REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-813/2024-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB 43965974818, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić & Slavko Nedić, odvjetnicima u Osijeku, protiv tužene JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 11. travnja 2025.
p r e s u d i o je
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-4349/2022 od 3. ožujka 2022. u dijelu u kojem je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 33,05 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 2,61 eura od dana 22. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 2,61 eura od dana 29. prosinca 2021. do isplate,
- na iznos od 2,61 eura od dana 22. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 2,61 eura od dana 22. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 2,61 eura od dana 27. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 2,61 eura od dana 23. studenog 2021. do isplate,
- na iznos od 2,61 eura od dana 1. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 7,83 eura od dana 20. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 4,46 eura od dana 24. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 2,61 eura od dana 22. kolovoza 2021. do isplate,
po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-4349/2022 od 3. ožujka 2022. u dijelu u kojem je tuženoj naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 29,03 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. do isplate.
III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 213,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 7. veljače 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić dana 3. ožujka 2022. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 4349/2022 kojim je tuženoj naloženo platiti tužitelju iznos od 249,90 kn/33,05 eura sa pripadajućim zateznim kamatama po dospijećima svakog pojedinog računa do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.
2. Tužena je pravovremeno podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući kako utužene račune nikada nije dobila te da isti nisu poslani na njenu adresu [adresa], već na [adresa]. Navodi kako je na toj adresi živjela njena teta koja je umrla 2020., a da neko vrijeme prije smrti nije niti ona živjela na predmetnoj adresi. Slijedom navedenog, smatra da je dužna podmiriti samo račune, bez kamata i troškova postupka.
3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-787/22-2 dana 20. svibnja 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).
4. Tužitelj se na navode tužene iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 13. lipnja 2022. kojim ukazuje kako su navodi tužene neosnovani i paušalni, da ista ne osporava utuženo potraživanje niti predmetne račune već smatra kako nije dužna podmiriti kamate i troškove postupka jer joj navedeni računi nisu dostavljeni na njenu adresu. Tužitelj navodi kako u sustavu nema evidentirano da je tužena kao kupac zatražila promjenu imena i adrese dostave računa na svoje ime i prezime te adresu svog prebivališta i da su stoga računi dostavljani na adresu mjernog mjesta na ime IA, slijedom čega predlaže predmetno rješenje o ovrsi održati na snazi za utuženi iznos, sve uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.
5. Tužena se na navode tužitelja očitovala na ročištu održanom dana 16. svibnja 2023. navodeći kako ostaje kod svih navoda iz prigovora napominjući kako je predmetnu nekretninu dobila darovanjem od svoje tete prije 10-tak godina te da nije nasljednik iza pokojnice.
6. U prvotno provedenom postupku sud je dana 20. srpnja 2023. donio presudu pod poslovnim brojem Povrv-787/2022-13 kojom je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-4349/2022 od 3. ožujka 2022. i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te je tužitelj odbijen u pogledu zatraženog troška postupka.
7. Po pravovremeno uloženoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Zadru kao drugostupanjski sud ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje rješenjem poslovni broj Gž-921/2023-2 od 21. veljače 2024.
8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, ispis utuženih računa – list 42-45, 50-57, 61-81 spisa, te ispis računalnog zapisa knjigovodstvene kartice sa lista 46-49 i 58-60 spisa.
9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki I. izreke.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje električne energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od 23. studenog 2020. do 30. studenog 2021.
11. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije te da je tužena vlasnik predmetne nekretnine obzirom j tužena sama istaknula kako je predmetnu nekretninu dobila darovanjem od svoje tete prije 10-tak godina, no ističe kako nikada nije živjela na predmetnoj adresi niti je ikada zaprimila isporučene račune tužitelja. Također, nije sporno niti da je tužitelj u utuženom razdoblju pružio uslugu opskrbom električnom energijom na predmetnoj adresi. Nije sporna niti visina utužene glavnice jer je tužena navela kako smatra da je dužna podmiriti račune, ali ne i pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka.
12. U odnosu na vjerodostojnu ispravu temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu, a kojim je pokrenut predmetni postupak, sud ukazuje kako isti, a koji sada predstavlja tužbu sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a, na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dok je po podnijetom prigovoru tužene na predmetno rješenje o ovrsi postupak nastavljen kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.
13. Nadalje, u odnosu na vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o vjerodostojnoj ispravi sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te isti predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 146/05).
14. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.
15. Odredbom čl. 3. toč. 2. Uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom tužitelja od 28. veljače 2022., definiran je pojam krajnji kupac električne energije – kupac kategorije kućanstvo ili kupac kategorije poduzetništvo.
16. Nadalje, odredbom čl. 5. st. 2. Uvjeta propisano je da je opskrbljivač kupca, u okviru univerzalne usluge dužan dostaviti kupcu ugovor o opskrbi kupca u okviru univerzalne usluge u pisanom obliku najkasnije u roku od 30 dana od dana početka opskrbe, dok je st. 4. istog članka propisano da je potom kupac dužan u daljnjem roku od 15 dana dostaviti opskrbljivaču potpisani ugovor o opskrbi, a sukladno st. 6. ukoliko kupac ne vrati potpisani ugovor o opskrbi, opskrbljivač zadržava pravo obavijestiti operatora sustava da opskrba kupca završava s danom isteka obračunskog razdoblja. Odredbom čl. 6. st. 2. Uvjeta propisano je da je opskrbljivač obvezan sklopiti ugovor o opskrbi s kupcem u pisanom obliku.
17. Za istaknuti je kako tužena ne spori da je vlasnik predmetne nekretnine, kao i krajnji kupac električne energije – kupac kategorije kućanstvo niti tužena osporava ugovorni odnos sa tužiteljem.
18. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sa lista 17 spisa, sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zavedena tužena za stambeni prostor na adresi u [adresa], ugovorni konto 2200344734, prema šifri kupca 1000673136 te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od 23. studenog 2020. do 30. studenog 2021. u ukupnom iznosu od 33,05 eura.
19. Uvidom u ispis utuženih računa sa lista 42-45, 50-57, 61-81 spisa, sud je utvrdio kako svi računi za utuženo razdoblje za isporučenu električnu energiju glase na IA na adresi u [adresa], za obračunsko mjesto na adresi u [adresa], gdje je kao šifra obračunskog mjesta naznačen broj 0500480616, a kao kupac JA, ovdje tužena.
20. Sud ukazuje da je tijekom postupka utvrđeno kako nije sporno da je tužena vlasnik predmetne nekretnine obzirom ista sama navodi kako je predmetnu nekretninu dobila darovanjem od svoje tete prije 10-tak godina, da je navedena činjenica tužitelju bila poznata u trenutku podnošenja tužbe, kao i u trenutku izdavanja računa, da su svi utuženi računi izdani na ime IA za potrošnju električne energije na adresi u [adresa], gdje je kao kupac naznačena tužena sa adresom prebivališta u [adresa], te da je tužena kao kupac naznačena i u izvodu iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnoj ispravi izdanoj temeljem predmetnih računa.
21. Tužena na kojoj je teret dokaza u smislu čl. 221.a. ZPP-a nije sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a dostavila dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost da je zatražila promjenu evidencije adrese za primitak računa ili promjene vlasnika nekretnine kao i krajnjeg kupca, pri čemu sud napominje kako tužena ne spori da je vlasnik nekretnine na koju su računi stizali, da je predmetna usluga pružena na navedenoj adresi i da je ona na računima naznačena kao kupac, a ne predlaže ni provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja činjenice da je platila utužene iznose tužitelju, to je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
22. Na temelju odredbe čl. 18. ZOO-a tužena je kao sudionik u obveznom odnosu dužna postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnjom dobrog domaćina), kao i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja sukladno odredbi čl. 12. ZOO-a te je u tom smislu tužena bila dužna obavijestiti tužitelja o bilo kakvim nastalim promjenama, a što ista nije učinila niti je tijekom postupka tvrdila da je to učinila. Isto tako, valja naglasiti da tužitelj obavlja specifičnu djelatnost - pružanje usluge isporuke električne energije velikom broju fizičkih i pravnih osoba i da korisnike utvrđuje prema svojoj evidenciji, a koja je sastavljena na temelju prijava i odjava.
23. Navedenim jasno proizlazi kako tužitelj nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke u matičnim evidencijama, a budući iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tužena dostavila bilo kakvu dokumentaciju koja bi bila razlog razduživanja u matičnim evidencijama prije ili u utuženom razdoblju. Nadalje, za istaknuti je kako tužena ne spori da je predmetni dug nastao za isporučenu električnu energiju u utuženom razdoblju, a uvidom u ispis utuženih i gore navedenih računa evidentno je da je tužena u utuženom razdoblju koristila uslugu isporuke električne energije u predmetnoj nekretnini.
24. Slijedom navedenog, na temelju utvrđenja da je tužena vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Općih uvjeta kojem je pružena usluga isporuke električne energije, dakle, potrošač električne energije, to je tužena u obvezi podmirenja pružene usluge u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a.
25. Obzirom u trenutku pokretanja ovršnog postupka nisu bili plaćeni utuženi računi, tužitelj je imao dospjelo i nepodmireno potraživanje prema tuženoj pa je temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate.
26. Slijedom navedenog, utvrđena je osnova konačno uređenog tužbenog zahtjeva, dok je visina tužbenog zahtjeva kao i dospijeće svakog pojedinog računa utvrđena uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga te prijepise računa i to u ukupnom iznosu od 33,05 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci presude, a obzirom tužena do zaključenja glavne rasprave nije dokazala da je podmirila potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu i po dospijeću, to je istu valjalo, u smislu odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.
27. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).
28. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 29,03 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.
29. Obzirom se postupak, povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema troškovniku predanom na ročištu 18.2.2025., a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 33,05 eura, pa je tako tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura i sastav žalbe u iznosu od 60,00 eura uz pripadajući PDV prema Tbr. 42, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), slijedom čega je tužitelju, ukupno priznat iznos od 213,27 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. izreke.
30. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika budući isti kao takav nije dokazan, ni po osnovi ni po visini sukladno odredbi članka 164. st. 2. ZPP-a. Osim toga sud nije priznao tužitelju trošak jednokratne nagrade koji je isti zatražio u iznosu od 200,00 eura obzirom se trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak odnosi na iznos od 100,00 eura (50 bodova x 2,00 eura) pri čemu sud navodi kako se navedeni iznos odnosi na neograničen broj radnji poduzetih po punomoćniku odvjetniku, slijedom čega neovisno o činjenici što je prvotno donesena odluka ukinuta i potom poduzete dodatne radnje ne predstavlja novi postupak već se isto podvodi pod cjelokupni prvostupanjski postupak kako i sama odredba Tarife propisuje. U navedenom slučaju time je osnovan trošak sastava žalbe budući isti predstavlja radnju u žalbenom postupku o kojoj odlučuje drugostupanjski sud, čime isti nije dio prvostupanjskog postupka. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 12,44 eura stoga što se ovršni postupak koji je nastavljen kao parnični postupak smatra jedinstvenim postupkom pa je stoga stav ovog suda da za cijeli takav jedinstveni prvostupanjski postupak tužitelju pripada jednokratna nagrada u priznatom iznosu od 100,00 eura s pripadajućim PDV-om od 25% kako je to sud i dosudio tužitelju.
31. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 11. travnja 2025.
Sudac:
Violeta Veselić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu – 13,27 eura
- tuženoj
U Zagrebu, dana 11. travnja 2025. godine
Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja