REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-319/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja ZEKIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 77940172887, zastupanog po Miloradu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, Riva 4, protiv tuženika MRNJAVAC d.o.o., Općina Matulji, Mučići 35, OIB: 39503432286, zastupanog po Nikoli Badovinacu, odvjetniku iz Zagrebu, Demetrova 22, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku MRNJAVAC d.o.o., Mučići 35, 51211 Općina Matulji, OIB: 39503432286, da tužitelju ZEKIĆ d.o.o., [adresa], 51216 Viškovo, OIB: 77940172887 naknadi štetu u iznosu od 2.552,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. lipnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. lipnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 19.231,95 kuna/2.2552,52 EUR[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do isplate. U tužbi navodi da je tužitelj trgovačko društvo koje se, između ostalog, bavi proizvodnjom aluminijskih prozora i vrata od sirovina (aluminijskih profila) koje dobavlja od različitih dobavljača, uglavnom iz inozemstva, a da je tuženik trgovačko društvo koje pruža usluge prijevoza robe. Istaknuo je da je 10. ožujka 2022. od tuženika putem e-maila naručio uslugu prijevoza robe (aluminijskih profila) od Verone u Italiji do skladišta tužitelja na adresi [adresa] za 15. ožujka 2022. Tuženik da je pristao ukrcati robu na kamion 15. ožujka 2022., ali da je ukrcaj izvršio sa zakašnjenjem, odnosno 16. ožujka 2022, a istu u konačnici isporučio tek 18. ožujka 2022., i to nakon što je osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja JH **.**.2022. pristupio u sjedište tuženika, te pozvao policiju kako bi ista sačinila zapisnik i utvrdila postoje li elementi prekršaja ili kaznenog djela. Tom prilikom tuženik da je istaknuo da je robu u vlasništvu tužitelja zadržao iz razloga jer mu je treća osoba, trgovačko društvo VIV s.r.l. koja je vršila ukrcaj aluminijskih profila na kamion tuženika u Veroni, oštetila kamionsku ceradu, ali da odgovornost za štetu na ceradi tuženikova kamiona nije na njemu, s obzirom da je ukrcaj vršila treća osoba za koju ne odgovara. Štetu na ceradi kamiona tuženiku da je u konačnici, tijekom prijepodneva 17. ožujka 2022., temeljem računa koji mu je isporučio tuženik, naknadilo trgovačko društvo VIV s.r.l. koje je vršilo ukrcaj. S obzirom na navedeno, tuženik da nije imao pravo zadržati robu, a čega je bio i svjestan zatraživši od društva VIV s.r.l. podmirenje računa za popravak cerade, što je dovelo do toga da je robu u skladište tužitelja dostavio sa tri dana zakašnjenja. Uslijed takvog držanja tuženika da mu je, a zbog potrebe angažiranja drugog kamiona registarskih oznaka [registarska oznaka], nastala imovinska šteta u vidu smanjenja njegove imovine zbog plaćanja troškova u iznosu od 1.310,55 kuna (dnevnica vozaču kamiona 200,00 kuna, troškovi goriva od 794,55 kuna (kamion je prešao 236 km u jednom smjeru, odnosno 472 km u oba smjera, što množenjem sa potrošnjom kamiona od 14 l/100 km iznosi ukupno potrošenih 66 litara goriva, a što množeno sa cijenom goriva na dan putovanja od 12,024 kn/l daje ukupni trošak od 794,55 kuna) i troškovi cestarine od 316,00 kuna). Nadalje, da mu je nastala šteta i s osnova sati čekanja kamiona za koje vrijeme nije mogao obavljati druge naplatne poslove, i to ukupno 22 sata (počev od 17. ožujka 2022. od 12:00 sati kada je od tuženika zatraženo, uz prisustvo policije, da mu preda robu, pa do 18. ožujka 2022. do 10:00 sati kada je tuženik isporučio robu). Cijena sata čekanja kamiona prema praksi koju su on i tuženik razvili da iznosi 40,00 EUR/sat što za 22 sata čekanja iznosi ukupno 880,00 EUR, odnosno 6.626,40 kuna. Dakle, ukupna šteta koju mu je tuženik prouzročio s osnova ta dva zahtjeva da iznosi 7.936,95 kuna (1.310,55 kuna + 6.626,40 kuna). Nadalje, da mu je nastala i daljnja šteta u visini od 1.500,00 eura/11.295,00 kuna, koja se odnosi na plaćeni račun slovenskog prijevoznika za izvanredni prijevoz 18. ožujka 2023. radi daljnjeg prijevoza robe konačnom kupcu u Kopru, Slovenija, a sve jer slovenski prijevoznik nije bio u mogućnosti preuzeti robu 17. ožujka 2023. Stoga, navodi da je pretrpio štetu od ukupno 19.231,95 kuna zbog radnji tuženika koje su dovele do njegova zakašnjenja, slijedom čega, a temeljem odredbe članka 342. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Istaknuo je da su točni navodi tužitelja da je 16. ožujka 2022. po nalogu tužitelja obavljao ukrcaj robe u vlasništvu tužitelja u Veroni, Italija, kojom prilikom da je nastalo oštećenje cerade kamiona veličine cca 70-80 cm, a koju štetu mu je naknadilo osiguranje društva koje je obavljalo ukrcaj robe. Nadalje, navodi da je točno i da je tužitelju robu predao tek 18. ožujka 2022., ali iz razloga jer nisu bili ostvareni uvjeti za isporuku (popravak kamiona), a da mu tužitelj nije dao upute o postupanju u slučaju neposredne opasnosti za teret (oštećena cerada na šleperu), sve sukladno odredbi članka 674. stavka 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima. Navedeno da je predstavljalo realnu opasnost za teret, odnosno opasnost od ispadanja tereta prilikom prijevoza, pa da je isti smjestio u sigurno okruženje vlastitog skladišta, na koji način je postupio kao savjestan gospodarstvenik. Oštećenje cerade na kamionu da je okolnost koju nije mogao izbjeći niti spriječiti, pa da nema njegove odgovornosti za kašnjenje u isporuci, a niti eventualnu šteta koja je zbog toga nastala tužitelju. Stoga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe, a posebno kod navoda da nema nikakve veze sa predmetnim oštećenjem, s obzirom da ga nije prouzročio, pa ne može niti snositi teret posljedica koje iz istog proizlaze. Također je istaknuo da je, suprotno navodima tuženika o veličini oštećenja cerade od 70-80 cm, oštećenje cerade na kamionu tuženika bilo veličine 20 cm, što je razvidno i iz fotografija kamiona i oštećenja koje je dostavio u spis, a da je takvo oštećenje u odnosu na veličinu kamiona, mjesto na kojem je oštećenje nastalo (pri vrhu bočne strane cerade) i vrstu tereta koji se kamionom prevozio (čvrsti teret koji je fiksiran u kamionu), neznatno, te na ni na koji način nije moglo ugroziti sigurnost osoba i stvari, pa da je tuženik morao postupiti po tužiteljevoj prvotnoj uputi i izvršiti ugovoreni prijevoz robe 16. ožujka 2022. Nadalje, istaknuo je da je pozivanje tuženika na odredbu članka 674. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, kao opravdanje zadržavanja robe i kašnjenja u isporuci, neosnovano kraj činjenice da je robu ipak prevezao od Verone do Mučića (15 km od skladišta tužitelja) sa istim kamionom i istom oštećenom ceradom.

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-317/2022-9 od 4. listopada 2023. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3774/2023-2 od 26. travnja 2024. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-317/2022-9 od 4. listopada 2023., te je predmet vraćen na ponovan postupak.

5. Podneskom predanim na ročištu 25. veljače 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na zatraženi iznos naknade štete i troškova parničnog postupka.

6. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz svjedoka AH, zastupnika po zakonu tužitelja JH i zastupnika po zakonu tuženika ČH.

7. E-mail korespondenciju između JHI i VH koju je tužitelj dostavio uz žalbu na presudu poslovni broj P-317/2022-9 od 4. listopada 2023. (list 70-72 spisa), sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja presude. Naime, odredbom članka 299. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, dok je stavkom 2. propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a stavkom 3. da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Odredbom članka 352. stavka 1. ZPP- a propisano je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Stoga, a budući da je ranije navedena e-mail korespondencija dostavljena po tužitelju nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno tek uz žalbu na presudu, pri čemu tužitelj nije naveo da bez svoje krivnje dokumentaciju nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka, a niti se na istu pozvao do zaključenja prethodnog postupka, istu sud nije uzeo u obzir.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadu štete u ukupnoj visini od 2.552,52 EUR, na ime obične imovinske štete zbog plaćanja troškova i izmakle koristi zbog sati čekanja kamiona, a koja je tužitelju nastala zbog neurednog ispunjenja tuženikove obveze iz ugovora o prijevozu, odnosno zbog kašnjenja u isporuci robe tužitelju.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj od tuženika 10. ožujka 2022. naručio uslugu prijevoza robe, odnosno aluminijskih profila od Verone (Italija) do skladišta tužitelja na [adresa], a što proizlazi i iz e-mail korespondencije stranaka (list 10 spisa), na koji način je između stranaka sklopljen ugovor o prijevozu robe. Nije sporno ni da je predmetna roba u Veroni, Italija ukrcana na kamion tuženika 16. ožujka 2022., te da je istoga dana trebala biti isporučena tužitelju, ali da je u skladište tužitelja isporučena tek 18. ožujka 2022., te da se u međuvremenu nalazila u kamionu, na parkiralištu tuženika. Navedeno proizlazi i iz Tovarnog lista (list 26-27 spisa) potpisanog i pečatiranog po svim strankama navedenog odnosa, na kojem je kao mjesto isporuke navedeno [adresa] 16. ožujka 2022, a kao mjesto ukrcaja Lazzano VR IT 16. ožujka 2022., kao i iskaza saslušane svjedokinje AH i zakonskog zastupnika tužitelja JH i zakonskog zastupnika tuženika ČH. Također, nije sporno da je na kamionu tuženika, prilikom ukrcaja robe, nastalo oštećenje na ceradi kamiona (list 40 i 42 spisa), koju štetu mu je trgovačko društvo koje je vršilo ukrcaj VIV s.r.l. nadoknadilo uplatom 17. ožujka 2022. (list 43-45 spisa).

11. Međutim, među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za oslobođenje prijevoznika od odgovornosti za zakašnjenje iz članka 17. stavkom 2. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR (Službeni list FNRJ - Međunarodni ugovori broj 11/58., Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 1/92.; dalje CMR), a vezi s tim i je li tuženik zbog zakašnjenja u isporuci robe dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio kao posljedicu kašnjenja tuženika u isporuci robe.

12. Prvenstveno valja navesti da se na konkretni pravni odnos temeljem ugovora o prijevozu primjenjuju odredbe CMR-a, s obzirom da je odredbom članka 1. stavka 1. CMR-a propisano da se ista primjenjuje na svaki ugovor za prijevoz robe uz naknadu, cestom, na vozilima, kada se mjesto utovara i mjesto odredišta, kako je to određeno ugovorom, nalaze u dvjema različitim državama, od kojih je bar jedna ugovorna država, bez obzira na mjesto sjedišta i nacionalnost stranaka.

13. U konkretnom slučaju, iz e-mail korepodencije stranaka (list 10 spisa) i Tovarnog lista (list 26-27 spisa), potpisanog i pečatiranog po svim strankama navedenog odnosa, na kojem je kao mjesto isporuke navedeno [adresa] 16. ožujka 2022, a kao mjesto ukrcaja Lazzano VR IT 16. ožujka 2022., a i suglasnih iskaza svjedokinje AH i zakonskog zastupnika tužitelja JH i zakonskog zastupnika tuženika ČH proizlazi da je tuženik robu, čiji je prijevoz trebao obaviti temeljem ugovora o prijevozu, nesporno zaključenog između stranaka, isporučio tek 18. ožujka 2022., odnosno da je došlo do zakašnjenja u isporuci robe.

14. Odredbom članka 17. stavka 2. CMR-a propisano je da će prijevoznik biti oslobođen odgovornosti ako je gubitak, šteta ili zakašnjenje prouzrokovano pogrešnom radnjom ili nehatom naručitelja, instrukcijama naručitelja koje nisu dane kao posljedica pogreške ili nehaja od strane prijevoznika prirodnom greškom robe ili okolnostima koje prijevoznik nije mogao izbjeći ili posljedicama koje nije mogao spriječiti.

15. Citiranom zakonskom odredbom propisani su razlozi iz kojih se tuženik može osloboditi odgovornosti za zakašnjenje u isporuci robe, a koji uvjeti, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

16. Naime, neosnovani su navodi tuženika da je do kašnjenja u isporuci robe došlo iz razloga oštećenja cerade kamiona prilikom ukrcaja tereta od strane trgovačkog društva VIV s.r.l. koje je obavljalo ukrcaj, a koje oštećenje je predstavljalo realnu opasnost za teret, odnosno opasnost od ispadanja tereta prilikom prijevoza, a što je okolnost koju nije mogao izbjeći niti spriječiti. Iako je nesporno da je prilikom ukrcaja tereta došlo do oštećenja cerade kamiona, navedeno oštećenje nije bilo takve prirode da bi prijevoz kamionom s tim oštećenjem predstavljalo opasnost za ljude ili sam teret, pa navedeno oštećenje nije bilo od utjecaja na mogućnost prijevoza konkretnog tereta do odredišta. U prilog navedenom, tužitelj je dostavio fotografije kamiona tuženika (list 40 i 42 spisa) kojeg je tuženik koristio prilikom prijevoza robe, iz kojih je razvidno da se radi o manjem oštećenju cerade kamiona na vrhu bočne strane kamiona. Također, i sam zakonski zastupnik tuženika ČH u svom iskazu (list 113 spisa) potvrdio je činjenicu da navedeno oštećenje nije bilo smetnja za prijevoz aluminijskih profila, kao i da je upravo taj kamion s tim oštećenjem cerade prevezao robu od Verone do njihova parkinga (Mučići).

17. Pri tome, za naglasiti je da predmet ovog postupka nije naknada štete za oštećenje cerade na kamionu tuženika, stoga ovaj sud nije ulazio u pitanje odgovornosti i obveze naknade štete tuženiku, iako je nesporno da je navedenu štetu tuženiku podmirilo trgovačko društvo koje je vršilo ukrcaj tereta u kamion. Međutim, sve i da tome nije tako, navedeno ne bi predstavljalo opravdan razlog, koji bi, a s obzirom na navedeno u točki 16., tuženika oslobodio od odgovornosti za zakašnjenje u isporuci robe koju se obvezao prevesti.

18. Stoga, u konkretnom slučaju, ne postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti za zakašnjenje u isporuci robe.

19. Međutim, odredbom članka 30. stavka 3. CMR-a je propisano da se nikakva naknada neće plaćati za zakašnjenje u isporuci ako nije rezerva učinjena kod prijevoznika pismenim putem, u roku od dvadeset i jedan dan od trenutka kad je roba stavljena na raspolaganje primatelju.

20. Iz citirane odredbe CMR-a proizlazi da bi tužitelj mogao zahtijevati od tuženika naknadu štete kao posljedicu zakašnjenja, trebao je dokazati da je u roku od 21 dan od isporuke robe (18. ožujka 2022.) pisanim putem dostavio tuženiku prigovor o zakašnjenju, a što tužitelj nije dokazao.

21. Iz iskaza svjedokinje AH proizlazi da je, zajedno sa djelatnicom AHI, tijekom 16. i 17. ožujka 2022., telefonskim putem kontaktirala tuženika vezano za kašnjenje u isporuci robe, a da je 17. ožujka 2022. sa suprugom ZH došla u skladište tuženika i zatekli njihovu robu na kamionu na parkiralištu tuženika, nakon čega su pozvali policiju. Suglasno navedenom iskazivao je i zakonski zastupnik tužitelja JH, koji je u svom iskazu naveo da je 17. ožujka 2022. došao u skladište tuženika, te razgovarao sa zakonskim zastupnikom tuženika, ali s obzirom da isti ni tada nije želio isporučiti robu, da je pozvao policiju koja je obavila razgovore i sastavila zapisnik, a koji zapisnik da je preuzeo nakon isporuke robe, odnosno 21. ožujka 2022. Također, i zakonski zastupnik tuženika ČH potvrdio je da je zakonski zastupnik tužitelja 17. ožujka 2022., sa suprugom došao u njegovu tvrtku, a ubrzo i pozvao policiju.

22. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko- goranske, Rijeka, Policijska postaja Opatija broj: 511-09-31-02/3-139/22.GM od 21. ožujka 2022. (list 23 spisa) proizlazi da je isti sastavljen 21. ožujka 2022. povodom pisanog zahtjeva tužitelja od 18. ožujka 2022. za događaj od 17. ožujka 2022. Iz sadržaja navedenog dopisa proizlazi da je uvidom u evidenciju Policijske postaje Opatija utvrđeno da je 17. ožujka 2022. u 12,50 JH zatražio intervenciju policije u skladištu tvrtke "Mrnjavac d.o.o." iz Mučića jer se na skladištu navedene tvrtke nalazi 20 tona aluminijskih profila u vlasništvu njegove tvrtke, pa da se boji da ih netko ne odveze i da su navodno otuđeni. Također, proizlazi da je tom prilikom obavljen obavijesni razgovor sa ZH i ČH.

23. Iz iznesenih iskaza i dopisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj tuženiku telefonskim putem i usmeno prigovarao vezano za kašnjenje u isporuci robe, ali ne i da je postupio sukladno citiranoj odredbi CMR-a, i uputio tuženiku pisani prigovor u propisanom roku.

24. Prema stavu ovoga suda, dopis policije sastavljen povodom njihova izlaska 17. ožujka 2022., po pozivu zakonskog zastupnika tužitelja vezano za neisporuku robe od strane tuženika, a samo iz razloga jer je tužitelj primjerak navedenog dopisa policije zatražio 18. ožujka 2022., pa mu je isti izdan 21. ožujka 2022., odnosno nakon isporuke robe (18. ožujka 2022.), ne predstavlja pisani prigovor upućen tuženiku nakon isporuke robe iz članka 30. stavka 3. CMR-a. Pri tome, sve i kada bi se navedeni dopis cijenio kao pisani prigovor tužitelja, isti nije dokazao da je navedeni dopis dostavljen tuženiku u propisanom roku. Navedeni dopis policije sastavljen je na zahtjev tužitelj i naslovljen na ime tužitelja, stoga ne proizlazi da bi isti bio upućen, a posljedično tome i dostavljen tuženiku.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

26. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

27. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), zastupanja na ročištima 12. rujna 2023., 13. studenoga 2024. i 25. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV- om u iznosu od 200,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 1.000,00 EUR.

28. U preostalom dijelu, zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tuženiku ne pripada nagrada za sastav podneska od 15. svibnja 2023., budući da navedenim podneskom raniji punomoćnik tuženika obavijestio sud o otkazu punomoći tuženiku. Također, tuženiku ne pripada ni nagrada za sastav odgovora na žalbu, budući da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje postupku.

29. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 11. travnja 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).