Pn-136/2021-27

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari prvotužiteljice HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužitelja ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku BH, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Ena Petrović i Dino Vukušić u Osijeku, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, iz Zagreba, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice prvotužiteljice i drugotužitelja PH, odvjetničke vježbenice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Ena Petrović i Dino Vukušić u Osijeku i punomoćnice tuženika DH, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. u Osijeku, 11. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 platiti I-tužitelju HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.000,00 kn i II-tužitelju ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.000,00 kn i to oba iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.07.2018. godine pa do isplate po stopi koja se određuje po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se prvotužiteljici HH i drugotužitelju CH isplatiti tuženiku Hrvatskom Telekomu d.d. parnični trošak u iznosu 1.500,00 EUR (slovima: tisuću pet stotina eura), sa zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Preostali dio zahtjeva za naknadu troška tuženiku Hrvatskom Telekomu d.d. u iznosu 6,64 EUR (slovima: šest eura i šezdeset četiri centa) kao i zatezne kamate na navedeni iznos, sud je odbio kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvotužiteljica HH i drugotužitelj ĆH su 12. srpnja 2021. Općinskom sudu u Osijeku podnijeli tužbu u kojoj su naveli da je prvotužiteljica HH korisnica i vlasnica mobilnog broja [broj telefona], a drugotužitelj ĆH korisnik i vlasnik mobilnog broja [broj telefona]. Nadalje ističu da je prilikom prijenosa brojeva osobe LH iz Tele2 u Hrvatski Telekom d.d. došlo do nenamjerne pogreške koja je dovela do toga da su u razdoblju od 23. lipnja 2018. do 13. srpnja 2018. bili pogrešno spojeni tj. zamijenjeni MSIDN-ovi i SIM-ovi za mobilne brojeve: [broj telefona] i [broj telefona]. Spomenuta pogreška ispravljena je 13. srpnja 2018. po prigovoru LH. Rješenjem Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje u tekstu: HAKOM) KLASA: UP/I-344-07/18-01/90, UR.BROJ: 376-10-19-7 od 21. ožujka 2019. utvrđeno je da je Hrvatski Telekom d.d. Zagreb odgovoran za nepravovremeni prijenos brojeva [broj telefona] i [broj telefona] korisnice LH te mu je naloženo isplatiti LH naknadu zbog nepravovremenog prijenosa brojeva u iznosu 7.200,00 kn (slovima: sedam tisuća i dvije stotine kuna). Ističu kako je po zahtjevu LH vještak Dejan Balić izradio nalaz i mišljenje na okolnost pogrešnog spajanja mobilnih brojeva od strane Hrvatskog Telekoma d.d. te utvrdio da je stvarni korisnik mobilnog broja [broj telefona] HH, a mobilnog broja [broj telefona] ĆH. Navode kako je u periodu između 29. lipnja i **.**.2018. ĆH na broj mobitela [broj telefona] primio stanje bankovnog računa koji glasi na HH. Predlažu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa 10.000,00 kuna svakom tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako tužitelji nisu naveli u čemu se sastoji povreda prava osobnosti na temelju koje traže naknadu neimovinske štete. Napominje da odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je štetnik počinio protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta oštećenoj osobi, a sve pod uvjetom postojanja uzročne veze između štetne radnje i štete kao posljedice. Tvrdi da je nesporno u konkretnom slučaju došlo do nenamjerne pogreške od strane tuženika prema tužiteljima, a da bi pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti imali tužitelji štetna radnja bi morala biti usmjerena na njih konkretno. Ističe kako tužitelji nisu naveli na koji način im je učinjena neimovinska štete odnosno nisu naveli da su pretrpjeli fizičke i duševne boli ili strah, odnosno uopće nije jasno kakvu su to štetu pretrpjeli i jesu li je pretrpjeli uopće, a smatra kako je u ovom postupku aktivno legitimirana LH kojoj je i isplaćena financijska naknada po rješenju HAKOM-a. Zaključno navodi da visina tužbenog zahtjeva nije ničime dokazana, da se radi o nenamjernom pogrešci u trajanju 20 dana te da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu te da okolnosti cijelog slučaja ne opravdavaju pravo na dosuđenje pravične novčane naknade.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: rješenje HAKOM, KLASA: UP/I-344- 07/18-01/90, UR.BROJ: 376-10-19-7 od 21. ožujka 2019. (list spisa 4-6), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za informatiku i mobilne tehnologije Dejana Balića, dipl. ing. (utvrđivanje korisnika mobitela) od 21. svibnja 2020. (list spisa 7-27), nalog za plaćanje od 12. travnja 2019. na iznos 7.200,00 kn (list spisa 37), izvršio uvid u spis poslovni broj UsI-2248/2020 Upravnog suda u Zagrebu (list spisa 71 do 86 spisa), te je na ročištu 13. lipnja 2022. saslušao svjedokinju LH (list spisa 58-59), a na ročištu 4. listopada 2022. saslušao prvotužiteljicu TH i drugotužitelja ĆH (list spisa 66-63).

3.1. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile. Napominje se kako je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dejana Balića, dipl. ing., sukladno ustaljenoj sudskoj praksi sud cijenio kao privatnu ispravu, a ne kao nalaz i mišljenje vještaka u smislu dokaza vještačenjem koje bi u tom slučaju imalo dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza.

4. Predmet ovog spora je zahtjev prvotužiteljice i drugotužitelja za naknadu štete zbog povrede prava na privatnost osobnog i obiteljskog života uslijed pogrešno spojenih odnosno zamijenjenih mobilnih brojeva.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao što nije sporno niti da je tuženik zamijenio brojeve telefona na način da je prvotužiteljica HH dobivala podatke koji pripadaju broju drugotužitelja ĆH i obratno. Nije sporno niti da je navedena pogreška otklonjena 13. srpnja 2018. po prigovoru LH. Nije sporno niti da je LH isplaćena naknada zbog nepravovremenog prijenosa brojeva u iznosu od 7.200,00 kuna.

7. Međutim, sporno je imaju li tužitelji pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na privatnost osobnog i obiteljskog života. U tom smislu sporno je jesu li kumulativno ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete uključujući protupravnost štetne radnje. Sporna je i visina štete, ali i aktivna legitimacija prvotužiteljice HH i drugotužitelja ĆH.

8. Kao ključno sporno pitanje u ovom postupku nameće se pitanje imaju li tužitelji pravo na pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava na privatnost osobnog i obiteljskog života te trebaju li kumulativno biti ispunjene pretpostavke za naknadu štete i u navedenoj situaciji, a posebice vezano za pretpostavku protupravnosti.

9. Vještak Dejan Balić, dipl. ing., je u svom očitovanju naveo da je stvarni korisnik mobilnog broja [broj telefona] ĆH, a mobilnog broja [broj telefona] HH. ĆH je na broj mobitela [broj telefona] primio devet puta u razdoblju između 29. lipnja i 11. srpnja 2018. stanje bankovnog računa 3220799466 u Addiko banci koji glasi na HH. Navedene činjenice nisu kao takve sporne te sud ne ulazi u njihovu daljnju analizu.

10. Na ročištu 13. lipnja 2022. saslušana je svjedokinja LH. Ista je izjavila kako su u mjesecu lipnju 2018. ona i članovi obitelji otišli u Hrvatski Telekom s namjerom sklapanja novog ugovora. Napominje kako prilikom aktivacije nije bilo problema sa aktivacijom njezinog uređaja, dok su probleme imali prvotužiteljica HH i drugotužitelj ĆH. Ističe kako je Hrvatski Telekom tek 13. srpnja ispravio propust, a da je Agencija za zaštitu osobnih podataka odlučila samo o naknadi za prvotužiteljicu HH, dok glede ĆH nije uopće odlučivala. Vezano za reakciju majke na takvu situaciju ističe da je ista bila zbunjena, da je navedeno predstavljalo izvor stresa za nju pogotovo s obzirom na činjenicu da boluje od raka dojke i da shodno navedenom ne bi trebala proživljavati stres. Na pitanje tuženika odgovara da njezina majka nije zatražila medicinsku pomoć, a vezano za proživljeni stres uslijed navedenih događaja.

11. Prvotužiteljica HH u svom iskazu na ročištu 4. listopada 2022. ističe da prelazak iz Tele2 u Hrvatski Telekom nije dobro odrađen od strane djelatnika Hrvatskog Telekoma te da je ista bila onemogućena u komunikaciji u periodu 21. lipnja 2018. do 23. lipnja 2018. Napominje, kako je kćerka, LH, navedene probleme nastojala otkloniti u komunikaciji sa tuženikom te da se 23. lipnja 2018. uspostavila neka komunikacija, međutim da je ista počela primati nepoznate poruke i pozive zbog kojih je postala vidno uznemirena i u šoku jer nije znala o čemu se radi. Takvi pozivi i poruke su slani na njezin mobitel u razdoblju od 23. lipnja do 13. srpnja 2018., a tek je kasnije saznala da su to bili brojevi i pozivi koji su ustvari upućeni njezinome sinu odnosno drugotužitelju CH. Napominje kako se uslijed navedene situacije nije mogla obratiti ni svome liječniku – onkologu, kao i to da su poruke o njezinom financijskom stanju dolazile na mobitel drugotužitelja ĆH njezina sina.

12. Drugotužitelj ĆH u svom iskazu na ročištu 4. listopada 2022. navodi da se u cijelosti pridružuje iskazu majke odnosno prvotužiteljice HH te dodaje da su vezano za navedenu situaciju pisali pritužbe Hrvatskom Telekomu i tražili određenu novčanu kompenzaciju. Navodi kako je tek posljedično HAKOM donio rješenje o naknadi zbog nepravilne primjene broja te je ista isplaćena sestri odnosno LH u iznosu 7.200,00 kuna. Ističe kako su u komunikaciji sa Hrvatskim Telekomom postavili pitanje povrede prava na privatnost te su u tom smislu i angažirali vještaka Dejana Balića koji je utvrdio da se radilo o grešci u sustavu tuženika. Napominje kako je zbog zamjena brojeva imao neugodnosti na poslu, da je vezano za svoj dodatni posao vještačenja također imao problema u komunikaciji sa klijentom te napominje kako je iz ponašanja tuženika vidljivo da istome nije cilj zaštiti korisnike već je navedeno morao naložiti HAKOM i AZP.

13. Sud iskaz svjedokinje LH te prvotužiteljice HH i drugotužitelja ĆH ocjenjuje u pretežitom dijelu točnim i životno realnim. Međutim, sud ima na umu kako se u konkretnom slučaju radi o bliskim članovima obitelji kojima je u interesu da iskazuju u prilog jedni drugima. Navedena svjedokinja i tužitelji su iskazivali identično vezano za činjenični supstrat koji se odvijao prilikom aktivacije mobilnih uređaja, zamjene telefonskih brojeva te vremenskog trajanja takve zamjene brojeva. Sve navedeno u ovom postupku nije sporno. Sud navod svjedokinje LH kako je njezina majka zbog navedene situacije trpjela stres odnosno kako je sve to skupa predstavljalo stresno razdoblje za nju, ocjenjuje usmjerenim ka poboljšanju pozicije i dodatnom naglašavanju situacije u kojoj se ista našla na negativan način. U prilog takvom shvaćanju suda ide i činjenica da prvotužiteljica HH prema iskazu svjedokinje LH nije zatražila nikakvu medicinsku ili psihološku pomoć slijedom prouzročenog stresa. Također u spis predmeta nije dostavila u tom smislu niti bilo kakvu medicinsku dokumentaciju. Nadalje iskazi prvotužiteljice HH i drugotužitelja ĆH su logično usmjereni ka jačanju svoje procesne pozicije u ovom parničnom postupku. Međutim, niti prvotužiteljica niti drugotužitelj u svom iskazu ne navode u čemu se sastojala povreda njihovih prava koja bi opravdala dosuđenje neimovinske štete. Stranke samo paušalno navode kako su bile ometane u komunikaciji, kako je primjerice drugotužitelj ĆH imao otežanu komunikaciju s klijentom povodom višemilijunskog vještačenja, međutim isti ne navodi da mu je navedeno prouzročilo strah, stres ili da mu je primjerice povrijedilo ugled, a posebice ne navodi u čemu se sastoji povreda njegovog osobnog i privatnog života, odnosno na koji način mu je isto bilo narušeno. Navod prvotužiteljice HH kako se nije mogla obratiti svom liječniku onkologu sud smatra životno nerealnim jer bi navedeno praktično značilo da prvotužiteljica HH nije mogla uz upotrebu bilo kojeg drugog sredstva komunikacije kontaktirati svog onkologa. Dodatno, prvotužiteljica HH, a što je vidljivo iz stanja spisa, je mogla kontaktirati sve osobe uključujući i svoga liječnika, samo bi u tom slučaju poziv uputila sa drugog broja. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje kako su prvotužiteljica HH i drugotužitelj ĆH doista imali poteškoće i probleme uzrokovane greškom tuženika, međutim takva greška ne opravdava dosudu pravične novčane naknade o čemu će više biti riječi u nastavku ove presude. U tom smislu sud napominje da su iskazi stranaka i svjedokinje LH u pretežitom dijelu usmjereni na eventualnu povredu tjelesnog i duševnog zdravlja pa i ugleda, ali ne i na ono što je u postupku istaknuto da im je povrijeđeno, a to je pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života.

14. Sukladno članku 19. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Člankom 1046. ZOO definirana je šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Posljedica povrede prava osobnosti je dakle neimovinska šteta pa povreda prava osobnosti predstavlja pravnu osnovu naknade neimovinske štete. Međutim, svaka povreda prava osobnosti ne daje pravo na isplatu pravične novčane naknade, jer je člankom 1100. stavkom 1. i 2. ZOO-a određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Prema tome, da bi ostvarili pravo na naknadu neimovinske štete, tužitelji su bili dužni dokazati sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za nastalu mu štetu (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza, protupravnost). Ako tužitelji propuste pred sudom dokazati bilo koju od navedenih pretpostavki koje moraju biti kumulativno ispunjene, sud će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja stoga što je teret dokaza kod naknade štete na tužitelju. Da bi dokazao postojanje štete, oštećeni mora dokazati da mu je štetnom radnjom povrijeđeno pravo osobnosti, a kada traži naknadu neimovinske štete u novcu (pravičnu novčanu naknadu) mora kao pretpostavku dokazati takvu težinu povrede prava osobnosti i okolnosti pod kojima je do nje došlo koje opravdavaju dosudu takve naknade. Naime, svaka povreda prava osobnosti ne dovodi do naknade u novcu, jer je za dosuđenje pravične novčane naknade potrebno da težina povrede prava osobnosti opravdava dosudu i da postoje okolnosti povrede koje tu dosudu opravdavaju.

16. U konkretnom slučaju, činjenice utvrđene u postupku ne upućuju na zaključak o postojanju neimovinske štete u obliku povrede prava osobnosti tužitelja na povredu prava privatnosti osobnog i obiteljskog života. Nije sporno da su tužitelji pretrpjeli stanovite nelagode odnosno poteškoće u komunikaciji greškom tuženika. Međutim, takva greška tuženika, a imajući na umu da se radi o bliskim članovima obitelji odnosno majci i sinu ne predstavlja takvu povredu koja bi opravdala dosuđenje pravične novčane naknade. U tom smislu iskazi prvotužiteljice HH i drugotužitelja ĆH nisu sudu podastrijeli činjenični supstrat iz kojeg bi bila razvidna težina povrede prava na privatnost osobnog i obiteljskog života. Navod prvotužiteljice HH da je drugotužitelj ĆH, a što potvrđuje i svjedokinja LH, vidio financijske izvode iz banke za prvotužiteljicu HH sud ne smatra takvom povredom prava na privatnost koja bi opravdala dosuđenje novčane naknade, slijedom činjenice da se radi o izrazito bliskim članovima obitelji odnosno majci i sinu. Također, navode prvotužiteljice HH potvrđuje svjedokinja LH o tome da je ista pretrpjela stanovitu razinu stresa zbog navedenih događaja, sud ocjenjuje na način da isti ne predstavljaju okolnost odlučnu za dosuđenje novčane naknade, pogotovo iz razloga jer se radi o navodima majke i kćeri, a da istovremeno prvotužiteljica HH nije zatražila zbog navedenog nikakvu medicinsku pomoć. Dakle, sud da bi dosudio pravičnu novčanu naknadu uzima u obzir težinu povrede koja u konkretnom slučaju nije značajna. Nadalje, okolnosti slučaja su takve da propust tuženika kojim je uzrokovao povredu prava na privatnost osobnog života na način da su financijski podaci prvotužiteljice HH bili dostupni drugoj osobi odnosno sinu prvotužiteljice HH, drugotužitelju CH, također ne predstavljaju one okolnosti koje bi rezultirale dosudom naknade radi navedene povrede jer se radi o bliskim članovima obitelji, koji žive na istoj adresi i imaju skladne odnose koji u ovom postupku nisu dovedeni u pitanje. Sukladno iznesenom dosuda naknade ne bi bila razmjerna učinjenom propustu. U tom smislu bitno je i za napomenuti kako je svjedokinja LH već primila određena financijska sredstva kao kompenzaciju za nepravovremeni prijenos broja. Sve navedeno upućuje na zaključak da bi tužiteljima dosuđenje pravične novčane naknade u ovom slučaju bilo neutemeljeno. Nadalje, u pravu je tuženik kada tvrdi da su tužitelji bili dužni dokazati sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za nastalu mu štetu pa tako i pretpostavku protupravnosti. U tom smislu tužitelji nisu podastrijeli nikakve dokaze niti odgovarajuće činjenične navode, već su navedeno tumačili na način da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom postupku nego o građanskoj parnici. Sud takvo shvaćanje tuženika ne može prihvatiti te naglašava da je sukladno članku 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP) bio u obvezi i navedeno dokazati. Dodatno, sud napominje kako su tužitelji bili u obvezi dokazati i visinu novčane naknade, a da u tom smislu nisu ponudili baš nikakav dokaz koji bi opravdao dosuđenje naknade svakom tužitelju u iznosu 10.000,00 kuna.

17. Slijedom svega navedenog, budući da je teret dokazivanja povrede prava osobnosti isključivo na tužiteljima, a sud na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu povrede prava osobnosti odnosno povrede prava na privatnost osobnog i obiteljskog života, o postojanju te činjenice trebalo je zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno članku 221.a ZPP-a pa je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan. Težina povrede prava osobnosti u konkretnom slučaju u smislu povrede prava na privatnost osobnog i obiteljskog života nije dosegla takvu razinu koja bi opravdala dosuđenje pravične novčane naknade na temelju članka 19. stavka 1. i 2. i članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a.

18. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a te su tuženiku dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. – dalje u tekstu Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora jer je isti u cijelosti uspio u ovom sporu.

18.1. Tako je sud tuženiku priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife), za obrazloženi podnesak od 17. studenog 2021. u iznosu 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištu 5. travnja 2022., 13. lipnja 2022., 4. listopada 2022. i 3. ožujka 2025. za svako u iznosu 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife). Sud je stoga tuženiku priznao ukupno na ime troška 600 bodova. Sukladno Tbr. 54. Odvjetničke tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR pa iz toga proizlazi da tuženiku pripada pravo na 1.200,00 EUR. Na navedeni iznos tuženiku treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% u iznosu 300,00 EUR, što mu pripada na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife pa sveukupno priznati i dosuđeni trošak iznosi 1.500,00 EUR.

18.2. Sud je tuženika odbio sa zahtjevom za naknadu materijalnih troškova u iznosu 6,64 EUR, s obzirom da nije jasno na što se navedeni trošak odnosi niti je u spis predmeta dostavljen bilo kakav dokaz koji bi potkrijepio tvrdnju da je navedeni trošak doista nastao.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 11. travnja 2025.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj

u.z. SUDAC

Davor Liščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Punomoćniku prvotužiteljice i drugotužitelja BH, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko H, HHH, BH, Ć

B i VH u Osijeku

2. Punomoćniku tuženika Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu

Zec & Partneri d.o.o. u Osijeku