Poslovni broj: Usl-1674/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, A. Hebranga 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko – neretvanske, Dubrovnik, A. Starčevića 13, OIB: 36162371878, radi odjave prebivališta, nakon javne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/I-220-01/24-06/1013 Urbroj: 511- 03-06-24-2 od 31. svibnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku na ime troškova upravnog spora naknaditi tužiteljici iznos od 2.500,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

II. U ostalom dijelu odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-220-01/24-06/1013 Urbroj: 511-03-06-24-2 od 31. svibnja 2024. odjavljuje se prebivalište tužiteljice s adrese [adresa], u [adresa] (točka 1.), s danom dostave tog rješenja prestaje važiti osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice], izdana 22. travnja 2021. u Policijskoj postaji Ploče s rokom važenja do 22. travnja 2026., koju je tužiteljica dužna vratiti nadležnoj policijskoj postaji u roku od osam dana od dana primitka rješenja (točka 2.) 2. Tužiteljica u tužbi dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja navodima kojima u bitnome prigovara načinu na koji su utvrđene činjenice na kojima se temelji zaključak iz istog. Sam postupak da je iniciran od strane njezinog brata MA, s kojima je u sudskim sporovima, jer joj kao suvlasnici kuće za 1/3 dijela želi onemogućiti pristup kući i uskratiti pravo vlasništva. S tim ciljem sklopio je

Poslovni broj: Usl-1674/2024-13

ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba Ploče P-46/2022 od 3. studenog 2022. utvrđen ništetnim, jer je u vrijeme sklapanja tog ugovora nad njihovom majkom ZA bio pokrenut postupak oduzimanja poslovne sposobnosti. Zajedno sa suprugom izgradila je kuću na susjednom zemljištu koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, dok se zemljišnoknjižno stanje sređuje kroz osnivanje nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Zbog toga da nije mijenjala svoju adresu. Isključivo zbog zlonamjernog postupanja MA, i unatoč činjenici što je suvlasnica 1/3 dijela koju koristi, tužiteljica je ostala bez važeće osobne iskaznice. Kod donošenja rješenja nisu uzete sve okolnosti te je nekritički i nezakonito po prijavi brata, s kojim ima sporove oko imovine, osporenim rješenjem tužiteljici odjavljeno prebivalište, čime je povrijeđena odredba članka 12. stavak 3. Zakona o prebivališnu. U izloženom tužiteljica vidi nezakonitost osporenog rješenja kojeg kao takvog, predlaže poništiti, a tužiteljici naknaditi troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik uvodno citira odredbe Zakona o prebivalištu i Zakona o osobnoj iskaznici u primjeni kojih je osporeno rješenje doneseno i ističe da su policijski službenici Policijske postaje Ploče, u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica, u dva navrata obavili terenske provjere i o tome sačinili službene bilješke. Tom je prilikom utvrđeno da tužiteljica ne prebiva na adresi prijavljenog prebivališta, zbog čega se tužba predlaže kao neosnovana odbiti.

4. Podneskom od 21. kolovoza 2024. tužiteljica je predložila donošenje rješenja kojim se izdaje privremena mjera odnosno određuje odgodni učinak. Tužiteljica je od 31. svibnja 2024. bez važeće osobne iskaznice. Kao suvlasnica kuće podnijela je novi zahtjev za prijavu prebivališta na istoj adresi. Policijska postaja Ploče inzistira na prijavi prebivališta na drugoj adresi. Tužiteljica je dovedena u poziciju da bez osobne iskaznice ne može obavljati za svakodnevni život bitne poslove (odlazak liječniku, banka i sl.). Smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, kao i da donošenje rješenja nije protivno javnom interesu. Predlaže odgoditi izvršenje osporenog rješenja, i izdati privremenu mjeru kojom se tužiteljica prijavljuje na adresu [adresa].

5. Uz podnesak od 20. rujna 2024. tužiteljica, u prilog svojim tvrdnjama, dostavlja presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja UsI- 11865/2011-4 od 12. lipnja 2014.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 5. prosinca 2024., 13. ožujka 2025.) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja, kao i onu uloženu tijekom spora, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se tužiteljici odjavljuje prebivalište s adrese [adresa].

11. Među strankama je sporno je li u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja na točno utvrđeno stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo te s tim u vezi osnovanost tužbenih navoda da je njime povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

12. Za konkretan slučaj mjerodavne su odredbe članka 12. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, br. 144/12, 158/13, 115/14, 114/22) prema kojima:

Poslovni broj: Usl-1674/2024-13

(1) Policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba. (3) Prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

13. Donošenju osporenog rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u bitnome ukratko iznosi:

- prema službenoj bilješci od 20. listopada 2023. prilikom terenske provjere tužiteljica nije zatečena na adresi [adresa], dok je na adresi [adresa] zatečen njezin suprug, prema čijoj izjavi tužiteljica trenutačno nije u [adresa];

- prema službenoj bilješci Klasa: 210-01/24-01/152 Urbroj: 511-03-13-24-5 od 30. siječnja 2024. tužiteljica je zatečena na adresi [adresa], kojom prilikom je izjavila da "ne stanuje u objektu koji nosi kućni broj [adresa], …da drugi broj ne postoji…da je nakon legalizacije nitko nije obavijestio da je objektu odnosno njezinoj obiteljskoj kući, u kojoj živi dodijeljen kućni broj 1a, da će izvršiti promjenu dokumenata ukoliko zaprimi obavijest nadležnih tijela da je njezinoj kući u kojoj prebiva dodijeljen kućni broj, do tada službeno živi na adresi [adresa].";

- na zapisniku Klasa: UP/I-220-01/24-08/38 Urbroj: 511-03-13-24-4 od 12. veljače 2024. sadržana je tužiteljičina izjava prema kojoj kao suvlasnica kuće, na adresi [adresa], koristi prizemlje i želi ostati na toj adresi.

14. U izloženom, tuženik uzima utvrđenim da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj stvarno ne živi, zbog čega joj se osporenim rješenjem odjavljuje prebivalište i sukladno članku 15. stavak 1. točka 4. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine br. 62/15, 42/20, 144/20, 114/22, 18/24) utvrđuje prestanak važenja osobne iskaznice.

15. Za potrebe spora izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice koja navodi da je do 2015. živjela u [adresa], a nakon mirovine zajedno sa suprugom doselila u [adresa]. Tamo da postoje dvije kuće, jedna na adresi [adresa], na kojoj se nalazi obiteljska kuća u kojoj se rodila i zajedno sa svojim suprugom do 90.- te i neke godine živjela u prizemlju. Na katu živi njezin brat i dementna majka koja je lišena poslovne sposobnosti i postavljena joj je skrbnica od Centra za socijalnu skrb. S bratom je u jako lošim odnosima, priječi joj bilo kakav kontakt s majkom i ne može postići dogovor oko diobe suvlasničke zajednice. Tvrdi da živi odnosno da koristi i kuću na adresi [adresa], i onu na adresi [adresa], u kojoj živi njezin sin s obitelji, koji je i vlasnik te kuće. Kuća na adresi [adresa] je nakon smrti njezinog oca, u studenom 2017., pripala njoj, bratu i majci za po 1/3. Nakon što joj je policija uzela osobnu, pokušala se prijaviti na adresi [adresa], što nije uspjela, jer prema mišljenju policijskih službenika prostor nije adekvatan za stanovanje. Sporno prizemlje da uređuje zajedno sa suprugom, međutim, zbog problema kojih ima s bratom, nikako da se radovi privedu kraju. Njezina je namjera, nakon što se prostor uredi, na toj adresi i živjeti. Trenutačno ne može prespavati na toj adresi jer se prostor preuređuje, ali je tu svaki dan. Tu se nalazi njezin vrt, okućnica, plastenik.

16. U ovom se slučaju, dakle, radi o postupku koji se vodi po službenoj dužnosti u kojem je za donošenje konačne odluke o odjavi prebivališta potrebno utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta, ili ne. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da u tom pravcu nije pribavljen nijedan dokaz koji upućuje na nesporan zaključak da tužiteljica ne prebiva na prijavljenoj adresi odnosno na kojoj adresi se

Poslovni broj: Usl-1674/2024-13

nalazi objekt u kojem tužiteljica ostvaruje centar svojih životnih aktivnosti. Iz stanja spisa proizlazi, što tužiteljica ni ne spori da je u pozadini pokretanja postupka inicijativa njezinog brata s kojim je u lošim i narušenim odnosima. Ovdje se posebno napominje da neriješeni imovinsko pravni odnosi nemaju utjecaja na rješavanje konkretne upravne stvari, niti se time trebaju opterećivati javnopravna tijela, a posljedično ni ovaj sud. Neovisno o tome i s obzirom na posljedice koje osporeno rješenje, konkretno gubitak važeće osobne iskaznice za tužiteljicu ima, na tuženiku je teret dokaza kojima se utvrđuju za ovaj spor odlučne činjenice. Dojam je suda da se tužiteljica, zbog složenih obiteljskih odnosa, služi objektima na obje adrese ([adresa] i 1a), međutim, to još uvijek nije dovoljno za zaključak na kojoj adresi tužiteljica zaista prebiva odnosno je li tužiteljica samo privremeno, kako tvrdi zbog preuređenja, zatečena na drugoj susjednoj adresi. Donošenje takvog zaključka bez izvođenja drugih dokaza (primjerice uzimanja izjava neposrednih susjeda, utvrđivanje adrese na kojoj tužiteljica prima račune, sudjelovanje u plaćanju troškova stanovanja). Prebivalište nije samo pravo i obveza fizičke osobe od kojeg ovisi korištenje i ostvarivanje za život važnih aktivnosti, odnosno mjesto i adresa na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni i drugi interesi. Istodobno, to je i institut u kojem se ogleda javni interes da svi građani Republike Hrvatske imaju evidentirano prebivalište. Iz tog razloga, u tim se postupcima odlučne činjenice moraju nesporno utvrditi, a u slučaju sumnje, tuženik na kojem je teret dokaza ne treba donositi zaključke na štetu tužiteljice, i suzdržati se pojedinačne ocjene dokaza izolirano od drugih, za upravnu stvar, bitnih okolnosti. Ovo s tim više ukoliko je sam postupak pokrenut na inicijativu osobe čiji su interesi suprotstavljeni tužiteljičinim, i koji eventualno svojim postupcima tužiteljici otežava mirno uživanje prava na prebivalište.

17. Taj propust prema mišljenju suda čini rješenje nezakonitim, zbog čega je temeljem članka 117. stavak 1. ZUS osporeno rješenje odlučeno poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke (članak 116. stavak 4 ZUS). U ponovnom postupku tuženik će koristeći ovlasti koje za njega proizlaze iz odredbe članka 115. ZUP otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano u obrazloženju ove presude i nesporno utvrditi odlučne činjenice za donošenje rješenja.

18. U izloženom odlučivanje o predloženoj privremenoj mjeri i odgodnom učinku ukazuje se bespredmetnim.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

20. Opunomoćenica tuženika priložila je popis troškova prema kojem potražuje troškove sastava tužbe, prijedloga za donošenje privremene mjere od 22. kolovoza 2024., sastav podneska od 20. rujna 2024., pristup na ročište od 5. prosinca 2024. i 13. ožujka 2025., za svaku radnju 1.000,00 eura, uz pripadajući PDV (ukupno 6.250,00 eura).

21. Prema Tbr. 27. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23):

(1) Za sastavljanje tužbe u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

(2) Za zastupanje na raspravi odvjetniku pripada nagrada iz toč. 1. ovog tarifnog broja.

Poslovni broj: Usl-1674/2024-13

22. U smislu prethodno navedenih odredaba tužiteljici se priznaje trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 13. ožujka 2025., uz pripadajući PDV, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

23. U ostalom dijelu tužiteljici se ne priznaju traženi troškovi, zbog razloga koji se u nastavku obrazlažu.

24. Tužiteljica ima pravo u tužbi postaviti i prijedlog za izdavanjem privremene mjere ili određivanjem odgodnog učinka tužbe. Sud ne vidi potrebe da se takav prijedlog postavi u posebno obrazloženom podnesku i kao takav predstavi kao poseban trošak iz Tbr. 27.1.

25. Isto tako, tužiteljici se ne priznaje trošak pristupa na ročište od 5. prosinca 2024. Ovo stoga, jer je zamjenik opunomoćenice tužitelja tada samo ponovio ranije iznesene navode i tek na tom ročištu predloženo je izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice, zbog kojeg razloga je zakazano i održano drugo ročište 13. ožujka 2025. Drugo ročište, na kojem je izvođen dokaz saslušanjem tužiteljice, održeno je zbog propusta da se prijedlog za njezinim saslušanjem postavi u tužbi.

26. Tužiteljici se ne priznaje trošak sastava podneska od 20. rujna 2024. Odredbe ZUS-a koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama ima priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, što trošak takvog podneska u kojem se iznose navodi koje je tužiteljica imala priliku izložiti na ročištu nije, zbog čega se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora odbija, kao neosnovan.

U Splitu, 11. travnja 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude žalba nije dopuštena.

Protiv rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis