REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3130/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, zastupano po punomoćniku Draženu Jerkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Kušlanova 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Harisa Pezerovića, odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4905/2020 od 19. listopada 2020. i odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 48,93 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 24,92 EUR od 22. svibnja 2020, na iznos od 24,01 EUR od 25. lipnja 2020. do isplate,

II. Nalaže se tuženiku PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900 trošak postupka u iznosu od 11,44 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4905/2020 od 19. listopada 2020. na temelju vjerodostojne isprave – izvadak iz poslovnih knjiga od 14. rujna 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 480,30 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 33,77 EUR od 25. lipnja 2019., na iznos od 18,73 EUR od 23. srpnja 2019., na iznos od 18,20 EUR od 24. kolovoza 2019., na iznos od 18,20 EUR od 25. rujna 2019., na iznos od 20,42 EUR od 25. listopada 2019., na iznos od 34,89 EUR od 26. studenoga 2019., na iznos od 46,03 EUR od 21. prosinca 2019., na iznos od 63,83 EUR od 25. siječnja 2020., na iznos od 69,98 EUR od 26. veljače 2020., na iznos od 49,93 EUR od 25. ožujka 2020., na iznos od 50,49 EUR od 24. travnja 2020., na iznos od 31,82 EUR od 22. svibnja 2020., na iznos od 24,01 EUR od 25. lipnja 2020. do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3130/21-2 od 11. lipnja 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u je prigovoru na rješenje o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te troškove ovršnog postupka. Istaknuo je prigovor zastare za račune dospjele 25. lipnja 2019. u iznosu od 33,77 EUR, 23. srpnja 2019. u iznosu od 18,73 EUR i 24. kolovoza 2019. u iznosu od 18,20 EUR.

4. Tuženik je tijekom postupka ustrajo na prigovoru zastare, te je naveo da je 8. listopada 2021. uplatio iznos od 526,93 EUR, a koji iznos se odnosi na iznose, uvećane za zatezne kamate, dospjele 25. rujna 2019., 25. listopada 2019., 26. studenoga 2019., 21. prosinca 2019., 25. siječnja 2020., 26. veljače 2020., 22. svibnja 2020. i 25. lipnja 2020., te trošak ovršnog postupka u iznosu od 91,58 EUR uvećanog za pripadajuće kamate.

5. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je tuženik izvršenom uplatom podmirio zatezne kamate na podmireni dio glavnice, te u cijelosti nastali ovršni trošak, te je sepcificiranim tužbenim zahtjevom predložio sudu održati na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 48,93 EUR sa zatenim kamatama koje teku na iznos od 24,92 EUR od 22. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 24,01 EUR od 25. lipnja 2020. do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga od 14. rujna 2020. (list 9), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 149012201401 (list 23-32), Odluku suvlasnika (list 33-34), račune (list 35-60), univerzalni nalog za plaćanje (list 65), izvadak iz knjigovodstvene kartice za 2022 godinu stanje na dan 26.02.2023. (list 88-89), knjigovodstvenu karticu kupca stanje na dan 01.07.2024. (list 101-105).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi [adresa] za razdoblje od svibnja 2019. do svibnja 2020.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke toplinske energije, te da je tuženik korisnik usluge tužitelja, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor zastare potraživanja i prigovor namirenja tražbine.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 14. rujna 2020. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi [adresa] te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od svibnja 2019. do svibnja 2010. u ukupnom iznosu od 480,30 EUR.

11. U svezi istaknutog prigovora zastare valja navesti da se na konkretan pravni odnos ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 232. stavak 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) za tražbinu naknade za isporučenu toplinsku energiju, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe članka 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe članka 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Uvidom u spis utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 14. rujna 2020., te su stoga utuženi računi koji su dospijeli 24. lipnja 2019., 22. srpnja 2019. i 23. kolovoza 2019. u zastari jer su podnijeti na naplatu izvan zakonom propisanog zastarnog roka od godine dana. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio osnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku u odnosu na dio potraživanja u ukupnom iznosu od 70,70 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

12. Uvidom u potvrdu o uplati sud je utvrdio da je tuženik 8. listopada 2021., dakle nakon utuženja, podmirio tužitelju ukupan iznos od 526,93 EUR prema opisu plaćanja „plaćanje po ovrsi u predmetu Povrv-3130/2021 (Ovrv-4905/2020)."

13. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je tuženik izvršenom uplatom podmirio u cijelosti kamate na podmireni dio glavnice, te nastali (odvjetnički i javnobilježnički) ovršni troškak. Iz izvatka iz knjigovodstvene kartice za 2022 godinu stanje na dan 26.02.2023. proizlazi da je tužitelj uplatom tuženika od 8. listopada 2021. zatvorio dugovanje tuženika po računima za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2019., te siječanj, veljaču, ožujak 2020., te dio računa za travanj 2020. Nadalje, da je tužitelj po računu za svibanj 2020. respektirao uplatu tuženika od 8. listopada 2021. u iznosu od 29,20 EUR pod nazivom „potraživanje od kupca javnobilježnička naknada, te u iznosu od 66,36 EUR pod nazivom „potraživanje od kuppaca za odvjetničke naknade-kućanstvo“.

14. Uzimajući u obzir uplate izvršene po tuženiku, te prihvaćeni prigovor zastare za utužene račune koji su dospijeli 24. lipnja 2019., 22. srpnja 2019. i 23. kolovoza 2019. u ukupnom iznosu od 70,70 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, utvrđeno je da je izvršenim uplatama tuženik u cijelosti podmirio glavnicu u iznosu od 480,30 EUR sukladno odredbi članka 171. stavka 1. ZOO-a. Pri tome valja navesti da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredba članka 172. ZOO-a. Naime, predmetni postupak pokrenut je podnošenjem prijedloga za ovrhu protiv kojega je tuženik podnio prigovor slijedom čega je postupak nastavljen kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga, a platni nalog je samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, te stoga sud o troškovima postupka, i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odlučuje tek ovom presudom kojom se postupak završava (tako i Zaključak br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.), a sve sukladno odredbi članka 164. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP). Stoga, uplatom tuženika ne mogu prvotno biti naplaćeni ovršni troškovi, jer isti još nisu niti nastali. Tužitelj je uplatu tuženika mogao eventualno uračunati na način da prvo obračuna zatezne kamate na plaćeni dio glavnice, a zatim eventualno nepodmirenu glavnicu, međutim, tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da bi postupio na navedeni način, čak naprotiv dokazuje da je izvršenom uplatom podmirio ovršni trošak, dakle prije zatvaranja kamate na glavnicu, te nepodmirene glavnice, dok je sud dužan odlučivati u okviru granica postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP-a).

15. S obzirom na to da je sud utvrdio da je potraživanje na ime glavnice i kamata u cijelosti podmireno uplatom od 8. listopada 2021., to je u cijelosti odbijeno kao neosnovano daljnje potraživanje tužitelja.

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog je u cijelosti ukinut i ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 48,93 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 24,92 EUR od 22. svibnja 2020., na iznos od 24,01 EUR od 25. lipnja 2020. do isplate (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je navedeno u točki I. izreke presude.

17. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tužitelj je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva prema slobodnoj ocjeni suda uspio 23%, a u pogledu visine istoga uspio 85,28%, što ukupno iznosi 108,28%, odnosno kada se podijeli sa dva (pravna osnova i visina) iznosi 54,14%, dok je tuženik sa osnovom uspio 77%, a s visinom sa preostalih 14,72%, što iznosi ukupno 91,72%, odnosno kad se podijeli sa dva (pravna osnova i visina) iznosi 45,86%. Nakon što se od uspjeha tužitelja od 54,14% oduzme uspjeh tuženika od 45,86%, dobije se uspjeh tužitelja od 8,28%.

19. Tužitelju je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (ovršnog i parničnog), prema smanjenom tužbenom zahtjevu, primjenom Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23; dalje: Tarifa) priznat trošak u visini jednokratne nagrade od 50 bodova, što uz vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 125,00 EUR, te zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 138,27 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja razmjerno uspjehu u sporu od 8,28% odnosno u iznosu od u iznosu od 11,44 EUR.

20. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, a stopa po članku 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 155/23.).

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27

EUR

2. Tuženiku