članka

7 Poslovni broj: 6 Pr-645/2020-31

117 stavak 2 i 3 Zakona o radu pa to obraćanje prema tvrdnji tužitelja, nije opravdan razlog za otkaz.

23. Sukladno članku 92 stavak 3 Zakona o radu, plaća za prethodni mjesec se
isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, a iz iskaza tužitelja
proizlazi da je kod tuženika plaća uobičajeno isplaćivana petnaestog u mjesecu za
prethodni mjesec.

24. Prema ocjeni ovog suda tužiteljev e-mail od 15. studenog 2019. koji se
odnosi na plaću, ne predstavlja tužiteljevo obraćanje u smislu članka 117 Zakona o
radu, jer je navedeni e-mail poslan predsjedniku Vlade RH, ministru i Upravi, a te institucije nisu tijela koja su nadležna za isplatu plaće radnicima tuženika. S obzirom da je tuženik 15. studenog 2019. isplatio plaću svojim zaposlenicima, pa tako i tužitelju, sud je zaključio da je plaća isplaćena u roku propisanom člankom 92 stavak 3 Zakona o radu, a okolnost što je plaća toga dana isplaćena u poslijepodnevnim satima, a ne između 10.00 i 10.30 sati (što je prema tvrdnji tužitelja bilo uobičajeno) nema značaj zakašnjenja u isplati plaće. Neovisno o tome, da je kod tuženika u studenom 2019. doista došlo do zakašnjenja u isplati plaće, tužiteljevo obraćanje predsjedniku Vlade RH, Ministarstvu i Upravi, nije moglo dovesti do zaštite tužiteljevih prava iz radnog odnosa, odnosno do isplate plaće pa tužiteljevo obraćanje od 15. studenog 2019., prema ocjeni ovog suda, nije bilo u dobroj vjeri u smislu članka 117 stavak 3 Zakona o radu. Naime, da je kod tuženika u studenom 2019. doista došlo do neisplate plaće, tužitelj je isplatu plaće mogao zahtijevati od državnih tijela koja su nadležna za zaštitu prava iz radnog odnosa. Obraćanjem premijeru, ministarstvu i Upravi tužitelj nije mogao za sebe ostvariti nikakvu korist jer navedena tijela nisu nadležna za isplatu plaće pa je sud zaključio da upućivanje e-maila od 15. studenog 2019. nije imalo za cilj ostvarenje i zaštitu tužiteljevih prava iz radnog odnosa, jer bi se tužitelj da je doista htio ostvariti isplatu plaće, ukoliko je smatrao da plaća kasni, u tom slučaju obratio nadležnom tijelu (sudu), a ne premijeru, Ministarstvu i Upravi.

25. Povodom nepravilnosti koje je tužitelj naveo u e-mailu od 06. prosinca

2019., tužitelj je podnio prijave USKOK-u, DORH-u, MUP-u i Pučkom pravobranitelju
i to su državna tijela koja su nadležna za postupanje po navedenim prijavama.
Tužiteljev ugovor o radu nije otkazan zbog podnošenja prijava navedenim državnim
tijelima, već je njegov ugovor otkazan zbog e-maila koji je tužitelj 06. prosinca 2019.
poslao predsjedniku Vlade RH, ministru i Upravi i u tom e-mailu tužitelj je opisao nepravilnosti u radu tuženika, zbog kojih nepravilnosti je podnio prijave USKOK-u, DORH-u, MUP-u i Pučkom pravobranitelju. S obzirom da je tužitelj podnio prijave USKOK-u, DORH-u, MUP-u i Pučkom pravobranitelju, sud je zaključio da je tužitelj znao koja su državna tijela nadležna za postupanje povodom njegovih prijava protiv tuženika zbog činjenica za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju nepravilnosti u poslovanju tuženika. Tužitelj je znao i morao znati da institucije kojima je poslao e-mail od 06. prosinca 2016. nisu nadležne za postupanje povodom tužiteljevih prijava pa je sud zaključio da navedeno obraćanje tužitelja premijeru, ministru i Upravi nije bilo u dobroj vjeri u smislu članka 117 stavak 3 Zakona o radu. Tužitelj je prilikom saslušanja izjavio da je navedeni e-mail poslao zato što je kao građanin dužan ukazati na nepravilnosti i prijaviti ih, a prema mišljenju ovog suda podnošenjem prijava USKOK-u, DORH-u, MUP-u i Pučkom pravobranitelju tužitelj je izvršio svoju građansku dužnost i

8 Poslovni broj: 6 Pr-645/2020-31

podnošenje tih prijava predstavlja obraćanje radnika u smislu članka 117 stavak 3
Zakona o radu. Prema ocjeni ovog suda, nije postojao nikakav opravdani razlog zbog
kojeg je tužitelj, nakon podnošenja prijava USKOK-u, DORH-u, MUP-u i Pučkom
pravobranitelju, poslao e-mail premijeru, ministru i Upravi, jer navedena
tijela nisu nadležna za postupanje povodom prijava koje je tužitelj prethodno podnio
USKOK-u, DORH-u, MUP-u i Pučkom pravobranitelju. Iz navedenog razloga sud je
zaključio da je slanjem e-maila od 06. prosinca 2019. premijeru, ministru i Upravi, tužitelj narušio ugled poslodavca i postupio suprotno članku 6 Etičkog kodeksa tuženika kojim je propisano da se od radnika traži ponašanje u skladu s usvojenim etičkim načelima i vrijednostima društva pri izvršavanju radnih obveza na radnom mjestu kao i djelatnostima izvan radnog mjesta.

26. Polazeći od utvrđenja da slanje e-mailova premijeru Ministarstvu i Upravi
ne predstavlja obraćanje radnika u smislu članka 117 Zakona o radu,
da slanje tih e-mailova nije bilo u cilju ostvarenja tužiteljevih prava iz radnog odnosa i
nije bilo u dobroj vjeri jer e-mail nije poslan nadležnom tijelu, sud je zaključio da je
tužitelj slanjem e-mailova od 15. studenog 2019. i 06. prosinca 2019. počinio povredu
obveza iz radnog odnosa na način da je kršio Etički kodeks i ponašao se protivno
normama Etičkog kodeksa tuženika, što sukladno članku 38 Etičkog kodeksa
predstavlja povredu radne obveze i predstavlja opravdani razlog za otkaz uvjetovan
skrivljenim ponašanjem radnika sukladno članku 115 stavak 1 točka 3 Zakona o
radu. Sud je pri tom imao u vidu da je tužitelj navedene e-mailove poslao za vrijeme
radnog vremena (e-mail od 15. studenog 2019. poslan je u 14:16 - 2:16 P.M., a e-
mail od 06. prosinca 2019. poslan je u 12:35 sati), dakle, u vrijeme kada je tužitelj bio
dužan izvršavati obveze iz radnog odnosa preuzete ugovorom o radu.

27. Iz navedenog razloga sud je zaključio da je otkaz dopušten jer je tuženik
dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, a prilikom otkazivanja tuženik je
poštovao proceduru propisanu člankom 150 i 153 Zakona o radu te člankom 119
Zakona o radu. Odlučujući o dopuštenosti otkaza sud je imao u vidu tužiteljevu
ustrajnost u kršenju obveza iz radnog odnosa jer je tuženik prije otkaza tužitelja
upozoravao na dužnost izvršavanja obveza iz radnog odnosa s obzirom da mu je
uputio dva upozorenja na obveze iz radnog odnosa i to 13. prosinca 2019. i 28.
studenog 2019., ali je tužitelj unatoč upozorenjima nastavio kršiti obveze iz radnog
odnosa i svoj rad nije uskladio sa zahtjevima poslodavca i pravilima propisanim
Etičkim kodeksom tuženika.

28. Polazeći od utvrđenja da je otkaz dopušten sud je odbio tužbeni zahtjev
kojim tužitelj predlaže da sud utvrdi da otkaz nije dopušten te da naloži tuženiku da
tužitelja vrati na rad.

29. Člankom 125 stavak 1 Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da
otkaz nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na
zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u
iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog
radnika ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete
radnika. Sukladno članku 125 stavak 2 Zakona o radu, navedenu odluku sud može
donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to
da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih
strana, nije moguć.

9 Poslovni broj: 6 Pr-645/2020-31

30. Protutužbom od 17. ožujka 2020. tuženik je predložio da sud utvrdi sudski
raskid ugovora o radu s danom 08. ožujka 2020., ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev
kojim tužitelj predlaže da sud utvrdi da otkaz nije dopušten.

31. Pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu je prethodno utvrđenje suda
da otkaz nije dopušten. S obzirom da je u ovom postupku sud utvrdio da je otkaz
dopušten, sud nije odlučivao o protutužbenom zahtjevu za utvrđenje sudskog raskida
ugovora o radu s danom 08. ožujka 2020. godine. Iz istog razloga sud nije odlučivao
o alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj predlaže da, ukoliko sud
usvoji protutužbeni zahtjev, naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog
sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 94.786,56 kn sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom od 09. ožujka 2020. do isplate.

32. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154
stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po
punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika.

33. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 398,17 eur,
sukladno Tbr. 7/2 a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 188,25 pa
je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 586,42 eur / 4.418,38 kn1.

34. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 08. studenog 2023.

Sudac:

Jasminka Galešić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u
roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet)
istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika