REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2080/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Vlašiću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 36, protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Potočnjak & partneri d.o.o., Zagreb, Zadarska 77, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Igora Vlašića, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika KV, odvjetničkog vježbenika, dana 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Zagreb, (Grad Zagreb), Ulica Frana Folnegovića 1 platiti tužiteljici SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], bruto iznos 4.431,68 EUR (četritisućečetristotridesetjedan euro i šezdesetosam eurocenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 1. veljače 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Zagreb, (Grad Zagreb), Ulica Frana Folnegovića 1 naknaditi tužiteljici SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 8 (osam) dana.".

II/

Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 812,50 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 11. travnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je u razdoblju od 7. siječnja 1985. do 30. lipnja 2022. kao radnica bila u radnom odnosu s ovdje tuženikom kao poslodavcem. U tome razdoblju radni odnos tužiteljice i tuženika je bio uređivan s nekoliko ugovora o radu (odnosno dodataka ugovora o radu) s obzirom se tužiteljici za vrijeme radnog odnosa kod tuženika mijenjalo radno mjesto, iznos plaće, trajanje radnog vremena i drugo. Zadnji ugovor o radu je bio sklopljen 25. siječnja 2018. kada su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 6100-10/18 kojim je bio uređen radni odnos do njegovog prestanka 30. lipnja 2022.. Navodi da je tuženik Odlukom o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2022. otkazao radni odnos s tužiteljicom zbog poslovno uvjetovanih razloga. Dana 7. siječnja 2020. tužiteljica je napunila 35 godina neprekidnog radnog staža kod tuženika, te je navedeno i sam tuženik učinio nespornim svojom odlukom od 4. veljače 2020.. Također se navodi da je tužiteljica 7. siječnja 2020. ostvarila pravo na jubilarnu nagradu sukladno odredbama njezinog Ugovora o radu od 25. siječnja 2018. te kolektivnog ugovora koji se primjenjivao na tužiteljicu u tome trenutku. Međutim, iako je tuženik priznao tužiteljici pravo na jubilarnu nagradu za 35 godina staža, isti joj je Odlukom od 4. veljače 2020. priznao i isplatio samo djelomični iznos jubilarne nagrade u iznosu 4.000,00 kn, a koji iznos je tužiteljici isplaćen 12. veljače 2020.. Pri tome se tuženik pozvao na odredbe Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. koji je potpisan nakon što je tužiteljica ostvarila pravo na jubilarnu nagradu, iako je tuženik bio dužan tužiteljici platiti jubilarnu nagradu u iznosu 3,5 prosječne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Grada Zagreba u prethodna 3 mjeseca prema kolektivnom ugovoru koji je vrijedio kada je tužiteljica ostvarila pravo na jubilarnu nagradu.

2. Također se navodi da se, na dan 7. siječnja 2020. kada je tužiteljica ostvarila pravo na jubilarnu nagradu, na tužiteljicu primjenjivao Ugovor o radu od 25. siječnja 2018. kojim je bilo definirano između ostalog da se na prava tužiteljice koja nisu uređena ovim ugovorom o radu primjenjuju između ostalog i Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. s pripadajućim aneksima. Tako se navodi da su čl. 8. Ugovora o radu od 25. siječnja 2018. tužiteljica i tuženik ugovorili da se tuženik obvezuje isplatiti tužiteljici novčane i nenovčane primitke i ostale potpore sukladno, između ostalog, i Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. s pripadajućim aneksima. U vrijeme sklapanja navedenog ugovora o radu na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. koji je izmijenjen i dopunjen u nekoliko navrata. Naziv navedenog Temeljnog kolektivnog ugovora iz veljače 2002. je Dodatkom II. navedenom Temeljnog kolektivnog ugovora promijenjen u "Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o.". Odredbama čl. 96. Temeljnog kolektivnog ugovora iz veljače 2002., kako je isti izmijenjen i dopunjen Dodatkom V. od 30. srpnja 2013., određeno je kako se jubilarne nagrade za neprekidni rad isplaćuju za 35 godina radnog staža u iznosu 3,5 prosječne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Grada Zagreba u prethodna 3 mjeseca. Sukladno navedenom, navodi se da je tuženik bio dužan tužiteljici platiti jubilarnu nagradu u iznosu 3,5 prosječne mjesečne plaće isplaćene po radniku u gospodarstvu Grada Zagreba u prethodna 3 mjeseca, a što isti nije učinio.

3. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da pobija osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i sve činjenične navode tužbe koji su u suprotnosti s navodima tuženika, te da iz tužbe i predloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe i da tužiteljici ne pripada jubilarna nagrada u iznosu od 37.390,50 kn (utuženo 33.390,25 kn), kako se navodi u tužbi, već da joj pripada jubilarna nagrada u iznosu od 4.000,00 kn, a koja jubilarna nagrada joj je isplaćena. Tuženik također ističe da je ispravno i pravilno, u skladu s Kolektivnom ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od siječnja 2020., s primjenom od 1. siječnja 2020., donio Odluku od 4. veljače 2020. kojom tužiteljici određuje jubilarnu nagradu u iznosu od 4.000,00 kn. Navodi da tužiteljica pogrešno tvrdi kada navodi da ima pravo na jubilarnu nagradu temeljem Temeljenog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., s pripadajućim aneksima/dodatcima i Temeljenog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., s pripadajućim aneksima, iz razloga što se na tužiteljicu primjenjuje Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od siječnja 2020., koji se primjenjuje od 1. siječnja 2020.. Glavom XIX. Prijelazne i završne odredbe, čl. 160., propisano je da Kolektivni ugovor od 1. siječnja 2020. stupa na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2020., a čl. 76. da radnici s navršenih 25 godina radnog staža, imaju pravo na jubilarnu nagradu u iznosu od 4.000,00 kn.

5. Tuženik također ukazuje da su kolektivni ugovor potpisali poslodavac te reprezentativni Sindikati iz kojeg razloga se isti primjenjuje na sve radnike tuženika. U svezi s navedenim, ističe da je tužiteljica pravo na jubilarnu nagradu stekla 7. siječnja 2020., a Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od siječnja 2020., se primjenjuje od 1. siječnja 2020., dakle od ranijeg datuma nego što je tužiteljica stekla pravo na jubilarnu nagradu. Iz navedenog razloga i pravilnom primjenom novog Kolektivnog ugovora, navodi se da je tuženik donio Odluku od 4. veljače 2020. kojim je utvrdio da tužiteljica ima pravo na jubilarnu nagradu u iznosu od 4.000,00 kn. Stoga, tuženik navodi da tužiteljica pogrešno tvrdi da je pravo na jubilarnu nagradu stekla kada su na snazi bili Temeljeni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., s pripadajućim aneksima/dodatcima i Temeljeni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. s pripadajućim aneksima, iz kojeg razloga navodi da tužiteljica nema pravo na utuženi iznos, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

6. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Potvrdu HZMO-a od 18. kolovoza 2022. (str. 7-9 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. siječnja 2018. (str. 10-11 spisa), Odluku tuženika od 4. veljače 2020. (str. 12 spisa), Potvrdu Grada Zagreba od 24. ožujka 2021. (str. 13 spisa), Temeljni Kolektivni ugovor iz veljače 2002. (str. 14-57, 179-222 spisa), Dodatak II. Temeljnom Kolektivnom ugovoru (str. 58-64, 154-160 spisa), Dodatak V. Temeljnom Kolektivnom ugovoru (str. 65-72, 172-178 spisa), Kolektivni ugovor iz siječnja 2020. (str. 79-133 spisa), Zahtjev za pristup informacijama od 1. veljače 2024. (str. 148 spisa), e-mail sa odgovorom tuženika na zahtjev za pristup informacijama (str. 149 spisa), Dodatak III. Temeljnom Kolektivnom ugovoru (str. 150-153 spisa), Dodatak I. Temeljnom Kolektivnom ugovoru (str. 161-165 spisa), Dodatak IV. Temeljnom Kolektivnom ugovoru (str. 166-171 spisa) i tablicu sa podacima isplata jubilarnih nagrada (str. 230 spisa), kao što je također provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak - Vještak Tkalec d.o.o. (nalaz i mišljenje od 25. studenog 2024., str. 236- 238 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika zaključno sa 30. lipnjem 2022., s tim da je na dan 7. siječnja 2020. ostvarila pravo na jubilarnu nagradu, koju joj je tuženik i isplatio no u iznosu od 4.000,00 kn u smislu Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. iz siječnja 2020., dok tužiteljica smatra da joj pripada isplata temeljem Dodatka V. Temeljnom Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., što se i spominje u ugovoru o radu tužiteljice od 25. siječnja 2018., i to u čl. 8. istog.

9. Na taj način je tužiteljica u ovom postupku i potraživala iznos jubilarne nagrade od 4.431,68 eur, kako je to postavljeno u konačnom tužbenom zahtjevu od 10. svibnja 2024., a koji iznos je potvrdilo i provedeno vještačenje po vještaku financijske struke (nalaz i mišljenje na str. 236-238 spisa), koje izračune vještaka je u obračunskom dijelu valjalo prihvatiti kao logične i uvjerljive, te sukladne i priloženoj dokumentaciji, pri čemu niti tuženik nije prigovarao matematičkim izračunima vještaka.

10. Međutim, uvidom u priloženu dokumentaciju (pri zaključenju glavne rasprave stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza, već su predlagale donošenje odluke temeljem do tada utvrđenog činjeničnog stanja iz priložene dokumentacije, kao i provedenog vještačenja) proizlazilo bi da zahtjev tužiteljice nije osnovan. To iz razloga što je tužiteljica, a kako je vidljivo i iz naprijed citiranog ugovora o radu od 25. siječnja 2018., bila zaposlena kod ovdje tuženika tj. Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., s tim da je Kolektivni ugovor za radnike u tom trgovačkom društvu potpisan 29. siječnja 2020. no primjena istog je (u dijelu na koji se odnosi ovaj postupak) ugovorena od 1. siječnja 2020., kako je to navedeno u odredbi čl. 160. st. 1. tog Kolektivnog ugovora.

11. Na taj način je onda vezano za jubilarnu nagradu tužiteljici, a uvjeti za koju su ostvareni 7. siječnja 2020., istoj pripadala u smislu čl. 76. Kolektivnog ugovora iz siječnja 2020. i isplata u iznosu od 4.000,00 kn, koliko je nesporno dobila od strane poslodavca s tog osnova, i što je vidljivo iz Odluke od 4. veljače 2020..

12. Pritom se ne može prihvatiti stajalište tužiteljice da bi se radilo o nedopuštenoj retroaktivnosti, u smislu odredbe čl. 90. Ustava Republike Hrvatske (NN, 56/90 i dr.), budući da se u konkretnom slučaju ne radi o "zakonu i drugom propisu državnog tijela i tijela koja imaju javne ovlasti" već se radi o kolektivnom ugovoru, za koji izvor prava ne postoji ograničenje koje spominje tužiteljica. U tom smislu Kolektivni ugovor iz siječnja 2020. je valjalo i primijeniti u konkretnoj situaciji, neovisno od toga što je potpisan 29. siječnja 2020., budući da su same stranke (poslodavac te reprezentativni sindikati) izrazile volju tj. ugovorile da će se isti primjenjivati od 1. siječnja 2020., te je dakle takav povratni efekt tj. retroaktivnost u predmetnom slučaju dopušten.

13. Također se ukazuje da tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da bi u ovom ili nekom drugom postupku stavila van snage odnosno utvrdila kao nedopušten tj. ništetan dio predmetnog Kolektivnog ugovora koji propisuje retroaktivnu primjenu, tako da proizlazi da je Kolektivni ugovor iz siječnja 2020. u primjeni u cijelosti te da ni u kojem svojem dijelu na propisani način (sudskom odlukom i sl.) nije stavljen van snage.

14. Nije osnovano niti ukazivanje tužiteljice na odredbu čl. 8. Ugovora o radu od 25. siječnja 2018., kojom je bila propisana primjena TKU-a za radnike Zagrebačkog holdinga d.o.o. s pripadajućim aneksima, odnosno Pravilnika o radu tuženika s prilozima, budući da iz odredbe čl. 159. st. 2. Kolektivnog ugovora iz siječnja 2020. proizlazi da se na odredbe ugovora o radu koji su sklopljeni prije stupanja na snagu predmetnog Kolektivnog ugovora, neposredno primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora iz siječnja 2020., što onda uključuje vezano za jubilarnu nagradu i odredbu čl. 76. tog Kolektivnog ugovora, dok nije moguće primijeniti TKU s aneksima (temeljem kojeg bi tužiteljici pripadao viši iznos jubilarne nagrade) budući da citirana odredba čl. 159. st. 2. isključuje navedeno.

15. U tom smislu valjalo je onda odbiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje jubilarnu nagradu temeljem odredbi TKU-a, neovisno od toga što potraživani iznos od 4.431,68 eur nije sporan među strankama te proizlazi i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, sve iz razloga što za potraživanje tužiteljice nije utvrđeno da bi bilo osnovano.

16. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

18. Punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu od 100 bodova, kao i nagrada za sastav podneska od 27. lipnja 2024. od 25 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 22. svibnja 2024. i 28. veljače 2025., za svako ročište po 100 bodova, što je ukupno 325 bodova, odnosno 650,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (162,50 eur) iznos od 812,50 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, uključivo i iznos uplaćen za podmirenje troškova vještačenja, uzimajući u obzir da tužiteljica nije dokazala osnovanost svojeg potraživanja.

19. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 11. travnja 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika