- 1 -              III Kr 104/2023-3

Broj: III Kr 104/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. B. i drugih zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05 – ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97) i drugih, odlučujući o zahtjevu os. M. B. i os. N. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 27. travnja 2021. broj K-539/13. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 12. siječnja 2023. broj Kž-505/2022-4, u sjednici održanoj 8. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e :

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. B. i os. N. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Osijeku os. M. B. i os. N. H. proglašeni su krivima zbog počinjenja šest kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 pa su im na temelju tog propisa utvrđene kazne zatvora u trajanju od po osam mjeseci za svako od njih, dva kaznena djela iz čl. 224. st. 4. u vezi čl. 61. KZ/97 za koja su im na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedanaest mjeseci za svako od njih i jednog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - dalje: KZ/11) za koje su im na temelju tog propisa utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, te su osuđenici, uz primjenu čl. 51. KZ/11, osuđeni na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po četiri godine i šest mjeseci.

2. Protiv te pravomoćne presude oba su osuđenika putem branitelja S. G., odvjetnika iz S., podnijeli zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na temelju čl. 517. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom: „[p]redlaže se Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti, odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.“

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da ga smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđenicima i branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Iako osuđenici uvodno u zahtjevu na paušalan način citiraju odredbu čl. 517. st. 1. ZKP/08, ne precizirajući iz koje zakonske osnove propisane točkama 1.-3. citirane odredbe pobijaju pravomoćnu presudu, iz obrazloženja proizlazi da oni u zahtjevu u biti ponavljaju prigovor zastare kaznenog progona kojega su isticali u žalbi pa se radi o prigovoru povrede kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 3. ZKP/08. Osim toga, kroz ovaj prigovor zastare osuđenici u obrazloženju zahtjeva tvrde i da je pravomoćnom presudom došlo do povrede načela primjene blažeg zakona (str. 2., 7. i 8. odlomak) jer da je u vezi pitanja zastare primijenjen stroži zakon, što bi ukazivalo, iako se to izrijekom u zahtjevu ne navodi, da se radi i o prigovoru povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08.

7. Ocjenjujući neosnovanim žalbeni prigovor osuđenika, da je u odnosu na sva predmetna kaznena djela, osim ono označeno pod toč. 7. izreke prvostupanjske presude, prije presuđenja (27. travnja 2021.) nastupila zastara kaznenog progona, drugostupanjski je sud ispravno (toč. 7. obrazloženja drugostupanjske presude) naveo da apsolutna zastara niti za jedno od predmetnih kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97 (počinjena u periodu od 2009. do sredine 2012.), za koja je bila propisana kazna zatvora u trajanju šest mjeseci do pet godina, nije nastupila prije 1. siječnja 2013. kada je stupio na snagu novi KZ/11, a prema kojem su za navedena kaznena djela na temelju čl. 81. st. 1. al. 4. KZ/11 produljeni rokovi zastare na petnaest godina (umjesto deset godina koliki je iznosio rok zastare iz 20. st. 6. u vezi čl. 19. st. 1. al. 4. KZ/97). Ovakav stav suda drugog stupnja je pravilan i temelji se, iako se u obrazloženju presude Kž-505/2022-4 ne citira, na izričitoj zakonskoj odredbi čl. 86. KZ/11 koja propisuje da će se u predmetnima u kojima se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare primijeniti zastarni rokovi novog zakona.

7.1. Iz ove odredbe jasno proizlazi da se pitanje primjene blažeg zakona iz čl. 3. st. 2. KZ/11 u pogledu zastare ne postavlja. Dugogodišnja sudska praksa ovoga suda je u pogledu retroaktivne primjene novih zastarnih rokova kojima se zastara, a imajući u vidu i procesnu prirodu tog instituta, produljuje, neovisno o pitanju blažeg zakona, dosljedna je (npr. I Kž-Us-138/13, III Kr-95/15, Kž-Us-62/15, Kzz-49/16), jednako kao i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-54080/2009,), a iste su pravne stavove zastupali autori iz redova pravne znanosti (Novoselec/Martinović, Komentar kaznenog zakona, I. knjiga: Opći dio, Zagreb, svibanj 2019., Mrčela/Vuletić, Komentar kaznenog zakona, Opći dio, Rijeka 2021.).

7.2. Osim toga, u navedenim komentarima autori citiraju i praksu Europskog suda za ljudska prava (Coeme protiv Belgije, Previtia protiv Italije) i Suda Europske unije (C-105/14, Toricco od 8. rujna 2015.) iz koje proizlazi da produljenje rokova zastare za kaznena djela koja nisu do tada zastarjela ne ugrožava prava iz čl. 7. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17). Stoga se osuđenici u zahtjevu neosnovano pozivaju na pojedine odluke domaćih sudova koje u kontekstu svega naprijed navedenog nisu primjenjive u konkretnom slučaju.

8. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. studenog 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Dražen Tripalo, v.r.