- 1 -              III Kr 77/2023-5

Broj: III Kr 77/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. I. Š. zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 5. rujna 2022. broj Kzd-40/2021-22 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2023. broj Kžzd-2/2023-4, u sjednici održanoj 8. studenog 2023.

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude Općinskog suda u Koprivnici i Županijskog suda u Zagrebu os. I. Š. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 za koja su mu na temelju tog propisa utvrđene kazne zatvora od po jedne godine i zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 za koja su mu na temelju tog propisa utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, te mu je na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvana uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom tog suda od 16. rujna 2020., broj Kzd-27/2020., kojom je os. I. Š. bio osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine čije je izvršenje izricanjem uvjetne osude odgođeno kroz period provjeravanja od tri godine i ta mu je kazna uzeta utvrđenom, pa je os. I. Š. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, s tim da mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je odlučeno da se od izrečene kazne ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako osuđenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

2. Protiv citirane pravomoćne presude osuđenik je putem branitelja R. R., odvjetnika iz K., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne navodeći iz koje zakonske osnove iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) podnosi ovaj izvanredni pravni lijek, s prijedlogom da ovaj sud preinači obje citirane presude „… na način da okrivljenika proglasi krivim za jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 177 st. 2 KZ-a te mu primjenom odredbi o stjecaju smanji utvrđene kazne zatvora i osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a primjenom čl. 56 st. 1 i 2 KZ-a izrekne uvjetnu osudu.“

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da ga smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Iz obrazloženja zahtjeva osuđenika proizlazi da se radi o prigovoru povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 te se radi o osnovi iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08 temeljem koje se podnosi ovaj izvanredni pravni lijek.

6.1. Naime, osuđenik u zahtjevu ponavlja navode koje je iznosio u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude vezano za kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjena na štetu njegove djece ošt. L. K., ošt. S. i ošt. L. u periodu od 2010. do 2021. Tvrdi da se ne radi o tri kaznena djela počinjena u stjecaju, već o jednom produljenom kaznenom djelu. Ističe da, bez obzira na to što se radi o tri različite oštećenice, imajući u vidu prostornu i vremensku povezanost te činjenicu da je sva ta djela činio u alkoholiziranim stanjima, je u pitanju jedno, a ne tri kaznena djela. Tvrdi da ne dolazi u obzir primjena čl. 52. st. 2. KZ/11 jer kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 ne predstavlja napada na život, tijelo, spolne i druge slobode. Osim toga, smatra da nije osnovano obrazloženje drugostupanjskog suda vezano za tumačenje čl. 52. st. 2. KZ/11 u kojem se navodi da osuđenikovo protupravno postupanje opisano u činjeničnom opisu „… predstavlja napad na život, odnosno na druge slobode osobe, što je svakako prijetnja - napad na osobnu slobodu , te povrede djetetovih prava…“. Ustrajava u tvrdnji da se kaznenim djelom povrede djetetovih prava ne napada na život, tijelo ili osobne slobode, već je u pitanju kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, pa se ono može počiniti i kao produljeno kazneno djelo.

7. Ovakvo tumačenje produljenog kaznenog djela u kontekstu kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 nije osnovano. Naime, iz činjeničnog opisa prvostupanjske presude nedvojbeno proizlazi da su osuđenikove radnje počinjenja bile usmjerene prema njegove tri njegove maloljetne kćeri koje je, dok se nalazio u alkoholiziranim stanjima, vrijeđao na izrazito vulgaran način navodeći da su govno, izmet (S.), da su kurve, da se jebu okolo (S. i L. K.), da će joj kupiti pimpeka (L.), te je bacanjem patike prema L. K. pogodio S. i ozlijedio joj prst, te je u nazočnosti djelce vrijeđao njihovu majku M. Š. uvredama sa seksualnom konotacijama i razbijao stvari po kući na koji je način kod djece izazvao osjećaje tuge i žalosti zbog čega su djeca često odlazila kod bake i djeda. Te se radnje počinjenja osuđenika bile usmjerene prema tri različite osobe kojima on grubo vrijeđa prava svakoj od njih kao zasebnih osoba. Stoga se predmetne inkriminacije ne mogu niti u logičnom niti u životnom smislu smatrati kao jedna cjelina, tj. da je u pitanju jedno produljeno kazneno djelo. Pri tome je pogrešno tumačenje osuđenika koji smatra da je moguća primjena odredbe o produljenom kaznenom djelu jer se ne radi o napadu na život, tijelo ili osobne slobode oštećenika, već da je u pitanju kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece. Zaštitni objekt kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 su djeca koja se u odnosu na sve počinitelje (delicta communia) štite od zlostavljanja, prisilnog rada, ili rada koji ne odgovara njihovoj životnoj dobi, od prisile na prosjačenja ili navođenja na ponašanje koje je štetno za njihov razvoj ili od drugog načina povrede njihovih prava. Dakle, primarno se radi o zaštiti prava djece kao osoba i nije u pitanju nekakva apstraktna zaštita braka, obitelji i djece, iako se kroz zaštitu djece, kada su kao počinitelji ovog kaznenog roditelji, u širem smislu kroz ovo kazneno djelo štiti i obitelj.

7.1. Prema tome, neovisno što se osuđeniku pogodovalo kroz činjenicu da mu je u odnosu na svaku od oštećenica optužbom stavljeno na teret počinjenje po jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11, iako je izvjesno da je on u inkriminiranom periodu od 11 godina kaznena djela prema svakom od djece činio u stjecaju, primjena produljenog kaznenog djela i u odnosu na sve tri oštećenice, kako to tumači osuđenik, iz navedenih razloga nije moguća.

8. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. studenog 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Dražen Tripalo, v.r.