REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Kralja Petra Krešimira IV br. 2
P-1151/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku u Makarskoj, Ante Starčeviča 3/2, protiv tuženika OPĆINA GRADAC, OIB: [osobni identifikacijski broj], Stjepana Radića 3, Gradac (kao pravni sljednik SIZ-E ZA STAMBENO-KOMUNALNE POSLOVE OPĆINE KARDELJEVO), kojeg zastupa pun. Goran Jujnović Lučić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženog ŠZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik iz Osijeka, Europske avenije 3/1, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 12. prosinca 2024., uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika, umješača osobno i punomoćnika umješača, 11. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I.
"Utvrđuje se da je tužitelj OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 156 m2, pobliže prikazanog i označenog slovima B-C-D-E-F-G-H-B, prikazanog na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju: Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 2. listopada 2024. godine, kao sastavnog djela ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od navedenog dijela formirati zasebna čestica označenog oblika i površine, upisati pravo vlasništva na toj nekretnini u zemljišnoj knjizi i drugim javnim upisnicima u kojima se upisuje pravo vlasništva na nekretninama na svoje ime, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena društvenog vlasništva s pravom korištenja SIZ-E ZA
STAMBENO - KOMUNALNE POSLOVE OPĆINE KARDELJEVO."
II. Dužan je umješač ŠZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.926,54 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana presuđenja pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tro postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uzima referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška u iznosu od 100,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate.
III. Dužan je umješač ŠZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana presuđenja pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tro postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uzima referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. ožujka 2020. godine, protiv tuženika MZ pok. Pavla, [adresa], DZ, [adresa], FZ, [adresa], kao nasljednika NZ p. OZ, PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednik IZ, ĆZ, RZ, BZ kao nasljednika KZ, SZ udata O, odsutne i nepoznatog prebivališta te [adresa] navodi da je vlasnik zemljišta u Gradcu na predjelu „ [adresa], koje se sastoji od dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 156 m2 i dijela k. č. zgr. [katastarska čestica], u površini od 16 m2, sve pobliže prikazano na Skici lica mjesta br. 1 (Skici izmjere), sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju HZ od 20. siječnja 2020. godine, a koje u naravi predstavlja neizgrađeno zemljište ograđeno sa sjeverne, zapadne i južne strane ogradnim zidom, a s istočne strane katastarskom granicom, na kojem se nalaze četiri stabla maslina, jedno stablo smokve i jedan orah. Ovo zemljište tužitelj je stekao ugovorom o kupoprodaji kojeg je sklopio 20. veljače 2002. godine sa stvarnom vlasnicom LZ, no prigodom geodetskog snimanja terena tužitelj je saznao da dio tog zemljišta mapalno pripada i dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica]. Stranke su taj ugovor u cijelosti realizirale na način da je tužitelj isplatio prodavateljici ugovorenu kupoprodajnu cijenu, a ona ga je zauzvrat uvela u posjed tog zemljišta, koju faktičnu vlast izvršava sve do sada na vanjski vidljiv način u čemu ga nitko pa ni tuženi nisu ometali ili mu osporavali tu vlast. U prilog svemu dostavlja se citirana skica i prikaz na ortofoto podlozi, citirani ugovor od 20. veljače 2002. godine.
2. Nadalje, da su u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj, nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane su kako slijedi:
- k. č. [katastarska čestica], put, površine 975 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška], upisana je u listu B kao DRUŠTVENO VLASNIŠTVO, a u listu C, na temelju pravomoćnog rješenja Komisije za oduzimanje i dodjelu građ. zemljišta Skupštine općine Kardeljevo od 05. ožujka 1980. godine broj UP/I- 02/3-58/80 NP upisano je pravo korištenja u svrhu izgradnje puta na nekretninama u A listu - u korist: SIZ-E ZA STAMBENO-KOMUNALNE POSLOVE OPĆINE KARDELJEVO,
- k. č. zgr. [katastarska čestica], zgrada i dvorište površine 449 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška], kao vlasništvo tuženih od 1/ do 6/, odnosno njihovih označenih pravnih prednika što je vidljivo iz izvatka iz zemljišne knjige koji se prilaže kao dokaz. Kako tužitelj ne raspolaže ispravom podobnom za uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime u zemljišnu knjigu i druge javne upisnike, to isti predlaže da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
3. U podnesku od 5. svibnja 2021.godine, tuženik Općina Gradac u cijelosti priznaje tužbeni zahtjev, dok je podneskom od 15. studenoga 2021. sud obaviješten od strane umješača na strani tuženika ŠZ kako ista ima pravni interes da tuženik uspije u sporu jer se radi o zemljištu koje bi od strane tuženika valjalo urediti kao put odnosno javnu površinu i dobro u općoj uporabi. Ovakvom podnesku usprotivio se tužitelj ističući kako je baš Općina Gradac priznala tužbeni zahtjev slijedom čega je ovakav podnesak umješača na strani tuženika u potpunoj suprotnosti s očitovanjem Općine Gradac ali i pravnim interesom koji se prema navodima tužitelja zapravo očituje u nastojanjima umješača koji se u ovom slučaju ne pridružuje tuženiku u postupku već osobno svojata predmetno zemljište te inzistira na donošenju presude na temelju priznanja u odnosu na tuženika Općinu Gradac.
4. Rješenjem ovog suda broj: P-338/2020-4, od 14. ožujka 2023. godine, sud je razdvojio postupak u odnosu na točku I. i II. tužbenog zahtjeva te je odlučio pod novim poslovnim brojem P-330/2023 nastaviti postupak u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva u kojem je legitimiran kao tuženik Općina Gradac a odnosi se na spornu česticu zemljišta k. č. [katastarska čestica], put, površine 975 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška], koja je upisana u listu B kao DRUŠTVENO VLASNIŠTVO, a u listu C, na temelju pravomoćnog rješenja Komisije za oduzimanje i dodjelu građ. zemljišta Skupštine općine Kardeljevo od 05. ožujka 1980. godine broj UP/I- 02/3-58/80 NP upisano je pravo korištenja u svrhu izgradnje puta na nekretninama u A listu
- u korist: SIZ-E ZA STAMBENO-KOMUNALNE POSLOVE OPĆINE KARDELJEVO, da bi potom donio i presudu na temelju priznanja broj: P-330/2023-1, od 21. ožujka 2023. godine kojom se prihvaća zahtjev te tužitelj OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], utvrđuje kao vlasnik dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 156 m2, pobliže prikazanog i označenog brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11- 15-14-1, na Skici lica mjesta br.1 (Skici izmjere), sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju HZ, od 20. siječnja 2020. godine. Istovremeno je sud donio i rješenje kojim se prihvaća sudjelovanje umješača ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao umješača na strani tuženika.
5. Na presudu na temelju priznanja izjavljena je od strane umješača 7. travnja 2023. godine žalba da bi Županijski sud u Zagrebu, rješenjem broj: 15 Gž-2657/2023-2, od 12. rujna 2023. godine ukinuo presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-330/2023-1 i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Po ocjeni ovoga suda, valja utvrditi da li se u konkretnom slučaju radi o nedopuštenom raspolaganju obzirom da je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišne knjige kao put i umješač tvrdi da se radi o javnom putu koji služi kao dobro u općoj upotrebi, u kojem slučaju bi priznanje tužbenog zahtjeva predstavljalo nedopuštenu dispoziciju tužene koja je u suprotnosti s prisilnim propisima materijalnog prava.
6. U skladu s uputom drugostupanjskog suda valjalo je na ponovnom suđenju utvrditi kako to proizlazi iz točke 11. obrazloženja ukidne odluke a predmet je zaveden pod novim poslovnim brojem: P-1151/2023. Ovaj sud je na ponovnom suđenju na pripremnom ročištu održanom 9. svibnja 2024. prihvatio dokazne prijedloge s napomenom kako sud do zaključenja raspravljanja može odustati od izvođenja pojedinih dokaza ako to smatra suvišnim te je zaključio prethodni postupak. Nadalje, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta u Gradcu uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika Perice Puljića iz Imotskog, dana 20. rujna 2024. godine, te je sudski vještak po nalogu suda izradio pisani nalaz i mišljenje koji je sudu dostavljen 2. listopada 2024. godine. Po primljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka mjernika, tužitelj je podneskom od 11. studenoga 2024. godine uredio tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje tužitelja kao vlasnika dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 156 m2 , pobliže prikazanog i označenog slovima B-C-D-E-F-G-H-B, prikazanog na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju: Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 2. listopada 2024. godine, kao sastavnog djela ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od navedenog dijela formirati zasebna čestica označenog oblika i površine, upisati pravo vlasništva na toj nekretnini u zemljišnoj knjizi i drugim javnim upisnicima u kojima se upisuje pravo vlasništva na nekretninama na svoje ime, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena društvenog vlasništva s pravom korištenja SIZ-E ZA STAMBENO - KOMUNALNE POSLOVE OPĆINE KARDELJEVO. Podneskom od 21. studenoga 2024. godine, tuženik Općina Gradac ističe kako je zaprimila nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke od dana 02.10.2024. godine, te da je za ovog tuženika bitno da sporna nekretnina ne ulazi u zadani prometni koridor postojeće ceste, odnosno Ulice Hrvatske mladeži slijedom čega tuženik Općina Gradac u cijelosti ostaje pri svim dosadašnjim navodima kroz postupak. Umješač ŠZ ustrajala na svojim dosadašnjim navodima i tvrdnjama. Pribavljen je i spis ovog suda broj: P-1729/15 (kasnije P-223/2019), po prijedlogu tužitelja a sud je na ročištu održanom pred ovim sudom 20. veljače 2025. godine zaključio raspravljanje.
7. Tužbeni zahtjev je utemeljen.
8. Stranke su popisale troškove parničnog postupka.
9. U ovom postupku valjalo je utvrditi, jesu li neovisno o stanju u zemljišnim knjigama, na strani tužiteljice ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 156 m2 , pobliže prikazanog i označenog slovima B-C-D-E-F-G-H-B, prikazanog na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju: Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 2. listopada 2024. godine. Iako tuženik Općina Gradac priznaje tužbeni zahtjev trebalo je u skladu s uputom drugostupanjskog suda utvrditi da li se u konkretnom slučaju radi o nedopuštenom raspolaganju obzirom da je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišne knjige kao put i umješač tvrdi da se radi o javnom putu koji služi kao dobro u općoj upotrebi, u kojem slučaju bi priznanje tužbenog zahtjeva predstavljalo nedopuštenu dispoziciju tužene koja je u suprotnosti s prisilnim propisima materijalnog prava.
10. Pregledom priloženog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu česticu zemljišta oznake 4546/7, broj zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], proizlazi da je u zemljišnim knjigama upisano društveno vlasništvo, dok iz teretovnice proizlazi kako je na temelju pravomoćnog rješenja Komisije za oduzimanje i dodjelu građ. Zemljišta Skupštine općine Kardeljevo od 5. ožujka 1980. godine, broj: UP/I-02/3-58/80 NP uknjiženo pravo korištenja u svrhu izgradnje puta na nekretnini upisanoj u A listu u korist: SIZ-E ZA STAMBENO-KOMUNALNE POSLOVE OPĆINE KARDLJEVO. Nije sporno među strankama da je tuženik Općina Gradac pravni sljednik SIZ za stambene-komunalne poslove Općine Kardeljevo a što proizlazi iz članka 1. zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 53/90), odredbe članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine broj, 90/92), te odredbe članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95). Uostalom, to je navodio i umješač u ovom postupku ŠZ opetovano tijekom postupka, ističući prvenstveno kako se radi o putu prema upisu iz zemljišne knjige iako je to nerazvrstana cesta koja predstavlja vlasništvo jedinice lokalne samouprave odnosno Općine Gradac (ročište održano 7. ožujka 2024. godine, list. 81. spisa).
11. Nadalje, pregledom i čitanjem priloženog kupoprodajnog ugovora od 20. veljače 2002. godine, razvidno je kako su LZ kao prodavatelj s jedne strane te tužitelj kao kupac s druge strane zaključili ugovor kojim prodavatelj prodaje kupcu upravo dio čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini oc cca 183 m2, koji dio se nalazi južno od neizgrađenog puta – [adresa] omeđen s juga česticom zemlje u vlasništvu JZ. NZ s istoka zemljištem u vlasništvu TZ pok. JZ a sa sjevera neizgrađenim putem – [adresa],50 HRK. Ovo je u skladu s tvrdnjama tužitelja iznesenim još u tužbi u kojoj ističe kako je zaključen takav ugovor no da je prigodom geodetskog snimanja terena tužitelj saznao da dio tog zemljišta mapalno pripada i dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica]. Stranke su u cijelosti realizirale na ugovor na način da je isplaćena kupoprodajna cijena i prodavateljica je uvela u posjed tog zemljišta tužitelja kao kupca a isti izvršava faktičnu vlast sve do podnošenja tužbe na vidljiv način i u tome ga nitko nikada nije ometao niti mu osporavao tu vlast. Upravo iz tog razloga je i podnesena ova tužba jer tužitelj ima za to pravni interes obzirom da se ne radi o ispravi koja bi bila podobna za upis u zemljišne knjige tužitelja kao vlasnika. Uz podnesenu tužbu, tužitelj je tada i priložio skicu izmjere ing. geod. HZ od 20. siječnja 2020. godine iz koje je razvidno na koje zemljište se odnosi ovakvo traženje tužitelja (list. 6. spisa).
12. Kako je prethodno navedeno, tuženik još od podnošenja tužbe nije osporavao pravo i traženje tužitelja te je u podnesku/odgovoru na tužbu od 5. svibnja 2021. godine priznao tužbeni zahtjev tužitelja. Međutim, upravo je umješač na strani tuženika ŠZ isticala kako ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj pravnoj stvari jer želi uređenje navedenog korištenja puta kao javne površine i dobra u općoj upotrebi, radi čega je uostalom i prijavila svoje miješanje u navedeni spor. Stoga je sud nakon odluke drugostupanjskog suda i naputka u vezi s ukidanje presude na temelju priznanja ovog suda izveo odgovarajuće dokaze kako bi se otklonila eventualna nedopuštena dispozicija stranaka (tuženika), kako je to u uputi navedeno.
13. U tom pravcu, za istaknuti je kako je ovaj sud na ročištu za glavnu raspravu 9. srpnja 2024., saslušao svjedoka EZ sina Š iz [adresa], koji je naveo da je upoznat u cijelosti sa stanjem na terenu, da se radi o nekretnini koju je njegova majka prodala tužitelju po sjećanju, ima tome i 30 godina. Danas tu tužitelj ima 5 maslina a ima i parking prostor koji se nalazi pored puta. Put se nalazi s gornje strane odnosno sjeverne strane u odnosu na masline a sa južne strane od strane zida parcele ČZ. Nikad ovdje nije bilo problema oko korištenja nekretnine kako je naveo svjedok a upitan za put rekao je gdje se nalazi da je on bio projektiran i zamišljen još 60-tih godina kada je dolazio dolje na teren g. ĐZ koji je bio zadužen za graditeljstvo općine Ploče pa je tom prilikom i pozvao sve nas susjede kako bi se konačno uredilo pitanje puta, tada su i uzeli gornju granicu tu je bio vinograd, bilo je nekoliko maslina te upravo na tom dijelu trebali proširiti put. Na pitanje pun. tužitelja svjedok je naveo kako je još njegova majka stekla to zemljište od pok. ČZ koja je bila njezina tetka a da se o ovakvom posjedu o prednicima govori zasigurno od 2 stoljeća. Svjedok je naveo kako je upravo ovaj dio nekretnine fizički odijeljen od puta i to sada betonskim zidom od nekih 15 cm širine a da je tu prije bio suhozid. Isto je izjavio kako ne poznaje ŠZ. Svjedok dodatno ističe kako bi volio da sud evidentira da ovo zemljište o kojem je prethodno govorio a za potrebe općine i proširenja puta nije nikada naknađeno. Pored toga, kako je oduzimanje uslijedilo poslije potresa a na daljnje pitanje da se ne može točno izjasniti da li je projektiranje bilo prije ili nakon oduzimanja. Svjedok je naveo kako je njegova majka bila upisana kao vlasnica cijelog vinograda a kako je i ranije rečeno nakon što je isto i naslijedila od pok. ČZ za spomenutih 5 maslina, da je iste zasadio njegov otac a zajedno s njim da je i sam sadio masline s tim da je jedna maslina stara zasigurno 150 godina a na pitanje o parkingu koji koristi tužitelj da je se isti obratio još prije kupoprodaje te je tražio da mu se iznajmi parking a on je tu držao jedan kiosk, čovjek se bavio poljoprivredom. Izjavio je kako je dio koji se koristi za parking zapravo zemljani dio terena gdje se parkiraju vozila. Nadalje, kako je put asfaltiran ima tome više od 25 godina a sva infrastruktura je u putu.
14. Iz iskaza saslušane UZ kći pok. HZ iz [adresa], proizlazi da je upoznata sa stanjem na terenu jer i sama živi u susjedstvu nekih 100 metara dalje i to od 1960. godine. Potvrdila je kako je tu zasađeno nekih 4 ili 5 maslina a sam put da je točno iza maslina ograđen zidićem i tako sve do njene kuće a izjavila je da je sam put asfaltiran ili betoniran negdje 80-ih godina prošlog stoljeća. Navela je da ovu nekretninu koristi tužitelj a prije njega vlasnica je bila LZ te da nitko nikada nije ometao tužitelja niti LZ u posjedu. Potvrdila je kako se zidić nalazi u visini od nekih 20 cm, te da taj zidić dijeli masline od samog puta. M da je podigao tužitelj ali da ne zna točno kada je to bilo. Nije se mogla izjasniti detaljnije o formiranju samog puta nakon oduzimanja zemljišta.
15. Iz iskaza saslušanog CZ sina HZ iz [adresa], vidljivo je da je isti potvrdio kako je zidić podigao tužitelj te EZ negdje 2010. ili 2011. godine. Potvrdio je kako su tu zasađena stabla maslina (svjedok je rekao da se radi o tri masline), te je naveo kako se ovdje radi o poteškoćama s parkiranjem odnosno kada je isti dolazio do svojeg zemljišta bio je prisiljen na različite manevre zbog zida podignutog od tužitelja pa je stoga tužitelj i pomaknuo jednim dijelom taj zid kako bi mu bilo lakše pristupati njegovu zemljištu. Naveo je kako je on susjed tužitelja s istočne strane u pravcu Ploča. Rekao je da je dao 200 maraka tužitelju neposredno prije samog asfaltiranja za koje je izjavio da je bilo 2012. godine. Svjedok je rekao kako prije asfaltiranja tu nije bilo nikakvog maslinika da je bila nasipana zemlja a da posjeduje fotografije iz prethodno razdoblja koje to mogu potvrditi. Nije se mogao izjasniti o tome kada su točno zasađene masline ali da je to vjerojatno zasadio upravo tužitelj i ta bi to po mogućnosti moglo biti u vrijeme kada je tužitelj podizao zidić.
16. Sud je zatim odlučio izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta u mjestu Gradac i to na ročištu – uviđaju 20. rujna 2024. godine. Ono što je sud neposredno uvidio jest da je predmetni dio pokazan od tužitelja i predstavlja predmet spora položen uz [adresa] ispod magistrale. To zemljište je vidljivo omeđeno zidom od ulice kao i sa zapadne, južne strane i dalje prema istoku s tim da je vidljivo kako je napravljen ulaz i to od [adresa] gdje su u trenutku uviđaja bila parkirana četiri vozila. Prema opažanju ovog suda na predmetnoj nekretnini su vidljiva zasađena stabla maslina, odnosno sedam stabala maslina. Uostalom, to je vidljivo i prema fotografijama koje je prema nalogu suda fotografirao sudski vještak Perica Puljić iz Imotskog koji je i sačinio pisani nalaz i mišljenje po rješenju ovog suda. Fotografije su priložene u vještvo vještaka i uložene u predmetni spis (list. br. 147.-149. spisa).
17. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Perice Puljića od 2. listopada 2024., proizlazi da se radi o neizgrađenom zemljištu položenom jugozapadno od ulice te koje zemljište na sjeverozapadnom većem dijelu ima maslinik dok je manji dio na jugoistočnoj strani u funkciji parkinga. Svjedok je jasno odredio i definirao granice nekretnine pa je tako sjeverozapadna međa betonski zid koji pripada nekretnini od točke A preko točke B do točke C, sjeveroistočna međa je betonski zid koji pripada nekretnini od točke C do točke D, jugoistočna međa buhe vidljiva na terenu već je prenesena s katastarskog plana od točke D do točke E, te je jugozapadna međa prenesena s katastarskog plana od točke E do točke F, od tčke F do točke G, međa je rub susjednog objekta a od točke G preko točke H do točke I međa je betonski zid koji pripada nekretnini. Od točke I do točke A međa je opet betonski zid koji ne pripada nekretnini. Sve je iskazano i na priloženoj skici prijepora (list. 145.-146. spisa).
18. Nije bilo primjedbi niti prigovora na vještvo vještaka Perice Puljića a ovaj sud je prihvatio ovakav nalaz i mišljenje vještaka kao stručno, profesionalno sačinjen odnosno da je isti sačinjen po rješenju ovog suda prilikom ročišta – uviđaja na licu mjesta u Gradcu, odnosno vještak je napravio identifikaciju predmetnog zemljišta te je nalaz i mišljenje opskrbio potrebnim fotografijama lica mjesta, izrađenom skicom prijepora te prilaganjem isprava u vezi s katastarskim podatcima na što mu je sud ukazao prilikom naloga. U skladu s pisanim nalazom i mišljenjem vještaka D, tužitelj i jest uredio tužbeni zahtjev kako je to precizirano podneskom od 11. studenoga 2024. godine (list. 154. spisa). Nadalje, tuženik Općina Gradac je i u podnesku koji je dostavljen ovom sudu 21. studenoga 2024. godine, dao očitovanje iz kojeg proizlazi da je za tuženika najbitnije da sporna nekretnina ne ulazi u zadani prometni koridor postojeće ceste odnosno Ulice Hrvatske mladeži te je u skladu s time i ostao kod ranije iznesenog a to je da u cijelosti priznaje tužbeni zahtjev. Umješač nije imao protivljenje na rezultate rada sudskog vještaka ali je ostao kod ranije iznesenih primjedbi ističući da Općina Gradac nije u poziciji raspolagati svojim vlasništvom nekretnina te da to može učiniti jedino u okviru javnog natječaja. Protivio se i uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja.
19. Isticao je tako umješač tijekom postupka, počev od podnesene žalbe na presudu na temelju priznanja, pa u podnescima od 14. ožujka 2024., 26. ožujka 2024., 14. studenoga 2024., tako i na ročištima održanim pred ovim sudom da se radi o zemljištu koje je u vlasnosti tuženika, da je nesporno u pitanju javno dobro tj. nerazvrstana cesta pa se nije niti moglo raditi suprotno odredbama Zakona o cestama a umješač je naveo i kako nije poznat zakonski osnov temeljem kojeg bi tužitelj osobno stekao vlasništvo a tuženik mu priznao pravo na to vlasništvo.
20. Međutim, sud nije prihvatio navode umješača koji su izneseni tijekom postupka. Prvenstveno, utvrđenje ovog suda jest da se u konkretnom slučaju nikada nije radilo o zemljištu koje je predstavljalo cestu kao javno dobro u općoj uporabi niti se radilo o drugoj javnoj površini u što se ovaj sud i sam uvjerio neposrednim opažanjem prilikom izlaska na lice mjesta i održavanja ročišta – uviđaja na licu mjesta u Gradcu uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika. Kako je već naprijed navedeno, vidljivo je na terenu da se na spornom zemljištu očito nalaze stabla maslina i da je isto fizički odijeljeno od nerazvrstane ceste koja se nalazi sa sjeveroistočne strane te graniči sa spornim zemljištem ali je vidljivo odijeljena od ceste. Prema tome, potpuno neutemeljeno tvrdi umješač da bi ovo zemljište predstavljalo nerazvrstanu cestu u smislu odredbi Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11-133/23, dalje: ZC).
21. Tužitelj je još u podnesku od 20. ožujka 2024., tvrdio (a to je ovaj sud i prihvatio), kako je netočno da bi prostornim planom bilo predviđeno ovo zemljište za izgradnju nerazvrstane ceste jer za to i nema potrebe obzirom da na tom dijelu već postoji izgrađena nerazvrstana cesta. Uostalom, takvo što je u cijelosti potvrdio i sam tuženik Općina Gradac ističući kako je za tuženika jedino bitno da nekretnina koja predmet spora ne ulazi u zadani prometni koridor postojeće ceste, slijedom čega i dalje ostaju kod svojeg priznanja tužitelju da je isti s pravom vlasnik. Nadalje, točno i osnovano ističe tužitelj kako tuženik jest pasivno legitimiran na ovaj postupak jer to jednostavno proizlazi iz stanja upisa u zemljišnoj knjizi ali i samog Zakona. Tuženik jest pravni sljednik SIZ za stambene komunalne poslove Općine Kardeljevo i to i nije sporno u ovom postupku. Međutim, za naglasiti je da za rješavanje ovog spora i nije bitno niti je od značaja da li je pravni prednik tuženika poduzimao pravne radnje u cilju ishođenja potrebne dokumentacije za izgradnju ceste preko ovog zemljišta jer je nedvojbeno kako cesta nikada nije izgrađena niti je to zemljište ikada bilo oduzeto iz posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika. Na taj način niti priznanje tuženika ne može biti u suprotnosti s odredbom članka 3. stavak 3. ZPP-a. Osnovano ističe tužitelj kada navodi da Odluka o preuzimanju nekretnina u društvenom vlasništvu općine Gradac, klasa: 022-05/18-01/08, od 10. svibnja 2018. godine o preuzimanju u vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] (na isto se umješač pozivao tijekom postupka), nije od utjecaja na ovaj spor jer ta Odluka nije pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na nekretninama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave a imajući i u vidu da je tužitelj u tom trenutku bio stvarni i izvanknjižni vlasnik tog zemljišta. Osim toga, bilo kakvo inzistiranje na odredbama članka 103. ZC-a, nije utemeljeno jer bi se isto odnosilo na ukidanje statusa javnog dobra za postojeću nerazvrstanu cestu ili njezin dio, što ovdje nije slučaj jer sporni dio zemljišta nikada nije predstavljao nerazvrstanu cestu.
22. Nadalje, ono što tužitelj tvrdi i ističe još od podnošenja tužbe ovom sudu (a to nije uspješno pobijano tijekom postupka pa niti od strane umješača – članak 219. ZPP-a), jest da je tužitelj svoje vlasništvo svakako stekao dosjelošću, obzirom da je ovo zemljište nesporno bilo u posjedu pravne prednice tužitelja ŽZ, zasigurno od drugog svjetskog rata pa sve do njene smrti 1985. godine, koji posjed je potom nastavila LZ a od 2022. godine i sam tužitelj, što znači da se u konkretnom slučaju radi o samostalnom posjedu ovog zemljišta više od 70 godina a sama okolnost da je netko drugi upisan u zemljišne knjige ne čini njihov posjed nepoštenim. Dakle, tužitelj je jasno konkretizirao a isto i potkrijepio odgovarajućim ispravama i dokazima svoje tvrdnje i navode iz tužbe a to do zaključenja raspravljanja nije ničim valjano osporeno niti je u tom pravcu umješač na bilo kakav način doveo u pitanje osnovanost traženja tužitelja (članak 219. ZPP-a).
23. Kako je prethodno navedeno, sud je pored isprava priloženih u predmetni spis od tužitelja, držanja tuženika u ovom postupku, osobito i utvrđenja koja proizlaze iz neposrednog uviđaja te nalaza i mišljenja sudskog vještaka izveo i dokaze saslušanjem svjedoka kako je to predloženo od tužitelja ali i od umješača ŠZ. Ocienjujući iskaze saslušanih svjedoka, sud je zaključio kako su svjedoci EZ iz [adresa] te GZ iz [adresa], bili uvjerljivi i istiniti a nesumnjivo imaju i neposredna saznanja o predmetnom zemljištu obzirom da su i sami susjedi u neposrednoj blizini a isti su u suglasnosti s ostalim izvedenim dokazima u ovom postupku. Potvrdili su ovi svjedoci osobito stanje ove nekretnine tijekom dugogodišnjeg razdoblja a njihovi iskazi baš ničim nisu dovedeni u pitanje pa ih je sud i prihvatio kao vjerodostojne. Prema iskazu EZ proizlazi da je njegova majka prodala ovu nekretninu tužitelju, jasno je ovaj svjedok opisao stanje na terenu, potvrdio je pored ostalog i dugogodišnji posjed prednika tužitelja a to se odnosi i na svjedokinju GZ koja je jasno navela tko je u dugogodišnjem posjedu ove nekretnine i prije tužitelja. I prema iskazu saslušanog CZ iz [adresa], proizlazi kako su tu zasađene masline odnosno da je podignut zidić koji omeđuje ovu nekretninu. U tom smislu ovaj iskaz i jest u korelaciji s iskazima prethodno saslušanih svjedoka, međutim, za sud je ovaj svjedok bio neuvjerljiv kod opisa same nekretnine, najprije ističući da se radi o tek 3 zasađene masline iako je vidljivo da se radi o više stabala a to je sud neposredno imao priliku opaziti, te su takvo što potvrdili i saslušani EZ te LZ a evidentirano je i u nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Nadalje, naveo je ovaj svjedok i kako je platio tužitelju neposredno prije asfaltiranja koje bi bilo 2012. godine iznos od 200 maraka radi pomicanja zida kako bi ovaj svjedok mogao nesmetano i lakše pristupati svojoj nekretnini. Svjedok je dakle navodio kako se podizanje zidića dogodilo tek 2011. ili 2012. godine, što ne odgovara utvrđenom stanju ovog suda prema ostalim izvedenim dokazima. Uostalom, manje je vjerojatno da bi se radilo i o plaćanju u markama (ako je isto već bilo 2012. godine), već je vjerojatnije ako se ikada i radilo o nekakvim transakcijama u markama da bi to bilo znatno prije 2012. godine ili bi se radilo o HRK odnosno eurima ako je to doista razdoblje koje navodi svjedok. U tom pravcu nije uvjerljiv iskaz ovog svjedoka a sud je ipak stajališta kako je zid podignut i znatno ranije te je time jasno ograđena ova nekretnina prema Ulici hrvatske mladeži, odnosno da ista ne ulazi u zadani prometni koridor kako je priznao i sam tuženik. Za naglasiti je ipak, kako niti ovaj svjedok ničim nije dovodio u pitanje posjed tužitelja barem u razdoblju za koje može potvrditi, obzirom da je i sam rekao kako je dolazio na ovo područje od 1987. godine, dok za razdoblje ranije se i nije izjašnjavao.
24. Prema tome, kada se uzmu u obzir svi izvedeni dokazi tijekom ovog postupka, neprijeporno utvrđeno činjenično stanje, što je sud imao utvrditi uvažavajući naputak iz obrazloženja ukidne odluke 15 Gž-2657/2023-2, od 12. rujna 2023. godine, sud je neprijeporno utvrdio kako u konkretnom slučaju se ne radi o nedopuštenoj dispoziciji tuženika niti bi priznanje zahtjeva tužitelju bilo u suprotnosti s prisilnim propisima materijalnog prava. Sud je stajališta kako se u ovom predmetu obzirom na traženje tužitelja ne radi o javnom putu koji služi kao dobro u općoj upotrebi, pa samim time niti radnje i ponašanje tuženika nije nedopušteno. Konačno, bilo je predloženo od tužitelja i probaviti spis ovog suda broj: P-1729/2015 (kasnije P-223/2019), odnosno čitanje zapisnika o glavnoj raspravi, kao i uvid u skicu lica mjesta broj 1 (skica izmjere) i skica broj 2 (prikaz na ortofoto podlozi), izrađen od sudskog vještaka HZ od 20. siječnja 2020. godine, pa je i prema izvršenom uvidu u predmetne isprave vidljivo kako je i u tom okončanom parničnom postupku sudskom nagodbom tužitelju OZ priznato pravo vlasništva na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 79 m2, pobliže označenoj brojevima 8-9-10-11-12-13-14-15-1-16-8, na Skici lica mjesta br. 2. izrađenoj od vještaka HZ od 6. svibnja 2019. godine, što prema mišljenju ovog suda samo dodatno potvrđuje utemeljenost traženja tužitelja i u ovom postupku odnosno vjerodostojnost njegovim tvrdnji osobito i u dijelu posjeda koji bi se odnosi na zemljište koje je predmet spora u ovom postupku. Nadalje, ako umješač smatra da su na bilo kakav način i njezina prava povrijeđena tada umješač ima mogućnost inicirati odgovarajući postupak radi zaštite svojih prava i interesa ali ne u ovoj parnici i u ovakvoj ulozi poduzimajući radnje kao umješač na strani tuženika koje su pak u suprotnosti u cijelosti s držanjem tuženika za kojeg je sud stajališta kako nije nedopušteno. U tom smislu za ovaj sud je bilo kakvo daljnje izvođenje dokaza tek nepotrebno odugovlačenje ovog postupka i stvaranje dodatnih troškova.
25. Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravim stvarima ("Narodne Novine" broj 91/96 – 94/17, dalje: ZV) stjecanjem, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi članku 389. stavak 1. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona, ne dira se u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari s druge strane. U konkretnom slučaju na ovaj stvarni odnos valjalo je primijeniti odredbe naprijed navedenog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
26. Pravo vlasništva može se steći samo na jedan od načina predviđenih zakonom. Odredbom članka 114. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona. Stavkom 2. istog članka određeno je da je pravo vlasništva stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
27. Odredbom članka 115. stavak 1. ZV-a, propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, na način određen zakonom, dok je odredbom članka 128. stavak 1. ZV-a određeno je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka određeno je da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi, dok je stavkom 3. određeno da stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Stavkom 4. je određeno da što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju).
28. Odredbom članka 159. stavak 1. ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 3. propisano je da je samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten, nekretninu stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnim posjedom.
29. Člankom 160. stavak 1.ZV-a, određeno je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost. Stavkom 2. istog članka određeno je da se u vrijeme u potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali, kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni, samostalni posjednik. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od
1 0
trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je to nasljednik znao ili je morao to znati ( st.3.).
30. Tuženik je kako je i navedeno još od odgovora na tužbu a tako i tijekom cijelog postupka ustrajavao na tome da priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti. Obzirom da je ovaj sud neprijeporno utvrdio u ovom postupku kako se nije radilo o nedopuštenoj dispoziciji stranke, konkretno Općine Gradac prilikom priznanja tužbenog zahtjeva a na što je ukazano u drugostupanjskoj odluci kojom je prvotno ukinuta presuda na temelju priznanja, te nakon što je neprijeporno utvrdio osnovanost traženja tužitelja u ovom postupku, odlučio kao u točki I. izreke presude primjenom prethodno cit. članaka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima a imajući u vidu i odredbe članka 331., Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – pročišćeni tekst, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), odnosno držanje tuženika tijekom cijelog postupka.
31. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – pročišćeni tekst, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: OT), pa je s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora (1.592,67 EUR), tužitelju prihvaćen zatraženi trošak koji se odnosi na sastav tužbe - 100 bodova (vrijednost boda x 2 EUR), zastupanja na ročištima održanim 7. ožujka 2024. godine, sastav podneska od 20. ožujka 2024., zastupanja na ročištima održanim 9. svibnja 2024., 9. srpnja 2024., 20. veljače 2025. godine, te sastav podnesaka od 11. studenoga 2024., te 10. veljače 2025. godine, sve radnje po 100 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova, trošak po Tbr. 39. radi izlaska na ročište – uviđaj od 50 bodova, ukupno 1000 bodova što daje iznos od 2.000,00 EUR, radnje koje su uvećane za 25 % PDV-a – 500,00 EUR, trošak sudske pristojbe za podnošenje tužbe u iznosu od 26,54 EUR, te troškovi od 500,00 EUR, na ime uplaćenog iznosa za rad sudskog vještaka koji je nakon izlaska na teren i sačinio pisani nalaz i mišljenje, sveukupno 2.926,54 EUR, koji iznos mu je prihvaćen kako je zatraženo, dok je odbio zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška u iznosu od 100,00 EUR koji se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužitelj nije pristupio na objavu pa nije niti imao takav trošak. Na iznos prihvaćenih parničnih troškova tužitelja pripadaju i zatezne kamate koje je sud odredio prema odredbama članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05-155/23, dalje: ZOO), radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude. Ovaj iznos tužitelju dužan je naknaditi umješač ŠZ. Naime, sud je stajališta kako je upravo umješač odgovoran za nastale troškove koje je tužitelj nesporno imao u ovom postupku u kojem je uspio u cijelosti sa svojim traženjem. Naime, unatoč činjenici da je tuženik Općina Gradac već kod podnošenja odgovora na tužbu, dakle kod prve radnje priznala tužbeni zahtjev tužitelja, to je umješač neosnovano nastavio isticati prigovore a to je nedvojbeno dovelo i do poduzimanja radnji koje je i ovaj sud morao provesti u skladu s ukidnom odlukom drugostupanjskog suda. Iako se umješač prijavio u ovom postupku na strani tuženika Općine Gradac, isti je od početka sudskog procesa isticao i tvrdio suprotno od samog tuženika pa je time nedvojbeno prouzročio i nepotrebne troškove kako tužitelju tako i tuženiku u ovom postupku. Dakle, stajalište ovog suda je da umješač treba biti osuđen na naknadu par. troškova po načelu culpae. Specifičan slučaj takve odgovornosti prema stajalištu ovog suda tiče se troškova izazvanih poduzimanjem radnji koje nije ovlašten poduzimati. Naime, poduzimanjem nepovoljnih radnji (o čemu je sud prethodno obrazložio) on je prestao biti umješačem u mjeri u kojoj tako postupa i zato mora odgovarati za troškove izazvane poduzimanjem takvih nedopuštenih radnji i to objema strankama.
1 1
32. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 5. svibnja 2021. godine, sastava podnesaka od 22. ožujka 2024. godine, 5. travnja 2024. godine, 21. studenoga 2024. godine, te zastupanja na ročištima održanim 7. ožujka 2024. godine, 9. svibnja 2024., 9. srpnja 2024., te ročišta – uviđaja od 20. rujna 2024., kao i ročišta za glavnu raspravu 20. veljače 2025., sve radnje po 200,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV od 25 %, sveukupan iznos od 2.250,00 EUR, na koji iznos tuženika pripadaju i zatezne kamate radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude. Zakonske zatezne kamate prihvaćene su i o njima je sud odlučio u skladu s odredbom članka 28. i 29. ZOO-a. Nadalje, ovaj iznos prihvaćen je tuženiku jer je isti od početka ovog postupka činio apsolutno nespornim traženje tužitelja za koje je sud odlučio da je osnovano. Dakle, tuženik ničim nije doveo u pitanje osnovanost zahtjeva tužitelja pa nije niti prouzročio troškove ovog parničnog postupka tužitelju ali jest imao troškove koje je svojim radnjama i neosnovanim isticanjima prouzročio umješač ŠZ pa je iz toga razloga naloženo upravo umješaču naknaditi tuženiku troškove koje je nesporno imala u postupku a za koje tuženik Općina Gradac nije odgovorna.
U Makarskoj, 11. travnja 2025.
S U D A C
Lari Glavaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP- a).
1 2
Dostaviti:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
3. pun. umješača
4. u spis.
Po pravomoćnosti:
Porezna Uprava, Područni ured Split, Ispostava Makarska
