Poslovni broj: Us I-1589/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćeniku SK (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa:

UP/II 560-01/24-01/188, Urbroj: 512-2501-24-2 od 24. svibnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak, u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/188, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 24. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP I 560- 01/24-01/104, Urbroj: 512M2-6510-24-2 od 15. travnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Košute za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelju bitnom navodi da ne prihvaća obrazloženje osporenog rješenja jer ne uvažava niti prizna njegovo dragovoljno sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i pored izjava svjedoka o njegovom sudjelovanju u obrani suvereniteta. Ističe da je u navedenom periodu bio pripadnik naoružanih odreda i izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, sudjelovao u borbenoj akciji blokade vojarne u Sinju i strelišta Kukuzovac. Svoje navode da je dokazao usmenim i pisanim izjavama svjedoka svojih suboraca iz navedenog vremenskog razdoblja. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i tužitelju se priznaje status branitelja dragovoljca iz Domovinskog rata za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da navodi tužitelja nisu utemeljeni, suprotno navodima iz tužbe da je u postupku pravilno i točno utvrđeno činjenično stanje, izvedeni su svi dokazi bitni za utvrđenje činjeničnog stanja i pravilno primijenjeno materijalno pravo, te nisu učinjene povrede procesnog prava. Uvidom u spis predmeta razvidno je kako je Područni odsjek za poslove obrane Split dostavio Područnom odjelu za poslove obrane Split zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Košute, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Područni odsjek za poslove obrane Split izvršio je uvid u službenu evidenciju Ministarstva obrane te je utvrdio kako imenovani ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdobljima od 1. ožujka 1992. do 20. listopada 1992., te od 9. siječnja 1993. do 10. lipnja 1996., temeljem pripadnosti 126. domobranskoj pukovniji Sinj. Nadalje, uvidom u službenu evidenciju odnosno u Popis pripadnika NZ MZ Košute utvrđeno je kako tužitelj nije evidentiran na navedenom popisu. Prvostupanjsko tijelo tužitelju je, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, dalo mogućnost sudjelovanja u postupku, te njegova izjava dana na zapisnik prileže spisu predmeta. Imenovani je izjavio kako je, u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., bio član NZ MZ Košute. Provodio je aktivnosti poput blokade vojarne u Sinju i strelišta Kukuzovac, pripremao se za postavljanje barikada na cestama i obranu mjesta. Također je dežurao uz radio stanicu i izrađivao priručne bombe. Kao borbeno djelovanje ističe napad na vojarnu JNA Tadija Anušić u Sinju, dana 25. kolovoza 1991. Aktivnosti je provodio u smjenama, a u navedenom razdoblju bio je nezaposlen. Prvostupanjsko tijelo saslušalo je i predložene svjedoke, AK i IK, čije izjave dane na zapisnik prileže spisu predmeta. Svjedok AK, u svojstvu pripadnika NZ MZ Košute, u bitnome je potvrdio navode tužitelja. Ističe kako je imenovani bio član NZ Košute od srpnja do prosinca 1991. Navodi kako je tužitelj sudjelovao u napadu na vojarnu JNA KK u kolovozu 1991., držao je straže putem strelišta Kukozovac i dežurao je uz radio stanicu u smjenama. Svjedok IK, u svojstvu pripadnika NZ MZ Košute, u bitnome je potvrdio navode žalitelja i svjedoka AK. Citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2., te članka 179. točke a Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21 u daljnjem tekstu: ZHBDR). Navodi kako je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Naime, u provedenom postupku nesporno je utvrđeno kako tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite MZ Košute. Nadalje, uvidom u izjave tužitelja i saslušanih svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Upućuje na stajalište koje je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., gdje navodi kako pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite, to svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nisu nikakvim materijalnim dokazima dokazali istinitost svojih tvrdnji. Slijedom navedenog predlažemo da Sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 13. ožujka 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je tužitelj naveo da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi i svim navodim iznijetim u istoj. Posebno je istaknuo u odnosu na navode tuženika da se ne nalazi na spisku odnosno popisu branitelja da se nije nalazio na istom iz razloga jer se u to vrijeme sakrivao od Kontra-obavještajne službe, pa da ga iz tih razloga nisu upisivali u službene popise jer je pobjegao iz bivše JNA vojske.

5.1. Opunomoćenik tuženika je naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i kod zahtjeva da sud odbije tužitelja u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

13. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite MZ Košute za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Osporeno rješenje tuženika u pogledu odlučnih činjenica se u bitnom obrazlaže time da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite MZ Košute, te da je uvidom u izjave tužitelja i saslušanih svjedoka razvidno da je tužitelj obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode, te da se navedene aktivnosti ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u skladu s odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, ovaj sud, ovakvo obrazloženje osporenog rješenja tuženika ne nalazi pravilnim i zakonitim.

16. Odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP-a) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

17. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18. Naime, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu, pa tako i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka.

19. Notorna činjenica je da uslijed ranih zbivanja evidencije nisu uredno vođene i da u ratnom razdoblju (tako i u konkretnom slučaju) nije bilo primarno da se sve brižljivo evidentira, kao i da je određen broj ljudi sudjelovao u Domovinskom ratu, a da to nigdje nije evidentirano, radi čega tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, pa tako i putem svjedoka dokazivati svoju pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske u spornom razdoblju osobito kad to pokušava dokazati usprkos neurednim evidencijama. Utoliko se ne može osporeno rješenje temeljiti upravo na pozivanju na takve evidencije jer je predmet upravnog postupka upravo utvrđivanje pripadnosti oružanim snagama RH u onom periodu koji je ispušten iz evidencija. U takvom slučaju dokazna snaga evidencija nije i ne može biti jača od onog što proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno u smislu naprijed citirane odredbe članak 9. ZUP-a.

20. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim.

21. Naime, tužitelj je u svojoj izjavi danoj na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom, jednako kao i u zahtjevu na temelju kojeg je pokrenut predmetni upravni postupak, naveo da je pristupio odredima Narodne zaštite u tadašnjoj mjesnoj zajednici [adresa] na dužnosti člana od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., a nakon čega da je otišao u 126. brigadu Sinj. Aktivnosti koje su provodili da je bila blokada vojarne u Sinju i strelište Kukuzovac, pripreme za postavljanje barikada na cestama, obrana mjesta, dežuranje uz radio stanicu i izrada priručnih bombi. Posebno je istaknuo napad na vojarnu JNA FK koji je bio 25. kolovoza 1991., kada je bilo izravno borbeno djelovanje, u kojem su poginuli njegovi suborci ĆK i BK. Naveo je da su izrađivali eksplozive i da je imao lovačko naoružanje. Pri navedenom je ostao i tijekom ovog spora, dodatno ističući da se isti ne nalazi na spisku odnosno popisu branitelja iz razloga jer se u to vrijeme sakrivao od Kontra- obavještajne službe, pa da ga iz tih razloga nisu upisivali u službene popise jer je pobjegao iz bivše JNA vojske.

22. Navode tužitelja o njegovoj pripadnosti ONZ MZ Košute u traženom razdoblju kao i zadaće koje je obavljao su u cijelosti svojima iskazima potvrdili i saslušani svjedoci AK i IK, koji su također bili pripadnici ONZ MZ Košute u spornom razdoblju, te imaju i priznat status s o osnove pripadnosti ONZ MZ Košute.

23. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, ovaj sud ne može prihvatiti valjanim obrazloženje osporenog rješenje tuženika. Naime, tuženik pri donošenju osporenog rješenja selektivno cijeni iskaze tužitelja i svjedoka saslušanih tijekom upravnom postupka, pa tako ne obrazlaže zbog čega napad na vojarnu Tadija Anišić koji se dogodio u traženom razdoblju, a u kojem je bilo i poginulih suboraca, nije izravno borbeno djelovanje u smislu naprijed citiranih odredbi odnosno kako navedeno predstavlja samo obavljanje stražarskih dužnosti i ostalih zadaća organizacijske prirode, a koje zadaće je tuženik utvrdio da je tužitelj obavljao u spornom razdoblju. Nadalje, činjenicu pripadnosti tužitelja ONZ MZ Košute u spornom razdoblju, tuženik utvrđuje samo na temelju podataka službene evidencije ne dajući pri tome nikakve razloge zbog čega ne poklanja vjeru iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja koji svi jednako iskazuju o pripadnosti tužitelja ONZ MZ Košute. Štoviše, saslušani svjedoci potvrđuju navode o pripadnosti tužitelja i zadaćama koje je obavljao zajedno s njima kao pripadnicima istog odreda Narodne zaštite, a kojima je priznat status branitelja s osnove pripadnosti navedenom Odredu.

24. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim.

22. U izloženom, a budući da osporeno rješenje tuženika nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.

23. U ponovnom postupku tuženik će donijeti novo rješenje kojim će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne ocjene izvedenih dokaza, uz valjano i potpuno obrazloženje u skladu s odredbom članka 120. stavka 2. u svezi članka 98. stavka ZUP-a, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

U Splitu 11. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela

- u spis.