Zakon.hr

Poslovni broj: P Ob-167/2024-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: pod 1) mlt. ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) mlt. SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], JK te oboje zastupani po majci i zz ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćnici Juliji Strmoti odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tuženika BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi povećanja uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave na kojoj je bila isključena javnost zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice mlt. tužitelja pod 1-2) i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika te objave 11. travnja 2025.

p r e su d i o j e

I. Dužan je tuženik EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. tužitelja pod 1) ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], od 13. rujna 2024. kao dana podnošenja ove tužbe, umjesto iznosa od 600,00 kn (79,63 EUR) mjesečno koji je određen pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1243/2014 od 30. prosinca 2014. plaćati povišeni iznos od 220,00 EUR mjesečno, do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, slijedom čega mu se nalaže da isplati:

- za razdoblje od 13. rujna 2024. kao dana podnošenja tužbe do 30. rujna 2024. iznos od 84,22 EUR,

- za listopad 2024. iznos od 140,37 EUR,

- za studeni 2024. iznos od 140,37 EUR,

- za prosinac 2024. iznos od 140,37 EUR,

- za siječanj 2025. iznos od 140,37 EUR,

- za veljaču 2025. iznos od 140,37 EUR,

- za ožujak 2025. iznos od 140,37 EUR,

- za travanj 2025. iznos od 140,37 EUR,

- a od 01. svibnja 2025. pa dok budu za to postojali zakonski uvjeti iznos od 220,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50%, od 01. srpnja 2024. pa do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25% od 01. srpnja 2025. pa do isplate po stopi od 6,15 %, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to sve na tekući račun majke i zz mlt. tužitelja ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], koji se vodi kod OTP Banke d.d.

II. U preostalom dijelu za razdoblje od 13. rujna 2024. do 30. travnja 2025. od dosuđenih iznosa iz toč. I. izreke ove presude do traženih iznosa od po 203,46 EUR mjesečno, tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) mlt. ZK se odbija kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. tužitelja pod 2) SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], od 13. rujna 2024. kao dana podnošenja ove tužbe umjesto iznosa od 700,00 kn (92,91 EUR) mjesečno koji je određen pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1243/2014 od 30. prosinca 2014. plaćati povišeni iznos od 220,00 EUR mjesečno, do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, slijedom čega mu se nalaže da isplati:

- za razdoblje od 13. rujna 2024. kao dana podnošenja tužbe do 30. rujna 2024. iznos od 76,25 EUR,

- za listopad 2024. iznos od 127,09 EUR,

- za studeni 2024. iznos od 127,09 EUR,

- za prosinac 2024. iznos od 127,09 EUR,

- za siječanj 2025. iznos od 127,09 EUR,

- za veljaču 2025. iznos od 127,09 EUR,

- za ožujak 2025. iznos od 127,09 EUR,

- za travanj 2025. iznos od 127,09 EUR,

IV. U preostalom dijelu za razdoblje od 13. rujna 2024. do 30. travnja 2025. od dosuđenih iznosa iz toč. I. izreke ove presude do traženih iznosa od po 223,46 EUR mjesečno, kao i za razdoblje od 01. svibnja 2025. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi od dosuđenog iznosa od 220,00 EUR mjesečno do traženog iznosa od 223,46 EUR mjesečno, tužbeni zahtjev tužitelja pod 2) mlt. SK se odbija kao neosnovan.

V. Dužan je tuženik EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. tužiteljima pod 1-2) ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,15 %, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Dana 13. rujna 2024. mlt. ZK i mlt. SK (dalje u tekstu: mlt. tužitelji pod 1-2) podnijeli su protiv EK (dalje u tekstu: tuženik) tužbu radi povećanja uzdržavanja u kojoj su u bitnome naveli da su njihovi roditelji i to majka KK i otac EK, ovdje tuženik, razveli svoj brak odlukom ovog suda posl. br. P-1243/2014 od 30. prosinca 2014. kojom je određeno da će oni i njihov brat tada mlt. ČK nastaviti živjeti sa majkom, a da će otac za uzdržavanje ČK i SK plaćati mjesečni iznos od po 700,00 kn te za ZK iznos od po 600,00 kn. Kako je od donošenja presude proteklo gotovo 10 godina, da su se uslijed poretka vremena i njihovog odrastanja u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih je ista donesena na način da su njihove potrebe narasle na minimalno 426,61 EUR mjesečno, odnosno 203,15 EUR za tužitelja pod 1) ZK te 223,46 EUR za tužitelja pod 2) SK. Naime, da tužitelj pod 1) ZK sad ima 12 godina i pohađa 5. razred osnovne škole, dok tužitelj pod 2) SK ima 16 godina i pohađa 1. razred srednje škole, tako da su njihove potrebe s osnove školskog pribora, odjeće, obuće, prehrane, izvanškolskih aktivnosti i slično porasle. Također da je njihov brat ČK tijekom 2024. postao punoljetan. Da tuženi ostvaruje primanja s obzirom da je zaposlen u mesnici Nakićen u Biogradu na Moru, od kojih redovito uplaćuje naknadu za uzdržavanje određenu Presudom Općinskog suda u Zadru posl. broj P-1243/2014 od 30. prosinca 2014., ali da pored toga ne doprinosi za njihove potrebe. Dakle, kako su se njihove potrebe povećale, da podnose ovu tužbu i predlažu da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da za tužitelja pod 1) ZK uplaćuje iznos od 203,15 EUR, a za tužitelja pod 2) SK iznos od 223,46 EUR, počev od dana podnošenja ove tužbe, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 07. listopada 2024. u bitnome naveo da se protivi tužbi. Naime, iako ima razumijevanja za svoju mlt. djecu i zna da su im potrebe povećane u sadašnjoj dobi, da nažalost nije u mogućnosti plaćati zatražene iznose bez da ugrozi svoju osnovnu egzistenciju jer je nezaposlen i samo povremeno radi razne poslove od kojih redovno doprinosi za njihovo uzdržavanje sukladno Presudi ovog suda posl. br. P-1243/2014 od 30. prosinca 2014. Da od imovine nema ništa osim obiteljske kuće koja je u suvlasništvu i osobnog vozila starog preko 10 godina, dok drugih prihoda, osim od povremenog rada, nema. Da slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pod 1-2).

2.1. U daljnjem tijeku postupka pribavljeni su podaci Porezne uprave, Ispostave Biograd na Moru o visini dohodaka i primitaka za tuženika za 2023. i 2024. te su saslušani zz tužitelja pod 1-2) majka ĐK i tuženik kao stranke. Kako je među strankama postalo sporno da li tuženik ima u vlasništvu osobni automobil te da li je isti stekao pravo na upravljanje osobnim vozilom, pribavljeni su podaci o istom od CVH d.d. i PU Zadarske, PP Benkovac – Obrovac, nakon čega je zaključeno sa raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu i to: Elektronički zapis iz matice rođenih za ZK od 21. kolovoza 2024. (l.s. 4), Potvrdu Srednje škole kneza Branimira, Benkovac od 23. kolovoza 2024. (l.s. 7), Elektronički zapis iz matice rođenih za SK od 21. kolovoza 2024. (l.s. 8), Potvrde o visini dohodaka i primitaka za tuženika za 2023. i 2024. godinu izdane od Porezne uprave, Ispostave Biograd na Moru (l.s. 10, 28-30 i 49), Presudu i rješenje ovog Suda posl. br. P-1243/2019 od 30. prosinca 2014. (l.s. 12-18), Elektronički zapis potvrde OŠ Pakoštane od 23. kolovoza 2024. (l.s. 19), dana 21. siječnja 2025. saslušao zz tužitelja pod 1-2) majku ĐK i tuženika kao stranake (l.s. 32- 35), izvršio uvid u podatke PU Zadarske, PP Benkovac-Obrovac od 28. siječnja 2025. (l.s. 45), podatke CVH d.d. od 31. siječnja 2025. (l.s. 46-47) te Specifikacije izvršenja snove za plaćanje P-1243/14 izdanu od strane FINE 10. prosinca 2018. i 25. svibnja 2018. (l.s. 54-62).

Tužbeni zahtjev mlt. tužitelja pod 1-2) djelomično je osnovan.

4. Mlt. tužitelji pod 1-2) tužbom traže povišenje iznosa za uzdržavanje koje je dužan davati tuženik kao njihov roditelj koji s njima ne živi u zajednici.

4.1. Odredbom čl. 209. st. 1. (Narodne novine broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje - ObZ) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

4.2. Odredbom čl. 285. ObZ propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik, kao otac tužitelja pod 1-2), presudom ovog suda posl. br. 1243/2014 od 30. prosinca 2014. obvezan na ime uzdržavanja pridonositi za tužitelja pod 1) iznos od 600,00 kn mjesečno, a za tužitelja pod 2) iznos od 700,00 kn mjesečno.

5.1. Također, među strankama nije sporno da je uslijed odrastanja tužitelja pod 1-2) na njihovoj strani došlo do novih okolnosti koje opravdavaju povećanje mjesečnih iznosa za njihovo uzdržavanje, već je sporna visina tog iznosa.

5.2. Naime, tuženik tvrdi da bi njegova egzistencija bila ugrožena kada bi morao plaćati bilo koji iznos osim onog koji mu je već određen, jer je nezaposlen i radi samo povremeno.

6. Slijedom navedenog, a kako je među strankama nesporno da tužitelji pod 1- 2) zbog promijenjenih okolnosti imaju pravo na povećanje prethodno određenih iznosa za uzdržavanje, nadalje je trebalo odlučiti i o osnovanosti visine iznosa uzdržavanja koji se traži tužbom, uz primjenu odredbe čl. 307. ObZ iz koje proizlazi da je potrebno utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati pri čemu treba uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti sjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske odredbe uzdržavanja.

6.1. Odredbom čl. 311. ObZ propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

7. Kako bi se utvrdile ukupne potrebe mlt. tužitelja pod 1-2) saslušana je njihova majka i zz ĐK iz čijeg iskaza proizlazi da tužitelj pod 1) ZK ide u 6. osnovne škole, a tužitelj pod 2) SK u prvi srednje. Da su isti zdravi te da su njihove potrebe u pogledu odjeće, obuće, higijenskih i školskih potrepština uobičajene za djecu njihove dobi. Da samo tužitelj pod 1) ZK od rujna 2024. ima dodatne potrebe s osnove treniranja nogometa za što se mjesečno plaća članarina 30,00 EUR te minimalno dva puta godišnje nabavljaju patika od po 80 EUR. Da ona i tužitelji pod 1- 2) i dalje žive u iznajmljenom objektu za što se do prije par mjeseci plaćao najam od 140,00 EUR, a da se sada plaća najm od 150,00 EUR jer je najmodavac podigao najamninu. Da se uz to plaćaju i režije od cca 100,00 EUR mjesečno, s time da preko zime imaju još i trošak drva na koja se griju, za što se potroši od 800,00-1000,00 EUR jer im treba 4-5 paleta za cijelu zimu od kojih svaka košta 200,00 EUR.

7.1. Ovaj sud je poklonio vjeru navodima zz tužitelja pod 1-2) s obzirom da kao roditelj s kojom tužitelji žive ima saznanja o njihovim potrebama, a njezinom iskazu u to dijelu nije prigovorio niti tuženik.

7.2. Uvidom u pravomoćnu Presudu ovog sud aposl. Br. P-1243/2014 od 30. prosinca 2014., ovaj sud je utvrdio da je brat ovdje tužitelja rođe **.**.2006., što znači da je isti napunio 18 godina 18. svibnja 2024. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj pod 1) ZK rođen **.**.2012., tuženik pod 2) SK **.**.2008. , što znači da je tužitelj pod 1) u vrijeme podnošenja tužbe imao 12 godina, a tužitelj pod 2) 15 godina i tri mjeseca, dok je vrijeme zaključenja glavne rasprave tužitelj pod 1) imao 12. godina i 5 mjeseci, a tužitelj pod 2) 15 godina i 9 mjeseci.

7.3. Pri ocjenjivanju potreba mlt. tužitelja pod 1-2), Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj pod 1) u dobi od 12 godina, a tužitelj pod 2) u dobi od 15 godina, da su oboje zdravi te da su njihove potrebe za odjećom, obućom, higijenskim i školskim potrepštinama uobičajene za djecu njihove dobi, dok o dodatnih potreba oboje imaju dodatan trošak s osnove stanovanja i režija od prosječno 80,00 EUR mjesečno svaki, a tuženik pod 1) i trošak bavljenja sportom od prosječno 40,00 EUR mjesečno za članarinu i opremu.

7.4. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, pri tome vodeći računa o troškovima života, te imajući u vidu podatke Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi (Narodne novine, broj 49/24) prema kojima minimalni novčani iznosi koje je dužan davati roditelj koji ne živi s djetetom za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 7 do 12 godina iznosi 229,60 EUR, a u dobi od 13 do 18 iznosi 252,56 EUR, ovaj Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je za zadovoljenje ukupnih potreba tužitelja pod 1-2) neophodan mjesečni iznos od po 330,00 EUR za svakog.

8. Kako bi se utvrdile sve okolnosti propisane odredbom čl. 307. ObZ na strani tuženika kao obveznika uzdržavanja za istog su pribavljeni podaci od nadležnih institucija, te je saslušan kao stranka.

8.1. Iz Potvrde Porezne uprave, Ispostave Biograd na Moru o visini dohodaka i primitaka za tuženika proizlazi da isti u razdoblju u 2023. i 2024. nije ostvario dohodak s bilo koje osnove, već da je samo 2023. ostvario primitak od 514,50 EUR po osnovi dividende i udjela u dobiti koji ne podliježu oporezivanju.

8.2. Iz iskaza tuženika proizlazi da isti već duže vrijeme nigdje ne radi na način da je prijavljen, već da samo povremeno radi razne poslove „bilo lopatom, bilo čekićem“, samo da nešto zaradi. Da uglavnom radi do 10 dana u mjesecu, na koji način zaradi do 300 EUR. Da nije točno da radi kao vozač za mesnicu jer taj posao ne može raditi s obzirom da nema položen vozački ispit. Da je inače završio samo osnovnu školu te da je samo kraće vrijeme radio posao gdje sam bio prijavljen na viljuškaru u ribarnici u Zadru, a nakon toga da je uglavnom radio na crno na baušteli. Međutim da zadnjih par godina više ne može raditi takve poslove jer ima zdravstvenih problema sa kičmom, rebrima i zdjelicom, s obzirom da je imao prometnu nesreću 2018., s tim da mu nije utvrđena radna nesposobnost od strane komisije. Isto tako, da nije prijavljen na Zavodu za zapošljavanje jer nema auto, niti ima novaca autobusom ići u Benkovac radi razgovora na koji si dužan ići kada si prijavljen na Zavod. Naime, da auto kojeg je prije imao više ne radi jer mu je otišao motor. Da je prvo imao automobil marke Škoda koji je razbijen od strane drugih. Da je nakon što je 2018. dobio odštetu za doživljenu nesreću, tim novcima kupio BMW koji se poslije pokvario. Da taj BMW još nije prodao u staro željezo, ali da će najvjerojatnije to učiniti. Da on i dalje živi u istoj kući u [adresa] gdje mjesečno plaća režije od 150 EUR. Da je ta kuća i dalje nepodijeljena između njega i dvije sestre, tako da su one i dalje suvlasnice iste. Da je on od kada je donesena presuda 2014. uredno plaćao uzdržavanje za svo troje djece te da se uredno viđa sa tužiteljima pod 1-2) i kada god ima da im da novac na ruke, tako da isti od njega sigurno mjesečno dobiju po 80 EUR svaki. Da je isto tako tužitelju pod 1) ZK prije 10 dana kupio mobitel u vrijednosti od 100,00 EUR, te da mu kada je potrebno, kao i tužitelju pod 2) SK uplati po 10 EUR za bon za mobitel. Da je on imao dionice Tankerske plovidbe s koje osnove je 2023. imao prihode od dividende i udjela o dobiti u iznosu od 514,50 EUR, međutim da je iste prošle godine prodao za 8.000,00 EUR jer je imao platiti dug OK jer mu je razbio automobil dok je istim upravljao. Da sada više nema nikakvih dionica. Da više ne plaća uzdržavanje za sina ČK jer je isti postao punoljetan.

8.3. Iz iskaza zz tužitelja pod 1-2) ĐK proizlazi da tuženik radi na crno kao vozač za mesnicu, a što da ona zna jer ga je ona osobno vidjela u kombiju od mesnice te su joj to rekli i zajednički poznanici, kao i sami tužitelji pod 1-2).

8.4. Uvidom u podatke PU Zadarske, PP Benkovac-Obrovac od 28. siječnja 2025. utvrđeno je da tuženik posjeduje vozačku dozvolu koja je izdana 16. rujna 2024. s rokom važenja do 01. veljače 2029. za kategorije „B, F, G i AM“ koje je položio 01. rujna 1995. i kategorije „A, A1 i A2“ koje je položio 25. rujna 1998.

8.5. Uvidom u podatke CVH d.d. od 31. siječnja 2025. utvrđeno je da je tuženik vlasnik vozila M1, MW serija 5 530D, godine proizvodnje 2003. koje je bilo prijavljeno od 23. studenog 18. do 13. siječnja 2025., kada je odjavljeno temeljem zakona jer je istome istekla prometna dozvola više od godine dana.

8.6. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki zasebno, ovaj sud je našao da tuženik u ovom postupku želi svoje imovno stanje prikazati lošijim nego isto zapravo jeste u svrhu ostvarenja uspjeha u ovom sporu, pa da tako tvrdi da mjesečno zaradi svega 300,00 EUR, čemu ovaj sud nije poklonio vjeru jer je isto kontradiktorno sa ostatkom njegovog iskaza. Naime, sam tuženik tvrdi da on od 2014. kada mu je određeno presudom uredno plaća uzdržavanje, dakle iznos od 700,00 kn i 600,00 kn, što ukupno iznos cca 173,00 EUR, zatim da tužiteljima redovno mjesečno na ruke daje po 80,00 EUR svakom i uz to da im povremeno kupi 10,00 EUR bon za mobitel, kao i da svoje mjesečne režije plaća 150,00 EUR, što kad se sve zbroji iznosi cca 483,00 do 500,00 EUR. Kada se tome dodaju egzistencijalne potrebe samog tuženika za hranu, higijenske potrepštine, odjeću i obuću, jasno je da tuženik ostvaruje znatno veća primanja nego navodi u ovom postupku. Činjenica da primanja tuženika nisu evidentirana od strane Porezne uprave, nisu pravno relevantna jer sam tuženik navodi da zarađuje obavljajući poslove „na crno“. Nadalje, tuženik pokušava svoje mogućnosti da stekne zaradu prikazati manjima nego što jesu, pa tako navodi da više nije u stanju raditi poslove na baušteli jer je imao prometnu nesreću koja mu je uzorkovalo probleme sa kičmom, rebrima i zdjelicom, dok sa druge strane sam navodi da radi sve poslove koje nađe „bilo lopatom, bilo čekićem“. Isto tako tuženik tvrdi da ne radi kao vozač jer nema položen vozački ispit, iako iz podataka PU Zadarske, PP Benkovac-Obrovac jasno proizlazi da je stekao pravo na upravljanje kategorijama B, F, G i AM još 1995. te da ima valjanu vozačku dozvolu sa rokom važenja do 01. veljače 2029.

8.7. Dakle, pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, odnosno tuženika, Sud je utvrdio da je isti radno sposoban, da nema posebnih potreba te da uredno privređuje, a kako proizlazi iz njegovog iskaza. Također je utvrđeno, da tuženik, iako je završio samo osnovnu školu, ima znanja i sposobnosti raditi razne poslove od upravljanja viličarem do građevinskih radova, koje je po vlastitom kazivanju obavljao tijekom svog radnog vijeka. Nadalje je utvrđeno da tuženik nema nikakvih financijskih obveza, osim obveze uzdržavanja tužitelja pod 1-2) jer više ne plaća uzdržavanje za njihovog brata ČK koji je postao punoljetan, a kako sam navodi u svom iskazu, kao i da nema troškova stanovanja, osim tekućih režija jer ima riješeno stambeno pitanje.

8.8. Cijeneći sve navedeno, ovaj Sud je našao da je tuženik u mogućnosti doprinositi za tužitelje pod 1-2) u iznosu većem od do sada utvrđenog od 600,00 kn (79,63 EUR), odnosno 700,00 kn (92,91 EUR). Osim toga, kao radno sposobna osoba dužan je prilagoditi svoj život potrebama svoje djece.

9. Prilikom donošenja odluke o uzdržavanju uzeo u obzir i dopunske kriterije koji su propisani odredbama čl. 313. st. 4. te čl. 310. ObZ, dakle, vodio računa i o doprinosu majke, njenoj brizi u podizanju zajedničke djece te troškovima života, ali isto tako i činjenici da je tuženik dužan uzdržavati više od jednog djeteta, pa da je sukladno odredbi čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ moguće njegovu obvezu umanjiti ispod zakonskog minimuma, ali ne više od pola istog.

9.1. Na temelju izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari, a sukladno navedenim zakonskim odredbama, te odredbe čl. 282. ObZ koja propisuje da osobe koje su dužne uzdržavati, međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, ovaj Sud nalazi da je tuženik kao otac - obveznik uzdržavanja, u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelje pod 1-2) mjesečni iznos od po 220,00 EUR za svakog jer je našao da će na ovaj način, odnosno ukupnim novčanim doprinosima oca, uz rad i brigu koju će majka ulagati, biti zadovoljene njihove redovite potrebe.

9.2. Naime, kako je ovaj sud našao da tužitelj pod 1) ZK ima povećane potrebe s osnova troškova stanovanja i bavljenja sportom, koje su roditelji sukladno odredbi čl. 92. ObZ dužni poticati, te kako sud sukladno odredi čl. 426. ObZ nije vezan zahtjevima stranka, pa tako niti tužbenim zahtjevom mlt. tužitelja pod 1-2), to je obvezao tuženika da za tužitelja pod 1) doprinosi u iznosu većem od traženog iznosa od 203,15 EUR. Međutim, vodeći računa da je tuženik obvezan uzdržavati dvoje djece, to je istog obvezao da doprinosi u iznosu od 220,00 EUR, koji je manji od minimalnog iznosa koji je dužan za dijete u dobi od 7 do 12 godina davati roditelj koji s istim ne živi, sukladno Odluci nadležnog Ministarstva (Narodne novine, broj 49/24). Iz istog razloga, odnosno uzimajući u obzir da je tuženik dužan uzdržavati dvoje djece, to je tuženika obvezao da za tužitelja pod 2) SK doprinosi u iznosu manjem od traženog iznosa od 223,46 EUR i to u iznosu od 220,00 EUR, koji je također manji od minimalnog iznosa koji je dužan za dijete u dobio od 13 do 18 godina davati roditelj koji s istim ne živi sukladno Odluci nadležnog Ministarstva (Narodne novine, broj 49/24). Po mišljenju ovog suda na ovaj način biti će zadovoljenje redovne potrebe mlt. djece s obzirom na doprinos majke s kojima ista žive, a pri tome neće biti ugrožena egzistencija tuženika jer isti s jedne strane više ne doprinosi za njihovog brata ČK iznos od 92,91 EUR mjesečno pa ta sredstva može davati tužiteljima, a s druge strane po vlastitom kazivanju već redovno uz iznose uzdržavanja tužiteljima pod 1-2) na ruke daje po 80,00 EUR svakome te povremeno po potrebi kupuje bon za mobitel od 10,00 EUR i druge stvari, poput mobitela od 100,00 EUR, što sveukupno čak prelazi iznos u kojem mu je određena nova obveza od ukupnih 440,00 EUR (92,91+92,91+79,63+80+80+10+10=445,45).

10. Dakle, s obzirom da je među strankama nesporno da su se od 30. prosinca 2014. kada je Presudom ovog suda posl. br. P-1243/2014 tuženik obvezan na ime uzdržavanja tužitelja pod 1-2) plaćati mjesečno 600,00 kn, odnosno 700,00 kn, promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ta odluka na način da su uslijed odrastanja tužitelja njihovi troškovi porasli te da tuženik sada osim njih nema više obvezu nikoga drugog uzdržavati jer im je brat ČK u svibnju 2024. postao punoljetan i po kazivanju majke zz tužitelja radi, to je našao osnovanim zahtjev tužitelja pod 1-2) da se povisi iznos za njihovo uzdržavanje počevši od 13. rujna 2024. kao dana podnošenja tužbe u dosuđenom iznosu od po 220,00 EUR za svakog.

10.1. Međutim, kako iz povijesnog dijela tužbe proizlazi da se tužiteljima redovno mjesečno uplaćuje iznos uzdržavanja određen presudom ovog suda, to je valjalo za razdoblje od 13. rujna 2024. kada je podnesena ova tužba pa do 30. travnja 2025. tuženika obvezati na plaćanje samo razmjernog dijela određenog iznosa uzdržavanja koji se odnosi na povećanje obveze uzdržavanja, pa je tako isti u odnosu na tužitelja pod 1) ZK za 18 dana u mjesecu rujnu 2024. obvezan uplatiti iznos od 84,22 EUR, za mjesec listopad 2024., studeni 2024. prosinac 2024. siječanj 2025., veljaču 2025. i travnja 2025. iznos od po 140,37 EUR mjesečno, a u odnosu na tužitelja pod 1) SK za 18 dana u mjesecu rujnu 2024. obvezan uplatiti iznos od 76,25 EUR, za mjesec listopad 2024., studeni 2024. prosinac 2024. siječanj 2025., veljaču 2025. i travnja 2025. iznos od po 127,09 EUR mjesečno, a od 01. svibnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti obvezati na plaćanje iznosa od 220,00 EUR za svakog, kako je odlučeno u toč. I. i III. izreke ove presude. Slijedom navedenog u preostalom djelu od dosuđenih iznosa do traženih iznosa po svakom tužitelju tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. II. i IV. izreke ove Presude. Do iznosa koje je tuženik dužan platiti za tužitelja pod 1) za rujan 2024. se došlo na način da je iznos od 140,37 EUR (220,00-79,63) koliko iznosi povećanje za njega podijeljen sa brojem dana u mjesecu i tako dobiveni iznos pomnožen sa brojem dana koliko je preostalo u tom mjesecu nakon podnošenja tužbe , a za tužitelja pod 2) SK na način da je iznos od 127,09 EUR (220,00-92,91) koliko iznosi povećanje za njega podijeljen sa brojem dana u mjesecu i tako dobiveni iznos pomnožen sa brojem dana koliko je preostalo u tom mjesecu nakon podnošenja tužbe .

10.2. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se ona odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23.)

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ kojom je propisano da će u stvarima u kojima se odlučuje u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Slijedom navedene odredbe ovaj sud je uzimajući u obzir da je tužitelju pod 1) dosuđeno više nego što je tražio tužbenim zahtjevom, a tužitelju pod 2) samo neznatno manje od onog što je tražio za 3,46 EUR mjesečno, kao i da je zahtjev tužitelja pod 1- 2) u razdoblju od podnošenja tužbe do 30. travnja 2025. odbijen samo za iznose koje je tuženik već platio za vrijeme dok je trajao ovaj postupak određene presudom ovog suda povećanje kojih se tužbom tražilo, našao da je tuženik koji se protivio tužbenom zahtjevu sve do zaključenja glavne rasprave, tužiteljima pod 1-2) koji su bili zastupani po punomoćniku iz redova odvjetnika dužan naknaditi cijeli trošak ovog postupka u visini jednokratne naknade od 200 bodova (Tbr. 7. st. 2. al. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50 Tarife), iznosi 400,00 EUR te sa priznatim PDV po stopi od 25% u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 42. Tarife) sveukupno iznosi 500,00 EUR, slijedom čega je tuženika obvezao na podmirenje istog, a kako je odlučeno u toč. V. izreke ove Presude.

U Zadru, 11. travnja 2025.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u RH. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Tužiteljima pod 1-2) po punomoćnici,

2. Tuženiku osobno.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte