Poslovni broj: 8 Gž-672/2023-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., OIB: …, iz K. S., …, zastupane po punomoćnici V. Š., odvjetnici iz V., …, protiv tuženika M. O., OIB: …, iz V., …, zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici iz V., …, radi utvrđenja da je raskinut ugovor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-250/21-32 od 23. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice A. B. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-250/21-32 od 23. svibnja 2023. pod toč. I./ izreke i pod toč. II/. izreke do iznosa od 746,57 eur/5.625,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 23. svibnja 2023. pa do isplate.

 

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-250/21-32 od 23. svibnja 2023. u dijelu pod toč. II./ izreke i sudi tako da se zahtjev tuženika M. O. za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan preko iznosa od 746,57 eur/5.625,00 kn kn do iznosa od 5.101,53 eur/38.437,48 kn tj. za iznos od 4.354,96 eur/32.812,48 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice A. B. za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

" I./ Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se raskinutim Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života zaključen između tužiteljice A. B., …, K. S. , OIB: …, kao i tuženika M. O. iz V., … , OIB: … koji ugovor je zaključen dana 16. listopada 2014 godine kod Javnog bilježnika M. K. i ovjeren istog dana pod brojem OV-10390/14. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

II./ Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.101,53 eur/38.437,48 kn u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 23.05.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije 1.kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje s osvrtom na činjenične navode tužbe, kao i tuženikovo očitovanje iz odgovora na tužbu, navodeći da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u Očevidnik FINA-e iz kojeg bi zaključio koju to obvezu tuženik nije ispunio. Što se tiče povrede materijalnog prava navodi se kako je dogovor između stranaka jasno naznačen u ugovoru te je vidljiva i obveza tuženika. Međutim, režijski troškovi koji terete navedenu nekretninu nisu plaćeni od strane tuženika niti TV, telefon, komunalna naknada niti drugo, pa je na FINI izvršena ustega primanja tužiteljice, a kreditne obveze po kreditu da je plaćala majka tužiteljice, umjesto tuženika. Poziva se na odredbu čl. 124. Zakona o obveznim odnosima jer da je ista povrijeđena, zatim odredbu čl. 297. st. 1. i čl. 361. istog Zakona. Naime, iz sadržaja Ugovora da se može zaključiti da je isti Ugovor sklopljen s raskidnim uvjetom jer je u čl. 5. Ugovora ugovoreno da se "bivši suprug obvezuje izvršiti…a u slučaju neizvršavanja obveza… ustupitelj ima pravo potraživanja terećenog iznosa…". Dakle, sud je zaključio da je sporni Ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, ali je pogrešan zaključak suda da uvjet iz čl. 5. Ugovora nije bitan sastojak tog Ugovora, pa time Ugovor da nije raskinut sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, da je povrijeđena odredba čl. 105. Zakona o nasljeđivanju i odredba čl. 106. istog Zakona te da u konkretnom slučaju Ugovor nije niti nastao jer su izostale i materijalne i formalne zakonom propisane pretpostavke za nastanak istog. U navedenom Ugovoru o ustupanju i raspodjeli imovine za života spominje se darovanje, dakle, traži se posebna forma u smislu odredbe čl. 482. Zakona o obveznim odnosima, čega u konkretnom slučaju nema, a u svezi s tim navedena odluka nema razloga niti je ispitivanjem svjedoka niti stranaka utvrđeno da li je darovanje stvarno učinjeno i kada u korist djeteta, ili bi se radilo tek o izjavama volje u kondicionalu u korist djeteta. U tom kontekstu nije ispitano zašto bi tuženik ostao u posjedu nekretnine za cijeli život, a nekretnina bila darovana djetetu te da li bi dijete uopće prihvatilo navedenu nekretninu. U navedenom Ugovoru javni bilježnik je ovjerio potpise stranaka, ali ne i autentičnost i istinitost sadržaja (solemnizaciju) u smislu odredbe čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu. Nije prihvaćen dokazni prijedlog saslušanjem kćeri stranaka iako je isto predloženo do zaključenja prethodnog postupka s time što je ista dostavila izjavu koju daje pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, a temeljem koje iskazuje da se ne želi prihvatiti prava i obveza iz Ugovora koji je sklopljen između njezinih roditelja te da ne želi biti svjedok niti jednoj strani. Drugi žalbeni razlog da je taj što se tuženik nije držao dogovora i nije izvršavao obveze koje je imao vezane uz navedeni Ugovor pozivajući se na čl. 360. Zakona o obveznim odnosima navodeći da se radi o primijeni materijalnog prava na koju sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, izjava o ustupu nasljednog dijela i prihvat nasljedstva dvostrani je pravni posao pri čemu se poziva na odredbu čl. 133. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, čega da u konkretnom slučaju nema. Također da je povrijeđena odredba čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer smatra da s obzirom da u tužbi označenu vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn pripada pravo na troškove postupka prema toj vrijednosti predmeta spora jer da je sud nije bio ovlašten mijenjati. Konačno ukazuje da su počinjene bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8., 9., 10., 298., 311. st. 2., 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku te iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istog Zakona. Predlaže se uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku odluku odnosno ukinuti citiranu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi ponovnog raspravljanja i odlučivanja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, slijedom čega sud prvog stupnja pri donošenju prvostupanjske presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju tužiteljica ukazuje u žalbi.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 9. i čl. 10. ZPP, odnosno nije povrijeđeno načelo savjesnosti u postupku kao ni načelo ekonomičnosti, pri čemu je navesti da tužiteljica na navedene povrede ukazuje samo paušalno.

5.2. Žalbenim navodima da nije prihvaćen dokazni prijedlog saslušanjem kćeri stranaka žaliteljica ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. ZPP prema kojoj dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (st. 1.), dok je st. 2. tog članka određeno da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Po ocjeni ovog suda nije počinjena navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je prvostupanjski sud izveo sve dokaze kojima je utvrdio odlučne činjenice, a što se tiče izjave T. O. (l.s. 203.) ista je spisu priložena nakon zaključenja glavne rasprave pa je žaliteljici ukazati na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi niti predlagati novi dokazi.

5.3. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 298. ZPP s obzirom da je navedeni članak u cijelosti izbrisan čl. 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13.).

5.4. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 311. st. 2. ZPP budući da je predmet spora svestrano raspravljen u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP i bez odugovlačenja postupka.

5.5. Sud prvog stupnja nije počinio ni relativno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. ZPP kojom je propisano da će u obrazloženju sud posebno navesti i obrazložiti koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, a što sve sadrži pobijana prvostupanjska presuda.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je raskinut Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života zaključen između tužiteljice i tuženika 14. listopada 2014. ovjeren kod javnog bilježnika u V. M. K. pod brojem OV-10390/14 (dalje Ugovor) koji zahtjev je tužiteljica u tužbi temeljila na činjenici da je navedenim Ugovorom tuženik preuzeo određene obveze, pa kako iste nije ispunio zahtjeva da se utvrdi da je raskinut Ugovor.

7.1. Međutim, tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica se pozivala i na činjenicu kako Ugovor nije niti nastao jer su izostale zakonom propisane pretpostavke za nastanak istog.

8. Prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice. Naime, zaključuje da stranke predmetni Ugovor nisu sporazumno raskinule, niti je tužiteljica tuženiku dostavila obavijest o jednostranom raskidu ugovora pismeno, a niti usmeno. Prvostupanjski sud se pri donošenju odluke poziva na odredbu čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO), a osim toga i na odredbu čl. 367. istog Zakona pri čemu obrazlaže kako iz dostavljenih dokaza slijedi da tužiteljica ničim nije dokazala koju to svoju ugovornu obvezu tuženik nije ispunio, a imajući u vidu dokaze iz kojih proizlazi da tuženik nije platio tri rate kredita, smatra da se Ugovor ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovanim se ukazuje žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg, u bitnome, slijedi:

- da su tužiteljica i tuženik bili u bračnoj zajednici od 1998. do 2013. u kojoj se rodila kći T. O.,

- da je obitelj stanovala u kući koja je upisana u zemljišnim knjigama, kao vlasništvo tužiteljice, u zk.ul. … k.o. M. oznake kat. čest. 241,

- da su stranke 16. listopada 2014. sklopile Ugovor kojim je tužiteljica, kao ustupitelj, ustupila navedenu nekretninu tuženiku na doživotno uživanje, s time da kćeri daruje predmetnu nekretninu u samovlasništvo nakon isteka zabrane otuđenja imovine na temelju prijedloga ID-DO-5/12-2 od siječnja 2012. Ministarstva obnove, a bez prava raspolaganja imovinom za života oba roditelja, osim ukoliko se oba roditelja o tome slože,

- da je čl. 4. Ugovora tuženik preuzeo obvezu plaćati - stambeni kredit kojem je nositelj majka tužiteljice A. M. do isteka ugovorne obveze i - režijske troškove i to polovinu iznosa režija nastalih do 10. rujna 2013., a nakon 10. rujna 2013. podmirivati troškove režija u cijelosti,

- da je čl. 5 Ugovora tuženik preuzeo obvezu obnove obiteljske kuće,

- da je čl. 6. Ugovora tuženik preuzeo obvezu redovne uplate alimentacije u iznosu te isplatu zaostataka u iznosu od 10.000,00 kn,

- da se tužiteljica nakon zaključenog Ugovora iselila iz predmetne nekretnine,

- da je kredit na iznos od 17.000,00 eur na ime korisnika kredita majke tužiteljice 4. svibnja 2022. u cijelosti vraćen,

- da je kredit otplaćivao tuženik, dok je dvije rate i to za ožujak i travanj 2022. otplatila majka tužiteljice, a A. J. je platila jednu ratu i to 9. svibnja 2022., kako to slijedi iz iskaza tuženika i svjedokinje A. M. te

- da iz podataka od strane H. E. V. od 11. travnja 2022. slijedi da postoji dug za tekući mjesec, dok iz dopisa V. v. i k. od 31. ožujka 2022. slijedi da postoje neplaćena, a ispostavljena dva računa po procjeni, a ne stvarnoj potrošnji, s time što prema dopisu P. I. S. od 1. travnja 2022. navedena nekretnina nije priključena na plin.

9.1. Točno je kako žaliteljica tvrdi da je u prilog svojih tvrdnji dostavila Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (l.s. 55 – 90), međutim žalbeni navodi izneseni u svezi s tim ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda niti zakonitost pobijane presude s time što je žaliteljici odgovoriti da iz navedenog pregleda slijedi da se radi o rješenjima o ovrsi od kojih neka datiraju čak iz 2009., da predmetnim Ugovorom obveza tuženika nije specificirana, a tužiteljica se ne sjeća koji dio režija je platila umjesto tuženika, niti se sjeća da je od tuženika tražila da joj refundira dio troškova.

10. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 360. ZOO (pogrešno se žaliteljica poziva na odredbu čl. 124. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.) budući da se po odredbi čl. 1163. ZOO odredbe toga Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu istog, što je u konkretnom slučaj budući da je sporni Ugovor sklopljen 2014.).

10.1. Naime, odredbom čl. 360. ZOO određeno je da u dvostrano obveznim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, po pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom Zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

10.3. Dakle, po navedenoj odredbi sporni Ugovor tužiteljica je mogla raskinuti jednostavnom izjavom po pretpostavkama predviđenim u čl. 361. - 368. ZOO.

10.4. Tako je u čl. 361. st. 1. ZOO određeno da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom Zakonu.

10.5. Iz spisa predmeta slijedi da predmetnim Ugovorom nije određen rok u kojem tuženik ima ispuniti preuzete obveze.

10.6. Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora dužnik u smislu odredbe čl. 362. st. 1. ZOO zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje, ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (st. 2.). Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

10.7. U konkretnom slučaju to znači da je tužiteljica, kao vjerovnik, koji želi raskinuti Ugovor morala odrediti tuženiku primjereni rok za ispunjenje što nije učinila, a niti je uopće inzistirala da tuženik ispuni ugovorom preuzete obveze kako je to temeljem iskaza stranaka utvrđeno te je sud prvog stupnja pravilno zaključio da u konkretnom nije ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 360. u svezi čl. 362. st. 1. ZOO.

11. Žaliteljica se poziva na odredbu čl. 297. st. 1. ZOO kojom je propisano da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice te na st. 3. tog članka prema kojem ako je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji.

11.1. Također u svezi s gornjom odredbom tužiteljica se poziva na čl. 301. ZOO prema kojem kad učinci ugovora prestaju važiti nakon isteka određenog roka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu.

11.2. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava time što nije primijenjena odredba čl. 297. st. 3. ZOO u svezi čl. 301. ZOO ovo stoga što iz predmetnog Ugovora ne proizlazi da se učinak istog veže za neki budući i neizvjestan događaj odnosno da neispunjenjem preuzetih obveza učinak pravnog posla prestaje raskidom kako to tvrdi tužiteljica. Što više, suprotno tvrdnji žaliteljice, u čl. 4. Ugovora ugovoreno je: "u slučaju bolesti ili druge nemogućnosti izvršavanja obveze plaćanja bivši suprug mora obavijestiti ustupitelja o novonastalim okolnostima te se u tom slučaju ovaj ugovor smatra se ništavim te je potrebno iznalaženje novog rješenja i sačinjavanje novog Ugovora.".

12. Žaliteljica se poziva i na sadržaj odredbe čl. 5. Ugovora, međutim navedeni žalbeni razlozi ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda budući da je tim člankom regulirana obveza obnove obiteljske kuće, što u konkretnom ne predstavlja predmet spora jer tužiteljica niti ne tvrdi da ta obveza nije ispunjena, a osim toga ugovoreno je da u slučaju neizvršenja te obveze tužiteljica ima pravo potraživanja terećenog iznosa od bivšeg supruga zabranom na plaću i pokretninama prema dogovoru. Dakle, neosnovanim se nalazi tvrdnja žaliteljice kako iz te odredbe proizlazi da je Ugovor sklopljen s raskidnim uvjetom odnosno da ako tuženik ne ispuni preuzetu obvezu da Ugovor prestaje samim neispunjenjem uvjeta.

13. Po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja procijenio, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja (da je u periodu od 2014. do 2022. vraćen stambeni kredit, da je tuženik u periodu od 2014. do 23. svibnja 2017. na račun tužiteljice vršio određene uplate, da su uplate vršene i na račun kćeri stranaka, da iz potvrda društava koji pružaju komunalne usluge, usluge struje, vode, ne slijedi da tuženik ne podmiruje režijske troškove, da je obiteljska kuća obnovljena, a naspram tome neprecizirane tvrdnje tužiteljice o plaćenim režijama umjesto tuženika te dvije/tri rate kredita koje je uplatila majka tužiteljice) da je riječ o neznatnom dijelu obveze, a prema čl. 367. ZOO nije dopušteno raskidanje ugovora zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze.

14. Što se tiče žalbenih navoda da prvostupanjski nije, a da je trebao, primijeniti materijalno pravo iz odredbe čl. 105. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje ZN), zatim čl. 106. ZN ujedno se pozivajući na odredbu čl. 327. st. 1. ZOO prema kojoj na ništetnost pravnog posla sud pazi po službenoj dužnosti navesti je da je točno da je Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života valjan samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili sastavljen u formi javnobilježničkog akta, ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku kako je to određeno u čl. 106. st. 2. ZN, a iz spornog Ugovora slijedi da je imenovani bilježnik samo potvrdio da su A. O. i M. O. u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisale isti.

14.1. Točno je kako tvrdi žaliteljica da su ustup i raspodjela imovine valjani samo ako su se s time suglasila sva djeca i ostali potomci ustupiteljevi koji su po zakonu pozvani naslijediti ga, a da iz spisu priloženog ugovora ne proizlazi da je kći stranaka T. O. bila stranka Ugovora niti dala suglasnost.

14.2. Međutim, odredba čl. 327. st. 1. ZOO ne daje ovlaštenje sudu da suprotno čl. 2. ZPP odlučuje o onome što nije u granicama zahtjeva kojeg je tužiteljica postavila u postupku, već samo da po službenoj dužnosti procijeni da li je pravno valjan ili ništav neki sporni pravni posao, ali razmatrajući ga samo kao prethodno pravno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a što nije slučaj u predmetnom sporu u kojemu predmet zahtjeva da se utvrdi raskinutim sporni Ugovor, pa izneseni žalbeni navodi nisu odlučni da donošenje ove drugostupanjske presude.

15. Međutim, osnovano žaliteljica ukazuje da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbu čl. 40. st. 3. ZPP kada je vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 70.000,00 eur.

15.1. Naime, iz spisa predmeta slijedi da je tužiteljica u tužbi označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 kn, da je tuženik prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor na istu tako da je tužiteljica podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 27. rujna 2021. vrijednost predmeta spora označila iznosom od 10.000,00 kn.

15.2. Odredbom čl. 40. st. 3. ZPP određeno je da ako je u slučaju iz st. 2. tog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko označio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastav suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po služenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

15.3. Kako je u konkretnom slučaju po prigovoru tuženika vrijednost predmeta spora tužiteljica označila prije održavanja pripremnog ročišta, kojoj tuženik nije prigovorio, to nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 40. st. 3. ZPP na ročištu povodom glavne rasprave kada je ista i zaključena 20. travnja 2023. (l.s. 170) utvrditi vrijednost predmeta spora u iznosu od 70.000,00 eur.

16. Dakle, polazeći od vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22. i 126/22., dalje Tarifa) tuženiku koji je u cijelosti uspio u parničnom postupku valjalo je obistiniti trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to: za sastav odgovora na tužbu 75 bodova, za pristup na ročište 25. siječnja 2022. po Tbr. 9. toč. 2. Tarife 50% odnosno 37,5 bodova, pristup na ročišta 22. ožujka 2022. i 20. travnja 2023. od po 75 bodova, trošak pristupa na ročište povodom objave 37,5 bodova po Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što sveukupno iznosi 300 bodova odnosno 4.500,00 kn/597,25 eur čemu je na ime PDV pridodano 1.125,00 kn/149,31 eur tako da je tuženiku obistinjen parnični trošak u ukupnom iznosu od 746,57 eur/5.625,00 kn, dok je za više zatraženi iznos zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

17. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odnosno odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena pobijana presuda odnosno djelomično je žalba uvažena te je preinačena odluka o trošku kao je to odlučeno pod toč. I i II izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka budući da sa žalbom nije uspjela u pogledu glavne stvari već samo u pogledu troškova parničnog postupka odnosno sporednog potraživanja i to djelomično, radi čega je valjalo odlučiti kao pod toč. III izreke ove drugostupanjske odluke po čl. 154. st. 5. ZPP.

19. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

U Zadru 8. studenoga 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica, v.r.