Poslovni broj: UsI-231/25-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ČR iz [adresa], ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima Saši Kačeru, odvjetniku iz Čakovca, Ulica Ruđera Boškovića 5 i Draganu Crnkoviću, odvjetniku iz Siska, Stjepana i Antuna Radića 48, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Glina, Glina, Ulica Tomislava Roma 1, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 7. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje Glina, KLASA: UP/I-216-04/24-01/4819, URBROJ: 511-10- 13-24-2 od 23. prosinca 2024. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj (državljanin [adresa]) tužbom osporava prvostupanjsko rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje Glina, KLASA: UP/I-216-04/24- 01/4819, URBROJ: 511-10-13-24-2 od 23. prosinca 2024. godine protiv kojeg nije dopuštena žalba. Navedenim rješenjem utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) te mu se na vrijeme od jedne godine zabranjuje ulazak i boravak u EGP-u. Također, određuje mu se rok od sedam dana u kojem je dužan dobrovoljno napustiti EGP pod prijetnjom prisilnog udaljenja ako tako ne postupi i obvezuje ga se prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku u kojem je doneseno osporavano rješenje, odnosno da nije imao mogućnost iznijeti činjenice koje mu idu u korist te predložiti izvođenje dokaza radi utvrđenja tih činjenica, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak. Ističe da je za sva kaznena djela za koja je osuđen izdržao kaznu te zbog njihovog počinjenja ne bi trebao snositi nove posljedice. Navodi kako je tuženik, s obzirom na to da se ne radi o obaveznom protjerivanju, propustio prilikom donošenja osporavanog rješenja utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, individualizirati i konkretizirati razloge donošenja tog rješenja te podrobnom analizom svih pravno relevantnih činjenica utvrditi razmjernost donošenja tog rješenja. U vezi s navedenim, ističe kako je tuženik propustio utvrditi duljinu boravka, starosnu dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike te veze tužitelja s državom porijekla, a koje je činjenice sukladno odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o strancima bilo nužno utvrditi prilikom donošenja osporavanog rješenja. Pozivajući se na priloženu medicinsku dokumentaciju navodi kako je lošeg zdravstvenog stanja, kao i njegova supruga te malodobna kćer pa ističe da je s obzirom na to supruzi nužna njegova pomoć jer ona samostalno nije u mogućnosti adekvatno skrbiti o dvanaestero njihove djece od čega je sedmero malodobno. Također navodi da u Republici Hrvatskoj sa svojom obitelji s kojom je snažno emocionalno povezan živi posljednjih tridesetak godina te ga uz Republiku Hrvatsku vežu čvrste društvene, kulturne i obiteljske veze, dok ga uz Bosnu i Hercegovinu osim porijekla ne veže ništa drugo pa s obzirom na sve navedeno smatra da postoje smetnje za protjerivanje iz čl. 182. i 191. Zakona o strancima.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Nesporno je da je presudama Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž- 28/2022 od 25. siječnja 2022. godine, Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Kž- 204/2020 od 05. svibnja 2022. godine i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Kž-14/2020 od 09. listopada 2023. godine tužitelj proglašen krivim za kaznena djela spolnog odnošaja bez pristanka, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom te prijevare, kao i da je presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Kv-57/2024 od 27. lipnja 2024. godine tužitelj za navedena kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i sedam mjeseci. Također, nesporno je da se od 2007. godine do dana donošenja osporavanog rješenja tužitelj vodio kao višestruki počinitelj kaznenih djela i prekršaja i to: drsko ponašanje 3 puta, prijetnja 4 puta, tuča, svađa, vika ili na drugi način remećenje javnog reda i mira 6 puta, tjelesna ozljeda 3 puta, prijevara 5 puta, nasilničko ponašanje 2 puta, bludne radnje 1 put, kršenje prava djeteta 1 put, obljuba nad nemoćnom osobom 1 put, nasilničko ponašanje 1 put, naročito drsko i nepristojno ponašanje 1 put, silovanje 1 put, dovođenje u opasnost života i tijela općeopasnom radnjom ili sredstvom 1 put, krađa 1 put.

Nesporno je, nadalje, da je tužitelj od 28. veljače 2009. godine u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj te da je u braku s državljankom Republike Hrvatske UR s kojom ima dvanaestero djece. Nesporno je također zdravstveno stanje tužitelja i njegove kćeri Č koje proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije.

Sporno je, međutim, je li tužitelj imao mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku u kojem je doneseno osporavano rješenje, kao i je li tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja uzeo u obzir sve relevantne činjenice u smislu čl. 182. i čl. 191. st. 1. Zakona o strancima.

Na temelju čl. 189. st. 1. al. 5. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25 - ZS) državljanina treće zemlje može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti.

Čl. 190. st. 2. ZS-a propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice različitih od razloga iz st. 1. tog članka.

Čl. 191. st. 1. ZS-a propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz čl. 182. ZS-a uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće države s državom podrijetla. Čl. 182. st. 1. ZS-a propisano je da će se prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzeti u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba pobrojanih u st. 2. istog članka, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere. St. 4. istog članka propisano je da se rješenja u vezi s povratkom, u koja na temelju čl. 196. stavka 1. ZS-a spada i osporavano rješenje o protjerivanju, donose na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti.

Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se državljanin treće države može protjerati prema diskrecijskoj ocjeni prvostupanjskog tijela ako on predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje te ako počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kao i zbog nezakonitog boravka na području Republike Hrvatske. Pritom je prvostupanjsko tijelo potrebu protjerivanja dužno cijeniti u odnosu na zaštitne okolnosti iz čl. 182. i 191. ZS-a vodeći pritom računa da izrečena mjera protjerivanja bude razmjerna cilju koji se njome želi postići.

S obzirom na navedeno, stav je ovog suda da je u postupku donošenja osporavanog rješenja tuženik pravilno uzeo u obzir sve činjenice koje su relevantne za njegovo donošenje, kao i sve relevantne okolnosti iz čl. 182. i 191. ZS-a. Ovo stoga što je u postupku kao nesporno utvrđeno da tužitelj od 2009. godine nezakonito boravi u [adresa], kao i da se od 2007. godine pa do dana donošenja osporavanog rješenja vodi kao višestruki recidivist u počinjenju raznovrsnih kaznenih djela i prekršaja, što na strani tužitelja upućuje na visok stupanj kriminalne volje i izrazit deliktni potencijal pa on kao takav nedvojbeno predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske.

Pritom je tuženik pravilno utvrdio kako u odnosu na tako utvrđeno činjenično stanje ne postoje smetnje za protjerivanje tužitelja iz čl. 182. i 191. ZS-a. Naime, zdravstveno stanje tužitelja, njegove supruge i kćeri, kao niti njegove obiteljske prilike i navodi o snažnoj emocionalnoj povezanosti s obitelji te potreba brige o djeci i supruzi na koju se poziva, prema ocjeni ovog suda ne mogu predstavljati zapreku za njegovo protjerivanje iz Republike Hrvatske. Tužitelj je svojom dugogodišnjom ustrajnošću u činjenju brojnih kaznenih djela i prekršaja koja je dovela do njegove višegodišnje odsutnosti iz obiteljskog života uslijed izdržavanja kazne zatvora, kao i svojim propustom da od 2009. godine regulira boravak na području Republike Hrvatske i legalno se zaposli, jasno pokazao da ne mari za obiteljski život niti za potrebe svoje obitelji. Tome u prilog dodatno govori i činjenica da je tužitelj, između ostalog, evidentiran kao počinitelj kaznenih djela povrede djetetovih prava te spolnog odnošaja bez pristanka. Prvim je kaznenim djelom tužitelj manifestirao grubo zanemarivanje svojih dužnosti u vezi podizanja djece, a potonjim je, osim prema žrtvi, i spram svoje supruge iskazao krajnju neosjetljivost i nepoštovanje.

Stoga prema stajalištu ovog suda protjerivanje tužitelja neće dodatno otegotno utjecati na tužiteljeve obiteljske prilike jer da iz njegovog prethodnog ponašanja već od ranije proizlazi krajnja nebriga za emocionalne i materijalne potrebe članova njegove obitelji. Također, iz opisanog počiniteljevog ponašanja proizlazi da on ne poštuje pravni poredak niti temeljne društvene vrijednosti zemlje u kojoj boravi pa stoga njegove navode o čvrstoj društvenoj i kulturnoj povezanosti s Republikom Hrvatskom sud cijeni kao neuvjerljive.

Imajući u vidu sve izneseno, stav je ovog suda da je vrijeme od jedne godine na koje se tužitelju zabranjuje ulazak i boravak u EGP-u razmjerno okolnostima konkretnog slučaja. U vremenu od jedne godine na koje je protjeran iz EGP-a tužitelj će imati priliku preispitati svoje životne prioritete, kao i svoj odnos prema obitelji te se pripremiti za pravno reguliranje svog boravka u Republici Hrvatskoj i prilagodbu svog budućeg života zakonskim normama.

Sud, nadalje, neutemeljenim smatra navod tužitelja kako je on za sva kaznena djela za koja je osuđen izdržao kaznu te zbog njihovog počinjenja ne bi trebao snositi nove posljedice. Čl. 189. st. 1. al. 5. ZS-a upravo za činjenicu počinjenja kaznenih djela za koja se goni po službenoj dužnosti veže posljedicu koja se ogleda u mogućnosti protjerivanja državljanina treće zemlje koji je takvo kazneno djelo počinio, i to u svrhu otklanjanja opasnosti za javni poredak ili javno zdravlje. Stoga svi državljani trećih zemalja koji u Republici Hrvatskoj počine kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti moraju računati i s rizikom da zbog toga budu protjerani.

Neutemeljeni su i navodi tužitelja u kojima tvrdi da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku u kojem je doneseno osporavano rješenje, odnosno da nije imao mogućnost iznijeti činjenice koje mu idu u korist te predložiti izvođenje dokaza radi utvrđenja tih činjenica čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak. Naime, u prvostupanjskom upravnom postupku pred tuženikom je proveden ispitni postupak i tužitelj je u svojstvu stranke dao izjavu na zapisnik od 23. prosinca 2024. godine koji se nalazi u spisu, pri čemu je upoznat s pravima koja mu pripadaju i omogućeno mu je očitovati se na sve činjenice, okolnosti i pravna pitanja relevantna za donošenje odluke u prvostupanjskom postupku, što je tužitelj i učinio te navedeni zapisnik uredno potpisao bez ikakvih primjedbi.

Slijedom navedenoga, pravilno je i zakonito osporavano rješenje tuženika od 23. prosinca 2024. godine pa je stoga tužbeni zahtjev za poništavanje tog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN 36/24). Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužitelja i njegove supruge jer je ocijenio predložena saslušanja nepotrebnima, s obzirom na to da su u tužbi te u dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu i spisu upravnog tijela već sadržane sve činjenice relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 07. travnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvjetnik Saša Kačer, Čakovec, Ulica Ruđera Boškovića 5

2. odvjetnik Dragan Crnković, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 48

3. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Glina, Glina, Ulica Tomislava Roma 1