REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-4109/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 30. siječnja 2025. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 11. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 3.259,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:

-na iznos od 19,15 EUR počevši od 1.studenog 2007.godine do isplate,

-na iznos od 19,11 EUR počevši od 1.prosinca 2007.godine do isplate,

-na iznos od 19,08 EUR počevši od 1.siječnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 19,04 EUR počevši od 1.veljače 2008.godine do isplate,

-na iznos od 35,35 EUR počevši od 1.ožujka 2008.godine do isplate,

-na iznos od 35,27 EUR počevši od 1.travnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 35,20 EUR počevši od 1.svibnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 35,12 EUR počevši od 1.lipnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 35,03 EUR počevši od 1.srpnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 34,95 EUR počevši od 1.kolovoza 2008.godine do isplate,

-na iznos od 34,87 EUR počevši od 1.rujna 2008.godine do isplate,

-na iznos od 34,79 EUR počevši od 1.listopada 2008.godine do isplate,

-na iznos od 34,71 EUR počevši od 1.studenog 2008.godine do isplate,

-na iznos od 34,62 EUR počevši od 1.prosinca 2008.godine do isplate,

-na iznos od 34,54 EUR počevši od 1.siječnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 34,46 EUR počevši od 1.veljače 2009.godine do isplate,

-na iznos od 34,37 EUR počevši od 1.ožujka 2009.godine do isplate,

-na iznos od 34,27 EUR počevši od 1.travnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 34,18 EUR počevši od 1.svibnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 34,09 EUR počevši od 1.lipnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 34,00 EUR počevši od 1.srpnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 55,66 EUR počevši od 1.kolovoza 2009.godine do isplate,

-na iznos od 55,51 EUR počevši od 1.rujna 2009.godine do isplate,

-na iznos od 55,36 EUR počevši od 1.listopada 2009.godine do isplate,

-na iznos od 55,20 EUR počevši od 1.studenog 2009.godine do isplate,

-na iznos od 55,05 EUR počevši od 1.prosinca 2009.godine do isplate,

-na iznos od 54,90 EUR počevši od 1.siječnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 54,73 EUR počevši od 1.veljače 2010.godine do isplate,

-na iznos od 54,57 EUR počevši od 1.ožujka 2010.godine do isplate,

-na iznos od 54,41 EUR počevši od 1.travnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 54,24 EUR počevši od 1.svibnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 54,08 EUR počevši od 1.lipnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 53,90 EUR počevši od 1.srpnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 53,73 EUR počevši od 1.kolovoza 2010.godine do isplate,

-na iznos od 53,55 EUR počevši od 1.rujna 2010.godine do isplate,

-na iznos od 53,38 EUR počevši od 1.listopada 2010.godine do isplate,

-na iznos od 53,20 EUR počevši od 1.studenog 2010.godine do isplate,

-na iznos od 53,02 EUR počevši od 1.prosinca 2010.godine do isplate,

-na iznos od 52,83 EUR počevši od 1.siječnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 52,64 EUR počevši od 1.veljače 2011.godine do isplate,

-na iznos od 52,45 EUR počevši od 1.ožujka 2011.godine do isplate,

-na iznos od 52,26 EUR počevši od 1.travnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 52,07 EUR počevši od 1.svibnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 51,87 EUR počevši od 1.lipnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 51,68 EUR počevši od 1.srpnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 41,82 EUR počevši od 1.kolovoza 2011.godine do isplate,

-na iznos od 41,65 EUR počevši od 1.rujna 2011.godine do isplate,

-na iznos od 41,48 EUR počevši od 1.listopada 2011.godine do isplate,

-na iznos od 41,30 EUR počevši od 1.studenog 2011.godine do isplate,

-na iznos od 41,13 EUR počevši od 1.prosinca 2011.godine do isplate,

-na iznos od 40,94 EUR počevši od 1.siječnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 40,76 EUR počevši od 1.veljače 2012.godine do isplate,

-na iznos od 40,58 EUR počevši od 1.ožujka 2012.godine do isplate,

-na iznos od 40,39 EUR počevši od 1.travnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 40,21 EUR počevši od 1.svibnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 40,02 EUR počevši od 1.lipnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 39,82 EUR počevši od 1.srpnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 39,63 EUR počevši od 1.kolovoza 2012.godine do isplate,

-na iznos od 39,44 EUR počevši od 1.rujna 2012.godine do isplate,

-na iznos od 39,24 EUR počevši od 1.listopada 2012.godine do isplate,

-na iznos od 39,04 EUR počevši od 1.studenog 2012.godine do isplate,

-na iznos od 38,83 EUR počevši od 1.prosinca 2012.godine do isplate,

-na iznos od 38,63 EUR počevši od 1.siječnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 38,42 EUR počevši od 1.veljače 2013.godine do isplate,

-na iznos od 38,21 EUR počevši od 1.ožujka 2013.godine do isplate,

-na iznos od 37,99 EUR počevši od 1.travnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 37,78 EUR počevši od 1.svibnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 37,56 EUR počevši od 1.lipnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 37,34 EUR počevši od 1.srpnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 35,80 EUR počevši od 1.kolovoza 2013.godine do isplate,

-na iznos od 35,59 EUR počevši od 1.rujna 2013.godine do isplate,

-na iznos od 35,36 EUR počevši od 1.listopada 2013.godine do isplate,

-na iznos od 35,14 EUR počevši od 1.studenog 2013.godine do isplate,

-na iznos od 34,92 EUR počevši od 1.prosinca 2013.godine do isplate,

-na iznos od 34,69 EUR počevši od 1.siječnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 28,20 EUR počevši od 1.veljače 2014.godine do isplate,

-na iznos od 28,00 EUR počevši od 1.ožujka 2014.godine do isplate,

-na iznos od 27,80 EUR počevši od 1.travnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 27,61 EUR počevši od 1.svibnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 27,41 EUR počevši od 1.lipnja 2014.godine do isplate;

dok se zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 181,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.918,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 6. lipnja 2019. godine predana je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj sa tuženikom dana 6. srpnja 2006. godine zaključio Ugovor o kreditu broj 27/06 koji je solemniziran 6. srpnja 2006. godine od strane javnog bilježnika, a temeljem tog Ugovora da je tužitelju odobren namjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000 EUR prema srednjem tečaju za EUR. U čl. 2. Ugovora o kreditu da je navedeno kako se na navedeni iznos kredita obračunava kamatna stopa od 5,90 % - promjenjiva. Navedenom odredbom kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene redovne kamate. Predmetnom odredbom koju je sastavio tuženik i na koju tužitelj nije imao apsolutno nikakav utjecaj da je određeno samo da visina kamatne stope zapravo ovisi isključivo o odluci tuženika bez da su pri tom precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, odnosno, bez da su utvrđene bilo kakve pojedinosti glede promjene kamatne stope. Ta važna ugovorna odredba da je potpuno nerazumljiva tužitelju. Tužitelj se poziva na presudu Europskog suda od 30. travnja 2014. godine u predmetu C-26/13 te ujedno na tada važeći Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine. Navodi da je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka standardni i tipizirani ugovor koji je u tom periodu tuženik sklopio sa vrlo velikim brojem korisnika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakav utjecaj niti mu je dana mogućnost pregovora glede bilo koje odredbe istoga. Ta odredba da se smatra nepoštenom, sukladno Zakonu o obveznim odnosima tužitelj postavlja zahtjev i traži utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 27/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili dana 6. srpnja 2006. godine i solemnizirali istog dana kod javnog bilježnika, u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika. Tužitelj traži da mu tuženik na ime preplaćenih iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu isplati iznos od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, ujedno potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare potraživanja navodeći da se na tužitelja ne odnose učinci kolektivne tužbe, vezano za okolnost da je ovo kredit u valuti EUR, a ne CHF, dakle, da u ovom slučaju ne bi došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe, pa da bi sva potraživanja tužitelja dospjela do 10.lipnja 2014.godine bila u zastari. Što se tiče primjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) da je bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik da je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, tuženik da je to u ovoj stvari uredno činio. Također da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Navodi da treba imati u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora. Tuženik ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 04.10.2012. (dalje u tekstu ZIDZPK 112/12), po kojoj je tuženik je kao Banka bio u obvezi definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Tuženik da je postupio sukladno navedenoj obvezi te donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjeti), koji su stupili na snagu 1.siječnja 2013., a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos. Tuženik se poziva na odredbe poglavlja 3. Općih uvjeta – “Krediti – načini određivanja visine promjenjive kamatne stope, pod a) Promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope, u kojem je navedeno: “Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat Klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.” U odnosu na EUR kredite, da je navedeno slijedeće: “U usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu, ugovorima o kreditu s namjenom različitom od stambene namjene, te o kreditu bez određene namjene, ugovorenima s valutnom klauzulom izraženom u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u EUR, primijeniti će se šestomjesečni NRS1 za EUR.” Dakle, počevši od 01.01.2013. kamatna stopa da se mijenja u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M NRS1 za EUR), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope. Navodi da je nesporno tuženik tužitelja obavijestio o strukturiranju kamatne stope za njegov kredit dostavivši mu dana 8. siječnja 2013. godine Obavijest o novostima o utvrđivanju kamatne stope u kojoj je utvrdio da se kamatna stopa po kreditu tužitelja sastoji od:

- Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M NRS1 za EUR i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 3,32000 postotnih poena; te

- Fiksnog dijela koji iznosi 3,43000 postotnih poena.

Dodatno, tuženik da je obavijestio tužitelja da će redovno usklađenje promjenjivih kamatnih stopa kao i utvrđivanje statusa klijenta obavljati šestomjesečno 20. svibnja i 20. studenog, s primjenom novih kamatnih stopa od 1. srpnja i 1. siječnja svake godine, a što je tuženik tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa nesporno i činio. Tuženik da je dakle udovoljio zakonskoj obvezi tako da je donio nove Opće uvjete te strukturirao kamatnu stopu sukladno relevantnim odredbama ZIDZPK. Nadalje, tuženik navodi da ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor da je pravno i sadržajno nepotpun, stoga da odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora. Navodi da nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke da su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac.

Svojim podneskom od dana 14. lipnja 2021. godine tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev u pogledu tč. II. izreke i traži isplatu iznosa od ukupno 34.482,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik se usprotivio i ovako uređenom tužbenom zahtjevu. Nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je podneskom od 21. veljače 2022. godine postavio zahtjev i na isplatu iznosa zbog primjene valutne klauzule pored više plaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope. Tuženik se usprotivio ovoj preinaci i naveo da je sudski vještak prešao granicu vještačenja i zadatak vještačenja te se usprotivio preinaci zahtjeva u pogledu zatraženog zbog primjene valutne klauzule.

Za navesti je da je sudski vještak zaista pored zadatka vještačenja, u svom vještvu utvrdila i više plaćeno primjenom valutne klauzule, zaista bi se radilo o preinaci tužbe promjenom istovjetnosti zahtjeva, tako da ovu preinaku sud nije dopustio, trebalo je odlučiti po zahtjevu tužitelja iz podneska od 14. lipnja 2021. godine vezano za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i eventualno više plaćenog odnosno preplaćenog samo sa tog osnova.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu zaključenom između stranaka dana 6. srpnja 2006. godine sa svim prilozima tom ugovoru te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl. oecc. ČČ.

Dana 17.lipnja 2022.godine donesena je prvostupanjska presuda broj P- 3146/19, izreka iste glasi:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl.2.Ugovora o kreditu br.27/06 – kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka sklopili dana 6.srpnja 2006.godine, a solemnizirali dana 6.srpnja 2006.godine kod javnog bilježnika Marije Ivančić, pod br.OU-384/06 – u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime preplaćenih iznosa po osnovi ugovorene redovne kamate isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.953,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015.godine, a od 1.kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 205,80 kn od 1.7.2014.godine do isplate,

- na iznos od 147,22 kn od 1.8.2014.godine do isplate,

- na iznos od 145,91 kn od 1.9.2014.godine do isplate,

- na iznos od 144,76 kn od 1.10.2014.godine do isplate,

- na iznos od 144,18 kn od 1.11.2014.godine do isplate,

- na iznos od 143,26 kn od 1.12.2014.godine do isplate,

- na iznos od 141,82 kn od 1.1.2015.godine do isplate,

- na iznos od 96,02 kn od 1.2.2015.godine do isplate,

- na iznos od 95,02 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 93,61 kn od 1.4.2015.godine do isplate,

- na iznos od 91,99 kn od 1.5.2015.godine do isplate,

- na iznos od 91,13 kn od 1.6.2015.godine do isplate,

- na iznos od 90,23 kn od 1.7.2015.godine do isplate,

- na iznos od 49,62 kn od 1.8.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,86 kn od 1.9.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,94 kn od 1.10.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,11 kn od 1.11.2015.godine do isplate,

- na iznos od 47,69 kn od 1.12.2015.godine do isplate,

- na iznos od 47,19 kn od 1.1.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,74 kn od 1.2.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,56 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5,34 kn od 1.4.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,23 kn od 1.5.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,01 kn od 1.6.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4,96 kn od 1.7.2016.godine do isplate;

dok se za više zatraženi iznos od 34.482,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Dana 23.kolovoza 2024.godine doneseno je rješenje ovog suda kojim je ispravljena navedena prvostupanjska presuda tako da u izreci treba stajati: "…dok se za više zatraženi iznos od 32.529,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

Protiv ove presude stranke su podnijele žalbe, dana 8.listopada 2024.godine donesena je odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3155/22, izreka presude glasi:

" I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3146/2019. od 17. lipnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj P-3146/2019. od 23. kolovoza 2024. u točki I. izreke, te dijelu točke II izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 1.953,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.godine, a od 1. kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koje teku:

- na iznos od 205,80 kn od 1.7.2014.godine do isplate,

- na iznos od 147,22 kn od 1.8.2014.godine do isplate,

- na iznos od 145,91 kn od 1.9.2014.godine do isplate,

- na iznos od 144,76 kn od 1.10.2014.godine do isplate,

- na iznos od 144,18 kn od 1.11.2014.godine do isplate,

- na iznos od 143,26 kn od 1.12.2014.godine do isplate,

- na iznos od 141,82 kn od 1.1.2015.godine do isplate,

- na iznos od 96,02 kn od 1.2.2015.godine do isplate,

- na iznos od 95,02 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 93,61 kn od 1.4.2015.godine do isplate,

- na iznos od 91,99 kn od 1.5.2015.godine do isplate,

- na iznos od 91,13 kn od 1.6.2015.godine do isplate,

- na iznos od 90,23 kn od 1.7.2015.godine do isplate,

- na iznos od 49,62 kn od 1.8.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,86 kn od 1.9.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,94 kn od 1.10.2015.godine do isplate,

- na iznos od 48,11 kn od 1.11.2015.godine do isplate,

- na iznos od 47,69 kn od 1.12.2015.godine do isplate,

- na iznos od 47,19 kn od 1.1.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,74 kn od 1.2.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,56 kn od 1.3.2015.godine do isplate,

- na iznos od 5,34 kn od 1.4.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,23 kn od 1.5.2016.godine do isplate,

- na iznos od 5,01 kn od 1.6.2016.godine do isplate,

- na iznos od 4,96 kn od 1.7.2016. godine do isplate, kao i u dijelu točke III izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u dijelu točke II izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 8.997,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama."

Izreka rješenja glasi:

"I Ukida se navedena presuda u dijelu točke II izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 23.532,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i dijelu točke III kojim tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi parničnog postupka, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci."

Dakle, drugostupanjski sud je držao da je žalba tužitelja djelomično osnovana, žalba tuženika da nije osnovana. Nakon donošenja ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, tužitelj dostavlja podnesak dana 20.prosinca 2024.godine, navodi da je drugostupanjski sud zauzeo stav da se vezano za prigovor zastare ima primijeniti zastarni rok od 5 godina, a sve vezano za shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskosg odjela Su-IV-47/2020 od 30.siječnja 2020.godine. Vezano za promjenu valute u RH, uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti iskazuje u valuti EUR, navodi da je manje plaćeni iznos zbog smanjenja kamate u odnosu na početno ugovorenu, precizirano u uplatama po anuitetima pod rednim brojem od 120- 128 u vještvu vještaka Matije Trogrlić na stranici 4, u ukupnom iznosu od 75,09 EUR tužitelj oduzeo od više plaćenih anuiteta, pa tako tužitelj sada od tuženika potražuje ukupan iznos od 3.440,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama nije sporno da su dana 6.srpnja 2006.godine zaključili Ugovor o namjenskom kreditu u iznosu od 60.000,00 €, rok otplate kredita je u 180 mjeseci, a tražbina dospijeva najkasnije 6.srpnja 2022.godine. Prema odredbi čl.2. ovog Ugovora ugovoreno je da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,90% godišnje.

Sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc GČ, ista je u svom nalazu i mišljenju navela da je tuženik kroz utuženi period vršio povećanje kamatne stope od početne, na 6,15% od 1.10.2007.godine, 6,5% od 1.2.2008.godine, 7,00% od 1.7.2009.godine, 6,75% od 1.7.2011.godine, 6,71% od 1.7.2013.godine, 6,51% od 1.1.2014.godine, 6,25% od 1.7.2014.godine, 6,04% od 1.1.2014.godine; da bi od 1.7.2015.godine kamatna stopa pala sa početne na 5,84% i nakon toga redovno i uredno smanjivana na 3,62% od 1.1.2021.godine.

Među strankama je sporno je li odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, te kao takva ništetna, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu pretplate kredita koja se očituje u razlici između početno ugovorene kamatne stope i primijenjene kamatne stope tijekom otplatnog perioda koji traje sve do danas.

U ovom slučaju sud smatra da se treba osvrnuti na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane. Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), te kao takav ne veže sud u ovom postupku, po tužbi ovog tužitelja protiv tuženika, vezano za kredit u eurima. Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, za ponoviti je, ne i u ovom postupku. U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

Prema stavu ovog suda, iako se kolektivna presuda (krediti u CHF) ne primjenjuje na kunske i eurske kredite, argumenti iz te presude i pravni stav iz iste istovjetni su i za kunske i eurske kredite, što se tiče ništetnosti ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom jednostanom odlukom banke, jer je ista neodređena i neodrediva pa zbog toga i ništetna.

Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a vezano za kredite u valuti CHF. Kako je tome bilo tako, vezano za te pravne poslove (CHF), ovaj sud drži da je isti slučaj i sa kreditima vezanima za valutu € (što je ovdje slučaj) ili u kunskim. Dakle, bez obzira na kolektivnu tužbu, ovaj sud također smatra da i u ugovorima vezanim za valutu € i u kunskim kreditima, tuženik nije mogao jednostrano, na način na koji je to radio, mijenjati kamatnu stopu, da je ta odredba ništetna i da ne proizvodi pravne učinke, jer je, onako kako je utanačena, jednostavno rečeno nepoštena. Istina je da nije ugovorena fiksna kamatna stopa za čitav period otplate, međutim, kako je tuženik tužitelju kod zaključenja ugovora o kreditu u izgled stavio egzaktan postotak kamatne stope od 5,90 % godišnje, to sud drži da je, kod postojanja nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno njenom određivanju, valjalo u ovom, i svakom drugom slučaju, sagledavati upravo tu kamatnu stopu od 5,90 %, jer da ista nije bila u interesu tuženika, ne bi kao takva bila ni određena, kao početna kod zaključenja ugovora o kreditu. Dakle, isplatom odnosno plaćanjem te stope, sud drži da je navedeni pravni posao pošten za obje stranke, u svojoj potpunosti, pa nije bilo mjesta drugačijem presuđenju. Kako je odredba o načinu određivanja stope kroz vrijeme, jednostrano – odlukom tuženika, nepoštena, to valja držati da je ona početno ugovorena među strankama – poštena i valjano određena, pa je valja primijeniti za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, iako nije ugovorena fiksna kamatna stopa.

Navedeni kredit sa valutnom klauzulom u € izjednačen je u pogledu pravnog stava suda sa kreditima vezanim za valutu CHF, a u pogledu ugovorene kamatne stope, odnosno načina njenog određivanja, jer takav stav jamči jednakost svih građana pred zakonom, ukoliko je utvrđeno da je kod kredita u CHF isti način određivanja promjenjive kamatne stope ništetan odnosno nepošten, onda je ništetan i nepošten i za kredite vezane za valutu € i za kunske kredite, zaista, u ovom dijelu nema razlike u pogledu navedenih kredita, pa je valjalo prihvatiti zahtjev tužitelja za vraćanje više plaćenih iznosa temeljem ove ništetne odnosno nepoštene odredbe.

Dakle, ovaj sud smatra, što je i općepoznato da se sa tužiteljem, kao ni s ostalim klijentima tuženika, a ni drugih banaka u RH, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna. To znači da je odredba o ugovornoj kamati pravomoćno utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne. Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Dakle, tuženik u konkretnom slučaju nije imao pravo jednostrano mijenjati i određivati kamatnu stopu, pa je onu početno određenu sa kojom su bile suglasne obje strane ugovora valjalo primijeniti za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, dakle, kamatnu stopu od 5,90 % godišnje. Na ovaj način tužitelj je uspio vezano za utvrđenje ništetnosti odredbe čl.2.predmetnog Ugovora o kreditu (vezano za kamatnu stopu), dakle, ta odredba jest ništetna onako kako je ugovorena, međutim, ista je ništetna i za tužitelja i za tuženika, pa tužitelj dolazi u situaciju da mu tuženik treba vratiti sve ono što mu je tužitelj preplatio (a što nije zastarjelo) na ime veće kamatne stope od početno ugovorene od 5,90%, međutim, na ovaj način bi i tuženik (iako njegovog zahtjeva nema) imao pravo tražiti povrat manje plaćenog od strane tužitelja do kamatne stope od 5,90%, a prema priloženom ukupnom otplatnom planu jasno je da je kamatna stopa padala i da ju je tuženik jednostrano smanjivao od početno ugovorene još od 2015.godine od 5,84% pa do 3,62% (2021.godine), dakle, ukoliko tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ove odredbe, a ista jest ništetna, što je pravomoćno presuđeno, i primjenjuje se na zahtjev tužitelja kamatna stopa početno ugovorena od 5,90%, onda ta ništetnost proizvodi efekte i učinke za obje stranke, pa tako i za tuženika, jer je smanjenje ispod početno ugovorene kamatne stope tužitelj prihvatio i plaćao manju kamatnu stopu, a povećanje iznad početno ugovorene tužitelj ne prihvaća i traži plaćanje razlike više plaćene kamate iznad stope od 5,90%. Kratko rečeno, citirana odredba čl.2. Ugovora jest ništetna i temeljem toga tuženik treba vratiti i isplatiti tužitelju sve ono što je preko kamatne stope od 5,90% primio, ali, na jednak način bi tužitelj manje platio od onog što je trebao platiti zbog toga što je sam tuženik, jednostrano smanjivao kamatnu stopu sve do 3,62%, na što je tužitelj pristajao jer mu je to išlo u prilog. Kako tuženik očito nije mislio da je čl.2. Ugovora ništetan, to je jednostrano i povećavao kamatnu stopu od početno ugovorene, ali je i smanjivao, a za navesti je da učinak ništetnosti odredbe proizvodi učinke za sve, a ne samo za tužitelja, dakle, ako tuženik nije bio ovlašten kamatu povećavati jednostrano, nije je trebao niti jednostrano smanjivati od one početno ugovorene. Kako zahtjeva tuženika spram tužitelja u tom dijelu nema, onda sud uračunavanje nije ni vršio, a uređenim tužbenih zahtjevom tužitelj navodi da smanjuje manje plaćeni iznos zbog smanjenja kamate u odnosu na početno ugovorenu, ali to ne radi od iznosa preplate s naslova više plaćenog na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego od onoga što u ne pripada, tako da ovo ne proizvodi nikakav pravni učinak.

Dakle, iz vještva sudskog vještaka dipl.oecc Matije Trogrlić proizlazi opsežan i obrazložen nalaz te mišljenje, vještvo sud prihvaća kod presuđenja kao stručno, logično i uvjerljivo. Naime, sudski vještak iskazala je precizno razliku odnosno više plaćeno od strane tužitelja kroz utuženi period na ime promjene kamatne stope u tom periodu, dakle, od prvog anuiteta pa do 1.travnja 2017.godine na ime više plaćenih kamata tužitelju bi pripadao iznos od ukupno 25.485,80 kn. Toliko bi u biti tuženik trebao platiti tužitelju na ime ove nepoštene odredbe. Kako je ranije sud zauzeo stav da je prigovor zastare djelomično osnovan, a drugostupanjski sud je pravilno naveo da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (VS RH u Rev 396/21 od 24.siječnja 2023. i Rev 425/22 od 11.listopada 2023.godine). Dakle, drugostupanjski sud navodi da prigovor zastare nije osnovan jer je pravomoćnost utvrđena tek presudom u ovom postupku.

Svakako, prigovor zastare nije osnovan, pa je radi navedenog valjalo tužitelju dosuditi cjelokupan iznos preplate na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika. Ranijom prvostupanjskom presudom, koja je u tom dijelu potvrđena, tužitelju je dosuđen s ovog osnova iznos od 1.953,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama, za period preplate od 1.srpnja 2014.godine zaključno sa 1.srpnja 2016.godine. Dakle, u ovom dijelu donesena je pravomoćna presuda, pa je ovaj sud trebao odlučiti o zahtjevu tužitelja za period za koji je ranije odbio zahtjev tužitelja. U ovom slučaju vještvo sudskog vještaka Matije Trogrlić je potpuno i pravilno obrazloženo, dakle, sudski vještak iskazala je na str.5.6.i 7. svog nalaza i mišljenja iznose preplata tužitelja na ime promjenjive kamatne stope za čitav vremenski period, od 1.rujna 2006.godine zaključno sa 1.travnja 2017.godine, u kunama i preračunato u EUR, pa nije trebalo izvesti dokaz dopunskim vještačenjem. Sukladno iznosima iskazanim u EUR tužitelj konačno i uređuje svoj tužbeni zahtjev, tako da tužitelju pripada preplata, više plaćeno na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi od prvog mjeseca od kada je preplata nastala, dakle, od 1.studenog 2017.godine do 1.lipnja 2014.godine (jer je od tada zaključno sa 1.srpnja 2016.godine tužitelju već pravomoćno dosuđena preplata s ovog osnova). Dakle, ovdje je preostalo, nakon donošenja drugostupanjske odluke, odlučiti i tužitelju dosuditi preplatu za period od 1.studenog 2007.godine pa do 1.srpnja 2014.godine i prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Matije Trogrlić, ukupno zbrojeno to iznosi 3.259,22 EUR. Tužitelj u svom posljednjem podnesku neosnovano potražuje ukupan iznos od 3.440,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, pa je za više zatraženi iznos od ovog koji mu pripada, za iznos od 181,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Trogrlić proizlazi da je od 1.kolovoza 2016.godine tužitelj s naslova promjenjive kamatne stope bio u plusu, odnosno da nije postojala pozitivna razlika odnosno više plaćeno od strane tužitelja tuženiku. Ove tzv. negativne razlike s naslova promjenjive kamatne stope tuženiku ne pripadaju, što je već navedeno, a tužitelj iste ne odbija, kako to navodi u podnesku, od onoga što mu u biti pripada, preplate s naslova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego to radi od onoga što mu ne pripada, odbija to od preplate s naslova valutne klauzule, neosnovano. Dakle, tužitelju ne pripadaju iznosi mjesečnih glavnica sa kamatama od 1.srpnja 2014.godine do 1.svibnja 2015.godine, odnosno ne pripada mu ukupan iznos više zatraženog od dosuđenog od 181,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (a za dodati je da umjesto iznosa od 35,54 EUR sa kamatama od 1.siječnja 2009.godine tužitelju pripada iznos od 34,54 EUR sa kamatama od 1.siječnja 2009.godine pa je za razliku te glavnice zahtjev također valjalo odbiti) odnosno konačno odlučiti kao u izreci ove presude.

Dakle, s obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu, koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, ništetan to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a. Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog anuiteta do isplate, koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća, što je sud u cijelosti prihvatio.

Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju i temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a pripadaju ovako zatražene kamate na svaki pojedini iznos preplate kroz utuženi period. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi se da je prvostupanjski sud već ranije odbio zahtjev za isplatu iznosa od 8.997,80 s naslova promjene tečaja odnosno valutne klauzule obrazloženje da sud nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na zahtjev s tog osnova, pa o tome nije niti odlučivao, dakle, za navesti je da zaista nije trebalo u dosuđeni iznos tužitelju s naslova promjenjive kamatne stope uračunati manje plaćeno s naslova valutne klauzule, a tako nema niti efekta okolnost što tužitelj u biti ponovno traži preplatu s naslova valutne klauzule, koja mu ne pripada i već ranije preinaka tužbe nije dopuštena, pa tako od preplate s naslova valutne klauzule umanjuje manje plaćeno s naslova promjenjive kamatne stope, što je već obrazloženo.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je odlučio da tuženik naknadi tužitelju cjelokupan trošak potreban za vođenje parnice, budući tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Ranije je tužitelju već pravomoćno dosuđen iznos od 2.500,00 kn na ime parničnog troška s naslova plaćenog troška vještačenja, tako da je sud trebao odlučiti o daljnjem, preostalom, parničnom trošku koji pripada tužitelju. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastava podnesaka od 14.lipnja 2021.godine i 20.prosinca 2024.godine u iznosu od po 200,00 EUR; sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištima održanima dana 29.lipnja 2021.godine, 11.svibnja 2022.godine i 30.siječnja 2025.godine u iznosu od po 200,00 EUR; 25% PDV-a u iznosu od 362,50 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i iznos od 106,18 EUR na ime već plaćenih pristojbi od strane tužitelja (iznos od 800,00 kn po fiksnom tečaju konverzije); tako da je konačno tuženik tužitelju obvezan na ime naknade troškova izrekom ove odluke isplatiti iznos od 1.918,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (pored onog već pravomoćno dosuđenog iznosa od 2.500,00 kn). Preostali trošak nije priznat tužitelju jer nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelj više neće imati trošak daljnjih sudskih pristojbi, temeljem odredbe čl.11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po tom propisuje jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, to je ovdje slučaj, tužitelj ima status potrošača i ovo je takva vrsta spora, pa ovaj trošak pristojbi nadalje tužitelj neće niti imati.

U Splitu, 11. travnja 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika