Poslovni broj P.890/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja TT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ognjen Dabelić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi ispravka i brisanja nevaljalog upisa, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. veljače 2025.g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Vedrana Gjenera, odvjetnika u Dubrovniku i z.z. tužene državnoodvjetničke savjetnice JT, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se upis određen rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Z.7283/2022, Z.10720/2020 i Z.4080/2023 na način da se određuje brisanje upisa založnog prava upisanog 1. srpnja 2022.g. pod poslovnim brojem Z-7286/2022 na 11. suvlasnićkom udjelu (4/36) nekretnina oznake kat. čest. 1607/1 i 1607/12 zk. ul. 2027 k.o. Dubrovnik

II. Nalaže se brisanje upisa založnog prava upisanog 01.07.2022.g. pod brojem Z.7286/2022 na 11. suvlasničkom dijelu (4/36) nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

i r i j e š i o j e

I. Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„ Ispravlja se upis određen rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Z.7283/2022, Z.10720/2020 i Z.4080/2023 na način da se određuje brisanje upisa založnog prava upisanog 1. srpnja 2022.g. pod poslovnim brojem Z-7286/2022 na 12. suvlasničkom udjelu (3/36) nekretnina oznake kat. čest. 1607/1 i 1607/12 zk. ul. 2027 k.o. Dubrovnik

Nalaže se brisanje upisa založnog prava upisanog 01.07.2022.g. pod brojem Z.7286/2022 na 12. suvlasničkom dijelu (3/36) nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]“

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica TT (u daljnjem tekstu: tužiteljica) u tužbi od dana 23. listopada 2024.g. navodi kako je ona dana 15. prosinca 2020.g. pokrenula pojedinačni ispravni postupak za čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. ul. [broj ZK uloška], koji je istog dana zabilježen u zemljišnim knjigama. Sud je temeljem navedenog prijedloga donio rješenje od dana 4. srpnja 2022.g. kojim je ispravio upis te brisao ĐT sa suvlasničkog udjela i upisao predlagatelje.

1.2. Dana 1. srpnja 2022.g. pod posl.br. Z.7286/2022 upisano je založno pravo na suvlasničkom udjelu ĐT temeljem rješenja o osiguranju donesenog pod posl.br.Ovr.206/2021 dana 3. rujna 2021.g. kojim se osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava određuje upravo na suvlasničkim udjelima istog na nekretninama na kojima je zabilježeno otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka. Kada su predlagatelji saznali za navedeni upis, oni su dana 18. srpnja 2022.g. podnijeli prijedlog za dopunu rješenja o ispravku na način da se odredi brisanje upisa založnog prava, a taj je prijedlog sud odbio rješenjem pod posl.br.Z.4080/2023, s obrazloženjem da predlagatelji u postupku koji se vodio pod posl.br.Z.10720/20 nisu tražili brisanje tog upisa, te da se ne radi o sadržaju upisa suprotnog upisu koji će se odrediti povodom rješenja sukladno odredbi čl. 210. st.3. ZZK.

1.3. Tužiteljica smatra da je navedeno rješenje neosnovano iz razloga što predlagatelji 2020.g nisu mogli tražiti brisanje založnog prava koje tada nije bilo niti upisano, a kada je upisano sud je već donio rješenje kojim prihvaća prijedlog i dopušta uknjižbu prava vlasništva na njihova imena. Dalje smatra da suprotno obrazložnju odluke svi upisi koji se upišu za vrijeme zabilježbe pojedinačnog ispravnog postupka imaju se brisati ako se nađe da je taj prijedlog osnovan, a nije ni životno ni logično da bi nakon prihvaćanja prijedloga kojim se briše dotadašnji vlasnik i upisuju novi vlasnici založno pravo koje tereti bivšeg vlasnika ostalo upisano na njihove suvlasničke udjele. To stoga što navedena nekretnina više nije njegovo vlasništvo te se stoga ne može opteretiti založnim pravom. Točno je da čl. 210 st.2. ZZK dopušta naknadne upise nakon zabilježbe otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka, ali u st.3. istog članka stoji da će se naknadni upisi brisati ako njihov sadržaj bude protivan upisu određenom temeljem prijedloga, što tužiteljica smatra da ovakav upis sigurno jest. Ističe da je sud takve upise dužan brisati po službenoj dužnosti, te se poziva na sudsku praksu iz odluke Županijskog suda u Zagrebu pod posl.br.Gž.Ovr.917/2021.

1.4. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud, nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženu na podmirenje troškova postupka.

2.1.Tužena Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: tužena) u odgovoru na tužbu od 11. studenog 2024.g. navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Citira odredbe čl. 210. st.1 – 3. ZZK, te odredbe čl. 299.st.1. ZOO-a i čl. 86. st.2. ZZK, smatrajući da kada se te odredbe podvedu pod nesporne činjenice razvidno je da se založno pravo upisano 1. srpnja 2022.g. pod posl.br. Z.7286/2022 (prvenstveni red upisa Z.9814/2021) ne može odvojiti od predmetnih nekretnina, pa takvo založno pravo opterećuje svagdašnjeg vlasnika nekretnine, u ovom slučaju tužitelje.

2.2. Tužena također smatra da se kod upisa založnog prava ne radi o sadržaju upisa koji je suprotan upisu koji je proveden povodom rješenja Z.7283/2022, odnosno upis založnog prava nije suprotan upisu prava vlasništva na ime tužitelja, sve sukladno odredbi čl. 210.st.3. ZZK-a, a takvo stajalište zauzeo je i ovaj sud u odluci Z.4080/2023 od 2. travnja 2023.g. Da je tome tako drži da jasno proizlazi iz distinkcije koju je zakonodavac napravio između učinaka koje proizvode zabilježba postupka (čl. 210 ZZK) i učinaka koje proizvodi zabilježba spora (čl. 86 ZZK).

2.3. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezu tužiteljici da tuženoj naknadi troškove postupka.

3. Tijekom postupka sud je pregledao spis ovog suda poslovni broj Z.10720/2020 odnosno Z.7286/2022 u kojem je utvrđeno slijedeće:

- da je postupak pokrenut 15. prosinca 2020.g. prijedlogom za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka koji su podnijeli ovdje tužiteljica TT, te PT u odnosu na suvlasničke dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], među ostalim i dijela na koji je kao suvlasnik za 4/12 upisan ĆT

- da je u B listu z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod posl.br.Z.10720/2020 zabilježeno otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka vrhu navedenih nekretnina

- da je u C listu z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a vrhu suvlasničkog dijela ĐT pod posl.br. Z.9814/2021 (zaprimljeno 22. rujna 2021.) upisano osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini na temelju rješenja o osiguranju ovog suda donesenog pod posl.br.Ovr.206/2021 dana 3. rujna 2021.g.

- da je nakon donošenja rješenja o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka i objave oglasa proveden postupak – rasprava za ispravak uz sudjelovanje stručnog pomagača, te da je dana 4. srpnja 2022.g. doneseno rješenje posl.br.Z. 7286/2022 (Z.10720/2020) kojim je prihvaćen prijedlog predlagatelja, brisan upisani vlasnik ĆT i upisani TT za 4/12 od 4/12 dijela, a PT za 3/12 od 4/12 dijela, te naloženo brisanje zabilježbe prijave i prijedloga za otvaranje i pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka pod brojem Z.10720/2020 i

Z.11132/2021 u rokovima određenima zakonom

- da su predlagatelji podnijeli prijedlog za donošenje dopunskog rješenja dana 20. srpnja 2022.g. kojim traže da se upis osiguranja prislinim zasnivanjem založnog prava briše temeljem odredbi čl. 210 st.3. ZZK-a

- da je rješenjem donesenim pod posl.br.Z.4080/2023 (Z.7286/2022) od 3. travnja 2023.g. sud odbio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja najprije jer predlagatelji nisu prijedlogom od 15. prosinca 2020.g. tražili brisanje založnog prava , te jer smatra da se ne radi o sadržaju upisa suprotnog upisu koji će se odrediti povodom rješenja već o upisanom teretu koji ostaje dok nadležni sud ne odredi njegovo brisanje.

4. Između parničnih stranaka nije sporan tijek postupka koji se vodio pod posl.br.Z.10720/2020 odnosno Z.7286/2022, te stanje u zemljišnim knjigama.

5. Između parničnih stranaka je sporno da li je osnovan tužiteljičin zahtjev za ispravkom upisa u zemljišnim knjigama na način da se briše upisano osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava koje je upisano na teret udjela vrhu kojeg su kao rezultat provedenog pojedinačnog ispravnog postupka u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani predlagatelji, što predstavlja pitanje o primjeni prava, ne spor o činjenicama.

6. Na pripremnom ročištu održanom 27. veljače 2025. stranke su iznijele svoje stavove iz tužbe i iz odgovora na tužbu. Kako stranke nisu predlagale izvođenje dokaza, prethodni postupak je zaključen, nakon čega je otvorena i zaključena i glavna rasprava.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice kao knjižne vlasnice za brisanje osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini koja je nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka, čija je zabilježba otvaranja provedena u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 2020.g., a upis vlasništva na ime predlagateljice 2023.g., dok je 2021.g. (dok je suvlasničli dio nekretnine koji je predlagateljica stekla tim postupkom još glasio na ime prethodnog vlasnika) izvršen je upis osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini radi osiguranja tražbine koju tužena ima prema ranijem upisanom suvlasniku.

9. Odredbama čl. 120 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09- dalje ZVDSP) propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Prema odredbi čl. 122. st.1. ZVDSP- a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko postupa sa povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja uživa glede toga stjecanja (u ovom slučaju prisilnog založnog prava) zaštitu prema odredbama tog zakona.

10. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 22. veljače 2018.g. zauzeo pravno shvaćanje da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjesan, nepošten, odnosno da je zlorabio svoje pravo

11.1. Čl. 210 Zakona o zemljišnim knjigama propisuje da će se na temelju rješenja suda o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka u dijelu zemljišne knjige na koji se ispravak odnosi zabilježit će se da je otvoren pojedinačni ispravni postupak. Ta će se zabilježba izbrisati po službenoj dužnosti istodobno s brisanjem prijava i prigovora zaprimljenih u postupku. Zabilježba iz stavka 1. tog članka ne sprječava daljnje upise u zemljišnu knjigu. Upisi provedeni nakon zabilježbe iz stavka 1. ovoga članka brisat će se po službenoj dužnosti ako njihov sadržaj bude suprotan upisu koji će se odrediti povodom rješenja. O brisanju upisa obavijestit će se nositelji čija prava prestaju brisanjem, a nezadovoljna stranka uputiti da svoja navodna prava ostvaruje u parnici tužbom za ispravak.

11.2. Iako se i tužiteljica i tužena u tužbi i odgovoru na tužbu referiraju mahom na odredbe ZZK-a, poglavito one iz čl. 210 istog, ovdje treba imati na umu da se u ovom slučaju ne radi o brisovnoj tužbi, već o tužbi vlasnika kojom štiti svoja prava od upisa na korist trećih osoba koja ograničavaju njegovo vlasništvo, a koju zaštitu mu pružaju gore citirane odredbe ZVDSP-a.

11.3. Tužiteljica smatra da je sud po službenoj dužnosti bio obvezan brisati upis osiguranja prisilnim založnim pravom koji je proveden nakon zabilježbe pokretanja i otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka (ovdje tužiteljica navodi da je taj upis proveden nekoliko dana prije donošenja rješenja kojim je prihvaćena prijava i ispravljen upis, no to nije točno – upis je tada ponovno proveden sa redom prvenstva ranijeg upisa koji je izvršen u rujnu 2021.g.), te smatra da se radi o upisu koji je sadržajno suprotan upisu koji se provodi kao rezultat pojedinačnog ispravnog postupka tj. upisu tužiteljice kao suvlasnice opterečenog dijela nekretnine. Tužena, kao i sud u okviru pojedinačnog ispravnog postupka, smatraju da se ne radi o takvom upisu, već da se radi o upisu koji se briše tek odlukom suda u odgovarajućem postupku. Takav postupak bi ovdje bio ovršni postupak, iz kojeg je potekla odluka na temelju koje je osiguranje upisano, a da bi takva odluka bila donesena u toj vrsti postupka (rješenje o obustavi) ili predlagatelj (ovdje tužena) mora povući prijedlog za osiguranje ili se postupak obustavlja po službenoj dužnosti kada je opterečena nekretnina prodana u ovršnom postupku.

11.4. Gledajući strogo formalistički, jedini upis koji bi bio suprotan upisu vlasništva tužiteljice bio bi upis prava vlasništva na ime neke treće osobe. Međutim, sud ovdje smatra da je upis osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava (ne upis dobrovoljnog založnog prava, na koji institut se referira tužena, a koja razlika u nazivlju nije toliko vidljiva, koliko je bitna u svojim učincima) kao bitnog ograničenja vlasništva, koje omogućuje provedbu ovrhe na nekretnini (jer osiguranje je vrsta ovršnog postupka), samo zato što nije direktno suprotan ne može biti isključen iz te kategorije.

11.5. Sud je prilikom odlučivanja vezan činjeničnim opisom, a ne pravnom kvalifikacijom koju u svojim podnescima navode stranke. Pri tom odlučivanju sud je primijenio gore citirano shvaćanje Građanskog odjela VSRH i odluke VSRH pod posl.br. Rev-602/2014 i odluke Županijskog suda u Varaždinu posl.br.Gž.Zk.1059/2021 koje su donesene vezano za problematiku upisa osiguranja prisilnim zasnivanjem založnih prava na nekretnini. Imajući nabrojeno u vidu sud je utvrdio, a navedeno je nesporno i utvrđeno tijekom postupka, da je pojedinačni ispravni postupak zabilježen i otvoren 2020.g. i zabilježba je provedena u zemljišnoj knjizi, dok je prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini podnesen i po njemu se postupalo, te osiguranje temeljem donesenog rješenja upisalo 2021.g. Prilikom podnošenja prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini predlagatelj je dužan dostaviti zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine na kojima predlaže zasnovati prisilno založno pravo, što znači da je 2021,g, u rujnu, tužena morala izvršiti uvid u zemljišnoknjižno stanje i pribaviti izvadak za spornu nekretninu.

11.6. Kako je 2020.g. na nekretnini zabilježeno pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka, tužiteljica po stavu ovog suda u periodu od tog upisa do trenutka stvarnog upisa kao vlasnica na temelju rješenja kojim je ispravljen upis, uživa status predmnijevanog vlasnika i zaštitu koja joj kao takvoj pripada. Da je upis vlasništva na ime tužiteljice proveden 2020.g., kada ona već izvršava svoja prava na spornom dijelu nekretnine i smatra se njegovim vlasnikom (što biva i potvrđeno po završetku postupka) upis osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini ne bi bio proveden, odnosno provedba bi bila odbijena jer je uvjet za provedbu takvog upisa taj da osoba koja je protivnik osiguranja u tom rješenju bude i upisani suvlasnik nekretnine. Time bi takav upis bio suprotan upisu suvlasništva tužiteljice, jer se međusobno isključuju. S druge strane tuženoj je moralo biti poznato da tužiteljica kao predlagateljica polaže prava na suvlasnički dio nekretnine koji je u to vrijeme bio upisan na protivnika osiguranja jer je to bilo vidljivo iz zemljišne knjige, pa se time ne može smatrati nekim tko je postupao u dobroj vjeri ili s povjerenjem u stanje zemljišne knjige. Traženjem da se osiguranje odredi na nekretnini na kojoj je vidljivo da netko treći na nju osnovano polaže pravo, može očekivati da upisana osoba nije stvarni vlasnik nekretnine i da je upis njenog vlasništva nevaljan, te je time svjesno preuzela rizik.

12. Slijedom navedenog tužbu tužiteljice u onom dijelu u kojem je zatražila da se zahtjev prihvati u odnosu na suvlasnički dio nekretnine koji je sada upisan kao njeno suvlasništvo temeljem rješenja donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku, trebalo je prihvatiti i odlučiti kao u toč. I. i II. izreke presude.

13.1. Odredbom čl. 288.st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) izrijekom je predviđeno da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, dok je u teoriji i u judikaturi domašaj te odredbe proširen na sve vrste tužbi (Vrhovni sud RH Revt-288/15 od 18. listopada 2016.g.). Kad tužitelj ima "neki drugi" ne onaj strogo propisan odredbama zakon, dakle bilo koji određeni pravni interes za podnošenje tužbe, u nedostatku presumpcije o postojanju takvog interesa dužan je učinit vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa. Na postojanje pravnog interesa, kao procesne pretpostavke, sukladno čl. 187. ZPP-a sud pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka i pri donošenju presude.

13.2. Pravni interes za podnošenje tužbe postoji ukoliko je to posebni propisima predviđeno, bilo da zakon daje neposrednu ovlast određenoj osobi da pokrene parnicu, bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu ovlašćuje na pokretanje određenog postupka. U ovom konkretnom slučaju rješenjem koje je doneseno u zemljišnoknjižnom postupku posl.br.Z.4080/2023 (Z.7286/2022) od 3. travnja 2023.g predlagatelji iz tog postupka – ovdje tužiteljica i PT upućeni su da svoja prava pokušaju ostvariti u parničnom postupku.

13.3. Tijekom zemljišnoknjižnog postupka tužiteljica je tražila da bude upisana na točno određenom omjeru (razlomkom određenom) suvlasničkog udjela ĐT, a drugi predlagatelj PT također, tako da je kao rezultat postupka tužiteljica upisana kao suvlasnica na 11. suvlasničkom dijelu od 4/36 dijela, dok je PT upisan na 11. suvlasničkom udjelu od 3/36 dijela prava vlasništva.

13.4. Time tužiteljica u ovom postupku ima pravni interes za podnošenje tužbe na suvlasničkom udjelu na kojem je ona upisana kao suvlasnica posljedično provedenom pojedinačnom ispravnom postupku, međutim ista ničim nije učinila vjerojatnim interes da podnese tužbu vrhu dijela na koji je upisan PT. Činjenica da su zajedno bili predlagatelji u zemljišnoknjižnom postupku i da su istom odlukom upućeni da svoja prava ostvaruju u parnici ne ovlašćuje automatski tužiteljicu da podnese tužbu i u odnosu na dio koji pripada drugom predlagatelju.

13.5. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u toč.I. rješenja.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a u kojem je određeno da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Kako je tužiteljica uspijela sa tužbenim zahtjevom u odnosu na jedan suvlasnički dio na nekretnini, dok je u odnosu na drugi tužba odbačena, sud smatra da se radi o približno jednakom omjeru uspjeha i gubitka u parnici, te da troškovi postupka svake strane padaju na njen teret.

U Dubrovniku 11. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužiteljica po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tužena putem zakonskog zastupnika