REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-317/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja HUK24 AG, Njemačka, Coburg, Willi-Hosung Str. 2, OIB: 54135407238, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 1.676,26 eura, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1248/2019-56 od 20. prosinca 2023., 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1248/2019-56 od 20. prosinca 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 340,46 eura sa zateznim kamatama od 14. listopada 2017. do isplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječanj 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i dijelu točke III. njezine izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 472,46 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 50 bodova, PDV 25% i pristojbe 13,28 eura.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: „I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.676,26 eura/12.629,78 kn1 sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 340,46 eura / 2.565,20 kn1 od dana 14. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 1.335,80 eura / 10.064,59 kn1 od dana 27. listopada 2017. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječanj 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25,00 eura/ 188,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.927,90 eura / 22.060,26 kn1 sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu u iznosu od 895,77 eura/6.749,18 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao neosnovan.“

2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 963., čl. 1085. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i čl. 154. st. 1., čl. 155., čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku.

3. Tuženik u žalbi protiv dijela navedene presude i to točke I. izreke presude preko iznosa od 1.335,82 eura i odluku o trošku preko iznosa od 2.455,44 eura, s prijedlogom da se žalba sa cijelim spisom dostavi sudu drugog stupnja da žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači na način kako to žalitelj ističe u žalbi, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i odluku. Podnio je žalbu iz žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku, navodeći kako ne spori osnovu i visinu štete na vozilu kao i najma zamjenskog vozila u visini od 1.338,80 eura kao niti troškove parničnog postupka preko iznosa od 2.455,44 eura. Nego osporava trošak privatnog vještačenja od 340,46 eura, za koji smatra kako nije bio nužan ni opravdan, kao i dio parničnog troška. Neosnovan je trošak prijevoda u iznosu od 223,96 eura jer se isti odnosi na prijevod privatnog vještačenja kojim se utvrđuje procjena materijalne štete na vozilu. Navedeno je tužitelj mogao besplatno obaviti kod tuženika ili korespodenta tužitelja pa ne bi došlo do troškova prijevoda. Sud je pogrešno primijenio i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika na štetu tuženika. Odluku o parničnim troškovima donijeti zabranom retroaktivne primjene provedbenog podzakonskog akta odnosno citiranih odredbi Tarife na način da se za radnje poduzete do dana stupanja na snagu Izmjene Tarife tužitelju parnični trošak utvrđuje (sudi) sukladno vrijednosti boda od 10,00 kn, a nakon stupanja na snagu citiranih Izmjena Tarife (1. studenog 2022.) primjenom vrijednosti boda od 15,00 kn, te da drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, podnese Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno odredbe Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i prizna tuženiku trošak za povučeni dio zahtjeva. Zatražio je trošak žalbe u iznosu od 168,80 eura.

4. Tužitelj je u odgovoru na tuženikovu žalbu osporio njezine navode, predložio odbijanje žalbe i zatražio trošak sastava podneska 50 bodova, PDV 25% i pristojbe 13,28 eura.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

7. Tužbeni zahtjev je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnove naknade štete koju je tužitelj temeljem police osiguranja isplatio svome osiguraniku, nastale u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika.

7.1. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) jer je vrijednost predmeta spora 1.676,26 eura pa ovaj sud nije dužan razmatrati žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Pobijana presuda jasno je obrazložena i ne sadrži proturječnosti. Činjenice su potpuno utvrđene iz izvedenih dokaza, a sud je pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja. Materijalno pravo je također pravilno primijenjeno.

8.1. Neosnovano žalitelj osporava dosudu naknade štete za procjenu vještaka u Njemačkoj gdje je sjedište osiguranika tužitelja, pri čemu ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda detaljno izložen u točkama 17.-19. obrazloženja pobijane presude u kojem se pozvao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-840/11.

9. Odluka o parničnom trošku je također po mišljenju ovog suda pravilno donesena u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i detaljno i jasno obrazložena. Neosnovano žalitelj osporava primjenu Tarife objavljene u „Narodnim novinama“ broj 138/23, o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav u svojoj odluci poslovni broj Rev-574/24 od 16. travnja 2024., kao i odlukama poslovni broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. Polazeći od odredbe Tbr. 48. st. 3. Odvjetničke tarife valjalo je u vrijeme kada je sud u pobijanoj presudi donosio odluku o naknadi parničnog troška primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa vrijednost boda za sve radnje računati po Tbr. 50. Odvjetničke tarife u iznosu od 1,99 eura, a uzimajući u obzirom da je tužitelj zahtjevom za naknadu troška tako i zatražio. Osnovano je tužitelju priznat i trošak prijevoda koji je svakako bio potreban a visina je dokazana računom u spisu.

10. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude suda prvog stupnja.

11. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu je valjalo odbiti jer se ne radi o potrebnoj radnji u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 11. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Matas