Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-150/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, OIB: 25376204437, sa sjedištem u [adresa], A-8341 Paldau, Paldau 40, zastupanog po punomoćnici odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar u Zagrebu i ovrhovoditelja HEP-operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, Elektroistra Pula, Pula, Vergerijeva 6, protiv ovršenika Likvidacijske mase Glumac gradnja d.o.o., Poreč, Veleniki 38a, OIB: 23201316912, zastupanog po likvidatoru GB iz [adresa], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice Republike Hrvatske izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Pu Ovr- 3136/2019-236 od 8. listopada 2024., dana 11. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditeljice Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Pu Ovr-3136/2019-236 od 8. listopada 2024. pod točkama I. i II. izreke.

II. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke uputio treće osobe PB i ŠB da protiv stranaka iz ovršenog postupka u roku od 15 dana pokrenu parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjima o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-87/2007 od 07. ožujka 2007. i Ovr-276/2007 od 13. travnja 2007. godine, te ovrhe određene rješenjima o ovrsi Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-452/2009-4 od 14. listopada 2009. i Ovr-885/2009-5 od 03. ožujka 2010. Pod točkom II. izreke određeno je da treće osobe mogu parnicu pokrenuti i nakon proteka roka iz točke I. izreke, sve do dovršetka ovršnog postupka, ali su u tom slučaju dužne snositi troškove prouzročene prekoračenjem tog roka. Pod točkom III. izreke odbačen je prijedlog trećih osoba za odgodom ovrhe od 09. listopada 2014.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditeljica Republika Hrvatska (dalje: žaliteljica) u točkama I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i odbaciti prigovor trećih osoba za proglašenje ovrhe nedopuštenom, odnosno isti odbiti kao neosnovan.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba žaliteljice nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući rješenje u odnosu na pobijane točke, navodi da je rješenjima o ovrsi poslovni broj Ovr-87/2007 od 07. ožujka 2007., Ovr-276/2007 od 13. travnja 2007. i Ovr-885/09-5 od 03. ožujka 2010., radi naplate novčanih tražbina ovrhovoditelja, određena ovrha na 1/3 dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu ovršenika, te da su treće osobe dana 9. listopada 2014. podnijele prigovor, navodeći, u bitnom, da ovršenik nije suvlasnik 1/3 dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), već da je ista njihovo suvlasništvo. Polazeći od utvrđenja da se ovrhovoditelji nisu očitovali o prigovoru trećih osoba, te da treće osobe opravdanost svog prigovora nisu dokazale pravomoćnom presudom, javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmnjevama, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 55. i čl. 56. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, dalje: OZ), uputio treće osobe da protiv ovršnih stranaka u roku od 15 dana pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

6. Žaliteljica u žalbi navodi da nisu ostvareni uvjeti za uputu trećih osoba u parnicu, već je sud o njihovom prigovoru trebao odlučiti u ovršnom postupku, jer je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalnoj službi u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1240/2019 utvrđeno je da je u sudskom postupku sud odredio prodaju idealnog dijela nekretnine, a ne točno određenog realnog dijela niti je određeni realni dio bio izložen prodaji, a u prilog svojih navoda se poziva na presudu Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-986/201-2 od 14. rujna 2020., kojom je odbijena žalba tamo tužitelja LB i dr. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1240/2019-43 od 14. lipnja 2019., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjima o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-87/2007 od 07. ožujka 2007., Ovr-276/2007 od 13. travnja 2007., te ovrha određenja rješenjima o ovrsi Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-452/09-4 od 14. listopada 2009. i Ovr- 885/09-5 od 03. ožujka 2010. na 1/3 dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Iako žaliteljica pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji Zakon se u ovršnom postupku primjenjuje temeljem čl. 19. st. 1. OZ-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Protivno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 56. st. 1. OZ-a uputio treće osobe na pokretanje parnice radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer i prema stavu ovog suda treće osobe opravdanost svog prigovora nisu dokazale pravomoćnom presudom, javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmnjevama.

9. Obzirom da je uvidom u presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo poslovni broj P-1240/2019-43 od 14. lipnja 2019., potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-986/201-2 od 14. rujna 2020., utvrđeno da u tom postupku treće osobe PB i ŠB nisu bile stranke niti su u toj parnici sudjelovali kao umješači, a tužitelji u toj parnici LB i VB su svoj zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom temeljili na drugačijem činjeničnom supstratu od onog na kojem treće osobe PB i ŠB temelje svoj prigovor, to pogrešno smatra žaliteljica da citirana presuda predstavlja ispravu u smislu čl. 56. st. 2. OZ-a temeljem koje bi prvostupanjski sud o prigovoru trećih osoba trebao odlučiti u ovršnom postupku.

10. Kako iznesenim žalbenim razlozima ovršenica nije dovela u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o upućivanju trećih osoba u parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe primjenom odredbe čl. 56. st. 1. OZ-a, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 19. st. 1. OZ-a potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkama I. i II. izreke.

11. Nepobijana točka III. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku, te ista ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 11. travnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović