Broj: Ppž-9311/2021

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika T. B., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika T. B., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 50. Pp-10040/2021 od 12. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika T. B. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik T. B. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura[1]) / 226,04 (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik T. B. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 4.200,00 kuna.

 

            2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

 

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi svotu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5. U žalbi okrivljenik navodi da je utvrđenje suda da bi izvršnost izrečene mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije tekla od 28. prosinca 2020. jer je sud izvršio uvid u obavezni prekršajni nalog i u povratnicu od 7. prosinca 2020. te da je u tom nalogu naznačeno da mjera počinje teći od izvršnosti/pravomoćnosti naloga, odnosno protekom roka od 8 dana od dana pravomoćnosti. Takvo utvrđenje suda da je pogrešno već činjenicom da obavezni prekršajni nalog nije mogao postati pravomoćan 16. prosinca 2020. obzirom da je isti postao pravomoćan kao i izvršan protekom roka za izjavljivanje prigovora, dakle, istekom osmog dana od dana uručenja obaveznog prekršajnog naloga. Sve kada bi i postao izvršan 8 dana od dana pravomoćnosti tada bi isti bio izvršan 23. prosinca 2020, a ne 28. prosinca 2020. koji datum je nemoguće povezati niti sa vremenom dostave niti sa protekom roka za izjavljivanje prigovora niti sa protekom roka od 8 dana od pravomoćnosti. Kako samim činjeničnim opisom navodi kako bi obavezni prekršajni nalog postao pravomoćan sa danom 16. prosinca 2020. to rok od 8 dana počinje teći od pravomoćnosti (od dana kada okrivljenik više ne može izjaviti prigovor), pa se niti na koji način ne može prihvatiti proizvoljno stajalište da prvi dan pravomoćnosti ne bi ulazio u rok od 8 dana, niti sud takvo stajalište bilo čime obrazlaže, a ukoliko je taj dan od kada je obavezni prekršajni nalog pravomoćan – 16. prosinca 2020. tada je izvršnost koja bi nastupila protekom 8 dana od pravomoćnosti nastupila 23. prosinca 2020., jer prvi dan pravomoćnosti nema početka odnosno prvi dan pravomoćnosti se računa u rok od 8 dana jer se ne radi o žalbenom roku u kojem se dan primitka ne računa u rok, već se radi o činjenici nastupa pravomoćnosti koja je nastupila u 00:00 sati 16. prosinca 2020. Stoga da je očito da je sud i sam pogrešno utvrdio početak i istek trajanja izrečene zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije te obrana koju je iznio da nije niti znao od kada bi tekla ta zabrana odnosno da nije zaprimio obavijest o danu početka trajanje zabrane opravdana. Navedene okolnosti da svakako predstavljaju opravdane okolnosti za izricanje blaže kazne od one koju je izrekao sud.

 

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              7. Žalba nije osnovana.

 

8.  Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              9. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno je da je okrivljenik znao za izrečenu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, a koja mu je izrečena obaveznim prekršajnim nalogom Policijske uprave zagrebačke, II Postaje prometne policije Zagreb, broj: 511-19-45/05-4-7907-1/2020 od 12. studenog 2020., kako je to utvrđeno u prvostupanjskom postupku, s time da je u obaveznom prekršajnom nalogu izričito navedeno da zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti, odnosno protekom roka za dragovoljno izvršenje, te je osnovano prvostupanjski sud zaključio da su se ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim.

 

              10. Naime, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 118/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., kojim je u članku 2. propisano da se u članku 58. stavak 2. mijenja i glasi:»(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka (zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom) počinje teći od izvršnosti presude, temeljem čega više ne postoji obveza slanja obavijesti vozačima o početku trajanja zaštitne mjere, zakonito proglasio okrivljenika krivim za predmetno djelo. Dakle, okolnost koju okrivljenik navodi da nije primio nikakvu obavijest o danu početka trajanja zaštitne mjere ne može ga ekskulpirati za počinjeni prekršaj iz razloga što nepoznavanje propisa ne ispričava, već se je s obzirom da mu je uredno uručena odluka kojom mu je izrečena zaštitna mjera, što je u postupku nesporno, trebao interesirati na internetskim stranicama MUP-a RH, od kada do kada mu navedena mjera traje, jer je jedino relevantno ono što je propisano Zakonom, a kojeg u konkretnom slučaju okrivljenik nije poštivao.

 

11. Što se tiče računanja roka pravilno je navedeno da je obavezni prekršajni nalog postao pravomoćan 16. prosinca 2020., s obzirom da je isti okrivljeniku uručen 7. prosinca 2020. što u postupku nije sporno te imajući u vidu protek roka od 8 dana za dragovoljno izvršenje u pravu je prvostupanjski sud kada je 24. siječnja 2021. naveo kao dan počinjenja prekršaja, pri čemu je potpuno neosnovan žalbeni navod okrivljenika da „prvi dan pravomoćnosti nema početka“.

 

12. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni valja navesti da je za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2.650,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22), ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, znatno ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te da nema osnove za daljnje ublažavanje kazne.

 

13. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec nije prestroga, a koja je odredbom članka 58. stavak 1. Prekršajnog zakona propisana u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.

 

14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 8. studenoga 2023.

 

 

       Zapisničarka:                                                                                                             Predsjednik vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                              Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.