Poslovni broj: P-320/2019-37

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Milostić grupa d.o.o., Nenada Mataka 17, Zadar, OIB: 87131201555, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri iz Zadra, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 24. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tea Petanija, odvjetnika u odvjetničkom uredu mr. sc. Ive Brkića u Zadru i punomoćnice tuženika Ksenije Vrkić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri iz Zadra, objave 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku MILOSTIĆ GRUPI D.O.O., Nenada Mataka 17, Zadar, OIB: 87131201555, da tužitelju TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od ukupno 18.415,44 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim koje na taj iznos teku od presuđenja po stopi koja se računa uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Nar.Nov.;35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve do isplate, i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenog iz točke I. izreke presude za iznos od 321,25 EUR, kao i u odnosu na zakonsku zateznu kamatu zatraženu od 1. siječnja 2019. (od utuženja) preko dosuđene zakonske zatezne kamate iz točke I.

III. Nalaže se tuženiku MILOSTIĆ GRUPI D.O.O., Nenada Mataka 17, Zadar, OIB: 87131201555, isplatiti tužitelju TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.325,89 EUR sa zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude po stopi koja se računa uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve do isplate, i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj TT u tužbi podnesenoj 12. veljače 2019. navodi da su tužitelj kao naručitelj radova i tuženik kao izvođač radova postigli dogovor za izvođenje građevinskih radova na adaptaciji (renovaciji) kuće i dvorišta tužitelja, koja kuća i dvorište se nalaze u Petrčanima. Sukladno postignutom usmenom dogovoru se tuženik obvezao tužitelju izvesti tražene radove adaptacije (renoviranja), dok se druge strane tužitelj obvezao tuženiku za tako obavljene radove isplatiti naknadu. Radovi su obuhvaćali zamjenu ograde na terasi te postavljanje nove izolacijske i keramičke podloge. Na navedenoj terasi izgrađena je vanjska kuhinja s kaminom te priključcima vode i struje. Tužitelj je isplatio tuženiku dogovoreni iznos naknade za izvedene radove i to sukladno primljenim računima od strane tužitelja, koji primitak je od strane tuženika i potvrđen i to putem potpisanih potvrda, ali i u podnesku u postupku za osiguranje dokaza koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem R1-8/18. Tuženik je prvo započeo sa izvođenjem dogovorenih građevinskih radova na terasi kuće tužitelja, međutim padom prve kiše utvrdilo se da kroz navedenu terasu prodire voda te da se na više mjesta pojavljuju vlažne mrlje. Na zahtjev tužitelja je tuženik izvršio dodatne radove na način da je kritična mjesta ,,otvorio" te ista sanirao sa određenim sredstvom. Nakon tih radova, a po dolasku sljedeće kiše ponovio se identični problem, vlaženje te vlažne mrlje. Nakon radova koji su izvršavani na terasi je tuženik započeo sa radovima na unutarnjim prostorijama u spavaćoj sobi i dnevnom boravku, koje obje prostorije se nalaze ispod predmetne terase. Radovi su obuhvaćali postavljanje keramike na podove, ugradnju balkonskih vrata, spuštanje stropa u dnevnom boravku s gips pločama te nabacivanje granulata na zidove te u konačnici bojanje istih. Nakon navedenog je tuženik pristupio sanacijskim radovima stana u prizemlju starog dijela kuće tužitelja. Kod ovih radova tuženik je loše postavio vodovodnu instalaciju zbog čega je naknadno ista premještana s jednoga na drugi zid. Također su keramičke pločice postavljene nestručno zbog čega su brojne bile oštećene. Nadalje su i radovi na tuš kabini su odrađeni nestručno, i to zbog nedovoljnog pada prema odvodnom kanalu, a zbog čega se voda izlijevala kroz čitavu kupaonicu. Radovi postavljanja keramičkih pločica u kuhinji nisu odrađeni stručno zbog čega su se isti morali ponovno raditi. Tijekom ljeta 2017.g. na zidu u dnevnom boravku ispod prije navedene terase ponovno se pojavila vlažna mrlja, o čemu je tužitelj uredno obavijestio tuženika. Nakon toga je tuženik odmah došao kod tužitelja u kuću i ručnikom obrisao zid na kojem se pojavila vlažna mrlja te je taj dio zida ponovno premazan bojom. Nakon prve sljedeće kiše se vlažna mrlja ponovno pojavila te je tužitelj o istome odmah obavijestio tuženika. Tuženik ovaj put nije odmah pristupio sanaciji vlažne mrlje pa je tužitelj angažirao o svom trošku stručnjaka da ispita u čemu je točno problem. Radi ispitivanja stručnjak je izbušio malu rupu u gips ploči na stropu i iz rupe je došlo do izljeva velike količine vode. Daljnjim ispitivanjem je utvrđeno da voda prodire kroz terasu i to upravo kroz ona mjesta koja je tuženik prethodno sanirao, odnosno bolje rečeno pokušao sanirati. Zbog navedenog je tuženik, nakon što je tužitelj u svom angažmanu skinuo sve gips ploče sa stropa ispod predmetne terase, izvršio gletanje i bojanje stropova. Međutim u rujnu 2017. godine na zidovima dnevnog boravka ispod predmetne terase ponovno su se pojavile vlažne mrlje. U veljači 2017. godine došlo je do pucanja glavne vodovodne cijevi te je o istome obaviješten tuženik s kojim je dogovoreno da se obave radovi postavljanja nove keramike na podu iznad vodovodne cijevi te izmještanje cijevi na drugo mjesto. U tom dijelu radova je tuženik nestručno obavio radove te je novu vodovodnu cijev postavio suviše plitko u zemlju u vrtu tužitelja. Na upit tužitelja zbog čega su ti radovi postavljanja cijevi u zemlju loše odrađeni odnosno zbog čega se vodovodna cijev nije postavila dublje u zemlju zakonski zastupnik tuženika je izjavio da nitko ne zna raditi sa bagerom?! Zbog svega navedenog je tužitelj u rujnu 2017. godine ponovno obavijestio tuženika o svim nedostacima te ga pozvao da iste otkloni u najkraćem mogućem roku. Krajem rujna 2017. godine tuženik je vratio tužitelju svu dokumentaciju koju mu je prethodno predao tužitelj te ga obavijestio da prekida daljnju suradnju s njim odnosno da više neće nastaviti sa bilo kakvim radovima na objektu predlagatelja uz navod: „svi daljnji radovi koji se tiču vaše kuće, postali su nemogući za mene". Na ovaj način je tuženik raskinuo usmeni dogovor za izvođenje građevinskih radova na adaptaciji (renovaciji) kuće i dvorišta tužitelja. Svi radovi koje je tuženik izvršio po predmetnom dogovoru s tužiteljem puno su manji od naknade koju je tužitelj isplatio tuženiku. Isto tako radovi koje je na objektu tužitelja izveo tuženik imaju brojne nedostatke budući su odrađeni nestručno. S obzirom na činjenicu da je tužitelj čim prije morao nastaviti s građevinskim radovima radi otklanjanja nedostataka i sprječavanja širenja daljnje štete na predmetnoj građevini jer je tuženik radove izvršio nestručno i djelomično, tužitelj je dana 19. siječnja 2018. pred naslovnim sudom podnio prijedlog za osiguranje dokaza i to vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, sve kako bi se utvrdili nedostaci i štetne pojave zbog nestručnog izvođenja radova kao i radi utvrđenja vrijednosti radova koje će tužitelj morati naknadno obaviti da bi se otklonili svi utvrđeni nedostaci i štetne pojave kod čega napominje da u troškovniku vještaka iz predmeta radi osiguranja dokaza nisu obuhvaćeni radovi rušenja, demontaže i izvedbe nove hidroizlolacije otvorene terase i stubišta, a u kojem pravcu dostavlja u spis račune.

2. Tuženik Milostić grupa d.o.o. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te je isti predložio odbiti kao neosnovan i ujedno je istaknuo prigovor zastare.

2.1. U tijeku postupka tuženik ističe da je tužba tužitelja i postavljeni tužbeni zahtjev uslijedila nakon rješenja o ovrsi podnesenog od strane tuženika prema tužitelju, oznake Ovrv-59/2018 javnog bilježnika iz Zadra, Vere Marčine donesenog dana 25. siječnja 2018. koje rješenje se odnosilo na isplatu honorara za obavljene poslove za tužitelja od strane tuženika, na što tuženik nije prigovorio, dakle na kvalitetu i izvedbu radova tuženika nije imao nikakvih primjedbi, da je imao primjedbe iste bi iznio u prigovoru gdje jedino i mogao iznijeti, a nije. Shodno navedenome tuženik smatra da je predmet ovoga spora zapravo presuđena stvar, te da bi sud primjenom pravila ne bis in idem trebao odbaciti tužbu. Tuženik smatra kako je velika većina faktura koja prileži spisu neodređena, dio ih je na stranom jeziku te su se iste fakture jednako tako mogle odnositi na bilo kakve druge radove od onih koje je obavio tuženik za tužitelja. Isto tako, tuženik smatra kako visina tužbenog zahtjeva nikako ne stoji kada je vještak u svojem nalazu i mišljenju istaknuo 5 do 6 puta manji iznos popravaka na kući tužitelja. Tuženik skreće pozornost sudu na činjenicu kako je tuženik izvodio obrtničko-građevinske radove na kući tužitelja koja je od strane istoga kupljena kao ilegalno građen objekt koji nikada ne bi dobio sve potrebne papire da famozne "legalizacije" nije bilo. Dakle kuća tužitelja je sagrađena bez nacrta da nitko i ne zna tko što kada i na koji način je istu kuću gradio i što je u nju uopće ugradio, te je zapravo vrlo lako moguće da se bilo koja šteta koja se događa ili pojavljuje na kući tužitelja zapravo rezultat takve nezakonite gradnje. Da bi tome bilo tako govori i činjenica kako je tuženik angažiran od strane tužitelja zbog reparacije naručene od strane osiguranja tj. tužitelja odnosno iz navedenog rješenja o ovrsi. Tuženik je po pravilima struke popravio štetu nastalu od tuđih radova, što proizlazi iz navedenog rješenja o ovrsi. Tuženik iznosi još jednu nepobitnu činjenicu, a koja je vrlo lako moguće izvor svih problema tužitelju. Kako je tužitelj kupio nezakonitu gradnju dakle gradnju bez projekta, na toj gradnji ili nezakonitim doradama iste cijevi od vode su na pogrešan način stavljene u same temelje kuće odnosno nepropisno je rađeno preko istih prilikom izvorne radnje ili prepravaka iste bez adekvatne dokumentacije.

3. Tužitelj je uzvratio na prednje navode tuženika na način da ih osporava, a pogotovo dio u kojem tuženik navodi da je predmetna kuća izgrađena bez nacrta te da se uopće ne zna tko, što, kada i na koji način je gradio i što je u kuću ugrađeno pa da je bilo koja šteta koja se pojavljuje na kući rezultat tako nezakonite gradnje. Ovakvi navodi tuženika su paušalni i neutemeljeni te usmjereni isključivo na otklanjanje njegove odgovornosti za predmetnu štetu. Osim toga takvi navodi su pravno apsurdni jer povezivati nastalu štetu sa legalnosti odnosno nelegalnosti objekta nije osnovano niti opravdano. Tužitelj je u tužbi naveo štetu koja je nastala tužitelju, a za koju postoji odgovornost tuženika budući je istu štetu tuženik prouzročio. S obzirom na navedeno, a da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje, tužitelj u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe.

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: račune i potvrde o isplati (l.s. 6-25), nalaz građevinskog vještaka VT od 29. kolovoza 2018. u predmetu radi osiguranja dokaza R1-153/2018 i preslik cjelokupnog predmeta (l.s. 26-133), prijedlog za ovrhu (l.s. 144-148), saslušan je svjedok ĆT (l.s. 165), MT (l.s. 165), ČT (l.s. 167-168), GT (l.s. 163- 164), proveden je očevid na licu mjesta 3. studenog 2023. uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ante Vukovića (l.s. 177-178), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Vukovića zaprimljen 26. rujna 2024. (l.s. 183-211) i vještak je saslušan na raspravi pred sudom 24. veljače 2025. (l.s. 226-228), te je proveden dokaz stranačkog saslušanja tužitelja TT (l.s. 169-170) i zz tuženika ZT (l.s. 171- 172), te je izvršen uvid u ovosudne predmete R1-153/2018 i R1-8/2018 (u privitku).

4.1. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev nakon nalaza vještaka građevinske struke podneskom zaprimljenim 8. listopada 2024. (l.s. 215-217) sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude. 3.2. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva, te je sud rješenjem od 11. prosinca 2024. (l.s. 223-224) dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno čl. 190. st. 3. ZPP, jer je raspravljanje po preinačenoj tužbi svrsishodno konačno razrješenje odnosa među strankama.

5. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete radi nepravilno izvedenih građevinskih radova.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan gotovo u cijelosti.

7. Nesporno je da su tužitelj i tuženik zaključili usmeni ugovor o dijelu 2014. godine temeljem kojeg se tuženik Milostić grupa d.o.o. obvezala izvesti radove na adaptaciji kuće tužitelja TT koja se nalazi u Petrčanima.

7.1. Sporno je postojanje uzročno-posljedične veze između građevinskih radova koje je izveo tuženik i štete koja je nastala na nekretnini tužitelja, te odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju.

8. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj R1-8/2018 proizlazi da je tužitelj 19. siječnja 2018. podnio prijedlog za osiguranje dokaza protiv tuženika obzirom da je, kako navodi u prijedlogu, u više navrata pozvao tuženika da otkloni nedostatke u najkraćem mogućem roku tijekom 2017. godine čemu tuženik nije udovoljio. Iz nalaza i mišljenja vještaka VT provedenog u tom predmetu 26. veljače 2018. proizlazi da je karakter ustanovljenih štetnih pojava takav da je zaključak vještaka da je nedvojbeno uzrokovan zahvatima tuženika u sklopu renovacije i adaptacije na objektu tužitelja. Poradi nepažnje i nekvalitete na adaptaciji stambenog prostora došlo je do štetnih pojava na dijelovima stropa prizemlja, te je po vještaku nužno odmah započeti s radnjama detekcije prodora vode analizom stanja i određivanjem potrebnih mjera kojima bi se otklonio nedostatak. Vještak je procijenio visinu sanacijskih radova u iznosu od 21.076,37 kn.

8.1. Iz predmeta ovog suda R1-153/2018 proizlazi da je tužitelj podnio i drugi prijedlog za osiguranje dokaza 20. lipnja 2018. u kojem navodi da su se nakon obavljenog ranijeg očevida u postupku R1-8/2018 u kući tužitelja pojavile nove vlažne mrlje koje nisu bile vidljive prilikom prethodnog očevida. Iz nalaza vještaka VT od 29. kolovoza 2018. proizlazi da je vještak zatekao nove štetne pojave nastale na stropnim i zidnim plohama stambene jedinice u vidu otpadanja postojeće boje u prizemlju kuće, i to unutar prostora spavaće sobe i hodnika uvjetovane djelovanjem vode sa gornje etaže kod čega je vještak ustanovio nekvalitetnu izvedbu i propusnost hidroizolacije, ugradnju „bunje” na gole zidove od opeke, ugradnju instalacija priključnica i rasvjete koja nije predviđena za vanjske prostore te je mogući dodani uzrok slijevanja vode u niži prostor. Vještak je u prizemlju kuće ustanovio pojavu gljivica uslijed zasićenja prostora vlagom koja je vidljiva uz coklu keramičkih pločica, vlažnost fuge keramičkih pločica i drugo. Vještak u konačnom obračunu troškovnika radova procjenjuje ukupnu vrijednost radova sanacije nedostataka u iznosu od 6.196,82 kn.

8.2. Sud je proveo očevid na licu mjesta 3. studenog 2023. uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ante Vukovića (l.s. 177-178), te je na licu mjesta utvrđeno da je tužitelj sanirao građevinske štete i da one nisu bile vidljive u trenutku održavanja očevida.

8.3. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Ante Vukovića, na okolnosti uzročno-posljedičnoj vezi između građevinskih radova tuženika i štete koja je nastala tužitelju, te vezano za troškove saniranja predmetne štete, zaprimljenog 26. rujna 2024. (l.s. 183-211) proizlazi da je uzrok oštećenja u prostoru ispod terase (soba i dnevni boravak) prodor vode sa terase u stambeni prostor u prizemlju. Zbog puknuća vodovodne cijevi (l.s 86) u hodniku izvršena je sanacija u slojevima poda. U pogledu zamjene oštećene keramike ista prema tužitelju odgovara količini iz osiguranja dokaza, a koja oštećenja potvrđuje i tuženik u iskazu (l.s. 171). Troškovi sanacije prema vještaku ukupno iznose 18.736,69 EUR.

8.4. Vještak Ante Vuković je saslušan na raspravi pred sudom 24. veljače 2025. (l.s. 226-228) naveo da su izvedeni radovi na hidroizolaciji terase manjkavi jer iz sadržaja spisa proizlazi da je nakon uklanjanja pločica vidljiv prodor vode ispod istih. Iz spisa nigdje nije vidljivo da je izvršena tlačna proba nakon izvedenih radova. Iz sadržaja spisa ne proizlazi da je tuženik sanirao uzrok vlaženja, a taj uzrok je na terasi. Tuženik je dao prijedlog sanacije injektiranje ploče, što po njegovom mišljenju nije najbolji način sanacije, ako se govori o injektiranju stropa odozdol, a drugi način ni ne poznaje, jer vlaga mora negdje izaći i u tom slučaju i time bi se samo spriječilo da vlaga izađe gdje je izlazila. Smatra da je sanacija koju je izveo sam tužitelj najbolji i ispravan način sanacije. Kada ga se pita je li moguće da je problem vlage postojao prije izvođenja radova na terasi od strane tuženika odgovora da je moguće, ali čemu onda raditi hidoizolaciju ako nema problema sa vlagom, jedan ozbiljan izvođač se mora pobrinuti da su ispunjeni svi uvjeti za tu vrstu radova, pa tako primjerice kada se nanosi resitol kao podloga za gradnju bitumenske ljepenke, tada podloga mora biti suha da bi se resitol uhvatio za podlogu. Poznato mu je da je glavna cijev vodovoda prolazila ispod kuće. Moguće je da je zbog velikog pritiska došlo do puknuća cijevi ispod kuće, a tada bi vlaga u kući nastala na podu, a ne na stropu kao što je konkretan slučaj, u troškovniku je razdvojio dio koji se odnosi na sanaciju vodovodne cijevi u hodniku. Nije mu poznato da bi bilo kakvo puknuće cijevi na terasi kod sudopera, to u spisima nigdje ne piše, osim toga bi tuženik kod radova na estrihu na terasi mogao vidjeti curenje iz vodovodne cijevi, a što nije vidio. Moguće je da je do vlage u hodniku došlo uslijed puknuća cijevi, a to se događa kada dođe do povećanja tlaka u mreži, a kućna instalacija to ne može u tom trenutku to podnijeti na određenom mjestu u cijevi. Što se tiče uzroka vlaženja s terase dva su moguća uzroka, i to: loše izvedeni radovi na hidroizolaciji i puknuće cijevi koja opskrbljuje sudoper, a što nije utvrđeno niti je vidljivo iz spisa. Treći mogući uzrok ne vidi. Problem s vlagom se ne vidi odmah nakon izvođenja radova već nakon proteka vremena dok se ploča ne zasiti vodom u smjeru prolaska kroz konstrukciju i ulaska u prostor gdje se šteta tek prvi puta vidi, nadalje kod tako zasićene konstrukcijom vodom svaki novi ulazak vode s vanjske strane brzo će proći kroz put koji je voda sebi postavila (efekt mokre spužve) iz spisa osiguranja dokaza su bile vidljive fleke na plafonu, a radi se o spuštenom stropu, što znači da samo mjesto ulaska vode kroz konstrukciju nije vidljivo dok se te ploče ne uklone. Ne vjeruje da je osoba koja je izvodila radove spuštenog stropa uzrokova puknuće cijevi iz razloga što takvi radovi na izvođenju spuštenog stropa ne zahtijevaju bušenje cijele stropne konstrukcije do hidroizolacije.

8.5. Svjedok MT, po zanimanju građevinski tehničar, je naveo da je radio za tužitelja hidroizolacijske radove prije 3-4 godine, i to kao sanaciju radova koji su prethodno izvedeni po tuženiku. Bio je plaćen za te radove 60.000-70.000,00 kuna, ne sjeća se točno, a na to još obračunavam PDV. Njegovi radovi sanacije nisu bili jedini radovi koje je tužitelj morao izvesti da bi sanirao probleme koje je imao nakon radova tuženika. Svjedok MT je izvodio radove oko mjesec dana i razbijao je slojeve terase, keramiku, te ogradne zidove sve do betonske ploče i stepenište (vanjsko), a sve kako bi došao do dubljih slojeva gdje je zatekao vodu. Uzrok vlaženja je po njemu bila neadekvatno postavljena hidroizolacija, i to u detaljima. Ta ranije postavljena hidroizolacija nije dobro postavljena na spoju betonske ploče s ogradnim zidovima. On je kompletno čupao tu hidroizolaciju i nakon što se sve osušilo je postavljao novu, te mu je tužitelj prošle godine rekao da je sve radove dobro odradio i da nema više vlaženja na objektu. On nije ništa radio na sanaciji vlage u kući, već samo vani. Sjeća se da je u kući knauf na stropu i na zidovima bio pun gljivica u prizemlju, a na katu su još bili problemi vlaženja na terasi. On je na zidu terase skidao kamen kako bi došao do cigle i izravnao te ciglene zidove radi postavljanja hidro izolacije tih zidova jer tu hidroizolacija nije uopće bila postavljena. Sjeća se da mu je tužitelj pokazivao kako je imao problem oko kanalica za walk in tušu, a zidovi u prizemlju su bili pljesnivi i vlažni. Terasa na katu je odmah iznad tog prostora koji je bio pljesniv i vlažan u prizemlju, pa se može zaključiti da je uzrok tog vlaženja terasa na katu koju je on sanirao. Tužitelj mu je rekao da je ranije radove izvodio tuženik.

8.6. Svjedokinja ČT, supruga zz tuženika, je navela da su kao firma izvodili za tužitelja radove na njegovoj kući 2014. godine, pa su tako izvodili radove na terasi a kasnije su radili i unutrašnje radove u kući koja se sastoji od apartmana. Nakon tri godine od izvođenja radova se njima tužitelj javio i rekao im je da ima vlagu u kući. Tražio da dođu i pogledaju, te da riješe tu vlagu. Bila je samo jedna fleka unutra na plafonu u prizemlju, dok je terasa na kojoj su ranije izvodili radove bila na prvom katu, te se ne nalazi neposredno iznad te prostorije nego je isturena prema van, dok u prostoriji iznad nisu izvodili nikakve radove. Sjeća se da je njezin suprug sa svojim radnikom, a bio je i prijatelj od tužitelja, došao vidjeti tu vlagu i dogovoriti se. Oni su se i dogovorili pa je tuženik potom izveo nove radove radi otklanjanja vlage i otvorio je knauf na plafonu, stavljen je novi knauf i potom je njihova firma ofarbala plafon. Nakon toga su imali susret s tužiteljem pred sudom na terenu. Njima se tužitelj prije postupka osiguranja dokaza i ovog postupka nije obraćao pisano ili usmeno s nekim konkretnim zahtjevima vezano za navodnu štetu.

8.7. Svjedok GT, po zanimanju soboslikar, je naveo da je bio pozvan od tužitelja 2018. godine, sanirati vlagu u prizemlju njegove kuće u [adresa]. Kada je tamo došao uočio je fleke na plafonu u površini od 2- 3 m2. Ostrugao je plafon, pogletao ga, pa potom pofarbao. Stavio je 3 sloja gleta i dva sloja farbe, radi se o tzv. debeloslojnom gletu, a boja je bila citron radi mirisa koji se osjetio. Radio je 2-3 dana, a to je radi sušenja plafona. Kada ga se pita radi čega je došlo do vlaženja tog plafona navodi da je njegovo mišljenje da se radi o prodoru vlage preko terase iznad jer pretpostavlja da kod radova na terasi nije stavljena hidroizolacija. Zna da je radove na terasi izvodio neki MT iz [adresa] kojeg zna iz viđenja ali ne zna za koga je on izvodio te radove. Njemu je tužitelj uredno platio njegov rad i on se nakon toga više s njim nije čuo. Sjeća se da se kod izvođenja radova susreo s tim MT koji je izvodio radove na terasi i na ogradne zidove terase je lijepio stiropor 2-3 cm.

8.8. Svjedok HT, po zanimanju vodoinstalater, je naveo da je negdje 2017. godine radio na kući tužitelja vodoinstalaterske radove po preporuci tuženika. Ne sjeća se je li radio kakve druge radove u kući. Zna da je između stranaka kasnije došlo do problema i da se tužitelj jako ljutio na tuženika, pretpostavlja da su radovi u pitanju. Ti njihovi problemi nisu bili vezani za radove koje je on izvodio, tužitelj je bio zadovoljan njegovim radovima.

8.9. Tužitelj TT je naveo da se 2014. godine u jesen dogovorio s firmom tuženika za sanaciju terase. Sporazum je bio usmeni i angažirao je tuženika da izvodi sve vodovodne i elektroinstalaterske radove na terasi. Kako živi u [adresa] tako je preko foto i video dokumentacije kontrolirao da radovi teku dogovorenim tijekom. Njemu se u početku činilo da sve to ide onako kako je dogovoreno i izgledalo je sve kako treba. Naglašava da je ispod te terase njegov stambeni prostor, odnosno prostor koji je kanio koristiti s obitelji pa je inzistirao na kvaliteti izvedenih radova na terasi, a bio je za to spreman dobro i platiti. se prva vlažna fleka od 30 cm pojavila u proljeće 2017., a nakon čega ga je supruga zz tuženika uvjerila da je zaprljao strop unošenjem namještaja, pa je ona privremeno uklonila fleku s nekim sredstvom. Potom su po dolasku na ljetni odmor ustanovili da su fleke sada veće i proširile su se na druga mjesta u toj prostoriji. Bilo je i pljesni po zidovima te prostorije. Toga ljeta im je gost bio prijatelj koji ima građevinsku firmu u Njemačkoj, te je tamo i sudski vještak, pa su otvorili knauf i doživjeli vodopad, jer je voda koja je ležala na foliji naglo sišla kroz knauf, pa su pozvali tuženika da dođe na razgovor isti dan i s njim su postigli kompromis da on sam sa svojim gostima skine knauf, a da će firma tuženika otkloniti štetu. Kada su skinuli knauf vidjeli su da je unutra metalna konstrukcija je bila korodirala, vlaga je ušla u zidove te prostorije i spavaće sobe, a pojavile su se i nove fleke. Tuženik je tvrdio da se radi o kondenzaciji vlage između betonske i knauf deke, a njegov prijatelj građevinar je tvrdio da to nije razlog već da je razlog prodor vode s terase kroz keramičke pločice. Nakon tog sporazuma s tuženikom, tuženik nije došao obaviti tu sanaciju, pa je upravo radi njegove ignorancije i bahatosti pokrenuo ovaj postupak. Bilo je nedostataka i u drugim radovima koji su bili dogovoreni s tuženikom u apartmanu koji u drugom dijelu kuće gdje je tuženik postavio skupocjene keramičke pločice koje su nakon postavljanja imale vidljiva oštećenja, a također su bile i neravnine. Smatra da je tuženik njemu dužan za sve navedene nedostatke. Međutim se dogodilo da je tuženik našao neki račun koji on navodno nije platio pa je tuženik pokrenuo ovrhu i on je na kraju platio tu ovrhu samo da bi mu se deblokirao račun. Ne zna radi čega nije izjavio prigovor u ovršnom postupku, moguće je da ga tadašnji punomoćnik nije o tome na vrijeme obavijestio. Vezano za radove MT navodi da je dobio 5 godina garancije i da su radovi izvedeni dobro, te da više nije imao više vlaženje u prizemlju.

8.10. Zz tuženika DT je naveo da su radovi sanacije terase prema dogovoru s tužiteljem započeli 16. rujna 2014. Na terasi je postavio dvoslojnu bitumensku izolaciju, estrih s uključenim vlaknima i na vrhu je bio hidro izolacijski premaz. Istina je da je došlo do prodora vode i on je to uočio. Imali su sastanak na kojem su se dogovorili kako će to sanirati. Međutim nije istina da je tužitelju propao cijeli namještaj i da mu je smrdjela cijela kuća od jedne fleke to je nemoguće. Istina je da je tužitelj kupio staru kuću koja je bila izvana ušminkana i da je u toj kući bilo niz nedostataka. Neistina je da bi on rekao da ne zna voziti bager, jer vožnja bagera niti nije njegov posao i glupost je da bi on tako nešto izjavio. Vezano za visinu cijevi navodi da tu visinu određuje Vodovod, a Vodovod je donio svoj materijal. Ističe da je vodovodna cijev išla kroz hodnik kuće i da su vodovodne cijevi provučene ispod cijele kuće, a tužiteljeva kuća je prvi objekt na tom priključku Vodovoda i nije bila postavljena redukcija, odnosno automatsko reguliranje pritiska vode, pa je radi toga došlo do puknuća cijevi u predmetnoj kući dva puta. Prvo puknuće je bilo 25. lipnja 2016., a drugo puknuće 2. veljače 2017. Vezano za vlagu u prizemlju ističe da ne bježi od odgovornosti te je uputio tužitelja da se šteta naknadi iz njegovog osiguranja. Njegovo mišljenje je da do vlage u prizemlju nije došlo radi nedostataka u njegovim radovima na terasi već je moguće da je napukla cijev iz kuhinje, kao što se to dogodilo kod cijevi u apartmanu. On to ne može dokazati i to je samo njegovo mišljenje. Greška je po njemu bila što je tužitelj otvorio cijeli strop, te misli da je barem trebao njega pozvati kada ga je otvorio, a on ga je otvarao sam. Njegov je prijedlog bio da se šteta otkloni injektiranjem plafona, a ne otklanjanjem cijelog stropa. Kada se pojavi vlaga je teško ustanoviti odakle je voda došla, voda je mogla doći od bilo gdje. Što se tiče nedostataka keramike u apartmanu oni su tužitelju radi toga dali sniženu cijenu kod naplate svojih radova, tako da nisu istiniti navodi tužitelja da nije dobio ništa na račun nedostataka. On je 100% siguran kako do vlaženja prizemlja nije došlo radi nedostataka u njegovim radovima na terasi. Ističe da je doduše istina da je njihova betonska deka bila loše kvalitete, pa su onda radi toga gletali puknuća, stavili bitumenski premaz i 2 sloja V4 bitumena, stavili su estrih s vlaknima i preko toga se grundiralo i stavilo se 2 sloja hidroizolacije, te povrh toga se bacio sitan kvarcni pijesak i na to su se stavile keramičke pločice, a također je stavio i papirnate trake za hidro izolaciju u kantunima. Voda može doći od bilo kud, pa tako i s krova ili od puknuća cijevi, a njima je ta voda bila čista, a ako je voda došla izvana onda bi voda bila prljava.

9. Prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 35/05, 41/08 i 125/11.- dalje ZOO) sudionici u obveznom odnosu su dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, a obveza se može ugasiti samo suglasnošću volje sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona.

9.1. Odredbom čl. 1085. u st. 1. ZOO propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. U st. 4. navodi se da će se naknada u novu dosuditi oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

10. Ocjenjujući iskaze svjedoka, ovaj sud nalazi da su svjedoci MT i HT iskazivali životno, uvjerljivo i sukladno materijalnim dokazima u spisu. Radi se o svjedocima koji potvrđuju tvrdnje tužitelja o odgovornosti tuženika za predmetnu štetu, a koji su bili angažirani od strane tužitelja na sanaciji štete na predmetnoj kući, pa imaju neposredna saznanja o predmetnoj šteti, a nisu u posebnoj relaciji s kojom od stranaka.

10.1. Tako sud vjeruje Svjedok Ivan Kazija, građevinskom tehničaru, kada navodi da je radio za tužitelja hidroizolacijske radove prije 3-4 godine, i to kao sanaciju radova koji su prethodno izvedeni po tuženiku, pa je tako izvodio radove oko mjesec dana i razbijao je slojeve terase, keramiku, te ogradne zidove sve do betonske ploče i vanjskog stepeništa i kada je došao do dubljih slojeva je zatekao vodu, a prostor u prizemlju ispod terase je bio pljesniv i vlažan. Uzrok vlaženja je po njemu bila neadekvatno postavljena hidroizolacija, i to u detaljima jer nije bila dobro postavljena na spoju betonske ploče s ogradnim zidovima. Radi sanacije je kompletno čupao tu hidroizolaciju i nakon što se sve osušilo je postavljao novu, te je na zidu terase skidao kamen kako bi došao do cigle i izravnao te ciglene zidove radi postavljanja hidro izolacije tih zidova jer na tom mjestu hidroizolacija nije uopće bila postavljena. Sjeća se da je u kući knauf na stropu i na zidovima bio pun gljivica u prizemlju, a na katu su još bili problemi vlaženja na terasi.

10.2. Tome je sukladan iskaz svjedoka GT koji je kao soboslikar bio pozvan od tužitelja 2018. godine sanirati vlagu u prizemlju njegove kuće u [adresa]. Kada je tamo došao uočio je fleke na plafonu u površini od 2- 3 m2. Ostrugao je plafon, pogletao ga, pa potom pofarbao. Stavio je 3 sloja gleta i dva sloja farbe, radi se o tzv. debeloslojnom gletu, a boja je bila citron radi mirisa koji se osjetio. Radio je 2-3 dana, a to je radi sušenja plafona. Njegovo je mišljenje da se radi o prodoru vlage preko terase iznad jer pretpostavlja da kod radova na terasi nije stavljena hidroizolacija. Zna da je radove na sanaciji terase neki MT iz [adresa] kojeg zna iz viđenja i s kojim se susreo kada izvodio radove na terasi i na ogradne zidove terase je lijepio stiropor od 2-3 cm.

10.3. Svjedok HT nije imao bilo kakvih saznanja o bitnim činjenica, osim da se tužitelj jako ljutio na tuženika, a pretpostavlja da su radovi u pitanju, što je nesporno, pa sud nalazi da iskaz ovog svjedoka nije od značaja za presuđenje.

11. Kod ocjene iskaza svjedokinje ČT, supruge zz tuženika, sud nalazi da je njezin iskaz u suprotnosti s provedenim dokazima, a čak i s navodima samog zz tuženika u stranačkom iskazu koji, za razliku od ove svjedokinje, ne tvrdi da je pokušao sanirati štetu, pa ga sud ne prihvaća kao istinit. Tako svjedokinja otklanja odgovornost od predmetnih nedostataka više od samog zz tuženika navodeći da je tužitelj tražio da pogledaju i da riješe tu vlagu, a da je bila samo jedna fleka unutra na plafonu u prizemlju, pa da je tuženik u dogovoru s tužitelj sanirao štetu na način da je otvorio je knauf na plafonu, stavljen je novi knauf i potom je njihova firma ofarbala plafon. Sud je kod ocjene iskaza svjedoka imao u vidu i činjenicu da je kao supruga zz tuženika osobno zainteresirana za ishod ovog postupka, pa da je razumljivo da je njezin iskaz pristran u korist tuženika.

12. Ocjenjujući iskaz tužitelja TT sud nalazi da je iskazivao istinito i sukladno svim naprijed navedenim dokazima, te mu sud vjeruje kada navodi da se prva vlažna fleka od 30 cm pojavila u proljeće 2017., a nakon čega ga je supruga zz tuženika uvjerila da je zaprljao strop unošenjem namještaja, pa je ona privremeno uklonila fleku s nekim sredstvom. Potom su po dolasku na ljetni odmor ustanovili da su fleke sada veće i proširile su se na druga mjesta u toj prostoriji. Bilo je i pljesni po zidovima te prostorije. Toga ljeta im je gost bio prijatelj koji ima građevinsku firmu u Njemačkoj, te je tamo i sudski vještak, pa su otvorili knauf i doživjeli vodopad, jer je voda koja je ležala na foliji naglo sišla kroz knauf, pa su pozvali tuženika da dođe na razgovor isti dan i s njim su postigli kompromis da on sam sa svojim gostima skine knauf, a da će firma tuženika otkloniti štetu. Kada su skinuli knauf vidjeli su da je unutra metalna konstrukcija je bila korodirala, vlaga je ušla u zidove te prostorije i spavaće sobe, a pojavile su se i nove fleke. Tuženik je tvrdio da se radi o kondenzaciji vlage između betonske i knauf deke, a njegov prijatelj građevinar je tvrdio da to nije razlog već da je razlog prodor vode s terase kroz keramičke pločice. Nakon tog sporazuma s tuženikom, tuženik nije došao obaviti tu sanaciju, pa je upravo radi njegove ignorancije i bahatosti pokrenuo ovaj postupak. Bilo je nedostataka i u drugim radovima koji su bili dogovoreni s tuženikom u apartmanu koji u drugom dijelu kuće gdje je tuženik postavio skupocjene keramičke pločice koje su nakon postavljanja imale vidljiva oštećenja, a također su bile i neravnine. Smatra da je tuženik njemu dužan za sve navedene nedostatke. Međutim se dogodilo da je tuženik našao neki račun koji on navodno nije platio pa je tuženik pokrenuo ovrhu i on je na kraju platio tu ovrhu samo da bi mu se deblokirao račun. Ne zna radi čega nije izjavio prigovor u ovršnom postupku, moguće je da ga tadašnji punomoćnik nije o tome na vrijeme obavijestio.

12.1. Ocjenjujući iskaz zz tuženika ZT sud je zaključio da je kontradiktoran i suprotan izvedenim dokazima, te mu ne vjeruje kod bitnih dijelova njegovog iskaza. Tako zz tuženik navodi da vezano za vlagu u prizemlju ne bježi od odgovornosti te je uputio tužitelja da se šteta naknadi iz njegovog osiguranja i da je betonska deka koju je on sam stavio bila loše kvalitete, a istovremeno navodi da je 100 % siguran da do vlaženja u prizemlju nije došlo radi nedostataka u njegovim radovima, a što je kontradiktorno. Navesti je da tuženik priznaje nedostatke u postavljanju pločica u istočnom apartmanu ističući da su oni tužitelju radi toga dali sniženu cijenu kod naplate radova, ali te svoje tvrdnje nije dokazao, kao što nije dokazao ni svoje tvrdnje da je razlog vlaženja prizemlja napukla cijev iz kuhinje, kod čega i sam dodaje da on to ne može dokazati i to je samo njegovo mišljenje.

13. Nadalje je navesti da je sud prihvatio utvrđenja vještaka VT iz predmeta radi osiguranja dokaza poslovni broj R1-153/2018 i R1-8/2018 (u privitku) u kojim postupcima su sudjelovale obje stranke, kao i nalaz i mišljenje vještaka Ante Vukovića. Sud je ocijenio nalaze naprijed navedenih vještaka kao stručne, utemeljene i argumentirane, sukladne međusobno, kao i sa iskazima svjedoka i priloženim računima. Stoga sud prihvaća utvrđenja vještaka da je do štete u prizemlju došlo radi nestručno izvedenih hidroizolacijskih radova na terasi iznad prizemlja, kao i da su keramičarski radovi u istočnom apartmanu nestručno napravljeni, a koju štetu su vještaci nedvojbeno doveli u vezu s građevinskim radovima renovacije predmetne kuće koje je izvodio tuženik.

14. Prema tome, na temelju provedenog dokaznog postupka, a osobito nalaza vještaka građevinske struke Ante Vukovića i VT utvrđena je uzročno- posljedična veza između nestručno izvedenih građevinskih radova koje je izveo tuženik i nastale štete, budući je nedvojbeno utvrđeno da je radi nestručno izvedenih hidroizolacijskih radova na terasi tužitelja došlo do vlaženja prostorija u prizemlju kuće tužitelja, a da je tuženik odgovoran i za nestručno postavljene pločice u istočnom apartmanu. Kako tuženik na poziv tužitelja nije sanirao predmetnu štetu, već je tu štetu morao sanirati sam tužitelj, to tužitelju osnovano pripada isplata u visini nastale štete, sve sukladno naprijed citiranom čl. 1085. st. 4. ZOO..

14.1. Dodatno je navesti da sud ne prihvaća utemeljenost tvrdnji tuženika da je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj u ovrsi pokrenutoj 24. siječnja 2018. (l.s. 144), kao ovršenik nije prigovorio nekim njegovim računima, ovo iz razloga što je sud prihvatio istinitost tužiteljevog iskaza u cijelosti, pa tako i u dijelu kada navodi da ga njegov tadašnji punomoćnik nije na vrijeme izvijestio o pokrenutoj ovrsi, pa je bio prisiljen platiti neki zaostali račun tuženika da bi deblokirao svoj račun, a koji navodi tužitelja su životni i uvjerljivi kada se uzme u obzir da tužitelj živi u [adresa], te da je navedena ovrha od strane tuženika bila pokrenuta nakon pokretanja prvog postupka radi osiguranja dokaza R1-8/2018, kojeg je tužitelj pokrenuo 19. siječnja 2018. u vezi predmetne štete, pa navedena činjenica neisticanja prigovora ove štete u ovrsi od strane tužitelja ne govori u prilog neosnovanosti ove tužbe.

14.2. Shodno navedenom, obzirom da ne postoji objektivna istovjetnost navedenog ovršnog postupka s ovom pravnom stvari, neosnovan je prigovor presuđene stvari iz čl. 194. st. 4. Zakona o parničnom postupku.

15. Međutim, navesti je da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između građevinskih radova koje je izveo tuženik i puknuća vodovodne cijevi u hodniku kuće, a koja se prema nalazu vještaka Ante Vukovića događa kada dođe do povećanja tlaka u mreži, a kućna instalacija to ne može u tom trenutku to podnijeti na određenom mjestu u cijevi. Niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi odgovornost za ovu štetu bila na tuženiku, pa za tu štetu ne odgovara.

15.1. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik, budući iz čl. 230. ZOO st. 1. proizlazi da potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je počinila štetu. Saznavanje za štetu, prema mišljenju ovoga suda, obuhvaća doznavanje opsega i visine štete. Kako je u konkretnom slučaju visina štete utvrđena tek nalazom vještaka za vrijeme trajanja ovog postupka, a nakon čega je tužitelj mogao urediti tužbeni zahtjev, to je vidljivo da je u cijelosti neosnovan istaknuti prigovor zastare.

16. Slijedom izloženog je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja gotovo u cijelosti osnovan, te je sud naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.432,35 EUR na ime troškova sanacije sobe i dnevnog boravka u prizemlju radi prodora vode s terase u stambeni prostor, te iznos od 300,00 EUR za troškove zamjene oštećenih pločica u istočnom apartmanu, što ukupno s PDV-om od 25 % iznosi 18.415,44 EUR, dok je do zatraženog iznosa od 18.736,69 EUR, odnosno za iznos od 321,25 EUR, uračunavajući PDV od 25 %, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na sanaciju puknuća cijevi u hodniku i s tim u vezi nastale štete, sve kako je navedeno u točkama I. i II. izreke presude.

16. 1. Na kraju, sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate od utuženja 1. siječnja 2019., već je istu dosudio od presuđenja.

16.1. Naime, u odnosu na odbijanje isplate dijela zatražene zakonske kamate, valja navesti da je predmet spora naknada nenovčane materijalne štete. Opseg naknade nenovčane materijalne štete, kao novčana obveza u smislu čl. 1085. ZOO može biti poznat tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu, odnosno kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze, i to donošenjem prvostupanjske presude i zbog toga se početak tijeka zateznih kamata u smislu čl. 1086. ZOO određuje od dana donošenja prvostupanjske presude. Iz tih razloga, po ocjeni ovog suda, tužitelj neosnovano potražuje zakonske zatezne kamate od utuženja, budući nije sporno da u vrijeme utuženja nije izvršena eventualna sanacija štete, a niti da je provedeno vještačenje u smislu utvrđenja visine štete u vrijeme utuženja. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki II. izreke presude odbijanjem isplate zakonskih zateznih kamata od utuženja pa do presuđenja. Jednak pravni stav zauzeo je Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž-392/03-2 od 27.03.2003., (Izbor 2/04-71 i Ing. PSP 2005/1-24).

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), te je tužitelju koji je uspio u postupku gotovo u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje, a s obzirom na VPS od 18.736,69 EUR, dosuđen trošak, i to za: sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podneska od 8. listopada 2024. 250 bodova (Tbr. 8.1.), te za pristup na odgođena ročišta od 2. listopada 2019. i 17. siječnja 2020. po 50 bodova za svako ročište (Tbr. 9.5.), za pristup na održana ročišta od 19. siječnja 2023., 9. ožujka 2023., 24. svibnja 2023., 3. studenog 2023., 11. prosinca 2024. i 24. veljače 2024. po 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), ukupno 2.050 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi 5.125,00 EUR, čemu treba pridodati trošak dva postupka radi osiguranja dokaza od 1.260,89 EUR, trošak vještačenja od 540,00 EUR, te pristojbu na tužbu i presudu od ukupno 400,00 EUR, tako da ukupni priznati parnični trošak tužitelja iznosi 7.325,89 EUR, dok se preko odmjerenog troška do zatraženog iznosa od 8.410,87 EUR odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

U Zadru, 11. travnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćnicima