Poslovni broj: P Ob-284/2020-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Ivanki Marasović Duvnjak, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Filipu Šimencu, odvj u OD Šimenc i partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Ivanu Topiću i Bepu Marušiću, odvjetnicima u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 26. veljače 2025.g. u nazočnosti osobno tužiteljice sa pun. Filipom Šimencom, odvj u Splitu i pun. tuženika Ivana Topića, odvj. u Splitu, objavljene dana 11. travnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je bračna stečevina tužiteljice ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HF, OIB: [osobni identifikacijski broj]:

Stan kao posebni dio zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, upisana kao zgrada površine 856m2, zgrada površine 45m2, dvor površine 4m2, sveukupne površine 905m2, ZK uložak br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to stana upisanog u zemljišnim knjigama kao 12. Suvlasnički dio: 75/4022 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) dijela, a koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stambeni prostor na IV. katu, označen br. IV/I, a sastoji se od dnevnog boravka i kuhinje, dva kupatila i wc, tri sobe, hodnika, balkona, lođe, površine 74,95m2.

II. Utvrđuje se da su tužiteljica ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik HF, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici, svaki za po ½ dijela:

stana kao posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, upisana kao zgrada površine 856m2, zgrada površine 45m2, dvor površine 4m2, sveukupne površine 905m2, ZK uložak br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to stana upisanog u zemljišnim knjigama kao 12. Suvlasnički dio: 75/4022 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) dijela, a koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stambeni prostor na IV. katu, označen br. IV/I, a sastoji se od dnevnog boravka i kuhinje, dva kupatila i wc, tri sobe, hodnika, balkona, lođe, površine 74,95m2.

Tužiteljica je ovlaštena na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva stana kao posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, upisana kao zgrada površine 856m2, zgrada površine 45m2, dvor površine 4m2, sveukupne površine 905m2, ZK uložak br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to stana upisanog u zemljišnim knjigama kao 12. Suvlasnički dio: 75/4022 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) dijela, a koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stambeni prostor na IV. katu, označen br. IV/I, a sastoji se od dnevnog boravka i kuhinje, dva kupatila i wc, tri sobe, hodnika, balkona, lođe, površine 74,95m2, na svoje ime za ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva za ½ dijela sa imena tuženika.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.756,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 2. srpnja 2020.g. zaprimljena tužba tužiteljice naspram tuženika radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi se navodi kako su stranke zaključile brak 19. prosinca 1991.g. Općinski sud u Splitu da je dana 18. listopada 2013.g. donio presudu poslovni broj P Ob-790/12 kojom je razveden brak između stranaka. U tužbi se navodi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke stekle imovinu i to stan kao posebni dio zgrade, sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu, upisana kao zgrada 856m2, zgrada površine 45m2, dvor površine 4m2, sveukupne površine 905m2, ZK uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to stan upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnički dio:

75/4022 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) dijela, a koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade, i u naravi predstavlja stambeni prostor na IV. katu označen kao IV/I, a sastoji se od dnevnog boravka i kuhinje, dva kupatila i wc, tri sobe, hodnika, balkona i lođe površine 74,95m2. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu da je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo predmetnog stana. Dana 5. listopada 1999.g. između firme Božen-Co d.o.o. Split, zastupan po direktoru BF kao prodavatelju te tuženika kao kupca sklopljen je Ugovor o kupoprodaji ovjeren po javnom bilježniku Zrinke Milić-Štrkalj, broj OV-4648/99 dana 12. listopada 1999.g. Navedenim ugovorom prodavatelj i kupac da su se usuglasili da Božen-Co d.o.o. Split prodaje, a HF da kupuje za cijelo stan koji se nalazi u poslovno stambenoj zgradi u [adresa], a koja zgrada je izgrađena na zemljištu označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji stan je označen "CD Projekta" d.o.o. Split od travnja 1998.g. sa 75/4022, a koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stambeni prostor IV/1, četvrti kat, površine 73m2. Kao cijenu prodaje ugovorne stranke da su ugovorile iznos od 2.650,00 DEM/m2, a što za površinu od 73m2 iznosi ukupno 193.450,00 DEM. Dana 19. travnja 2000.g. da je sklopljen aneks prije opisanog ugovora. Dana 15. studenog 1999.g. tuženik da je kao korisnik kredita zaključio Ugovor o kreditu sa Privrednom bankom Zagreb, Podružnica Split, broj ugovora: 2/99, račun i partija: 51400306-5-9-187-04646-2. Ugovor da je solemniziran 18. studenog 1999.g. od strane javnog bilježnika iz Splita Zrinke Milić-Štrkalj, pod brojem OU-254/99-1. Tužiteljica da je sudjelovala u zaključivanju predmetnog ugovora kao solidarni dužnik, dakle preuzela je obvezu otplate kredita i kamata uz uvjete i na način kao i tuženik, te je imala pravni položaj tuženika. Navedenim ugovorom korisniku kredita da je odobren kredit uz valutnu klauzulu u iznosu od 384.000,00 Kn, što je odgovaralo protuvrijednosti 98.480,20 DEM. Namjera kredita je bila kupnja naprijed opisanog stana u [adresa] u [adresa]. Predmetni stan da predstavlja bračnu stečevinu. Stranke da su za vrijeme trajanja bračne stečevine stekle naprijed navedenu imovinu i pri tome se tužiteljica poziva na odredbe čl. 36. st. 3. Obiteljskog Zakona. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavlja stan kao posebni dio zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, upisana kao zgrada površine 856m2, zgrada površine 45m2, dvor površine 4m2, sveukupne površine 905m2, ZK uložak br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to stana upisanog u zemljišnim knjigama kao 12. Suvlasnički dio: 75/4022 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) dijela, a koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stambeni prostor na IV. katu, označen br. IV/I, a sastoji se od dnevnog boravka i kuhinje, dva kupatila i wc, tri sobe, hodnika, balkona, lođe, površine 74,95m2 (toč. 1. zahtjeva). U točki 2. zahtjeva predlaže da se utvrdi kako su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki za po ½ dijela predmetnog stana kao i da se tužiteljica ovlasti da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava suvlasništva stana pobliže opisano u točki 1. zahtjeva, na svoje ime i za ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva za ½ dijela sa imena tuženika. Predlaže i da sud obveže tuženika da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je porekao sve navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva kao pravno neosnovane i neutemeljene. Ne spori da su stranke zaključile brak 19. prosinca 1991.g. i da je brak pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-790/12 od 18. listopada 2013.g. Navodi i da je točno da je tijekom trajanja bračne zajednice kupljen stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji stana sklopljen 5. listopada 1999.g. između firme Božen-Co d.o.o. Split kao prodavatelja te tuženika kao kupca. Navodi da nije ni sporno da je tuženik u cijelosti otplatio sve obveze po kreditu u odnosu na predmetni stan. Predmetni stan da samo djelomično predstavlja bračnu stečevinu jer se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 36. Obiteljskog Zakona (nastavno ObZ-a), jer stranke nisu dogovorile da su iste suvlasnici predmetnog stan na jednake dijelove, pa da se na konkretni prijepor treba primijeniti načelo doprinosa pojedinog bračnog druga u stjecanju bračne presude. Nadalje navodi da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i potječe iz te imovine, a u bračnu stečevinu ne ulazi tzv. posebna imovina koju je bračni drug stekao po nekom drugom osnovu (nasljeđivanjem, darovanje i sl.), dakle nema automatizma u primjeni čl. 36. ObZ-a da bračni drugovi u stjecanju bračne stečevine sudjeluju na jednake dijelove već treba primijeniti čl. 63. st. 1. odnosno čl. 63. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (nastavno ZV). U postupku da treba utvrditi udjele bračnih drugova u bračnoj stečevini i zajedničko vlasništvo pretvoriti u suvlasništvo sukladno naprijed citiranim odredbama ZV-a. Tuženik da je postao vlasnikom stana temeljem Ugovora o kupoprodaji od 5. listopada 1999.g. kao i aneksom istog od 19. travnja 2000g. gdje dogovorena cijena 193.450,00 DEM. Nakon razvoda braka tuženik da je uplatio 72 mjesečna obroka u ukupno iznosu 209,232,00 KN, a što da je razvidno iz otplatnog plana koji dostavlja u privitku, pa navedeni novčani iznos da predstavlja posebnu imovinu tuženika, odnosno da isti da ne predstavlja bračnu stečevinu. Tuženik da je bio vlasnik kuće u [adresa], a koju kuću je formalno darovao svojoj majci FF temeljem ugovora o darovanju od 24. kolovoza 1999.g., a nakon čega je navedena osoba prodala predmetnu kuću i cjelokupnu kupoprodajnu cijenu dala svom sinu tuženiku koji je taj novac uplatio za predmetni stan. Predmetna transakcija da je bila izvršena samo zbog toga što tuženik nije mogao ostvariti kupnju nove nekretnine, ukoliko je već bio u vlasništvu nekretnine, pa je u biti napravljen bypass, a u sve u cilju kako bi se osigurala dodatna sredstva za kupnju predmetnog stana. Dakle, od kupoprodaje nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 844 K. O. [katastarska općina] tuženik da je uplatio iznos od 30.000,00 DEM, a majka da mu je od svoje ušteđevine dala iznos od 25.000,00 DEM dakle sveukupno iznos od 55.000,00 DEM, odnosno kunska protuvrijednost navedenog iznosa od 214.500,00 KN da ne predstavlja bračnu stečevinu, već posebnu imovinu tuženika. Budući da je vlasnik firme Božen-Co d.o.o. Split BF, ujak tuženika, zbog dobrih obiteljskih odnosa i drugih transakcija koje nisu predmet ovog postupka, umanjio kupoprodajnu cijenu stana za iznos od 155.000,00 KN pa i taj iznos da ne predstavlja bračnu stečevinu već posebnu imovinu tuženika. Sumirajući sve naprijed navedeno ukupna vrijednost stana iznosila je 220.000,00 DEM od kojih je ujak oprostio iznos od 65.000,00 DEM te je tuženik za predmetni stan uplatio iznos od 155.000,00 DEM. Dakle bračnu stečevinu glede predmetnog stana, a nakon što se odbije iznos koji je tuženik platio od posebne imovine, da predstavlja iznos od 175.723,00 KN te u tom iznosu da stranke participiraju na jednake dijelove odnosno svaki po 87.861,00 Kn. Jednostavnom matematičkom operacijom da se dolazi do neprijeporne činjenice da tužiteljici pripada oko 7m2, odnosno oko 10% predmetnog stana, a ne ni u kojem slučaju ½ kako je to zatraženo tužbom i tužbenim zahtjevom. Ukoliko tužiteljica to ne prihvati predlaže se provođenje financijskog vještačenja. Slijedom naprijed navedenog tužiteljica predlaže da tužba i tužbeni zahtjev budu odbijeni kao neosnovani, odnosno da sud utvrdi da tužiteljici s osnova bračne stečevine glede predmetnog stana pripadne samo 1/10 idealnog dijela istoga.

3. Podneskom od 23. studenog 2020.g. tužiteljica je navela kako je tuženik u svom podnesku priznao da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka što je i točka 1. tužbenog zahtjeva. Navodi da nisu točni navodi tuženika da tužiteljici s osnova bračne stečevine pripada oko 7m2, odnosno oko 10% predmetnog stana. Nije jasno na osnovu čega tuženik tvrdi navedeno. Netočan je navod tuženika kako nije sporno među strankama da je tuženik u cijelosti osobno platio sve obveze po kreditu u odnosu na predmetni stan. Da bi nešto bilo nesporno među strankama tužiteljica je morala pristati na tu činjenicu, no tužiteljica to nije učinila jer takav navod nije istinit. Pravno su neosnovani i netočni navodi tuženika kako predmetni stan samo djelomično predstavlja bračnu stečevinu. Poziva se na odredbe čl. 34. ObZ-a, kao i odredbe čl. 36. st. 3. ObZ-a. Navodi da suprotno zaključcima tuženika da ukoliko stranke svoje imovinske odnose nisu uredile bračnim ugovorom da se primjenjuje kogentne odredbe ObZ-a. Istakla je da se ZBPO ne primjenjuje od srpnja 1999.g., a tužitelj da je zaključio ugovor o kupoprodaji stana u listopadu 1999.g. Dakle primjena ZBPO a time i doprinos pojedinog bračnog druga u stjecanju bračne stečevine je potpuno isključena. Među strankama da ne postoji ugovor o uređenju imovinskih odnosa, primjenjuju se odredbe ObZ-a koje propisuju da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drugačije dogovorili. Što se tiče navoda vezano za odredbe čl. 63. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužiteljica je navela da se u ovom postupku ne raspravlja o diobi, ne raspravlja se o zajedničkom vlasništvu, nego o suvlasništvu upravo kako to propisuje ObZ čl. 36. st. 2. U odnosu na navode tuženika o uplatama mjesečnih obroka nakon razvoda braka tužiteljica ističe kako to nije predmet postupka, pa se i dostavljeni plan otplate kredita smatra irelevantnim za ovaj postupak. U odnosu na navode tuženika kako iznos od 214.500,00 kn ne predstavlja bračnu stečevinu, već posebnu imovinu tuženika, tužiteljica je istakla kako su ti navodi netočni, već je istakla kako se u ovom postupku riječ o utvrđivanju bračne stečevine stranaka, i to stana, a eventualno obvezno pravne zahtjeve tuženik može postaviti u drugom postupku. Tuženik da je kao korisnik kredita zaključio Ugovor o kreditu sa Privrednom bankom. Tužiteljica da je sudjelovala u zaključenju ugovora kao solidarni dužnik, dakle preuzela je obveze kredita i kamate, uz uvjete i na način kao i tuženik, te imala pravni položaj tuženika. Navedenim ugovorom korisniku kredita da je odobren kredit u iznosu uz valutnu klauzulu 384.000,00 Kn što je odgovaralo protuvrijednosti od 98.480,20 DEM. Namjera kredita je bila kupnja predmetnog stana u [adresa] u [adresa]. U odnosu na naprijed navedene tvrdnje tuženika isti je predložio saslušanje svoje majke, za koju se iskaz može očekivati da će biti pristran prema tuženiku. Neosnovani su i irelevantni navodi tuženika da je vlasnik firme Božen-CO d.o.o. Split BF ujak tuženika, kako je isti navodno umanjio kupoprodajnu cijenu predmetnog stana, pa da taj iznos ne spada u bračnu stečevinu već u posebnu imovinu tuženika. Navedeno tuženik nije dokazao. slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud prihvati tužbenih zahtjev te naloži tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude Općinskog suda u Splitu P Ob-790/12 od 18. listopada 2013.g., izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Split na dan 24. lipnja 2020.g, ugovora o prodaji sklopljen između Božen-CO d.o.o. Split kao prodavatelja te HF kao kupca od 5. listopada 1999.g. ovjeren kod javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj broj OV-4648/99 od 12. listopada 1999.g., aneksa ugovora o prodaji sklopljenog između Božen-Co d.o.o. zastupan po direktoru BF kao prodavatelju sa jedne strane i HF kao kupca od 19. travnja 2000.g. ovjerene kod javnog bilježnika Zrinke Milić- Štrkalj u Splitu, ugovora o kreditu sa Privrednom bankom Zagreb d.d. Podružnica Split, broj ugovora 2/99 od 15. studenog 1999.g., plana otplate kredita, ugovora o darovanju sklopljenog između HF kao darovatelja i FF kao primodarovateljice od 24. kolovoza 1999.g., dodatka ugovora o darovanju sastavljenog od 24. kolovoza 1999.g., dodatka ugovora o darovanju od 10. travnja 2000.g., od 14. listopada 1999.g., uvjerenja Splitsko-dalmatinske županije, Ureda za katastarske poslove od 9. veljače 2000.g., saslušanjem tužiteljice i tuženika, saslušanjem svjedoka GF, JF, KF, OF i plana uplate po kreditu 26. studenog 2024.g.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Punomoćnik tužiteljice i punomoćnik tuženika su popisali parnični trošak.

7. U ovoj pravnoj stvari sud treba odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice i to u pogledu utvrđenja da li stan koji se nalazi na adresi u [adresa] (opisan u točki 1. obrazloženja), predstavlja bračnu stečevinu između tužiteljice i tuženika.

8. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/98- dakle ObZ-a), a koje odredbe se identične odredbama Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/03, 117/04, 136/04, 107/07 i 61/11- dakle ObZ-a)

9. Odredbom čl. 247. ObZ-a je propisano da bračnu drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je definirana odredbom čl. 248., ObZ-a kao ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine dok je odredbom čl. 249. st. 1 istog Zakona propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Odredbom čl. 253. ObZ-a je pripisano da je vlastita imovina ona imovina koju je bračnu drug imao u trenutku zaključenja braka kao i ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od onog navedenog u čl. 248. istog Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.)

10. Među strankama nije sporno da su stranke zaključile brak 19. prosinca 1991.g., a koji brak je pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-790/12 od 18. listopada 2013.g. Nije ni sporno da je u braku rođeno četvero djece.

11. Nije ni sporno da je predmetni stan u [adresa], kao posebni dio zgrade sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišno-knjižni odjel u Splitu upisana kao zgrada 856m2, zgrada površine 45m2, dvor površine 4m2, sveukupne površine 905m2, uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to stan upisan u zemljišnim knjigama kao 12. suvlasnički dio: 75/4022 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12 dijela), a koji suvlasnički dio je povezan sa posebni dijelom zgrade, i u naravi predstavlja stambeni prostor na 4 katu, označen kao IV/1, a sastoji se od dnevnog boravka i kuhinje, dva kupatila i wc, tri sobe, hodnika, balkona i lođe, površine 74,95m2 (dalje predmetni stan), kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice. Nije ni sporno da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu tuženik upisan kao vlasnik predmetnog stana za cijelo.

Nije ni sporno da je dana 5. listopada 1999.g. između firme Božen-CO d.o.o. Split, zastupane po direktoru BF kao prodavatelju te tuženika kao kupca sklopljen ugovor o prodaji ovjeren kod javnog bilježnika iz Splita Zrinke Milić-Štrkalj br.:

OV-4648/99 dana 12. listopada 1999.g., a što je utvrđenom pregledom Ugovora o kupoprodaji. Navedenim ugovorom prodavatelj i kupac su se usuglasili da Božen-CO d.o.o. Split prodaje, a HF kupuje za cijelo stan koji se nalazi u poslovno- stambenoj zgradi pobliže opisanoj. Kao cijenu stranke su ugovorile iznos od 193.450,00 DEM, odnosno 2.650,00 DEM/m2.

Nije ni sporno ni da je dana 19. travnja 2000.g. sklopljen aneks ugovora. Nije ni sporno da je dana 15. studenog 1999.g. tuženik kao korisnik kredita zaključio Ugovor o kreditu sa Privrednom bankom Zagreb d.d. Podružnica Split broj ugovora 2/99. Ugovor je solemniziran dana 18. studenog 1999.g. od strane javnog bilježnika iz Splita Zrinke Milić-Štrkalj OU-254/99-1. U predmetnom ugovoru tužiteljica je sudjelovala kao solidarni dužnik. Navedenim ugovorom tuženiku kao korisniku kredita odobren je kredit uz valutnu klauzulu u iznosu od 384.000,00 Kn što je tada odgovaralo protuvrijednosti od 98.480,20 DEM.

12. Iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da je njihova bračna zajednica prestala krajem 2011.g. Stan da je kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice. U vrijeme kupnje stana da su ona i tuženik imali zajedničku ušteđevinu. Stan da je kupljen za vrijeme trajanja zajednice i to na kredit koji su zajednički digli ona i tuženik. Kredit da je dignut na 20 godina, a dignut je negdje 1999.g. Misli da je kredit trebalo otplaćivati još dvije do tri godine nakon prestanka zajednice što je nastavio plaćati tuženik. Za vrijeme trajanja braka ona i tuženik da su zajednički vodili brigu o djeci. Sve vrijeme da je zaposlena na Etnografskom muzeju u Splitu. Primanja da joj iznose oko 900,00 EUR. Ona da nema saznanja da je prije sklapanja braka tuženik imao neke nekretnine. Navela je da je on mogao nešto darovati svojoj majci. Ne zna je li majka od tuženika njemu dala kakve novce, a i ne zna je li BF pogodovao tuženiku prilikom kupnje toga stana. Kada je tuženik napuštao zajednicu da su se dogovorili da će ona koristiti predmetni stan odnosno da joj je rekao da ostavlja stan njoj i djeci, a on da se odselio u [adresa] gdje je napravio kuću od zajedničkih novaca nje i tuženika. Ona u ovom postupku da ne traži cijeli stan nego ½ . Ona i tuženik da su skupa plaćali kredit. Tuženik da je bio nositelj kredita, a ona sudužnik.

13. Iz iskaza saslušanog tuženika proizlazi da nije sporno da je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice na kredit (tzv. Njavrin kredit). Radi se o kreditu za mlađe osobe na period 20 godina i podignut je za vrijeme trajanja bračne zajednice. Rata kredita je bila 3.000,00 Kn i kamata da je bila fiksna i iznosila je 6%. Naveo je i da kredit dignut na iznos od 100.000,00 DEM, i da je isplaćen 2018.g. Za vrijeme trajanja bračne zajednice on da je odlazio fizički u dvije poslovnice PBZ-a i plaćao kredit posljednjih 5 godina. Poslije prestanka bračne zajednice da je uplate nosio u PBZ banku Sinj. Za vrijeme trajanja bračne zajednice da je kredit isplaćivao 15 godina. On i tužiteljica da su zajednički vodili brigu o djeci. Na početku trajanja bračne zajednice da je bio zaposlen u Hrvatskoj vojsci. Primanja da su mu iznosila 900,00 DEM, a od 17. veljače 1992.g. da je zaposlen u KBC Split. Primanja da su mu iznosila 6.000,00 Kn do 7.000,00 Kn i nije imao nikakve ušteđevine. Prije sklapanja braka sa tužiteljicom da je imao stan u [adresa] koji je naslijedio u [adresa]. Da bi dobio "Njavrin kredit" nije smio imati u vlasništvu nikakvu nekretninu. On da je taj stan u [adresa] dao majci i ona da ga je prodala. Taj stan da je prodan prije dizanja kredita za iznos nekih 30.000,00 DEM. Majka da mu je dala 30.000,00 DEM. plus 25.000,00 DEM, a koji iznos da je dao ujaku BF za kupnju ovog stana što bi sve skupa sa kreditom iznosilo 155.000,00 DEM. Ujak da je tržišnu cijenu stana koja je tada iznosila 220.000,00 DEM, umanjio na iznos od 155.000,00 DEM. Sa tužiteljicom da je imao ekonomsku zajednicu u smislu plaćanja hrane i troškova djece. Tužiteljica se zaposlila 1999.g. pa je jasno da je on sve vrijeme uzdržavao. Osim brige o djeci i kuhanju on da je plaćao ženske osobe koje su dolazile peglati i čistiti stan. Što se tiče otplate kredita nakon što je otišao iz zajednice da sa tužiteljicom nije razgovarao o isplati kredita. Nakon što je odlazio iz zajednice sa tužiteljicom da je razgovarao, a vezano glede pitanja vlasnika predmetnog stana da će odlučiti kada kredit bude isplaćen i kada djeca budu punoljetna. Naveo je da ostaje kod svog odgovora na tužbu da bračna stečevina predmetnog stana predstavlja 10% odnosno 7m2.

14. Pregledom ugovora o darovanju od 24. kolovoza 1999.g.,a potom dodatak ugovora o darovanju od 10. travnja 2000.g., utvrđeno je kako je tuženik kao darodavatelj sklopio ugovor o darovanju sa FF daroprimateljicom kojim ugovorom HF je darovao FF pravo vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] "zgrada bez zemljišta", ZU 844 i baš trećeg poda sa potkrovljem upisano u listu "B III" anagrafske oznake [adresa] u [adresa].

15. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji sastavljenog dana 14. listopada 1999.g. i dodatka naprijed navedenog ugovora o kupoprodaji od 10. travnja 2000.g. utvrđeno je da je FF kao prodavatelj sklopila ugovor sa ĆF kao kupcem te joj prodala nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] "zgrada bez zemljišta", ZU 844 i baš trećeg poda sa potkrovljem upisano u listu "B III" anagrafske oznake [adresa] u [adresa]. Ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 DEM protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

16. Iz iskaza saslušane svjedokinje FF, majke tuženika proizlazi da joj je poznato da je njen sin kupio stan u [adresa] dok je bio u braku sa tuženom. Stan da je kupljen od novca koji je dobiven od djedovine u [adresa], dignutog "kredita za mlade", a i ona da je svom sinu posudila 25.000,00 DEM. Nešto da su posudili i njeni prijatelji. Poznato joj je da je sin otplaćivao kredit 20-tak godina i da je tek zadnju ratu otplatio nedavno. Sin da joj nikada nije darovao nikakvu nekretninu, a nije je darovao jer je nije ni imao. Sa sinom da nije sklapala nikakve ugovore. Nakon što je uređujući sudac pokazao ugovor o darovanju te je pozvao da se očituje je li ga ista potpisala svjedokinja je potvrdila da je ona potpisala ugovore, ali poradi toga što ima puno godina da se ne sjeća svega. Pokazani su joj i ugovori o kupoprodaji od 10. travnja 2000.g. te 14. listopada 1999.g. i nakon što su joj pokazani ista je navela da je ona potpisala te ugovore. Ista nije mogla ni potvrditi je li ikada prodala ikakav stan. Sinu da je posudila novac od prodaje djedovine tj. stana u [adresa],00 DEM koji iznos joj je sin pomalo vraćao i vratio joj je taj iznos koji mu je posudila. Vraćao je koliko je mogao. Novac da joj je vratio u periodu od 14 godina. Ne sjeća se jesu li je bračni drugovi pomagali financijski u periodu prije 1999.g. Upitana od strane punomoćnika tuženika ukupno sa prodajom kuće u [adresa] i pozajmljenim iznosom koliko je to bilo sve skupa novca svjedokinja je navela 52.000,00 DEM za kuću u [adresa],00 DEM što je posudila sinu.

17. Iz iskaza saslušane svjedokinje JF, inače ujne tuženika, proizlazi da je upoznata sa prodajom stana u [adresa] u [adresa], a saznanja da ima iz razgovora sa suprugom BF. Poznato joj je da je HF imao stan u [adresa] i da ga je prodao i mama da mu je dala novac i da je kupio stan od njenog supruga BF vlasnika Božen-CO d.o.o. Zna da mu je stan prodan ispod tržišne vrijednosti jer mu je njen suprug bio kao otac. Ona da nema saznanja za koji iznos je kupljen taj stan, ali joj je poznato da je HF kupio za dosta manji iznos ispod cijene. U vrijeme kada je bila prodaja toga stana da nije radila u firmi svoga supruga.

18. Saslušani svjedok KF inače rođak tuženika, naveo je da on nema saznanja vezano za cijenu predmetnog stana. Njegov otac BF i HF imali su odnos otac sin i taj stan da je prodan ispod tržišne cijene. Ta saznanja ima iz razgovora koji je često puta čuo od oca i HF. Upitan da li je otac taj popust dao cijeloj obitelji ili isključivo samo HF isti je rekao da on ne zna namjere svoga oca, ali da je odnos između HF i njegovog oca bio poseban.

19. Saslušana svjedokinja OF nije imala saznanja vezano za predmetni stan.

20. Na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da su stranke sklopile brak dana 19. prosinca 1991.g. i da je brak razveden presudom 18. listopada 2013.g. Nesporno je utvrđeno i da je u braku stranaka rođeno četvero djece. Utvrđeno je da je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Stan je kupljen od tvrtke Božen-CO d.o.o. u Splitu, zastupana po direktoru BF i to dana 5. listopada 1999.g. za iznos od 193.450,00 DEM. Za kupnju predmetnog stana dignut je kredit kod Privredne banke Zagreb na iznos od 384.000,00 Kn odnosno za iznos od 98.480,20 DEM, kao korisnik kredita je bio tuženik, a solidarni dužnik tužiteljica.

21. Tuženik tvrdi da bi predmetni stan predstavljao samo djelomičnu bračnu stečevinu stranaka, pri tome navodeći da bi tužiteljici sa osnova bračne stečevine pripadalo oko 7m2 odnosno 10% predmetnog stana, a ni u kom slučaju 1/2 dijela stana kako je to zatraženo tužbom i tužbenim zahtjevom. Navodi i kako mu je njegova majka FF prodala nekretninu koja se nalazi na adresi u [adresa], a koju nekretninu joj je on prije darovao i od prodaje te nekretnine da mu je dala 30.000,00 DEM, a potom od svoje ušteđevine dala i daljnjih 25.000,00 DEM, a ujak vlasnik firme Božen-CO BF da mu je umanjio kupoprodajnu cijenu stana za iznos od 65.000,00 DEM (155.000,00 Kn), tako da je za predmetni stan uplatio iznos od 155.000,00 DEM.

22. Sud ne poklanja vjeru saslušanim svjedocima obzirom da su isti članovi najuže obitelji tuženika te su isti pristrani. Što se tiče iskaza majke tuženika FF njezin iskaz je bio kontradiktoran. Najprije u svom iskazu navodi da joj sin nikada nije darovao neku nekretninu, odnosno da istu nije imao, da bi poslije potvrdila navedeno. Potvrdila je da i da je posuđene iznose sin vratio za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno prije rastave braka. Ne sjeća se da je potpisala ugovore, ali se sjeća da je sinu dala oko 50.000,00DEM. Prema mišljenju suda čak i da je dala iznos od 50.000,00DEM isto se ne bi smatralo povećanje njegovog doprinosa kupnji stana, jer je svjedokinja potvrdila da je sin vratio sav primljeni novac za vrijeme trajanja braka. U tom slučaju sav tako ostvareni doprinos bi išao u korist na jednake dijelove tužiteljice i tuženika.

Što se tiče iskaza svjedokinje JF ista nije imala neposrednih saznanja vezano za "popust" koji se tuženik ostvario za kupnju predmetnog stana. Svjedokinja OF nije imala nikakve relevantne činjenice za ovaj postupak, a u odnosu na iskaz KF isti je pristran jer je riječ o rođaku tuženika, a svakako u svom iskazu nije mogao isključiti je li navodni popust BF dao samo tuženiku ili bračnim partnerima.

Tuženik tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da je predmetni stan kupljen ispod tržišne vrijednosti. Što se tiče pozajmice majke od 25.000,00 DEM utvrđeno je da je majka pozajmicu dala za vrijeme trajanja bračne zajednice radi kupnje zajedničkog stana bračnih drugova, a navedeno je potvrdila i majka tuženika koja je kazala da je u cijelosti vraćena ta pozajmica za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Tuženik nije dokazao ni da mu je majka dala novac od prodaje stana u [adresa] koji je njegova majka prodala ĆF, ni da je taj novac koji je primila bio utrošen u kupnju predmetne nekretnine.

Što se tiče navoda tuženika vezano da je sam isplaćivao kredit za predmetni stan koji je podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice, a sve kako bi se kupio stan, za navesti je da je isti eventualno mogao postaviti obvezno-pravni zahtjev naspram tužiteljice.

Rezimirajući izvedene dokaze, posebno cijeneći svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti sud smatra da je predmetni stan, a koji se nalazi na adresi u [adresa] pobliže opisan tijekom ovog postupka, predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Po ocjeni ovog suda stranke su za vrijeme trajanja bračne zajednice na podjednak način doprinijeli u zajedničkom domaćinstvu, zajednički su vodili brigu o djeci, predmetna nekretnina je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, te slijedom navedenog i predstavlja bračnu stečevinu na jednake dijelove. Radi naprijed navedenog valjalo je utvrditi da je bračna stečevina tužiteljice i tuženika stan kao posebni dio zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, upisana kao zgrada površine 856m2, zgrada površine 45m2, dvor površine 4m2, sveukupne površine 905m2, ZK uložak br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to stana upisanog u zemljišnim knjigama kao 12. Suvlasnički dio: 75/4022 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) dijela, a koji je suvlasnički dio povezan sa posebnim dijelom zgrade i u naravi predstavlja stambeni prostor na IV. katu, označen br. IV/I, a sastoji se od dnevnog boravka i kuhinje, dva kupatila i wc, tri sobe, hodnika, balkona, lođe, površine 74,95m2 te da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki za ½ dijela navedene nekretnine, kao i da je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva za ½ dijela sa imena tuženika, a sve kako je odlučeno pod točkama I. i II. izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP).

24. Tužiteljici je sukladno vrijednosti predmetnog spora, popisanom trošku te važećoj Tarifi o nagradama i naknadama za rad troškova odvjetnika priznat trošak sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 23. studenog 2020.g. 100 bodova, za pristup na ročišta od 6. rujna 2022.g., 28. veljače 2023.g., 8. listopada 2024.g. i 26. veljače 2025.g., iznos od po 100,00 EUR za svako ročište, za sastav podneska od 21. listopada 2024.g. 100 bodova, za sastav podneska od 12. prosinca 2024.g. 100 bodova te pristupa na ročište za 29. studenog 2024.g. 25 bodova, što ukupno iznosi 1.650 bodova ovo pomnoženo za vrijednošću boda daje iznos od 1,650,00 EUR, uvećano na ime PDV-a 25% daje ukupan iznos od 2.062,50 EUR. Ovom iznosu je valjalo pridodati trošak sudske pristojbe za tužbu i za presudu od po 53,09 EUR što sveukupno iznosi 2,756,18 EUR koliko je obistinjeno tužiteljici u točki III. izreke presude.

U Splitu, 11. travnja 2025. godine

S U D A C

Ivanka Marasović Duvnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, za Županijski sud u Splitu, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun tužiteljice

-pun tuženika