REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84 Poslovni broj 4 Pr-739/2022-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj
stvari tužitelja N.P. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N.J., odvjetniku u S., protiv tuženika E.l. d.o.o., D.S., OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 6. listopada 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, dana 8. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.780,00 eur / 28.480,41 kuna sa
zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 770,00 eur / 5.801,56 kuna od 21. listopada 2020. pa do isplate,
- 1.750,00 eur / 13.185,37 kuna od 21. studenog 2020. pa do isplate,
- 1.260,00 eur / 9.493,47 kuna od 21. prosinca 2020. pa do isplate, po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u
roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu
od 2.238,75 eur / 16.867,86 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 8. studenog

2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da se temeljem Ugovora o radu na
određeno vrijeme u razdoblju od 12 mjeseci za tuženika obvezao obavljati poslove
vozača. S tuženikom je ugovorio mjesečnu bruto plaću od 6.644,74 kuna te dnevnicu
za svaki radni dan proveden na radu u inozemstvu (u pravilu u NJ.) u iznosu
od 70,00 eur do 20-tog u mjesecu. Tuženik mu je isplatio svu ugovorenu plaću, ali
mu nije isplatio ugovorene i dospjele dnevnice za rad u NJ. za razdoblje od
rujna do studenog 2020. U tom razdoblju obavljao je rad u NJ. u trajanju od

2 Poslovni broj 4 Pr-739/2022-16

54 radna dana i to u rujnu 2020. u trajanju od 11 dana, u listopadu 2020. u trajanju
od 25 dana te u studenom 2020. u trajanju od 18 dana. Stoga konačno preciziranim
tužbenim zahtjevom podneskom od 3. veljače 2023. (list 90-91 spisa) predlaže sudu
naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 3.780,00 eur / 28.480,41 kuna s pripadajućim
zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti. Ističe da je u cijelosti podmirio sve svoje obveze prema tužitelju po
predmetnom ugovoru o radu. Umanjenje obračuna putnih troškova izvršeno je radi
naknade štete koju je tužitelj počinio za vrijeme vožnje u NJ., a na koje je isti
pristao svojim potpisom na predmetnim obračunima te su na taj način podmirene sve
njegove obveze prema tužitelju. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u
cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvještaj o vremenu vožnje od
kolovoza 2020. do studenog 2020., Ugovor o radu na određeno vrijeme od 3.
kolovoza 2020., Izvod prometa za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 31. prosinca

2020., Obrazac IP od 11. siječnja 2021., dokumentaciju te je saslušan tužitelj.
4. Na ročištu 6. listopada 2023. odbijen prijedlog tužitelja za provođenjem
financijskog vještačenja, budući je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju
ostalih provedenih dokaza. Na istom ročištu odbijen je i prijedlog tuženika za
saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika. Naime, zakonski zastupnik tuženika
svoje je izostanke s ročišta 6. veljače 2023. i 6. listopada 2023. opravdavao
službenim putovanjima, ali je sud rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupanja,
kao i utvrđenjem relevantnih činjenica ostalim provedenim dokazima, taj dokazni
prijedlog odbio kao nepotreban.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika temeljem Ugovora o
radu na određeno vrijeme od 3. kolovoza 2020. u razdoblju od 12 mjeseci obavljao
poslove vozača. Također nije sporno da je tuženik tužitelju u cijelosti isplatio
ugovorenu plaću.

6. Sporno je pravo tužitelja na isplatu dnevnica za rad u NJ. u razdoblju od rujna do studenog 2020.

7. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je s tuženikom dogovorio isplatu
dnevnica od 70,00 eur za rad u NJ., a koju dnevnicu mu je tuženik trebao
isplatiti do 20-tog u mjesecu. U NJ. je u rujnu 2020. radio 11 dana, u listopadu

2020. 25 dana i u studenom 2020. 18 dana. Za te dane ostvario je dnevnicu, jer je
sve te dane radio na terenu u NJ. Vozili su i živjeli u kamionu i morali su
poštivati zakonsku obvezu odmora. On tuženiku nije prouzročio nikakvu štetu.
Nikada nije pristao da mu tuženik s bilo kojeg osnove uskrati plaću, ili dio plaće, niti
naknadu plaće. U tom smislu tuženiku nikada nije ništa potpisao. Naveo je da bi na
listu 74 spisa mogao biti njegov potpis, a da se dnevnica od 170,00 kuna odnosi na
rad ostvaren u Republici Hrvatskoj.

8. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru, jer je isti iskazivao objektivno,
uvjerljivo i sukladno Izvještaju o vremenu vožnje od kolovoza 2020. do studenog

2020..

9. Sukladno Odluci o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za
korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna ("Narodne novine", broj:
8/2006., 139/2012., 152/2013., 148/2014., 26/2016., 119/2016., 124/2017.,
117/2019., 136/2020., 140/2021., 62/2022. i 145/2022., dalje u tekstu: Odluka o visini
dnevnice) visina dnevnice za NJ. iznosi 70,00 eur.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj za rad
NJ. u rujnu 2020. ostvario pravo na 11 dnevnica, u listopadu 2020. na 25
dnevnica i u studenom 2020. na 18 dnevnica, u visini od po 70,00 eur, što za rujan

3 Poslovni broj 4 Pr-739/2022-16

2020. iznosi 770,00 eur / 5.801,56 kuna, za listopad 2020. 1.750,00 eur / 13.185,37
kuna i za studeni 2020. 1.260,00 eur / 9.493,47 kuna.

11. Tuženik tvrdi da tužitelju sporne dnevnice nije isplatio, jer mu je tužitelj za
vrijeme vožnje prouzročio štetu te da je tužitelj svojim potpisima na obračunima koje
je dostavio u spis (list 72-74 spisa) pristao da mu se putni troškovi prebiju s tom
štetom.

12. Člankom 96. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17.,
98/19., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da poslodavac ne smije bez suglasnosti
radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog
njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
13. Od dostavljenih obračuna po tužitelju je potpisan Obračun s lista 74. spisa.
Navedeni obračun odnosi se na obračun putnih troškova za rujan 2022. i to na relaciji
H.-B.L.-H. u iznosu od 15.842,80 kuna. Iz navedenog
obračuna nije vidljiv angažman tužitelja u NJ., iznos možebitne štete na koju
upire tuženik, niti je jasno na što se odnosi rukom pisan iznos od 800,00 eur. Stoga
je i prihvaćen iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo kako on tuženiku nije
prouzročio nikakvu štetu i kako nikada nije pristao da mu tuženik s bilo koje osnove
uskrati plaću, ili dio plaće, niti naknadu plaće, te da u tom smislu tuženiku nikada nije
ništa potpisao.

14. Za dopuštenost prijeboja koju predviđa čl. 96. st. 1. ZR-a potrebna je
decidirana suglasnost radnika da poslodavac svoje potraživanje prema njemu može
naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela, pri čemu se jasno mora
navesti koje točno potraživanje poslodavca i u kojem iznosu se prebija s plaćom, ili
dijelom plaće radnika. Navedeno je u konkretnom slučaju izostalo, pa navodi
tuženika o prebijanju njegovog potraživanja sa osnove naknade štete s predmetnim
dnevnicama nisu osnovani.

15. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i
istome na ime dnevnica za rujan 2020. dosuditi iznos od 770,00 eur / 5.801,56 kuna,
za listopad 2020. iznos od 1.750,00 eur / 13.185,37 kuna i za studeni 2020. iznos od

1.260,00 eur / 9.493,47 kuna, odnosno ukupno 3.780,00 eur / 28.480,41 kuna, pa je
odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

16. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. i 125/11. u
daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) i čl. 92. st. 3. ZR-a, pa su tužitelju iste dosuđene od

20.-og u mjesecu za protekli mjesec. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate
temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.

155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08.,
96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. -
pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a), te su
tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14, dalje u
tekstu: OT/12) prema vrijednosti predmeta spora.

18. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr.
7/1 OT/12), sastava podnesaka od 30. lipnja 2021., 23. studenog 2021., 23. rujna

2022. i 3. veljače 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) te pristupa na ročište

21. ožujka 2022., 6. listopada 2022., 6. veljače 2023. i 6. listopada 2023. (po 100
bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) što uz vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kuna (Tbr

50. OT/12) i PDV od 25% iznosi 2.238,75 eur / 16.867,86 kuna, slijedom čega je
tužitelju dosuđen navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa

4 Poslovni broj 4 Pr-739/2022-16

do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99.,
173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je
odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 8. studenog 2023.

Sutkinja

Ruža Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja 2. punomoćniku tuženika