REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-1218/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Ines Milić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. siječnja 2025. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tužene, dana 11. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se tuženoj ČH OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju UH OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 1.977,57 EUR u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2019.g. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

2.Nalaže se tuženoj ČH OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju UH OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.400,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 29.ožujka 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj tijekom 2017. i 2018.g. godine tuženoj pozajmio ukupni novčani iznos od 14.900,00 kn. Predmetne iznose tužitelj da je uplaćivao tuženoj sa svog tekućeg računa otvorenog kod Splitske banke d.d. IBAN [broj bankovnog računa] na račun tužene IBAN: [broj bankovnog računa] koji račun otvoren kod ERSTE BANK d.d., pa da je tako na gore opisani način tužitelj uplatio tuženoj dana 01.06.2017.g. uplatio iznos od 1.300,00 kn, dana 22.09.2017.g. 1.000,00 kn, dana 11.10. 2017.g, novčani iznos od 2.500,00 kn, dana 16.10.2017.g. novčani iznos od 1.500,00 kn, dana 18.10.2017.g. novčani iznos od 1.000,00 kn, dana 13.11.2017.g. 3.000,00 kn, dana 23.11.2017.g. novčani iznos od 1.200,00 kn, dana 4.12.2017.g. iznos od 1.600,00 kn, dana 15.1. 2018.g. novčani iznos od 1.800,00 kn. Tužena da do današnjeg dana nije vratila gore navedene novčane iznos od 14.900,00 kn tužitelju iako je predmetni dug davno dospio. Kako tužena nije vratila tužitelju utuženi iznos od 14.900,00 kn predlaže se sudu na nakon provedenog postupka bude donesena presuda kojom će sud naložiti tuženoj da tužitelju isplati iznos od 14.900,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 1.siječnja 2019.godine do isplate te mu naknadi parnični trošak.

U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, predlaže isti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženoj, navodi da su tužitelj i tužena roditelji zajedničkog mldb. djeteta ĆH, rođenog **.**.2017., tužena da je od mjeseca svibnja 2017.g. do mjeseca rujna 2018.g., živjela u stanu koji je u vlasništvu tužitelja, na adresi [adresa]. Tužitelj da je u navedenom razdoblju živio i radio u Splitu. Tužena navodi kako je točno da je tužitelj izvršio na račun tužene uplate kako je to navedeno u tužbi, no da netočno tužitelj navodi da bi se radilo o pozajmicama koje je isti uplatio tuženoj, već da se navedene uplate između ostalog odnose na troškove za njihovo zajedničko mldb. dijete. Tužena da nije odmah imala prijavljeno prebivalište u [adresa] te da je mldb. ĆH vodila u pedijatrijsku ordinaciju SH, dr. med. [adresa], da je za svako cijepivo za dijete plaćeno između 700,00 i 900,00 kn.Kako je tužena sa zajedničkim mldb. djetetom stranaka sama živjela u [adresa] do rujna 2018.g. istoj da je pomagala u kući po nekoliko sati dnevno gospođa PH. Tužitelj da je uz suglasnost tužene angažirao gospođu PH, a tužena da je istoj mjesečno plaćala od 700,00-1.000,00 kn. Prije nego što je tužena uselila u stan koji je u to vrijeme bio u vlasništvu tužitelja, na adresi [adresa], da su živjeli podstanari te nakon što su podstanari iselili da su ostala dugovanja za troškove vode, komunalne naknade te ostale režijske troškove za predmetni stan. Kako bi se podmirila ranije navedena dugovanja tužitelj da je na račun tužene uplaćivao novčana sredstva, a ista da je od izvršenih uplata podmirivala dugovanja. Tužena da je živjela u [adresa], dugovanja da su se odnosila na tužiteljev stan u [adresa] pa da je zbog navedenog tužitelj ovlastio tuženu da poduzme sve radnje kako bi se zatvorila dugovanja. Tužitelj da je protiv tužene već podnio tužbu radi isplate iznosa od 44.550,00 kn, postupak da se pred ovim sudom vodi pod poslovni broj P-1371/2021 pa se predlaže pribaviti spis poslovni broj P-1371/2021 i izvršiti uvid u isti. Dakle, niti jedna od uplata navedenih u tužbi da ne predstavlja pozajmicu tužitelja tuženoj, već da se radi o uplatama koje je tužitelj dobrovoljno uplaćivao tuženoj, a iz razloga kako je ranije navedeno. Izvanbračna zajednica tužitelja i tužene da je prestala te da je tužitelj po prestanku izvanbračne zajednice rekao tuženoj da će je uništiti emocionalno i financijski te da upravo to i pokušava podnošenjem protiv iste brojnih neosnovanih tužbi, prijava policiji i državnom odvjetništvu. Osim predmeta koji se vodi pod posl. br. P-1371/2021, pred ovim sudom tužitelj da je protiv tužene podnio tužbu i radi isplate iznosa od 120.000,00 kn, a postupak da se vodi pod posl. br. P-4008/2020.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tužene za isplatu iznosa od 14.900,00 kn (sada 1.977,57 EUR) sa kamatama, tužitelj navodi da se radilo o zajmu tuženoj, a da tužena nije pozajmljeni novac njemu vratila.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom kretanja po računu tužitelja otvorenog kod Splitske banke d.d. od 18. veljače 2021. godine; rodnog lista za sina stranaka ĆH od 4. kolovoza 2017. godine te uvjerenja o prebivalištu MUP- a za tuženu; izvadaka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 13355 k. o. [katastarska općina] na dan 3. listopada 2016. godine i 23. svibnja 2021. godine; iskaznice imunizacije za malodobnog ĆH; predmeta ovog suda broj P-1371/21, P-4008/20 i Pob- 162/20; zapisnika iz predmeta ovog suda P Ob-45/23 od 12. prosinca 2023. godine; saslušanjem tužitelja i tužene u svojstvu parničnih stranaka.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Tužitelj, star 59 godina, u svom iskazu navodi da je podnio ovu tužbu protiv tužene kao svoje izvanbračne partnerice, njihova veza da je započeta u lipnju ili srpnju 2016. godine, u vezi da su bili do 31. siječnja 2020. godine, a iz te veze da se rodio zajednički sin ĆH, **.**.2017.. U vrijeme kada su započeli vezu i tijekom veze, da je on formalno bio u braku, tužena također i navodi da tužitelj i tužena nisu zaključili brak nego su bili izvanbračni partneri u periodu u kojem je naveo da je ta zajednica trajala. Navodi da su zajedno živjeli nekih 5 mjeseci i da to jednostavno nije funkcioniralo, tužena da sada ima novog supruga, da je zaključila novi brak. Navodi da se on od svoje supruge razveo 2018. godine, a faktična zajednica života između njih da je prestala 2015. godine. Početkom veze sa tuženom, ista da je navodila kako ima problema sa svojim tadašnjim suprugom, da joj isti prijeti i tome slično, zbog navedenog da je uz tužiteljevo dopuštenje otišla živjeti u moj stan u [adresa], tamo da je bila u periodu od svibnja 2017. godine pa do rujna 2018. godine, to da joj je bilo zgodnije vezano za odnose sa bivšim suprugom i probleme koji su između njih trajali kao i činjenicu da je sa tužiteljem ostala trudna. Navodi da je živjela u tužiteljevom stanu, tužitelj da je bio u Splitu i dolazio stalno u Zagreb, svakih mjesec i po do dva, tužena da nije trebala plaćati nikakve troškove stanovanja u tužiteljevom stanu, nikakve režijske troškove i tome slično, navodi da su kod nje kratko vrijeme radi pomoći vezano za trudnoću i porod bile njena majka i sestra, u Zagrebu, a tužitelj da je prije poroda pronašao izvjesnu gospođu PH kako bi ista pomagala u stanu i osobno da joj je plaćao 4.500,00 kn mjesečno, na ruke, tome da nema pisanog traga, njena satnica da je bila nekih 30-35,00 kn. Tužena da sa tim nije imala ništa i ona taj trošak da nije snosila. U to vrijeme da je on bio šef revizije Sveučilišta u Splitu i stečajni upravitelj na listi stečajnih upravitelja, na A listi, navodi da je zaista davao velike novce tuženoj koja je trošila i kada je god to željela nešto sebi kupovala, da se radilo o zaista dobrom životnom stilu u to vrijeme. Navodi da joj je pozajmio iznos od 14.900,00 kn, to je navedeno u tužbi i dokumentirano, da je to išlo preko računa i da se radilo svaki put o novcu koji bi tužena od njega tražila da joj treba za neke njene potrebe, troškove i tome slično, da je on to uplaćivao, da nisu zaključivali nikakve priznanice u pisanoj formi, a ona da je navodila da će mu to vratiti kada bude imala. Navodi da je 6 mjeseci nakon prestanka njihove veze tužena kupila sebi stan u [adresa], dakle, ista da je očito imala sredstava i da se radilo o njegovim velikim sredstvima, kao i njenim. Navodi da je kupio svu opremu za dijete, plaćao sve što je trebalo, između stranaka da je zaista došlo do ogromnih problema, protiv njega da je tužena podnijela kaznenu prijavu što je rezultiralo njegovom suspenzijom sa liste stečajnih upravitelja od travnja 2024. godine, tako da zbog te prijave tužene gubi zaradu. Kao stečajni upravitelj da je i njoj omogućio zaradu velikih svota novca, kao ekonomistici vezano za te poslove, pa da je ista zaradila preko njega nekih 200.-230.000,00 kn. Navodi da je nakon početka svih ovih problema, a vode se brojni postupci pred ovim sudom, pokrenuo i postupak radi vraćanja još jedne svote novca, da je ustao i ovom tužbom, da nije tražio prethodno vraćanje novca od tužene prije nego što je ustao tužbom jer da nisu ni pričali odnosno nismo uopće bili u komunikaciji, a navodi da je bio svjestan da mu mirnim putem neće vratiti novac. Na posebno pitanje zamj. pun. tužitelja, tužitelj navodi da je zaista čitavo vrijeme davao i daje novac za uzdržavanje zajedničkog sina ĆH, da to uopće nije nikada bio problem i da je on tom djetetu sve omogućio. Na posebno pitanje pun. tužene, tužitelj navodi da je prije tužene u stanu u [adresa] bio njegov podstanar od kojeg je mjesečno na ime stanarine primao 850,00 eura, a da je tom podstanaru otkazao ugovor o najmu kako bi tužena imala gdje živjeti u [adresa], kao i dijete. Na daljnje pitanje pun. tužene, tužitelj navodi da je ovaj podstanar njemu ostao dužan prilikom izlaženja iz stana nekih 12.000,00 kn, na ime režijskih troškova, da je to podstanar uredno platio njemu i da je on osobno – tužitelj platio sve ove troškove. Navodi da je on ovoj gospođi PH novac plaćao kada bi došao u Zagreb na ruke njoj osobno, a da bi ponekad za PH novac ostavio tuženoj da joj plati, npr. za slijedeći mjesec. Navodi da je ova gospođa PH počela raditi u lipnju ili srpnju 2017. godine i da je radila nekih 6 ili 7 mjeseci, da joj je ukupno plaćeno za čitav period rada 30.000,00 kn. Navodi da je tužena dok je bila u stanu u [adresa], u stanu živjela sa djetetom, a da je on povremeno dolazio u stan. Navodi da je apsolutno sve što je tužena pitala njega za dijete, tuženoj platio i da nema toga što bi tužena od njega pitala za dijete, a da joj on nije platio, pa tako i danas.

Tužena, stara 37 godina, u svom iskazu navodi da je točno kako je bila u izvanbračnoj vezi sa tužiteljem, da je radila na Sveučilištu u Splitu kao unutarnji revizor, imala i svoj obrt za knjigovodstvene usluge, a da je preko tog obrta znala raditi i za tužitelja, nakon što je ostala trudna sa tužiteljem da je to tužitelju priopćila, da je već tada bila sudski razvedena od svog prvog supruga sa kojim nema djece, vezu sa tužiteljem da je započela u travnju ili svibnju 2016. godine i ta veza da je trajala do 31. prosinca 2019. godine, nakon ovog da nisu obnavljali vezu, da iz veze sa tužiteljem ima zajedničkog sina ĆH rođenog **.**.2017.. U vrijeme kada je započela vezu sa tužiteljem, njeni odnosi sa ranijim suprugom da su već ušli u mirnu fazu i sa njim da nije imala problema, za trudnoću da je kazala tužitelju i da je isti kazao da tada još nije sudski razveden od svoje prve supruge sa kojom inače ima jedno dijete, da se taj razvod zakomplicirao i da razvod nije blizu kraja, da bi bilo dobro da tužena ode živjeti u njegov stan u [adresa], da je ona znala da tužitelj ima stan u [adresa] i u tom stanu da je bio njegov podstanar, izvjesni U kojem ne zna prezime i da mislim da nije hrvatski državljanin, da je pristala na odlazak u Zagreb, stan tužitelja da je nakon ovog F bio u kriminalnom stanju, ruševina, stan da je u potpunosti svojim sredstvima uredio tužitelj, da bi ona mogla doći živjeti u stan i roditi njihovo zajedničko dijete, da ona nikakve troškove u pogledu uređenja tog stana nije snosila, to da je snosio isključivo tužitelj i da je stan bio u potpunosti slobodan od bilo kakvih dugova, režija i tome slično, dakle, da to nije trebala platiti niti da je išta platila. Navodi da je stan imao režijskih dugova, ali da joj je novac za plaćanje tih dugova dao tužitelj i da je ona sa tim novcem poplaćala te račune i zatvorila to dugovanje, tužiteljevim novcem. Navodi da joj je tužitelj, koji je živio u [adresa] i povremeno dolazio u Zagreb, prosljeđivao novac na račun, da su se čuli na dnevnoj bazi i on da bi joj na njeno pitanje da plati novac isključivo za troškove zajedničkog djeteta, troškove stvari za dijete, doktora, cijepljenja, uplatio novac koliko bi tražila, a ukoliko neko vrijeme ne bi kod njega pitala novac, tužitelj da bi samoinicijativno uplatio određenu svotu novca na račun tužene. Navodi da se nije radilo o nikakvoj pozajmici, isključivo o troškovima djeteta i navodi da nikada između njih nije dogovoreno da joj pozajmi nekakav novac niti joj je novac pozajmio, da nikada nije kazala tužitelju da će mu neki novac vratiti, to da jednostavno nije bilo tako. Tužitelj da je pronašao gospođu PH da joj pomaže u kućanstvu, njena satnica da je bila 30,00 kn po satu, da bi ista bila dnevno 4 ili 5 sati i plaćanje da je bilo na ruke, na tjednoj bazi, svakako, novac je za PH da je predavao tužitelj, da joj je tužena plaćala određene svote novca na ruke, svakako, ista da je radila od kolovoza 2017. godine, a negdje u srpnju 2018. godine tužitelj da joj je priopćio da više neće plaćati PH jer se naljutio zbog okolnosti što je tužena htjela ostati živjeti u [adresa] i tamo pronašla posao, tužena da je i nakon ovog zadržala PH i ona je i dalje radila za tuženu i da joj je tužena osobno od svojih sredstava plaćala te usluge. Navodi da je bila na porodnom dopustu i ostvarivala cca mjesečno 3.000,00 kn, nešto preko toga, a kada je završio porodni dopust i kada se vratila živjeti u [adresa], da je nastavila raditi kod svog poslodavca – Sveučilište u Splitu. U Split da se vratila sukladno dogovoru sa tužiteljem da pokušaju biti zajedno, u kolovozu 2018. godine, da je bila u stanu kod tužitelja u Splitu, u tom stanu da je bila do 31. prosinca 2019. godine kada je otišla iz tog stana i otišla živjeti u iznajmljeni stan u [adresa]. Navodi da je novi brak zaključila u veljači 2021. godine sa svojim novim suprugom, da ima dijete sa njim staro 2,5 godine. Navodi da je točno da između nje i tužitelja postoje brojni problemi, sudski postupci, da je podnijela kaznenu prijavu protiv njega, tužitelj da nikada prije podnošenja ove tužbe nije od nje tražio ovaj iznos koji sada traži, ponavlja da se ne radi o pozajmici i da je pojasnila koji je osnov vezan za njihove financijske transakcije. Na posebno pitanje zamj. pun. tužitelja, tužena navodi da je na svoj račun uplatama tužitelja dobila ukupan iznos od nekih cca 20.000,00 kn. Navodi da je svako cjepivo za dijete, malodobnog ĆH koštalo 130,00 eura i da je to platio tužitelj, da mu je ona kazala za taj trošak i da je on to njoj uplatio na račun. Navodi da u promatranom razdoblju dok je bila u Zagrebu nije imala nikakav dug po kreditnoj kartici. Na daljnje pitanje zamj. pun. tužitelja tužena navodi da je kupila stan u [adresa] u kojem sada stanuje, da je stan kupila podizanjem kredita preko Erste banke, da joj je jedan dio novca za kupnju stana dala majka, a da nije uložila nikakva svoja sredstva u plaćanje kupoprodajne cijene stana. Navodi da je stan površine 44 m2 i da je kupoprodajna cijena stana bila 94.500,00 eura, a da je kredit podigla na iznos od 88.000,00 eura. Navodi da je tužitelj plaćao isključivo novac po dogovoru za dijete, onoliko koliko bi se dogovorili i koliko bi tužitelj sam uplatio, da se radilo o troškovima djeteta i da nije tužitelja nikada pitala novac za svoje troškove odnosno potrebe tipa odjeće, nekih stvari za sebe i tome slično. Na posebno pitanje samog tužitelja je li prvi suprug tužene bio pritvoren odnosno priveden na policijsku postaju 16. listopada 2016. godine i 21. listopada 2016. godine zbog udaranja tužene i prijetnje tuženoj, tužena navodi da jest bio priveden zbog toga, ali da ne zna točne datume kada je to bilo, da je ovo svakako bilo prije njenog odlaska u stan tužitelja u Zagrebu. Na posebno pitanje pun. tužene, tužena navodi da nikada nije bilo davanja novca od strane tužitelja njoj za vrijeme dok je živjela u [adresa] na ruke, da joj je novac uplaćivao isključivo na račun i da je ove troškove za dijete i troškove cijepljenja djeteta platila ona, a nakon toga da joj je te troškove tužitelj uredno uplatio na račun. Navodi da su apsolutno sve uplate režijskih troškova koje je ona osobno vršila bile od strane tužitelja plaćane njoj na račun i da je onda ona od tih novaca plaćala režijske troškove.

Među strankama nije sporno da su roditelji zajedničkog malodobnog djeteta, sina ĆH rođenog **.**.2017., dijete stranaka rođen je za vrijeme trajanja veze između tužitelja i tužene. Pregledom predmeta ovog suda P Ob-162/20, razvidno je da se pred ovim sudom vodio spor radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi za malodobnog sina stranaka te njegovo uzdržavanje. U tom predmetu dana 30. kolovoza 2022. godine donesena je odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob- 562/22, taj postupak je pravomoćno okončan.

Pregledom predmeta ovog suda broj P-4008/20 utvrđeno je da je tužitelj protiv tužene podnio tužbu te da potražuje od nje iznos od tadašnjih 120.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, taj postupak nije okončan. Pregledom predmeta ovog suda broj P-1371/21 utvrđeno je da je tužitelj protiv tužene podnio tužbu radi isplate iznosa od 44.550,00 tadašnjih kuna sa zakonskim zateznim kamatama, niti taj postupak nije okončan.

Dakle, nakon završetka veze stranaka, očito je između stranaka došlo do brojnih problema i sudskih postupaka, u ovom postupku radi se o zahtjevu za isplatu iznosa od 1.977,57 EUR (ranije 14.900,00 kn po fiksnom tečaju konverzije) sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelj navodi da je ovaj iznos pozajmio tuženoj u više navrata i da mu tužena ovaj iznos nije vratila, a tužena navodi da se nije radilo o pozajmicama sa obvezom vraćanja nego o plaćanju troškova za zajedničko malodobno dijete i troškova koje bi tužitelj samoinicijativno uplatio na njen račun. Sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka i iskazi stranaka su navedeni, za navesti je da sud poklanja vjeru iskazu tužene da se u ovom slučaju nije radilo o pozajmicama ukupnog iznosa od zatraženih 1.977,57 EUR od strane tužitelja tuženoj, nego da se radi o sredstvima koje je tužitelj uplatio odnosno prenio sa svog računa kod tadašnje Splitske banke d.d. na ime troškova tužene vezano za zajedničko malodobno dijete, bez obveze da mu tužena ove iznose vrati. Dakle, u ovom slučaju nema pisanog ugovora o zajmu, nema priznanica potpisanih od strane tužene tužitelju, nema traga preuzimanju ikakve obveze tužene da tužitelju vrati zatraženi iznos, tužitelj je dokazao da je sa računa vršio uplate u korist tužene, ali, radilo se o njihovoj tadašnjoj ljubavnoj vezi iz kojeg se rodilo zajedničko malodobno dijete i očito su u to vrijeme stranke bile u odnosu uvažavanja i u skladnim odnosima. Prekidom ove veze, vezano za nerazjašnjene partnerske odnose, došlo je do okolnosti da tužitelj od tužene u svim ovim predmetima, pa tako i u ovom predmetu, traži vraćanje odnosno isplatu određenih novčanih iznosa, ovaj sud drži da je to neosnovano i da se radi o nepovratno uplaćenim sredstvima tuženoj bez ikakve obveze da tužena uplaćene iznose vrati tužitelju. Odredbom čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmodavac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Za navesti je da niti pisanog ugovora o zajmu između stranaka nema, a nisu dogovorene ni pozajmice u usmenom obliku, dakle, u ovom slučaju iz svih izvedenih dokaza proizlazi da se ne radi o zajmu, da tužitelj jest uplatio tuženoj iznose koje sada u ukupnom iznosu u ovom postupku potražuje od tužene, ali se ne radi o zajmu niti pozajmiti nego o uplatama koje je za vrijeme trajanja veze stranaka tužitelj tuženoj slobodnom voljom uplatio na ime troškova zajedničkog djeteta i njenih troškova, ali bez ikakve obveze vraćanja. Sam tužitelj u svom iskazu navodi da je tužena 6 mjeseci nakon prestanka veze stranaka kupila nekretninu u Kaštelima, dakle, na taj način sam tužitelj navodi da je tužena imala sredstava, pa zaista nije logično da bi uplaćeni iznosi tuženoj predstavljali pozajmicu, nego predstavljaju iznose koje je tužitelj uplatio tuženoj bez obveze vraćanja. Tužitelj prije podnošenja ove tužbe putem svog punomoćnika, niti osobno, od tužene nije tražio vraćanje sada utuženog iznosa, nije joj ostavio nikakav rok za vraćanje novca prije utuženja, nego je ustao ovom tužbom i drugim tužbama pred sudom. Svi izvedeni dokazi ukazuju na okolnost da se radi o poremećenim odnosima, bez ulaženja u krivnju vezano za prekid veze stranaka od strane suda, ali, u ovom slučaju zaista ništa ne ukazuje na to da se radi o zajmu i iznosu koji tužena mora vratiti tužitelju. Sud poklanja vjeru iskazu tužene kao logičnom i uvjerljivom, tužena je dostavila iskaznicu imunizacije za malodobno dijete stranaka pa je razvidno ono što je tužena navela po pitanju troškova cijepljenja malodobnog djeteta, tužitelj je očito za vrijeme trajanja veze stranaka vlastitom voljom tuženoj na korištenje dao stan u [adresa], stan uredio za stanovanje tužene koja je čekala njihovo zajedničko dijete, uplaćivao troškove te se očito radilo o dobrom životnom standardu za ove prilike, ali, bez obzira na navedeno, u ovom slučaju, vezano za predmet ovog spora i zatraženi novčani iznos, ne bi se radilo o zajmu, nego dobrovoljnoj uplati tužitelja tuženoj za vrijeme trajanja njihove veze, bez obveze tužene na vraćanje uplaćenih iznosa. Sud je stava da su svi potrebni dokazi izvedeni i da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, nije bilo mjesta izvođenju daljnjih dokaza jer je to suvišno, kod svih utvrđenja i konačnog zaključka suda.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženoj odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu od 19. studenog 2021. godine, podneska od 10. listopada 2022. godine, podneska od 16. listopada 2024. godine, zastupanja na ročištima održanim dana 16. ožujka 2022. godine, 13. listopada 2022. godine, 1. listopada 2024. godine i 21. siječnja 2025. godine; svaka radnja po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje konačan iznos od 1.400,00 EUR koliko je tužitelj obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženoj zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tuženoj nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu tužena nije imala, ta obveza nastaje pravomoćnim okončanjem postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu, tužena je u ovom postupku, za sada, uspjela.

U Splitu, 11. travnja 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tužene