REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-1131/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Knezović i Partneri, j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54, odvjetniku Zlatku Knezović, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5.3.2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 11.4.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010357285/2005, od dana 21. ožujka 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-534/2005-1, dana 21. ožujka 2005. godine, koji glasi:"u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.700,00 CHF (slovima: devetnaesttisućasedamsto CHF) prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d Osijek, na dan korištenja kredita."

II/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2.Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010357285/2005, od dana 21. ožujka 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-534/2005-1, dana 21. ožujka 2005. godine, koji glasi:" u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.700,00 CHF (slovima: devetnaesttisućasedamsto CHF)".

III/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010357285/2005, od dana 21. ožujka 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-534/2005-1, dana 21. ožujka 2005. godine, koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća".

IV/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010357285/2005, od dana 21. ožujka 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod brojem: OU-534/2005-1, dana 21. ožujka 2005. godine, koji glasi:"Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

V/. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je glavica kredita vezana uz valutu CHF, isplatiti iznos od 1.074,33 EUR ( slovima: tisuću sedamdeset četiri eura i trideset tri centa), uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

na iznos od 2,99 € Od 01.11.2008. pa do isplate

na iznos od 2,49 € Od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 4,18 € Od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 5,67 € Od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 3,39 € Od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 2,09 € Od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 0,93 € Od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 3,36 € Od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 6,06 € Od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 6,20 € Od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 10,47 € Od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 9,43 € Od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 11,47 € Od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 24,19 € Od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 21,32 € Od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 31,70 € Od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 26,79 € Od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 22,82 € Od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 35,85 € Od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 43,48 € Od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 37,94 € Od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 39,38 € Od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 36,19 € Od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 37,49 € Od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 51,14 € Od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 53,48 € Od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 69,25 € Od 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 64,89 € Od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 55,46 € Od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 55,48 € Od 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 54,89 € Od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 58,61 € Od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 62,13 € Od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 62,62 € Od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 60,50 € Od 01.04.2012. pa do isplate,

sve to u roku 15 dana.

VI/. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, tužitelju BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.389,60 EUR ( slovima: tisuću tristo osamdeset devet eura i šezdeset centi) uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 11.4.2025. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je sa pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita dana 28.5.2007. broj 5140260452-20010357285/2005 kojim se ugovorom tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 19.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj se sukladno članku 3. predmetnog Ugovora obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunama, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja anuiteta, uz redovnu kamatnu stopu koja je člankom 4. predmetnog ugovora određena kao promjenjiva, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,79 % godišnje. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu pa je na taj način temeljem razlike u kamati neosnovano stekao ukupni iznos od 1.632,78 kn. Nadalje, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanih uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine kojom je u točki I potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P- 1410/12 od 4.7.2013. godine u dijelovima u kojima se između ostalih navodi da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također, odlukom VTS RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. utvrđeno je kako je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003.do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbe članka 81., 82., 90. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača kao i na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te naložiti tuženiku da tužitelju na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 1.632,78 kuna te zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF isplati iznos od 8.119,17 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu i predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači citirane presude Visokog Trgovačkog suda RH. Ističe da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope te da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva. Nadalje, tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja kao i činjenicu da je valutna klauzula zakonom dopuštena. Tuženik navodi da se u cijelosti pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da Ugovor o kreditu ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a time ista odredba nije niti nepoštena, a niti ništetna. Ističe nedostatak pravnog interesa tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu, a s obzirom da ne postoji obveznopravni odnos između stranaka.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 10-13 spisa i list 24-30 spisa ), u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita od 21.3.2005. a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku, pod brojem OU-534/2005-1 dana 21.3.2005. ( list 14-22 spisa), čitanjem zapisnika od 5.10. 2022. ( list 510-511 spisa), čitanjem izjave svjedoka BCŠ iz [adresa] ( list 515-518 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka FINANCIJE LB d.o.o. za usluge Bilje od 27.12.2022. ( list 527-537 spisa), uvidom u ispravak nalaza i mišljenja vještaka od 26.9.2023. ( list 552-554 spisa), te uvidom u dopunu nalaza i mišljenja od 11.1.2024. ( list 560-561 spisa), te saslušanjem vještaka Lidije Balog i saslušanjem tužitelja na ročištu od 5.3.2025. ( list 626 i 627 spisa).

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. Tt-16/22619-2. od 11.7.2016. godine utvrđeno je da je društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. promijenilo naziv u Addiko bank d.d. Prethodno je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-09/1533-3 od 27.2.2009. upisano pripajanje Slavonske banke d.d. Osijek društvu Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb. Prema tome, tuženik je pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek te je stoga u cijelosti preuzeo prava i obveze navedene banke te se ukazuje neosnovanim prigovor tuženika da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz presuda po kolektivnoj tužbi potrošača te da nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog ugovora o kreditu.

5. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita od 21.3.2005. a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku, pod brojem OU-534/2005-1 dana 21.3.2005. ( list 14-22 spisa), sud je utvrdio da je Slavonska banka tužitelju odobrila namjenski kredit za kupovinu automobila i plaćanje premije osiguranja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.700,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok vraćanja od 84 mjeseca. Prvobitna kamatna stopa je ugovorena na 5,79 % godišnje, dekurzivno s tim da će ista biti promjenjiva, sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke.

6. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 10-13 spisa i list 24- 30 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka FINANCIJE LB d.o.o. za usluge Bilje od 27.12.2022. ( list 527-537 spisa), uvidom u ispravak nalaza i mišljenja vještaka od 26.9.2023. ( list 552-554 spisa), te uvidom u dopunu nalaza i mišljenja od 11.1.2024. ( list 560-561 spisa), te saslušanjem vještaka Lidije Balog ( list 626 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj tijekom otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjena važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 1.074,33 EUR, a koji iznos predstavlja pozitivne stavke tečajne razlike. Zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita tužitelj je platio više za 216,70 EUR.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i istinitim te utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a punomoćnici stranaka nakon saslušanja vještakinje i dostave dopune nalaza i mišljenja nisu imali primjedbi na izračun i stručnost vještakinje.

8. Podneskom od 24.10.2024. godine punomoćnik tužitelja je sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev na način kao što je to naznačeno u točki V/ izreke presude te je s osnova preplate zbog ugovaranja valutne klauzule CHF - tečajne razlike zatražio novčani iznos od 1.074.33 EUR, a koji iznos predstavlja preplatu po osnovi pozitivnih iznosa tečajne razlike, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

9. Podneskom od 6.11.2024. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju odnosno smanjenju visine restitucijskog dijela tužbenog zahtjeva temeljem promjenjive kamatne stope i to s obzirom da je tužitelj podneskom od 24.10.2024. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 1.074,33 EUR.

10. Sud smatra neosnovanim protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju odnosno smanjenju visine restitucijskog dijela tužbenog zahtjeva iz razloga što je tužitelj tek nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja mogao točno naznačiti iznos restitucijskog tužbenog zahtjeva pa je stoga podneskom od 10.4.2024. samo uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 26.11.2021. usvojen je zaključak da je dopuštena preinaka tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Analogno tome, sud smatra da je stoga u svakom slučaju dopušteno i djelomično povlačenje odnosno smanjenje restitucijskog tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

11. Saslušanjem tužitelja BC na ročištu održanom 5.3.2025. godine ( list 626-627 spisa) sud je utvrdio da je isti tijekom 2005. godine odlučio kupiti novi osobni automobil te se obratio Auto kući Opel u Osijeku. Rekao je da želi podići kredit pa su ga uputili u Poslovnicu Slavonske banke navodeći da oni s njima poslovno surađuju. Stoga je tužitelj otišao u Slavonsku banku u Osijek te je pitao da li imaju kredit u kunama. Djelatnik banke mu je rekao da oni takav kredit ne preporučuju s obzirom da je kuna nestabilna, a preporučili su mu kredit u CHF valuti navodeći da je to stabilna valuta i da je najniža kamata. Drugi dan je otišao u banku po unaprijed pripremljeni Ugovor koji je ovjerio kod javnog bilježnika i sa istim se vratio u banku. Ugovor je pročitao i potpisao. Razumio je odredbe ugovora koje su se odnosile na iznos kredita i kamatnu stopu, ali nije očekivao da bi rate kredita mogle toliko rasti. Početna mjesečna rata kredita mu je iznosila oko 1.350,00 kuna, a najveća rata je dosegla čak 1.800,00 kuna. Tužitelj ističe da sigurno ne bi podigao takav kredit da je znao da će se rate toliko povećavati. U vrijeme podizanja kredita radio je u Simental Comercu u Osijeku, nije imao otvoren OPG, niti je bio član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva. U to vrijeme je imao obitelj i to suprugu i dvoje djece te je automobil kupovao za osobne potrebe. Nitko ga od djelatnika banke nije upozorio na rizik sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a niti kod javnog bilježnika gdje je samo ovjerio ugovor i potpisao. Osobni automobil nije koristio niti za kakve poslovne svrhe, a na posao je išao autom.

12. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz uvjerljivim i istinitim, a isti je u skladu sa materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

13. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu iz razloga što je tužitelj bio korisnik kredita, osobno je kredit otplaćivao te kako je bio ugovorna strana, nedvojbeno ima pravni interes radi utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

14. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Također, navedenom odlukom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

15. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

16. Člankom 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, a u odnosu na preplatu po osnovi ugovorene valutne klauzule. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pa tako za tečajnu razliku zastara nastupa 14.6.2023. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 15.11.2021. godine, a tužitelj potražuje preplatu po osnovu tečajne razlike, ukazuje se neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika.

19. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

20. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazao, a isto ne proizlazi niti iz izjave BCŠ koja pred ovim sudom nije saslušana u svojstvu svjedoka pa sud njezin iskaz nije mogao posebno cijeniti.

21. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

22. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

23. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

24. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

25. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a s osnova preplate zbog ugovorene valutne klauzule, što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

26. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju promjene kamatne stope tijekom otplate kredita kao i odredbe o valutnoj klauzuli ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje mu je naplatio temeljem ništetnih odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli. Pojedinačni anuiteti preplate zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK utvrđeni su financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. Sud smatra da tužitelj ima pravo na cjelokupni iznos preplate po osnovi tečajne razlike. Naime, prema stavu Vrhovnog suda RH izraženog u presudi Rev-549/2023-4 od 18.12.2023. u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita. Stoga je odlučeno kao u točki I/ - V/ izreke ove presude.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

28. Ovaj sud smatra da tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka zbog povlačenja dijela tužbe, odnosno smanjenja tužbenog zahtjeva s obzirom da prema stavu suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima kao tužiteljima treba u cijelosti priznati nastale parnične troškove s obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno članku 6. i čl. 7. Direktive 93/13 te ne bi odvraćalo trgovce od korištenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Tuženik je svojim držanjem prije i izvan parnice povrijedio subjektivna prava tužitelja kao potrošača, a zbog kojih se ova parnica vodi od 15.11.2021. godine, tijekom postupka neosnovano je osporavao deklaratorni i restitucijski tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik, iako je mogao s obzirom na djelatnost kojom se bavi, nije niti uvjetno predočio svoj obračun razlike u anuitetima po osnovi valutne klauzule te na taj način eventualno smanjio troškove ove parnice. Tuženik za smanjeni dio restitucijskog zahtjeva nije imao nikakve posebne troškove.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao na ime sastava tužbe iznos od 150,00 eura, sastava podnesaka od 9.5.2022. i 24.10.2024. u pojedinačnom iznosu od 150,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 5.10.2022., i 5.3.2025. u pojedinačnim iznosima od 150,00 eura, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 eura, ili ukupno 825,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 206,25 eura, trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, odnosno sveukupno 1.389,60 EUR. Temeljem članka 11. stavak 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu. Stoga je odlučeno kao u točki VI/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 11.4.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika