Posl.br. P-1227/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Senju

Potok 1,53270 Senj

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju, po sucu Željku Čubrilu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punom. Marti Biondić, odvj. iz Senja, protiv tuženika 1. REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:52634238587, zastupana po ODO Rijeka i 2. GRADA SENJA, OIB:61106276570, iz Senja, Obala dr. Franje Tuđmana 2, zastupan po punom. Ivici Begonji, odvj. iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, na raspravi dana 06. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice, njenog punom., a u odsutnosti ODO Rijeka i punom. tuženika 2, na kojoj je sud zaključio glavnu raspravu, dana 11. travnja 2025. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužiteljica BŠI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekla pravo vlasništva novonastale kč. br. [katastarska čestica] Vranjak, dvorište od 83 m2, a koja čestica je nastala cijepanjem od osnovne kč.br. kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je ovlaštena zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris tog prava sa imena tuženika.

Obrazloženje

1. U uvodno označenoj stvari tužiteljica je ustala sa tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi utvrđenja prava vlasništva stečenog dosjelošću, nekretnina iz izreke ove presude. U tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu preuzela u posjed od svojih pravnih prednika, da je nikada nitko nije ometao u posjedu, pa je stekla pravo vlasništva iste, računajući i vrijeme posjedovanja svojih pravnih prednika. Predlaže da sud udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu. Troška ne traži.

2. U svom odgovoru na tužbu prvo tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, opreza radi. Ne protivi se provođenju dokaza. Drži da tužiteljica nije dokazala da je stekla pravo vlasništva dosjelošću temeljem odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. U svom odgovoru na tužbu drugo tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tvrdi da tužiteljica ne može dokazati stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući nije kvalificirana posjednica. Na tu okolnost predlaže da tužiteljica pribavi povijest zemljišnoknjižnih upisa, uvjerenje o namjeni zemljišta kao i rješenje o nasljeđivanju iza svojih pravnih prednika na koje se poziva u tužbi. Ističe da tužiteljica nije poštena posjednica pa joj na taj način ne pripada pravo na posjed. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u vlasnički list br. 841 k. o. [katastarska općina] (str. 6 spisa), uvid u Izvod iz katastarskog plana (str. 10), saslušao svjedoke BŠ i AŠ, saslušao tužiteljicu kao stranku, obavio očevid na licu mjesta u Vranjku dana 22. listopada 2024.g. u prisutnosti vještaka mjernika JŠ, obavio očevid i opis lica mjesta te izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka mjernika Geo Dešman d.o.o. iz Rijeke iz siječnja 2025. godine zajedno sa prijavnim listom podobnim za zk. provedbu (str. 33 spisa).

5. Na temelju ovako sprovedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u zajedničkoj cjelini, a naročito uvidom u priloženu materijalnu dokumentaciju, iskaz vještaka mjernika Geo Dešman d.o.o., obavljenog očevida na licu mjesta te iskaza saslušanih svjedoka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan pa je istom valjalo udovoljiti.

6. Nesporno je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se prijepor nalazi u mjestu Vranjak. Do istog se dolazi barkom, budući je putem kopna otežan pristup do prijepora. U samom mjestu udaljeno od plaže 100 metara prijepor se nalazi uz novu i staru kuću tužiteljice. U naravi predstavlja dio okućnice sa sjeverne strane kuće, a zapadno se nalazi prilazni improvizirani put. Na sjevernoj strani postoji stari kameni suhozid koji prijepor odvaja od nekretnine susjeda B. Na istočnoj strani prijepor graniči sa starom ruševnom kućom tužiteljice koja predstavlja tzv. mirno. Prijepor je u naravi okućnica, neuređena, zarasla u šiblje, površine cc. 120 m2. Po položaju na terenu očigledno je da je isti sastavni dio objekta tužiteljice i njene nove kuće koja je u njenom vlasništvu.

7. Iz iskaza vještaka mjernika Geo Dešman d.o.o. nesporno proizlazi da je parcelu potrebno cijepati i dodijeliti joj novi podbroj zajedno sa točnom oznakom zemljišta i površinom. Iz nalaza vještaka mjernika od siječnja 2025.g. zajedno sa prijavnim listom podobnim za zk. provedbu razvidno je da je od osnovne kč. br. [katastarska čestica], nastala nova parcela (prijepor) i to kč. br. [katastarska čestica] Vranjak, dvorište, u površini od 83 m2 (vidi str. 33-53).

8. Iz iskaza svjedoka BŠ i AŠ suglasno proizlazi da su susjedi tužiteljice i da žive u mjestu Vranjak, pa im je upravo iz tog razloga i više nego poznata predmetna zemlja. Radi se o zemlji koju je uživao otac tužiteljice, sada pok. LŠ, a on ju je preuzeo od svog oca sada pok. SŠ, djeda tužiteljice. Radi se o okućnici koja se nalazi uz obiteljsku kuću tužiteljice i koja ova drži u posjedu, a pravo na taj posjed joj nitko ne osporava. U samom mjestu Vranjak svi znaju da je to zemlja od pok. SŠ, pa je po njihovoj procjeni ova zemlja u posjedu pravnih prednika tužiteljice najmanje 150 godina. Nikada nisu čuli da bi bilo tko od tuženika dolazio u Vranjak i da bi eventualno tužiteljici bilo kada osporavao pravo na posjed.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je utužena nekretnina izvanknjižno vlasništvo njenog oca, pok. LŠ i da je to njena zemlja više od 150 godina. Njezin djed SŠ je umro 1973. g., a naslijedio ga je njen otac LŠ sada pok. koji je preuzeo posjed ove zemlje. Nakon smrti oca nekretnina je prešla u posjed tužiteljice, a u naravi se radi o vrtu koji se sastoji od zemljišta iza kuće i dijela sa istočne strane. Sam prijepor predstavlja jednu cjelinu i ona ga obrađuje. Pravo na posjed joj nikada nitko nije osporavao, a najmanje netko od predstavnika tuženika. Naime, Vranjak je malo mjesto i u njemu živi samo nekoliko ljudi, a ona isključivo prebiva preko ljeta, no i tokom godine dolazi u svoju kuću. U samom mjestu svi znaju da je to njena nekretnina, i da se radi o njenoj starini. Da se tuženici vode upisani kao vlasnici, saznala je sasvim slučajno i to kada je u gruntovnici otkrila da se ovaj vrt vodi kao vlasništvo tuženika 1 i 2, pa joj nije preostalo ništa drugo nego ustati sa ovom tužbom kako bi stvarno stanje na terenu uskladila sa faktičnim stanjem u gruntovnici.

10. Prema tome, sud je nesporno utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine, pri čemu je sud u cijelosti poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka te što se nema razloga posumnjati u njihovu nepristranost i vjerodostojnost.

11. Sud je utvrdio da su tuženici na utuženoj nekretnini samo formalnopravno upisani, da je tužiteljica stvarni posjednik računajući tu posjed i korištenje svojih pravnih prednika unatrag više od 150 godina, da je njen posjed kvalificiran tj. zakonit, istinit (nije pribavljen vis, clam i praeccario modo), pošten (possesio bone fidei) te da poštenje traje cijelo vrijeme, budući je tužiteljica ustala sa tužbom radi priznanja prava vlasništva onog trenutka kada je saznala da se kao vlasnici tih nekretnina vode tuženici.

12. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na ovakvoj vrsti nekretnina tužiteljica mora dokazati 40 godišnji kontinuirani i nesmetani posjed i to prije 6. travnja 1941. godine ne računajući vrijeme trajanja 1. svjetskog rata, a sve temeljem paragrafa 1485 i paragrafa 1477 Općeg građanskog zakonika. Kako se pravni propisi koji su bili na snazi na dan 6. travnja 1941. imaju primjenjivati u Republici Hrvatskoj kao pravna pravila ukoliko su u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( N.N. 73/91) to je očigledno da je pozivom na naprijed navedene paragrafe tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću, slijedom čega je valjalo udovoljiti tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Podredno se ističe da tužiteljica dokazuje stjecanje prava vlasništva dosjelošću i primjenom odredbe čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96 i dr.). Naime, tom odredbom samostalni posjednik stvari steći će dosjelošću vlasništvu ovakve nekretnine, ukoliko je taj posjed zakonit, istinit i pošten ili barem pošten u trajanju za koje je predviđeno dvostruko vrijeme iz tog članka, a radi se o proteku roka od 10 odnosno 20 godina neprekidnog, samostalnog posjedovanja. Ovo iz razloga što se radi o zakonom predviđenom roku dosijedanja koji se računa od dana 08. listopada 1991.g. kao dana stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske. U tom periodu tužiteljica dokazuje kvalificirani posjed, budući se računa vrijeme posjedovanja od 08. listopada 1991.g. jer je predmetna čestica za cijelo vrijeme predstavljala tzv. društveno vlasništvo, odnosno vlasništvo jedinice lokalne uprave i samouprave te vlasništvo RH.

13. Tužiteljica u ovom predmetu troška nije tražila, pa o istom i nije odlučivano.

14. Zbog svega izloženog valjalo je udovoljiti tužbi i tužbenom zahtjevu.

U Senju, 11. travnja 2025.g.

S U D A C :

Željko Čubrilo

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi rješava nadležni Županijski sud u RH.