REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-1304/2021-42

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima u ZOU Rikardo Perković & Sanja Perković sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika 1. KL, kći pok. JL, [adresa], kao pravne sljednica JL te ŽL, 2. ŠL, s prebivalištem na adresi [adresa], za sebe i za pok. RL pok. P, pok. ŽL pok. K, pok. BL rođ. ŽL, SL i HL 3. ZL, s prebivalištem na adresi [adresa], kao pravni sljednik, pok. VL kćeri pok.P te ŽL pok. K, 4. NL pok. J iz [adresa], kao pravni sljednik pok. TL rođ. ŽL kćeri pok. P te ŽL P pok. K, 5. ML pok. J iz [adresa], kao pravni sljednik pok. TL rođ. ŽL kćeri pok. P te ŽL pok. K, 6. AL rođ. ŽL, s prebivalištem na adresi [adresa] – [adresa], za sebe i kao pravnim sljednica pok. ŽL P. K, 7. ĐL, [adresa], kao pravni sljednik JL. P te ŽL. K, 8. FL rođ. ŽL, [adresa], kao pravna sljednica pok. [adresa]. UL rođ. ŽL, [adresa], kao pravna sljednica pok. LL, tuženice 8) i 9) zastupane po privremenoj zastupnici Dori Papić, odvjetnici u Zadru, 10. DL, [adresa], Garbagnate Milanese (MI) Italija, kao pravna sljednica pok. [adresa]. ČL, [adresa], Garbagnate Milanese (MI) Italija, kao pravni sljednik pok. EL, tuženici od pod 1) – 7) i 10) – 11) zastupani po punomoćniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Zadru radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 14. ožujka 2025. godine, te objave dana 11. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj GL - OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik: - za cijelo dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema Skici lica mjesta iz veljače 2025 godine sačinjene od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Nevena Korljana, dipl.ing.geod., obojano žutom bojom te označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A ukupne površine 78 m2, što su tuženici dužni priznati i ujedno trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na prethodno označenoj nekretnini, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.828,12 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 8. srpnja 2021. godine navodi da je izvanknjižni vlasnik - posjednik nekretnine pobliže označene u izreci ove presude, sukladno uređenom tužbenom zahtjevu od 24. veljače 2025. (l.s. 117). Tužitelj da je vlasništvo označene nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svoje majke – pok.Lazzerini Ž (OL) rođene LL kćeri pok.P i oca IL, Tužitelj da je rođen **.**.1944. godine kao jedini sin, odnosno zakonski nasljednik svojih roditelja. CL (rođena kao OL pok.P) rođena je **.**.1923. godine u [adresa], udala se dana 22.10.1943 godine u [adresa] za tužiteljeva oca ĆL, emigrirala u Italiju 01.07.1946 godine a od 01.03.1951 godine imala je stalno prebivalište u [adresa]. Tužiteljeva majka preminula je dana 08.12.1995 godine u San Giovanni Valdarno (AR) Italija. Ovi podaci razvidni iz rodnog lista za tužitelja te iz podataka o povijesti prebivališta za CL (razvidno je da je dolaskom u Italiju promijenila prezime iz „ OL“ u „ Š“). Utužena nekretnina da u naravi predstavlja zgradu, dvorište, betonirani prilaz i cvjetnjak. Zgrada čiju izgradnju je svojim sredstvima financirala majka tužitelja, zgrada se naslanja na starinu – staru obiteljsku kuću izgrađenu još 1896 godine od strane njezina oca pok.PB pok. K kao pravnog prednika svih ovdje parničnih stranaka (koji je njihov otac odnosno djed). Da bi mogla izgraditi novu kuću, majka tužitelja je 1969/70 godine od svojeg oca pok.PB pok.K kupila dio terena, odnosno dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da se ista od tada, a nakon njezine smrti i tužitelj osobno, nalaze u mirnom i nesmetanom posjedu utužene nekretnine. Za potrebe ovog postupka, tužitelj je sačinio Skicu lica mjesta iz koje Skice je razvidno koji dio matične nekretnine predstavlja vlasništvo i posjed tužitelja. U zemljišnim knjigama vlasnikom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo trenutačno se vodi djed tužitelja – pok.KB pok.K (greškom postojećeg upisa njegovo ime je upisano kao „ P“ a ne ispravno „ KB) dok se posjednicima vode svi njegovi nasljednici utuženi po ovdje označenim tuženicima pa tako između njih i majka tužitelja - pok.Lazzerini Milca. Nesporno je dakle iz svega prethodno navedenog da se tužitelj putem svoje pok.majke nalazi preko 50 godina u mirnom, savjesnom, zakonitom i istinitom posjedu utužene nekretnine, nikada nije bilo i nema ikakvih sporova oko međa posjeda tužitelja, nitko od tuženika ili trećih osoba nikada se nije usprotivio gradnji zgrade, izvršavanju vlasničkih i posjedovnih prava od strane tužitelja i njegove pravne prednice. S obzirom da tužitelj nema ispravu podobnu za upis utuženih nekretnina u zemljišne knjige na svoje ime i u svoje vlasništvo, to predlaže Sudu da nakon provedenog postupka prihvati njegov tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog u izreci ove presude.

2. Tuženici pod 1. – 6. i 10. i 11. u svom odgovoru na tužbu (l.s. 36-37) navode Prije svega ističe se kako je tužitelj uz tužbu priložio rješenje o nasljeđivanju iza pok. KB P pok. R koje je donio Općinski sud u Zadru i u kojem su, između ostaloga, utvrđeni nasljednici ostavitelja, pa tako sinovi JB i RL, zatim kćeri CL OL, ŽB, BL, TL i ŠB, te unuke RB i HL. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru ovdje predmetna nekretnina još uvijek je upisana kao vlasništvo upravo gore imenovanog ostavitelja ŽL pok. K (upisan omaškom kao ŽL), pri čemu da tužitelj nije ispravno, odnosno u potpunosti obuhvatio sve nasljednike pok. ŽL kao upisanog zk vlasnika. S obzirom da su svi nasljednici upisanog zk vlasnika ŽL. R jedinstveni i nužni suparničari, to da je zbog gore navedenoga predmetnu tužbu potrebno odbaciti. Nadalje, a u odnosu na navode iz tužbe i podneska tužitelja od dana 13. listopada 2021. g. ističe se kako su svi nasljednici pok. ŽL P pok. R vezani gore cit. rješenjem o nasljeđivanju kojim je imovina ostavitelja raspoređana njegovim nasljednicima, te u kojem rješenju o nasljeđivanju nema govora o tome da bi majka tužitelja 1969/70 kupila dio ovdje predmetne nekretnine, niti je u tom pogledu tužitelj pružio ikakav dokaz, pa se svakako takvi navodi moraju odbaciti kao nevjerodostojni. Isto tako tužitelj da ne pruža nikakav dokaz, niti detaljnije pojašnjenje, o načinu na koji bi on navodno stekao vlasništvo ovdje predmetne nekretnine, pri čemu se navodi tužitelja o nekakvom posjedu preko 50 godina putem svoje majke nalaze paušalnim i neutemeljenim. Ukazuje se pri tome i na posjedovni list broj 190 k. o. [katastarska općina] i tamo izvršene upise posjednika i vlasnika, a na koje upise ni tužitelj ni njegova majka nisu nikada imali nikakvih prigovora. U svakom slučaju tuženici ostaju kod navoda iz podnesenog odgovora na tužbu, osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlažu tužbu odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu.

3. Tuženice pod 8) i 9) po privremenoj zastupnici su podnijele odgovor na tužbu (l.s. 82) u kojem navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio je uvid i pročitao: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 3), prijepis posjedovnog lista te snimku (l.s. 4-7), skicu lica mjesta (l.s. 9), ovjereni prijevod rodnog i vjenčanog lista za tužitelja te rješenje o nasljeđivanju iza PB donesenog od Općinskog suda u Zadru 1978. (l.s. 10-20), preslike fotografija (l.s. 32-35), održao ročište na licu mjesta 17. svibnja 2023. uz sudjelovanje vještaka mjernika (l.s. 89-100), na ročištu održanom 10. listopada 2024. izveo dokaz saslušanjem svjedoka BB, SB i HB (l.s. 108-112), u dopunu skice lica mjesta sačinjene od vještaka mjernika Nevena Korljana u veljači 2025. (l.s. 116), na ročištu dana 14. ožujka 2025. izveo dokaz saslušanjem tuženika ŠL i KL kao stranaka.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik dijela čest. pobliže označenog u tužbenom zahtjevu, koji da je stekao nasljeđivanjem iza pok. majke, a ona pravnim poslom-kupoprodajom od svoga oca, otkada da se osobno i po svojoj prednici nalazi u posjedu navedene nekretnine.

6. Na temelju uvida u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 3), utvrđeno je da je kao vlasnik čest. 2030/1, površine 765 m2, upisan KB pok. K za cijelo, dok su kao posjednici iste nekretnine upisane stranke u ovoj pravnoj stvari, kako to slijedi iz sadržaja posjedovnog lista na l.s. 4-5 u koji su upisane i druge nekretnine u suposjedu stranaka.

7. Na temelju uvida u rješenje o nasljeđivanju iza smrti ŽL pok. R od 7. prosinca 1978., utvrđeno je da su njegovim sunasljednicima pripale nekretnine ostavitelja, označene kao njegova ostavinska imovina, na jednake suvlasničke udjele.

8. Tuženik ŠL dostavio je odgovor na tužbu u kojem navodi da su 1980. svi nasljednici sporazumno pristali da tužiteljeva majka u nastavku kuće izgradi prostor za svoj boravak kada dođe u Hrvatsku.

9. Saslušani svjedok BB potvrđuje navode tužitelja, da je njegova prednica, uz suglasnost sunasljednika, sagradila kuću, što da mu je osobno poznato te da su ti B, koji da uglavnom i nisu dolazili, uz suglasnost i uz pomoć RL i JB sagradili tu kuću. ZB da je ovom svjedoku pričao da o tome nisu sklapali ugovor te da je sve bilo usmeno. Svjedoku nije poznato da su se u obitelji dijelili.

10. Svjedok SB (l.s. 110) svoja saznanja o predmetu spora crpi iz razgovora s tuženicima ŠL i ĐL, navodeći da su na spornom dijelu nekretnine ZB i JB nadogradili kuću. Da su u posjedu nadograđene kuće bili "neki B", potvrđuje i svjedok VB, koji da nikada s tuženicima nije komentirao tko su ti ljudi ili čija je to kuća. Potvrđuje da su u gradnji kuće sudjelovali i JB i ZB.

11. Ovaj sud je na ročištu 14. ožujka 2025. izveo dokaz saslušanjem stranaka (l.s. 118-122). Tako je saslušan tuženik ŠL, koji navodi da se predmet spora odnosi na jednu nadogradnju uz njegovu kuću, koju nadogradnju da su sagradili i njegovi otac i stric za pok. tetu OL, tužiteljevu majku. Tužiteljeva majka, da kao i ostali sunasljednici ima pravo za 1/8 svega što su naslijedili te da između njih nije došlo do diobe. Kuća da nije građena za tetu OL, već da je građena da bi teta OL imala gdje doći po ljeti kada dođe iz Italije. Iako je u Italiji živjela i tuženikova teta BL, navodi da se za tetu BL nije gradila kuća kada dođe iz Italije, već samo za tetu OL. Pretpostavlja da je takav bio dogovor detalji kojega mu nisu poznati jer da je bio mali u to vrijeme te da je ono o čemu iskazuje čuo od svog oca i strica. Ovu nadograđenu kuću da su koristili svi, pa da je tako ključ te kuće kružio među rodbinom sve do 2016., dok tužitelj nije došao, otkada da samo tužitelj ima taj ključ. Unutra da su se nalazile stvari od tete OL, te da je tuženik i sam koristio tu kuću negdje 2000. kada je renovirao svoj stambeni prostor te da je za dozvolu pitao tetu BL preko telefona, kao i ostale svoje tete AL, VL i S, a da nije pitao tužitelja. Ovo stoga što s njim nije imao kontakt jer da je tužitelj posvađan sa cijelom obitelji. Navodi da mu nije poznato drugo o dogovorima između stranaka. U financiranju i izgradnji ove zgrade da su sudjelovali svi, a zgrada da je građena negdje 1979. ili 1980. Ovaj tuženik je rekao i da je ključ tužitelju 2016. predao rođak NB, sin od tete VL te da im tužitelj nakon toga nije vratio ključ te sam posjeduje ovu nekretninu. S tim u vezi da nisu poduzeli ništa, računaju da mu je to majčina kuća i neka je koristi. Pritom da ne misli na pravo vlasništva već na korištenje. Što se tiče zajedničkih dijelova, da ova sporna kuća i glavna stara kuća imaju zajedničku septičku jamu, a u ostalom dijelu, da se radio dvijema potpuno odvojenim građevinama.

12. Saslušana je i tuženica KL koja je potvrdila sve navode saslušanog tuženika ŠL. Navodi kako je kuća nadograđena uz postojeću staru kuću 80-tih godina prošlog stoljeća, a iz razloga što u staroj kući nije bilo mjesta te da je dogovor bio između PB i njegovih sinova RL i JL, da će nadozidati kuću kako bi je mogle koristiti i OL i BL kada dođu iz Italije. Tako da je i bilo, te da su kuću koristile obje i da je i teta BL svako ljeto dolazila u tu kuću, iako da je teta OL bila ta koja je inzistirala da se to i napravi. Iako je njezin djed KB umro 1977., da je gradnja ove kuće započeta nakon njegove smrti, a dogovor Mirovih nasljednika da je bio da će stara kuća pripasti Mirovim sinovima po pola. To da je bilo dogovoreno sa Mirovim kćerima usmeno i tada da je dogovoreno i to da će se u produžetku sagraditi ova sada sporna kuća tetama na korištenje. Ovoj tuženici nije poznat konkretan dogovor. Ostale tete, AL, VL i S da nisu dobile ništa, da je cijelo imanje ostalo nepodijeljeno i to vjerojatno zato što sestre nisu htjele prepustiti svoj dio na staroj kući svojo braći. Novac za izgradnju sporne kuće da je dala cijela obitelj, iako na izričit upit navodi da joj nije poznato jesu li novac dale teta S ili teta VL. Navodi da je financijski sudjelovala teta OL, a ne zna potvrditi je li njezin otac financijski sudjelovao u izgradnji ove kuće. Zapravo navodi da joj nije ništa poznato o financiranju izgradnje ove kuće. Što se tiče korištenja ove sporne kuće, potvrđuje navode saslušanog ŠL, da su je koristili svi, da je ključ od kuće kružio te da je nakon smrti tete OL tužitelj zatražio ključ koji da je do tada bio kod tete VL i otada da više nemaju ključ i ne ulaze u ovu kuću od 2014. ili 2015. godine. Navodi da nisu ništa poduzeli u odnosu na činjenicu da tužitelj već desetak godina sam koristi ovu kuću. Inzistira da imovina iza smrti njezinog djeda PB nije podijeljena.

13. Ovaj sud je utvrdio da je tužitelj tužbom obuhvatio sve nasljednika iza pok. PB, prednika stranaka, te da je u tom dijelu neosnovan prigovor tuženika da bi se radilo o krnjoj procesnoj legitimaciji.

14. Utvrđeno je i da je tužitelj u isključivom samostalnom posjedu sporne nekretnine označene na dopuni skice lica mjesta na l.s. 116 kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 78 m2, i to po navodima samih tuženika svakako zadnjih desetak godina, a po utvrđenjima ovoga suda i duže. Naime, sam tuženik ŠL u svom iskazu potvrđuje da su se u kući, još prije 25 godina nalazile stvari prednice tužitelja, njegove tete OL, iz čega ovaj sud zaključuje da je ovdje tužitelj osobno i po svojoj prednici u posjedu navedene nekretnine najmanje 25 godina (tuženik ŠL navodi da je u spornoj kući zadnji put bio 2000. ili 2001. godine). Također je ovaj sud na temelju iskaza saslušanih stranaka – tuženika utvrdio da su isti u suglasju sa, u spis dostavljenim odgovorom na tužbu od 16. rujna 2021. (l.s. 29), koji je sudu dostavio upravo tuženik ŠL, kako to slijedi iz priložene koverte, u kojem isti potvrđuje navode tužitelja da su tijekom 1980. godine svi nasljednici pok. PB sporazumno pristali da prednica ovdje tužitelja u nastavku kuće izgradi prostor za boravak kada dođe u [adresa], s obzirom na to da je živjela u [adresa]. U tom pisanom odgovoru tuženik ŠL navodi da nitko ne osporava vlasništvo na obiteljskoj kući izgrađenoj od strane pok. TB, kao i zajedničko korištenje prilaznog puta, ali ne i na svom ostalom terenu navedenom u rješenju o nasljeđivanju iz 1978. godine. Ove navode iz pisanog odgovora na tužbu ŠL, ovaj tuženik potvrđuje i u svom iskazu, pri čemu ne dovodi u pitanje tvrdnje tužitelja da se on nalazi u samostalnom posjedu ove nekretnine već dugi niz godina, odnosno od same izgradnje iste. Naime, navodi saslušanih tuženika, da su spornu kuću koristili svi, dok tužitelj od rođaka H nije zatražio ključ te da od tada isključivo on koristi ovu nekretninu, samo potvrđuju navode tužitelja da je on od vremena izgradnje kuće i u posjedu ove nekretnine, odnosno da ima faktičnu vlast na istoj kojoj se povinuju i ostali tuženici u ovoj pravnoj stvari.

15. Ovaj sud ne prihvaća istinitima navode tuženika ŠL i KL u dijelu u kojem isti navode da se kuća navodno gradila za njihove obje tete (Milku i Maricu) kada dođu iz Italije, već u tom dijelu prihvaća istinitima navode tužitelja

– da je došlo do sklapanja pravnog posla između prednika stranaka još za života pok. PB, djeda saslušanih tuženika. Tada je dogovoreno da će sinovima pripasti stara kuća po pola, kako to navodi i tuženik ŠL u svom iskazu, a tete tuženika, Mirove kćeri AL, VL i S, da nisu dobile ništa. Po mišljenju ovoga suda, a isti zaključak slijedi iz ocjene iskaza saslušanih tuženika ŠL i KL, ništa nisu dobile ni Mirove kćeri TB i BL, a kuća koja je sagrađena uz znanje i volju Mirovih nasljednika je isključivo Milkina, odnosno ovdje tužiteljeva.

16. Ovo sud zaključuje na temelju činjenice da su se u kući još 2000. godine (prije 25 godina), nalazile stvari tužiteljeve majke TB te na temelju činjenice koja slijedi iz iskaza saslušanih stranaka te svjedoka, da je ovdje tužitelj u isključivom posjedu ove nekretnine, na što da nitko od tuženika nema prigovora, unatoč tome što navode da je tužitelj posvađan sa svima. Tako tuženik ŠL upitan što je poduzeo u vezi s tim da je ključ od sporne kuće više od 10 godina u posjedu isključivo tužitelja, odgovara da nisu poduzeli ništa, računa da mu je to majčina kuća i neka je koristi. Dodatno pojašnjenje tuženika, nakon upita njegovog punomoćnika je li pri tom misli na vlasništvo ili korištenje, nije od značaja, prije svega iz razloga što u našem pravnom sustavu ne postoji pravo korištenja, te je jasno da je izraz korištenje upotrijebljen upravo u značenju korištenja nekretnine od strane nekoga tko na nju ima pravo. Isto potvrđuje i saslušana tuženica KL koja navodi da ne koriste kuću jer nemaju ključeve, da nju to ne zanima te da nisu ništa poduzeli s obzirom na činjenicu da tužitelj sam koristi ovu kuću. Ista tuženica u svom iskazu zapravo potvrđuje i navode tužitelja, da je kuću sagradila njegova majka TB svojim financijskim sredstvima jer ista navodi da je teta TB financijski sudjelovala u gradnji ove kuće, a za ostale "ne zna". Nedvojbeno je utvrđeno da su u izgradnji kuće sestri TB fizički, svojim radom pomagala njezina braća, ZB i JB jer isto slijedi iz iskaza saslušanih tuženika te svjedoka, a i logično je i životno da braća kojima je po pola pripala stara kuća, pomognu sestri koja uz njihovu kuću gradi i svoju kuću, što dodatno potvrđuje zaključak ovoga suda, da je tužiteljeva majka imala pravo sagraditi kuću uz staru kuću.

17. Ovaj sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je između prednika stranaka došlo do diobe samo u pogledu stare kuće koja je sinovima pok. PB pripala po pola, a u ostalom dijelu da se nekretnine PB nisu dijelile. Kćeri pok. PB nisu dobile ništa, a da je tužiteljeva majka TB, temeljem realiziranog pravnog posla, uz znanje i volju svog oca i braće koji su dobili staru kuću po pola, stekla ovaj dio na kojem je izgradila kuću, slijedi iz svih gore navedenih i provedenih dokaza.

18. Stoga je ovaj sud našao osnovanima navode tužitelja iz tužbe i tijekom postupka, da je nasljeđivanjem iza majke TB, kćeri pok. PB, stekao spornu nekretninu, kako je ista označena u dopuni skice lica mjesta i uređenom tužbenom zahtjevu jer je njegova majka sagradila tu kuću uz znanje i dozvolu svog prednika te prednika tuženika, pri čemu nije od značaja je li se radilo o kupoprodaji ili darovanju jer je svakako utvrđeno da se radilo o usmenom realiziranom pravnom poslu i to za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO; na snazi od 1. rujna 1980.) kada je takvo stjecanje bilo moguće. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ove presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 dalje: Tarifa) te je tuženici kod označene vrijednosti predmeta spora od 1.327,00 EUR, valjalo priznati zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 14. listopada 2021., 9. prosinca 2021., 10. listopada 2024. i 24. veljače 2025. po 75 bodova, za pristup ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanje 15. ožujka 2022., 19. listopada 2023. i 28. travnja 2022. po 18,75 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), te za pristup ročištima na kojima su se izvodili dokazi održanima na dane 3. ožujka 2023., 11. svibnja 2023., 10. listopada 2024. i 14. ožujka 2025. po 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 731,25 bodova, odnosno 1.462,50 eura, te kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25%, dođe se do ukupnog iznosa od 1.828,12 eura, koliko su tuženici dužni naknaditi tužitelju na ime parničnog troška nastalog za zastupanje po punomoćnika iz reda odvjetnika, dok se u ostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan, a to se odnosi na trošak obračunat suprotno tarifi te zatraženi trošak za dva ročišta na koja tužitelj nije pristupio.

U Zadru, 11. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženicima pod 1) – 7) i 10) – 11) po punomoćniku

3. Privremenoj zastupnici tuženica 8) i 9)

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar