REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-470/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv prvotuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i drugotuženika Lovačko društvo "TRČKA", Umag, Galići 45k, OIB: 91504897959, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Rajković, odvjetnica u Poreču, 43. istarske divizije 38, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika po zaposlenju prvotuženika, s danom objave 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i drugotuženiku Lovačko društvo "TRČKA", Umag, Galići 45k, OIB: 91504897959, solidarno isplatiti tužitelju iznos od 7.690,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2019. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se prvotuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i drugotuženiku Lovačko društvo "TRČKA", Umag, Galići 45k, OIB: 91504897959, solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.946,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 526,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika Lovačko društvo "TRČKA", Umag, Galići 45k, OIB: 91504897959, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. ožujka 2022. podnio tužbu u kojoj je naveo da se 22. ožujka 2019., na 6. km + 550 m državne ceste DC 300 (Umag - Materada), dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja LĐ, upravljajući vozilom Audi A6 2.0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja policom kasko osiguranja, i to na način da je navedeno vozilo naletjelo na divljač - srnu, pri čemu je nastala materijalna šteta na predmetnom vozilu. Naveo je da se predmetna nezgoda dogodila unutar lovišta kojim gospodari drugotuženik, kao i da vozač vozila nije bio pod utjecajem alkohola, niti je utvrđena njegova prekršajna odgovornost. Istaknuo je da je u vrijeme štetnog događaja drugotuženik kod prvotuženika imao zaključenu policu osiguranja, slijedom čega prvotuženik kao osiguratelj drugotuženika po polici osiguranja od opće odgovornosti odgovara solidarno sa svojim osiguranikom za naknadu štete. Naveo je da je po osnovi predmetnog štetnog događaja dana 2. srpnja 2019. isplatio naknadu štete po polici kasko osiguranja u iznosu od 57.946,85 kuna, pa je predložio da sud na ime regresa prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 57.946,85 kuna, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 24. ožujka 2022. prvotuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, no osporio je odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da iz spisa nije razvidno da bi se u konkretnom slučaju radilo o naletu divljači budući da nije pronađena na mjestu štetnog događaja, a ujedno je istaknuo da je osiguranik tužitelja trebao prilagoditi brzinu kretanja uvjetima na cesti. Ujedno je naveo da se na dan štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti te da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za nastanak štete. Stoga, predložio je da sud po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu od 19. travnja 2022. naveo da tužitelj nije dokazao da bi radilo u naletu divljači, kao i da na dan štetnog događaja nije vršen skupni lov. Također, naveo je da iz spisa nije vidljivo da bi se tužitelj obratio drugotuženiku u rokovima u skladu s člankom 82. Zakona o lovstvu.

4. Podneskom od 17. ožujka 2023. tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu te je dodatno obrazložio pojedine navode, a ujedno je uskladio tužbeni zahtjev s valutom euro na način da je predložio sudu da prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.690,86 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao policu automobilskog kasko osiguranja br. 831350842 (list 8. spisa), kasko ponudu (list 10. spisa), Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (list 12.-25. spisa), potvrdu Policijske postaje Umag (list 26.- 28. spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 30. spisa), zapisnik Policijske postaje Umag (list 32. spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska (list 34.-42. spisa), izvid štete broj 191003200193/1 (list 44. spisa), dopunski izvid štete broj 191003200193/2 (list 46. spisa), vozačku i prometnu dozvolu (list 58.-62. spisa), račun društva STIMOR d.o.o. broj 79-P1-1 (list 64. spisa), račun društva BOKAVŠEK d.o.o. broj 84-P1-2 (list 66. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 68. spisa), potvrde o izvršenom plaćanju od 2. srpnja 2019. (list 70. i 72. spisa), regresni zahtjev (list 74. spisa), obavijest prvotuženika (list 76. i 80. spisa), e-mail tužitelja (list 78. spisa), dopis tužitelja (list 82. spisa), rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske (list 114. -121. spisa) i cjelokupni policijski spis povodom predmetne nezgode (list 149. -161.).

6. Osim toga, sud je razgledao fotografije oštećenog vozila (list 48.-56. spisa) te su saslušani svjedoci LĐ (list 164.-165. spisa) i UĐ (list 165.-166. spisa), i to zamolbenim putem preko Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama.

7. Konačno, izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila mr. sc. Robertu Spudiću, dipl. ing., na temelju kojeg je vještak izradio nalaz i mišljenje od 25. ožujka 2024. (list 174.- 179. spisa).

8. Sud nije proveo dokazni prijedlog provođenjem uviđaja na licu mjesta iz razloga jer se neposrednim opažanjem suda mjesta nezgode nakon više od pet godina od štetnog događaja ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica. Osim toga, nije proveden niti dokaz financijskim i mjerničkim vještačenjem, niti su zatraženi podaci iz točke 2.4, 2.5, 5.12, 6.23 tužbe, odnosno iz točke 22.2 podneska tužitelja od 27. ožujka 2023., budući da navedene činjenice nisu bile sporne, pa bi bi izvođenje tih dokaznih prijedloga bilo nesvrhovito i protivno načelu ekonomičnosti. Nije niti proveden dokazni prijedlog saslušanjem zakonskog zastupnika drugotuženika, niti su pribavljeni podaci iz točke 22.3 i 22.4 podneska tužitelja od 27. ožujka 2023., iz razloga što navedeni prijedlozi nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev za isplatu iznosa od 7.690,86 eura koji tužitelj solidarno potražuje od tuženika na ime prethodno isplaćene osigurnine po osnovi police automobilskog kasko osiguranja na ime popravka vozila u vlasništvu osiguranika tužitelja, koje je oštećeno uslijed naleta vozila na divljač dana 22. ožujka 2019.

11. Između stranaka nije sporno da je u trenutku štetnog događaja osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu LĐ, bilo osigurano kod tužitelja na temelju police automobilskog kasko osiguranja broj 831350842 (list 8. spisa), niti je sporna činjenica da je drugotuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod prvotuženika na temelju police osiguranja od odgovornosti.

12. Nadalje, među strankama nije sporna činjenica da je predmetno osobno vozilo oštećeno u štetnom događaju od 22. ožujka 2019. na državnoj cesti DC 300, niti je sporna činjenica da drugotuženik gospodari lovnim područjem na kojem se dogodio predmetni štetni događaj.

13. Osim toga, između stranaka nije sporno da je tužitelj na temelju suglasnosti oštećenika CĐ (list 68. spisa) uplatama od 2. srpnja 2019. (list 70. i 72. spisa) isplatio utuženi iznos društvima STIMOR d.o.o. i BOKAVŠEK d.o.o. koja su izvršila popravak oštećenog vozila, i to sukladno računima popravka broj 79-P1-1 od 22. svibnja 2019. (list 64. spisa) i broj 84-P1-2 od 27. svibnja 2019. (list 66. spisa), slijedom čega je tužitelj stupio u njegov pravni položaj svog osiguranika (zakonska subrogacija).

14. Međutim, u ovom postupku je sporno je li do predmetne nezgode došlo naletom vozila na divljač, a sporna je i odgovornost za nastanak štete te je li oštećenik LĐ doprinio nastanku štete. Sporna je i visina štete te je li tužitelj bio u obvezi postupiti prema odredbi članka 82. Zakona o lovstvu.

15. Prvenstveno, vezano za prigovor drugotuženika kojim u naravi ističe da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe budući da je tužitelj bio u obvezi postupiti prema odredbi članka 82. stavci 1.-3. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18.; dalje: ZL - na snazi u vrijeme štetnog događaja), potrebno je navesti da je navedenom odredbom propisano da su se oštećenici za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. ZL-a dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s time da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku, kao i da će sud odbaciti tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u stavcima 1. i 2. tog članka.

16. Članak 78. točka 1. i 2. ZL-a propisuje štete u lovištima, i to štete na imovini koju divljač prouzroči svojim djelovanjem tako da smanji vrijednost pokretnina ili nekretnina u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba, a to je šteta na poljoprivrednim kulturama, domaćim životinjama, gospodarskim ili drugim objektima; za štetu koju prouzroči divljač nad domaćim životinjama računa se šteta koja se odnosi na smanjenje ili potpuni gubitak vrijednosti oštećene ili ubijene domaće životinje te štete prouzročene izvođenjem lova je svaka šteta koju su pri provedbi lova prouzročili lovci i lovački psi.

17. S obzirom da je u konkretnom slučaju predmet spora regresna isplata iz odredbe članka 80. stavak 6. ZL-a, odnosno naknada štete koja je nastala naletom vozila na divljač, a ne naknada štete iz odredbe članka 78. točke 1. i 2. ZL-a, razvidno je da nema mjesta primjene odredbe članka 82. stavak 3. kojom su propisane procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u situacijama iz članka 78. točke 1. i 2. ZL-a, pa je navedeni prigovor drugotuženika ocijenjen neosnovanim.

18. Nadalje, uvidom u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska od 25. ožujka 2019. (list 34.-42. spisa) proizlazi da je oštećenik LĐ prijavio štetni događaj tužitelju na način da je naveo da mu je prilikom vožnje izletjela srna, pri čemu je došlo do oštećenja prednjeg dijela vozila.

19. Uvidom o potvrdu Policijske postaje Umag - Umago od 22. ožujka 2019. i službene zabilješke (list 154.-158. spisa) vidljivo je da su policijski službenici utvrdili da se u konkretnom slučaju dogodila prometna nezgoda naletom osobnog vozila na divljač - srnu, no da navedena divljač nije pronađena na mjestu nezgode. Osim toga, iz predmetne potvrde proizlazi da na navedenoj dionici ceste ne postoji prometni znak opasnosti "Divljač na cesti", kao i da je brzina kretanja ograničena na 60 km/h. Također, iz navedenih isprava vidljivo je da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača LĐ te da mu nije izmjerena prisutnost alkohola u tijelu.

20. Citirana potvrda predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a budući ga je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti.

21. Uvidom u izvid štete broj 191003200193/1 (list 44. spisa) i dopunski izvid štete broj 191003200193/2 (list 46. spisa), proizlazi da je tužitelj 25. ožujka 2019., a potom opet i 6. svibnja 2019., izvršio pregled oštećenog vozila u kojem je utvrdio dijelove za zamjenu i popravak.

22. Iz uvida u račun broj 79-P1-1 od 22. svibnja 2019. (list 64. spisa) proizlazi da je društvo STIMOR d.o.o. predmetni račun ispostavilo osiguraniku tužitelja na ime popravka vozila na iznos od 55.546,85 kuna, dok je iz računa broj 84-P1-2 od 27. svibnja 2019. (list 66. spisa) vidljivo da je društvo BOKAVŠEK d.o.o. za usluge lakiranja oštećenog vozila ispostavilo račun u daljnjem iznosu od 2.400,00 kuna s uključenim PDV-om.

23. Iz iskaza svjedoka LĐ s ročišta od 21. rujna 2023. (list 164. - 165. spisa) proizlazi da mu je predmetne zgode s njegove lijeve strane istrčala srna, koju je jasno vidio, a koju je nakon kočenja udario desnim dijelom vozila, a da je navedena srna potom otrčala preko mreže. Naveo je da nikako nije mogao izbjeći sudar premda je kočio te da se tom prilikom kretao brzinom od 60 km/h. Uslijed navedenog događaja, svjedoku su nastala oštećenja na prednjem desnom dijelu vozila.

24. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz navedenog svjedoka budući da je u skladu s dokazima koji prileže spisu, posebno policijskim ispravama.

25. Nadalje, iz iskaza svjedoka EĐ s ročišta od 21. rujna 2023. (list 165.-166. spisa) proizlazi da je predmetne zgode povodom poziva policije pristupio na mjesto događaja, prilikom čega je uočio vozilo s oštećenjima na prednjem desnom dijelu, kao i da su se na mjestu oštećenja nalazile dlake. Naveo je da je pretražio područje oko mjesta naleta vozila, na do nije pronašao divljač. Osim toga, istaknuo je da se tom prilikom nije provodio lov, no da se nezgoda dogodila na području lovišta na kojem inače obitava srneća divljač te ostala manja divljač.

26. Sud je ocijenio kao vjerodostojan iskaz navedenog svjedoka budući da je i on u skladu s dokazima koji prileže spisu, posebno s policijskim ispravama iz kojih proizlazi da je upravo on pristupio na mjesto događaja.

27. S obzirom da je na temelju iskaza svjedoka EĐ utvrđeno da na području štetnog događaja obitava srneća divljač i ostala manja divljač, kao i da je svjedok LĐ iskazao da je predmetne zgode upravo srna iskočila pred njegovo vozilo, kao i da je navedenu srnu jasno uočio, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do naleta vozila osiguranika tužitelja upravo na srneću divljač.

28. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Robert Spudić od 25. svibnja 2024. (list 174. -179. spisa) proizlazi da je vještak utvrdio kako je do nezgode došlo naletom vozila, i to prednjeg desnog dijela branika, na srnu, pri čemu je brzina kretanja osobnog automobila iznosila 60,8 km/h. Osim toga, vještak je zaključio da bi u konkretnom slučaju nalet bio izbjegnut da je brzina osobnog vozila bila manja od 18,0 km/h, kao i da vozač ne uspio zaustaviti vozilo sve i da je tom prilikom u trenutku stupanja srne na kolnik reagirao intenzivnim kočenjem.

29. Zaključno, vještak je usporedbom računa popravka s izvidima štete utvrdio da su svi predviđeni auto dijelovi za ugradnju i popravak u skladu s izvidima štete, kao i da su realno obračunati prema važećim normama i cijenama u Republici Hrvatskoj, pa je zaključio da visina štete iznosi 7.690,87 eura s uključenim PDV-om.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši ga jasnim, argumentiranim, objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

31. Stoga, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka zaključio da je do štetnog događaja došlo na način da je vozilo osiguranika tužitelja s prednjem desnim dijelom naletjelo na srnu, pri čemu je došlo do štete na vozilu koju je vještak procijenio na iznos od 7.690,87 eura, pri čemu su računi popravka vozila izrađeni u skladu s dijelovima za popravak i ugradnju koji su naznačeni na izvidima štete.

32. Također, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, a posebno povezujući nalaz i mišljenje vještaka s policijskim ispravama, utvrdio da se vozač tog vozila neposredno prije naleta kretao brzinom od 60,8 km/h, pri čemu je ograničenje brzine na tom dijelu ceste bilo ograničeno na 60 km/h.

33. Osim toga, sud je zaključio i da vozač predmetnog vozila u konkretnom slučaju nije imao nikakvu mogućnost izbjegavanja naleta na divljač, ovo iz razloga jer bi nalet bio izbjegnut da je brzina osobnog automobila bila tek manja od 18,0 km/h.

34. Prema odredbi članka 80. stavak 6. ZL-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

35. U konkretnom slučaju utvrđeno je kako se osiguranik tužitelja predmetne zgode kretao brzinom od 60,8 km/h, slijedom čega, po stavu ovog suda, ne postoji doprinos vozača nastanku štete budući da se kretao tek neznatno većom brzinom od dopuštene (0,8 km/h). Osim toga, s obzirom da je vještak izračunao da bi nalet na divljač bio izbjegnut da se vozilo kretalo brzinom manjom od 18,0 km/h, jasno proizlazi zaključak da vozač ni u kojem slučaju nije mogao niti izbjeći nesreću. Slijedom navedenog, nema mjesta primjeni odredbe članka 80. stavak 6. ZL-a kojim je propisana odgovornost vozača za štetu naletom vozila na divljač.

36. Nadalje, prema gore citiranoj zakonskoj odredbi lovoovlaštenik je odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov, kao što je ovdje slučaj, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu.

37. Stoga, u situaciji kada je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Naime, prema odredbi članka 76. stavak 2. ZL-a, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

38. Prema tome, s obzirom na to da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj Rev- 166/2024-2 od 24. rujna 2024. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-2806/2024-3 od 19. studenoga 2024.).

39. Divljač koja se kreće cestom je opasna stvar, a tako proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je šteta nastala u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO - koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja) u vezi člankom 76. stavak 2. ZL-a.

40. Prema odredbi članka 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, s time da se vlasnik, ovdje konkretno lovoovlaštenik, oslobađa odgovornosti od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 1067. stavak 1. ZOO-a), odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a).

41. Stoga, budući da divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran ovdje drugotuženik, sve primjenom odredbe članka 1064. i 964. ZOO-a, dok drugotuženik nije dokazao da je šteta u ovom postupku uzrokovana višom silom, pa niti radnjom oštećenika ili treće osobe (slično i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, poslovni broj Pž- 1450/2024-2 od 11. travnja 2024. i Pž-2098/2023-2 od 27. ožujka 2024.).

42. Budući da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da su svi dijelovi za ugradnju i popravak oštećenog vozila navedeni na računu popravka predviđeni u skladu s izvidima štete, kao i da su realno obračunati prema važećim normama i cijenama u Republici Hrvatskoj, sud je utvrdio da visina štete u konkretnom slučaju iznosi 7.690,87 eura.

43. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj potražuje isplatu iznosa od 7.690,86 eura, sud je na temelju odredbe članka 964. stavak 1. i članka 1064. ZOO-a obvezao tuženike na solidarnu isplatu utuženog iznosa od 7.690,86 eura.

44. S obzirom da tužitelj ovom parnicom potražuje isplatu iznosa od 7.690,86 eura kojeg je prethodno isplatio 2. srpnja 2019., a koja činjenica nije bila sporna, tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate koje teku od prvog sljedećeg dana od dana izvršene isplate, dakle od 3. srpnja 2019. pa do isplate.

45. Naime, odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zakonsku zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, kao i odredbi članka 183. stavka 1. i članka 1086. ZOO-a prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok prema odredbi članka 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa.

46. Odluka o visini stope zateznih kamata donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, članaka 2. i 5. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.), članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) te članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.), po stopi za ostale odnose.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude. 48. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi).

49. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 11. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 27. ožujka 2023. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 6. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 12. lipnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 6. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.250,00 eura,

50. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova na ime plaćenog predujma za prometno vještačenja u iznosu od 450,00 eura, kao i na naknadu troškova na ime sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 123,36 eura te na sudsku pristojbu za presudu u iznosu 123,36 eura, sve na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi.

51. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 11. travnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

52. Stoga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.946,72 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s time da je tuženike valjalo obvezati na solidarnu naknadu troškova parničnog postupka budući da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, solidarno odgovaraju i za troškove dosuđene protivnoj strani (članak 161. stavak 3. ZPP-a).

53. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav pripremnih podnesaka od 6. travnja 2023. i 7. lipnja 2023. u ukupnom iznosu od 400,00 eura, uvećano za PDV, budući da navedeni podnesci ne prileže ovosudnom spisu.

54. Pored toga, tužitelj nema pravo na naknadu zatraženih troškova za sudsku pristojbu za tužbu u daljnjem iznosu od 13,27 eura budući da je riječ o tzv. dodatnoj pristojbi iz članka 28. stavak 9. ZSP-a koja je naplaćena tužitelju iz razloga što nije pravovremeno, u trenutku podnošenja tužbe, podmirio sudsku pristojbu, slijedom čega je riječ o trošku koji je izazvan krivnjom samog tužitelja te navedeno ne može ići na teret tuženika. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova na ime sudske pristojbe za presudu preko priznatog iznosa od 123,36 eura budući da je na ime navedene pristojbe u obvezi uplatiti upravo iznos od 123,36 eura, koji mu je u cijelosti i priznat.

55. Stoga, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 526,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

56. Drugotuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura.

57. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - IV. izreke presude.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).