Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Poslovni broj: Pp-1378/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Mirjani Belamarić, uz sudjelovanje Tonke Martinović kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljenika Konjuška d.o.o., kao pravne osobe i II. okrivljenika HG, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi zbog prekršaja iz članka 149.st. 1. toč.49. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine br. 19/2022), a po optužnom prijedlogu Državnog Inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku, Klasa: 336-02/23-01/2311, Ur. broj: 443-02- 03-21-23-7 od dana 05. svibnja 2023., nakon održane glavne rasprave od dana 10. travnja 2025. u nazočnosti braniteljice I. okrivljenika i bez nazočnosti tužitelja, dana 11. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.okrivljenik Konjuška d.o.o. za trgovinu i građenje sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: 97701706060, kao pravna osoba

i

II.okrivljenik HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina H i majke P, rođ. A, rođen **.**.1952. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Austrije, po zanimanju VSS, inženjer građevine, direktor i član uprave trgovačkog društva Konjuška d.o.o. Primošten Burnji, osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva

I. Temeljem odredbe čl.182.toč.1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,114/22),

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

da bi u razdoblju od 01. siječnja do 16. ožujka 2023. godine prilikom prodaje proizvoda koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu, zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39.toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača, na način da su neopravdano povećao maloprodajne cijene proizvoda nakon 31. prosinca 2022. pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 01. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda, na način:

- tucanik 2X mljeveni 0-3 mm, MPC na dan 31.12.2022. 150,00 kn/19,91 eura, MPC od 01.01. do 16.03.2023. 20,00 eura/150,69 kn, povećanje 0,45%

- tucanik 0-4 mm, MPC na dan 31.12.2022. 125,00 kn/16,59 eura, MPC od 01.01. do 16.03.2023. 17,00 eura/128,09 kn, povećanje 2,47%

- tucanik 4-8 mm, MPC na dan 31.12.2022. 125,00 kn/16,59 eura, MPC od 01.01. do 16.03.2023. 17,00 eura/128,09 kn, povećanje 2,47%

- tucanik 8-16 mm, MPC na dan 31.12.2022. 125,00 kn/16,59 eura, MPC od 01.01. do 16.03.2023. 17,00 eura/128,09 kn, povećanje 2,47%

- tucanik 16-32 mm, MPC na dan 31.12.2022. 125,00 kn/16,59 eura, MPC od 01.01. do 16.03.2023. 17,00 eura/128,09 kn, povećanje 2,47%

- tucanik- mješanac 0-16 mm, MPC na dan 31.12.2022. 137,50 kn/18,25 eura, MPC od 01.01. do 16.03.2023. 19,00 eura/143,16 kn, povećanje 4,11%

- tampon, MPC na dan 31.12.2022. 62,50 kn/8,30 eura, MPC od 01.01. do 16.03.2023. 8,50 eura/64,04 kn, povećanje 2,41%

- jalovina, MPC na dan 31.12.2022. 62,50 kn/8,30 eura, MPC od 01.01. do 16.03.2023. 8,50 eura/64,04 kn, povećanje 2,41%

- kamen birani, MPC na dan 31.12.2022. 70,50 kn/9,29 eura, MPC od 01.01. do 16.03.2023. 11,00 eura/82,88 kn, povećanje 18,41%

dakle, da su se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom.

Da bi dakle postupio protivno odredbi čl. 149.st. 1. toč. 49. Zakona o zaštiti potrošača, čime da bi počinio prekršaj iz čl. 149.st. 3. istog Zakona.

II. Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Općinskog suda u Šibeniku.

Obrazloženje

1. Državni Inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u [adresa], Klasa: 336- 02/23-01/2311, Ur. broj: 443-02-03-21-23-7 od dana 05. svibnja 2023. godine, podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika Konjuška d.o.o. i HG zbog prekršaja opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenici su pozvani na glavnu raspravu za dan 22. studenog 2024. Poziv za II. okrivljenika se vratio neuručen s napomenom dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku", a za I. okrivljenika raspravi je nazočila braniteljica Mande Juraga, odvjetnica iz Murtera, po zamjeničkoj punomoći odvjetnice iz [adresa] PG.

3. Pred ovim sudom dana 10. travnja 2025. godine održana je glavna rasprava u nazočnosti braniteljice I. okrivljenika PG, odvjetnice iz [adresa], a bez nazočnosti II. okrivljenika i tužitelja (čl. 167.st. 3. i 5. Prekršajnog zakona).

3.1. Na glavnoj raspravi pročitana je pisana obrana koju je braniteljica I. okrivljenika priložila u spis na ročištu 22. studenog 2024.

3.2. Utvrđeno je da je I. okrivljenik u pisanoj obrani naveli da u cijelosti poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom Državnog Inspektorata, Područnog ureda Split Ispostava Šibenik od dana 05.svibnja 2023. I. okrivljeniku je stavljeno na teret da je u razdoblju od 01.01.2023. do 16.03.2023. godine prilikom prodaje proizvoda koristio nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., 34., 35., 38. i 39. Zakona o zaštiti potrošača na način daje neopravdano povećao maloprodajne cijene proizvoda nakon 31.12.2022., pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje eura dana

01. siječnja 2023. kao službeni valute.

I. Okrivljenik u svojoj obrani ističe da je istina da je došlo do povećanja cijena, međutim zbog toga je došlo zbog povećanja cijena ostale robe o kojoj ovisi distribucija tih istih proizvoda (tucanik, jalovina, kamen i sl.) u prvom redu se radi o povećanju cijena goriva potrebnih za strojeve koji proizvode prednje navedene proizvode a onda i goriva potrebnog za vozila koje te proizvode distribuiraju krajnjim korisnicima.

Opće poznato je da su cijene goriva kraj 2022. i početa 2023. godine drastično varirale iz tjedna u tjedan, prilikom čega je znalo doći do značajnog povećanja cijena, što se uvelike odražavalo na poslovanje vrtke, a sve s obzirom da je tvrtki za uredno poslovanje potrebna velika količina goriva. Nadalje, sukladno povećanju cijena goriva, došlo je i do povećanja cijena servisiranja i popravka strojeva i vozila. Naposljetku, trgovačko društvo je neposredno prije povećavanja cijena, točnije u mjesecu prosincu 2022. povećalo plaće svojoj zaposlenici AG sa 10.416,0 kuna na 15.000 kuna, a što zasigurno nije malo povećanje plaće.

Slijedom naprijed navedenog za zaključiti da je do spornog povećanja cijena došlo isključivo zbog rasta troškova trgovačkog društva, a nipošto zbog promjene valute. Štoviše, da je do povećanja eventualno i došlo zbog promjene valute, to zasigurno ne bi predstavljalo "nesretnu ili drugu okolnost" kakvu u vidu ima odredba čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja bi bila od tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje. Naime, promjena službene valute, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije uvođenja eura i na samom početku, nije takva okolnost koja bi mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da primijeti povećanje cijena, pogotovo što je tada postojala obveza dvojnog iskazivanja cijena.

U ovom konkretnom slučaju je ovlašteni tužitelj, po njegovom mišljenu neopravdano povećanje cijena od strane I. okrivljenika, a sve zbog uvođenje eura kao službene valute, neopravdano i neosnovano svrstao pod nepoštenom poslovnom praksom u smislu čl. 30-40. Zakona o zaštiti potrošača, pozivanjem na nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu.

Prednje navedeno je učinjeno iz razloga što se neopravdano povećanje cijena zbog uvođenja eura kao službene valute u RH ne tretira kao prekršaj "Zakonom o uvođenju eura kao službene valute, pa je ovlašteni tužitelj bio primoran prekstenzivno tumačiti odredbe Zakona o zaštiti potrošača, a sve na štetu okrivljenika.

Slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će I. okrivljenik osloboditi optužbe.

4. U dokaznom postupku na glavnoj raspravi proveden je dokaz ispitivanjem svjedokinje SG, više tržišne inspektorice.

5. Svjedokinja SG je na zapisniku o ispitivanju svjedoka izjavila da je vršila kontrolu u svojstvu tržišnog inspektora povećanja cijena zbog uvođenja eura kao službene valute u RH u trgovačkom društvu Konjuška d.o.o. za trgovinu i građenje, sa sjedištem u [adresa]. Utvrdila je povećanja cijena za proizvode tucanik i ostalih kako je navela u činjeničnom opisu djela iz OP-a te je utvrdila da su se okrivljenici koristili nepoštenom odnosno agresivnom prodajnom praksom jer su neopravdano povećali maloprodajne cijene proizvoda nakon 31.12.2022. pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje eura u RH dana 01. siječnja 2023. kao službene valute, te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača prilikom kupnje proizvoda. O istom je sačinila zapisnik koji se nalaze u spisu.

6. Braniteljica okrivljenika nakon što je upozorena da ima pravo predložiti izvođenje dokaza izjavila je da nema dokaznih prijedloga.

7. U završnom govoru braniteljica I. okrivljenika izjavila je da se donese oslobađajuća presuda iz razloga što u konkretnom slučaju povećanja cijena ne bi predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu onako kako se optužnim prijedlogom istom stavlja na teret.

9. Naime, iz činjeničnog opisa prekršaja proizlazi da su se okrivljenici u inkriminiranom periodu prilikom prodaje proizvoda koristio nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača koju su koristili u odnosu prema potrošačima na način da je u tom periodu podigao maloprodajne cijene proizvoda u odnosu na cijene istih proizvoda koje je pružao na posljednji radni dan u 2022. godini, koristeći uvođenje eura dana 01. siječnja 2023. kao službene valute, te okolnost u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača prilikom kupnje usluga na način da je povećao cijene usluga na način kako je navedeno u optužnom prijedlogu.

10. Naime, člankom 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena. Nadalje, odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je slijedeće:

(1) Poslovna praksa je nepoštena:- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i

- ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.

(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:- zavaravajuća poslovna praksa i - agresivna poslovna praksa.

10.1. Člankom 35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, dok okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

Nadalje, stavkom 3. navedenog članka Zakona o zaštiti potrošača je propisano da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:

1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja

3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima. Sukladno članku 6. Direktive, poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

10.2. Člankom 38. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

10.3. Člankom 39. stavkom 1. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

11. Iz navedenih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Direktive nedvojbeno proizlazi da je u konkretnoj situaciji za postojanje agresivne poslovne prakse u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, potrebno ispuniti slijedeće uvjete: da je trgovac uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem (iskorištavajući specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušavaju potrošačevo prosuđivanje na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio) naveo potrošača ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio.

12. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja u optužnom prijedlogu ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača jer da bi bio počinjen prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača u činjeničnom opisu mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuje okrivljenik te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom.

13. U okolnostima konkretnog predmeta, u kojima je sud vezan elementima nepoštenosti koje je naznačio tužitelj, stav je ovog suda da povećanje cijena uslijed promjene službene valute plaćanja, samo po sebi, ne predstavlja nedopušten utjecaj na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda, uvođenje eura nije nesretna okolnost u smislu članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača koja bi bila tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje. Naime, promjena službene valute plaćanja, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije službenog uvođenja eura i na samom početku njegove uporabe, ne predstavlja okolnost koja bi kao takva mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da primijeti povećanje cijena, pogotovo kod obveze dvojnog iskazivanja cijena, ako koja obveza je postojala prije i nakon 1. siječnja 2023., odnosno u konkretnom slučaju, u inkriminiranom razdoblju.

14. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržano u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga odlučne činjenice moraju biti nužno navedene u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom djelo nije prekršaj.

15. Radi toga je, a sukladno odredbi čl.182.toč. 1. Prekršajnog zakona, okrivljenike valjalo osloboditi optužbe.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 140.st.2. Prekršajnog zakona.

U Šibeniku, 11. travnja 2025.

Zapisničar

Sudac

Tonka Martinović

Mirjana Belamarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i osobe iz članka 192. Prekršajnog zakona mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi ovom Sudu u dva primjerka u roku od osam dana po primitku presude, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. I. okrivljeniku: Konjuška d.o.o., [adresa]

2. II. okrivljeniku: RG, [adresa]

3. Braniteljici I. okrivljenika: PG, odvjetnici iz [adresa]

4. Tužitelju

5. U spis