Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2
P-579/2020- 42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Jadranku Kozariću, odvjetniku iz [adresa], protiv tužene HV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Jadranka Kozarića, odvjetnika, punomoćnika tužene IV, odvjetnika i tuženice osobno, dana 27. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za 1/3 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste zatražiti i ishoditi upis prava suvlasništva na toj nekretnini na svoje ime, za 1/3 dijela, uz istodobno brisanje prava vlasništva u tome dijelu sa imena tuženika. „
II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.781,25 eura, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužiteljica ĆV je po svom pravnom predniku BV podnijela tužbu protiv tuženice HV, radi utvrđenja, dana 24. ožujka 2025. godine u kojoj navodi da je tužena danas u zemljišnim knjigama upisana kao isključiva vlasnica na nekretnini označenoj kao čest. zgr [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navodi da unatoč takvom zemljišno knjižnom stanju da je tužitelj izvanknjižni vlasnik i faktični posjednik 1/3 dijela predmetne nekretnine. Ističe da je predmetna nekretnina-obiteljska stambena zgrada bila bračna stečevina tužitelja i njegove bivše supruge ĐV jer da su istu stekli za vrijeme braka, odnosno da su je izgradili 1979 godine, a njihov brak da je razveden presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-428/90 od 05. rujna 1990. godine. Navodi da je nakon razvoda njihovog braka Općinski sud u Pločama dana 01. veljače 1991. godine donio presudu poslovni broj P-535/90 kojom je utvrdio da je zajednička imovina tužitelja JV iz [adresa] i ĐV (tada KV) između ostalog i „porodična stambena zgrada u [adresa] koja se sastoji od prizemlja, sprata i potkrovlja“. Navedena presuda iz formalnih razloga, jer u navedenoj presudi nije bila navedena katastarska čestica te „porodične stambene zgrade“, nije nikada provedena u zemljišnim knjigama, tako da je i nakon te pravomoćne presude kao isključiva vlasnica ostala upisana supruga tužitelja ĐV (prije udata SV) za cijelo 1/1. Nadalje, ističe da je ĐV sa tuženom kao svojom nećakinjom dana 16. srpnja 2015. godine sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren kod javnog bilježnika Vedrana Plećaša pod OU-87/15 kojim ugovorom je ista kao pravu neuka osoba smatrala da prodaje samo svoj suvlasnički dio na toj porodičnoj stambenoj zgradi, jer da ona tada nije imala saznanja da u zemljišnim knjigama nikada nije provedena pravomoćna presuda Općinskog suda u Pločama P-535/90. Temeljim tog ugovora o kupoprodaji nekretnine broj OU-87/15 od 16. srpnja 2015. godine da je tužena ishodila uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama ovog suda i Uredu za katastar za cijelo 1/1 na cijeloj zgradi. Navodi da je BV cijelo vrijeme od izgradnje obiteljske stambene zgrade 1979. godine stanovao u predmetnoj nekretnini što da je tuženoj cijelo vrijeme bilo poznato jer je tužena kćer od pok. brata ĐVbivše supruge tužitelja. Navodi da je tužena cijelo to vrijeme i nakon razvoda braka tužitelja i ĐV dolazila u predmetnu kuću, te da je njoj bilo poznato da je prednik tužitelja stanovao u njoj i da taj njegov dio kuće u kojem stanuje predstavlja njegovo vlasništvo. Nadalje, ističe da se njegova bivša supruga ĐV bila iselila iz predmetne kuće prije 14 godina, ali je nastavila svako ljeto dolaziti u [adresa] u svoj dio kuće, te isti iznajmljivati turistima, a tom prilikom da bi i tužena kao njena nećakinja dolazila u predmetnu kuću, pa da joj je situacija oko njihove bračne stečevine bila itekako poznata.
U odgovoru na tužbu tuženica navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te navodi da je s ĐV sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljenim u formi javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom Vedranom Plećašem. Temeljem navedenog ugovora tužena da je upisana kao isključivi i jedini zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovog suda označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi zgrada, površine 260 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je ujedno upisana kao isključivi i jedini posjednik predmetne nekretnine u katastarskoj evidenciji a kao prethodni posjednik je bila upisana ĐV. Navodi da je čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama utvrđeno načelo istinitosti i povjerenja u zemljišne knjige te pravo zaštite poštenih stjecatelja koji su nekretnine stekli postupajući u dobroj vjeri, dok je čl. 8. st. 3. istog zakona propisano da se nikome ne može predbacit neprovjeravanje izvanknjižnog stanja. Nadalje, ističe da je ugovor temeljem kojeg je izvršen upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama naslovnog suda u korist tuženice sklopljen u formi javnobilježničkog akta. Navodi da je javni bilježnik prilikom sklapanja tog ugovora objasnio ĐV smisao pravnog posla, njegove pravne učinke i posljedice, pa da su u tom smislu neosnovane izjave tužitelja kojima navodi da bi ĐV zbog svoje pravne neukosti pogrešno smatrala kako zapravo prodaje svoj suvlasnički dio nekretnine. Tužena navodi da je pouzdajući se u istinitost stanja u zemljišnim knjigama i utvrđenja javnog bilježnika u dobroj vjeri valjano stekla vlasništvo predmetne nekretnine od zemljišnoknjižne prednice i vlasnice ĐV temeljem navedenog ugovora. Nadalje, ističe da osporava navode tužitelja kojim kako bi tuženici bilo poznato stvarno stanje vlasništva nad predmetnom nekretninom te kako bi ona imala saznanja o načinu kako je riješeno pitanje bračne stečevine poslije razvoda braka UV i ĐV. Navodi da nije, niti je na bilo koji način mogla biti upoznata postupkom razvoda braka tužitelja, te s eventualnim pravnim posljedicama istog u pogledu imovine ranijih bračnih drugova jer tužena nije mogla sudjelovati u postupku razvoda braka niti je bila obaviještena o istom. Ističe da je razvod braka prema tvrdnjama tužitelja nastupio dugi niz godina prije sklapanja navedenog ugovora, te da je tužitelj imao dovoljno vremena za poduzeti pravne radnje protiv ĐV radi zaštite svojih pravnih interesa.
Raniji tužitelj, odnosno prednik sadašnje tužiteljice, sada pok. BV je preminuo tijekom postupka uslijed čega je prekinut postupak, te je rješenjem ovog suda od 02. srpnja 2020. godine pozvana njegova nasljednica ĆV na preuzimanje postupka.
U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4), presudu Općinskog suda u Metkoviću broj P-428/90 (list 5), presudu Općinskog suda u Pločama broj P-535/90 (list 6), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. 07. 2015. godine (list 7-9), izvadak iz zemljišne knjige 8list 10), presliku osobne iskaznice tužene (list 12), rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina, Ispostava za katastar nekretnina Makarska klasa UP/I-932- 07/15-03/240, ur. br. 541-26-02-04/0-15-2 (list 14-15), računi Izvora Ploče, javne ustanove za komunalne djelatnosti (list 16-20), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj broj O-1635/19 (list 43-44), rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj Z-2273/15 (list 81), izveo dokaz saslušanjem svjedoka RV, AV i ČV (list 125-130), dokaz saslušanjem svjedoka OV, GV, CV i MV (list 141-146), dokaz saslušanjem tuženice u svojstvu parnične stranke (list 144-154), te izvršio uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak (list 158-161).
Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
Iz iskaza svjedoka RV utvrđeno je da je svjedoku poznato gdje se nalazi predmetna kuća jer on također živi u [adresa], te mu je kuća udaljena od predmetne 700-800 metara. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok poznavao sada pok. BV i to još od prije Domovinskog rata, te da su bili u prijateljskim odnosima, da su se znali družiti, ali ne baš često jer je pok. UV bio povučen čovjek. Utvrđeno je da je svjedok poznavao njegovu suprugu ŽV, ali da je nju rjeđe viđao. Ljeti da ju je znao viđati da dolazi u tu kuću dok je u zimskom periodu nije viđao, a od kada svjedok poznaje BV da je njih dvoje viđao na prethodno opisani način. Utvrđeno je da predmetna kuća ima prizemlje i kat, da su oni tu kuću iznajmljivali odnosno njih dvoje UV i ĐV. Iz iskaza je utvrđeno da mu je poznato da su njihovi odnosi u braku bili loši, te da je to sve što zna o njihovom braku. Sada pok. BV da je živio u prizemlju te kuće do kraja svog života. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok pretpostavlja da je ta kuća bila zajednička jer su je zajedno gradili, te jer je UV cijelo vrijeme stanovao u prizemlju. Utvrđeno je da je sada pok. UV bio vrlo bolestan zbog čega je završio u bolnici i tamo umro. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok ne poznaje tuženicu, ali da ju je vidio u [adresa] u ljetnom periodu s ĐV, a u to vrijeme da je bio još živ sada pok. BV. Iz iskaza svjedokinje AV utvrđeno je da tuženu poznaje duže vrijeme i to nekih 20-ak godina, da su se upoznale radeći u dolini Neretve, da su s vremenom postale prijateljice, a poslije da su se i njihove obitelji upoznale. Utvrđeno je da obje žive u [adresa], te da je svjedokinji poznato gdje se nalazi predmetna kuća jer je znala u par navrata s tuženicom dolaziti u tu kuću u [adresa] u ljetnim mjesecima na kupanje. Iz iskaza je utvrđeno da je tuženica tu kuću kupila od svoje tete pok. ĐV prije nekih 10-ak godina, da za tu kupnju da zna prvenstveno iz razloga jer je u toj godini umro otac tuženice, da ju je tuženica tražila da joj posudi određeni novčani iznos kako bi realizirala tu kupoprodaju, te da joj je svjedokinja posudila 30.000 eura. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja sada pok. ĐV upoznala prilikom tih njihovih dolazaka u [adresa]. Svjedokinja da se sjeća da ju je sada pok. ĐV prilikom jednog od tih dolazaka u [adresa] upoznala sa svojim bivšim suprugom BV. Spomenuti BV je stanovao u toj kući, a i nakon te kupnje da je nastavio tu stanovati. Iz iskaza je utvrđeno da je sada pok. ĐV nakon prodaje te kuće otišla živjeti u [adresa]. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinji sada pok. ĐV ostala u sjećanju kao jedna dojmljiva osoba, žestoke naravi, te da je prilikom tih dolazaka svjedokinje u tu kuću u [adresa] zajedno s tuženom, znala naglašavati da je ta kuća isključivo njena te da je to voljela isticati. Iz iskaza je utvrđeno da se ta kuća sastoji od suterena, prizemlja i potkrovlja. Iz iskaza je utvrđeno da svjedokinji nije poznato po kojoj osnovi je sada pok. UV boravio u toj kući, ali da se sjeća da je jedanput ĐV u njegovoj prisutnosti rekla da je kuća isključivo njena, a on da joj se uopće nije usprotivio niti na koji način već da je izgledalo kao da to nije ni čuo. Iz iskaza je utvrđeno da je sada pok. ĐV bila jako otvorena žena, te da je izgleda htjela da se zna da je ta kuća njena i da je ona gazdarica. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena svjedokinji vratila uredno posuđeni novac, da joj je svjedokinja taj novac pozajmila jer je imala povjerenja u nju, te da joj je tužena taj novac vratila u dva navrata. Iz iskaza je utvrđeno da joj je tužena rekla da će svjedokinji vratiti novac kada proda očevu kuću u [adresa]. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena za kupnju te kuće osim od tužene pozajmila jedan iznos od osobe po imenu CV, da je ujedno podigla jedan manji iznos kredita, dok je i njen suprug naknadu koju je dobio zbog azbestoze i koju je dobio od svoje tvrtke uložio za kupnju te kuće. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinji tužena rekla da tu kuću kupuje od svoje tete ĐV. Utvrđeno je da je taj novac od prodaje ĐV uložila za uređenje kuće u [adresa] u kojoj je boravila te je od tog novca otkupila dijelove kuća od susjeda na susjednim parcelama te je sve to objedinila u jednu kuću. Utvrđeno je da je svjedokinja kada je upoznala BV saznala da ima velikih problema s alkoholom, ali da joj nije poznato je li bolovao od neke bolesti. Utvrđeno je da je nakon te kupoprodaje BV ostao živjeti u toj kući, te da je vidjela da su odnosi između njega i tužene korektni i nije bilo konflikata, a on da je bio sretan kada bi ona došla. Svjedokinja naglašava da je on znao za tu kupoprodaju, te da se stoga jako iznenadila kada je čula da je [adresa] tužio ovdašnju tuženicu. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena dopustila da UV boravi u toj kući i nakon prodaje jer je rekla da joj ne smeta te da on ustvari nema kamo otići.
Iz iskaza svjedoka ČV utvrđeno je da je istome poznato gdje se nalazi predmetna kuća jer on tu dolazio dok se družio sa sada pok. BV. Utvrđeno je da se kuća nalazi u [adresa] u [adresa] gdje se svjedok doselio 1996 godine i od tada da poznaje pok. UV. Iz iskaza je utvrđeno da su se njih dvojica češće družili kada je on obolio a prije toga da su se uglavnom viđali ispred jedne trgovine u [adresa]. Svjedok da je poznavao i suprugu BV koju da su u mjestu zvali Ć. Ona da je ovu spornu kuću iznajmljivača i to etaže iznad prizemlja u kojem je stanovao sada pok. BV. Njegova supruga da se isključivo bavila iznajmljivanjem dok se on time nije bavio, da se sjeća da je na višim etažama curila voda te je trebalo izvršiti renoviranje, ali kada je čula za cijenu da je odustala od toga. Svjedoku da je poznato da je ona kupila i dva stana u [adresa] i polovicu kuće u [adresa], a sve to da mu je ona osobno pričala. Svjedok da se sjeća da mu je ona u vrijeme kada je sada pok. H obolio govorila da je on tražio da ova sporna kuća ide popola njoj i njemu, ali da je ona rekla da je samo prizemlje njegovo jer je neredan, a da svjedok ne zna što znači izraz neredan. Svjedoku da nije poznato tko je ustvari radio tu kuću, a ta kuća u vrijeme kada je on došao živjeti u [adresa] godine da je već bila izgrađena. Iz priče mještana da je saznao da su se sada pok. UV i njegova supruga razveli, te da se sjeća da su mještani pričali da UV nema niti dana radnog staža, ali da mu je on naknadno pokazao da je dobio mirovinu, Utvrđeno je da je sada pok. BV u spornoj kući stanovao dok mu se nije pogoršalo zdravstveno stanje i tada da je otišao u starački dom u Šipovaču gdje da ga je i svjedok posjetio, a sada pok. UV da je u tom domu i umro. Iz iskaza je utvrđeno da u vrijeme dok je sada pok. UV stanovao u spornoj kući i to u vrijeme kada je bio bolestan da mu je svjedok na njegovu zamolbu donosio hranu, te gajbu piva jer je volio popiti. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok ne poznaje tuženicu. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedoku poznato da su sada pok. BV i Ć bili zajedno u Njemačkoj, te da mu je poznato da je Ć imala veći mirovinu. Iz iskaza svjedokinje ZV utvrđeno je da se sporna kuća nalazi u [adresa], a to joj jr poznato jer je još kao dijete s majkom odnosno tuženicom odlazila kod sada pok. ĐV i BV, a spomenuta ĐV je teta njene majke. Njih dvije da nisu imale uobičajen odnos kao tetka i nećakinja već su imale poslovan odnos, a tuženica da je često radila kod nje. Kada bi tuženica dolazila u [adresa] raditi za sada pok. ĐV da je vodila svjedokinju i njene dvije sestre sa sobom na kupanje, dok bi majka radila. U vrijeme dok je bila dijete kada je dolazila u [adresa] da je sada pok. UV boravio u prizemlju, da je ĐV koristila kat, ali da se ona ponašala kao vlasnica svih etaža. Ta kuća da se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja. U vrijeme kada je svjedokinja bila dijete da se sjeća da je sada pok. ĐV naglašavala da je ta kuća njena , da ju je ona gradila, a ona da je imala potrebu da to naglasi da svi vide da je ona šef. BV da se na te njene izjave nije nikada bunio, da je bio osoba dobrog srca, ali sklon alkoholu. Svjedokinja da je tek neke 2-3 godine prije smrti ĐV istu pitala kako je upoznala UV. Tada da joj je ona ispričala da ga je upoznala u Njemačkoj , da su njih dvoje bili potpuno različitih karaktera na način da je ona voljela stjecati, a on je bio suprotan tip. Svjedokinja da je sa svojom majkom HV dolazila u [adresa] i kasnije kao djevojka, te da su dolazile kako u ljetnom tako i u zimskom periodu jer je njena majka tu radila. Cijelo vrijeme da je BV boravio u toj kući u prizemlju dok ĐV nije stalno boravila u toj kući već bi znala neko vrijeme boraviti u [adresa] i [adresa]. Svjedokinja da se sjeća da su jedne prilike morali zvati službu za deratizaciju zbog nehigijenskog stanja u prizemlju gdje je boravio [adresa]. Svjedokinja da se sjeća da je tada sada pok. ĐV vikala na UV i rekla da će ga izbaciti, da prestane piti te da počne voditi normalan život. Svjedokinja da je tada imala nekih 14-15 godina. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinji majka znala govoriti da bi voljela imati nešto svoje i jer je u to vrijeme znala raditi više poslova, a to se odnosilo na čišćenje apartmana po cijeloj Makarskoj rivijeri. Sada pok. ĐV da je prvo ponudila njenoj majci tu kuću na prodaju, te da se radilo o derutnoj kući u koju je trebalo puno uložiti, da je ta kupoprodaja na kraju realizirana, a da je BV znao za to jer mu je ĐV rekla. Ujedno da je bio dogovor da on i nakon te kupoprodaje nastavi živjeti u toj kući posebno iz razloga jer je sama ĐV govorila da on nema gdje živjeti, a njena majka (tužena) da je i njega voljela. Kako majka svjedokinje nakon te kupoprodaje nije imala novaca za renoviranje te kuće ona je to činila postupno i to doslovno sobu po sobu tako da je [adresa] nastavio boraviti u dijelu kuće u kojem je i do tada boravio. Iz iskaza je utvrđeno da je BV preminuo 2016. godine, a sada pok. ĐV se brinula za njegovo uzdržavanje da se sjeća da je jednom zgodom i to kada se udavala sestra svjedokinja udavala sada pk. ĐV pitala tuženu može li uzeti nešto kolača, torte , sira , hrane da bi to odnijela UV. Utvrđeno je da je sada pok. ĐV uvijek naglašavala da je ona tu kuću stekla teškom mukom i potpuno sama pa i ovaj dio gdje je boravio [adresa], a ona da je u taj dio kuće ulazila bez pitanja i ponašala se kao vlasnica svega toga, a on se nije bunio. Svjedokinja da je čak znala prespavati u tom prizemlju kada bi ih ĐV pozvala da prenoće. Iz iskaza je utvrđeno da je HV kupoprodajnu cijenu ostvarila dijelom od štednje obzirom je marljivo radila, jedan dio da je pozajmila od muža svjedokinje CV, osim toga je prodala i djedovu kuću. Također da je otac svjedokinje dobio neku odštetu na poslu tako da je i taj iznos iskorišten za kupnju te kuće. Kuća djeda svjedokinje da se nalazila u [adresa] u [adresa] i to odmah pored kuće ĐV. Tada da je ĐV predložila da umjesto isplate dijela kupoprodajne cijene ona uzme tu djedovu kuću, ali obzirom je u nju trebalo dosta ulagati da se od te ideje odustalo tako da je sve isplaćeno u novcu.
Iz iskaza svjedokinje GV utvrđeno je da se sporna kuća nalazi u [adresa], a tu kuću da je kupila njena majka od tetke ĐV. Svjedokinja da je u tu kuću dolazila kao dijete te kasnije kao djevojka s time da je tu zajedno sa svojim sestrama se išla kupati u [adresa] dok bi njena majka odnosno tužena HV čistila, te se uglavnom radilo o poslovima čišćenja apartmana, i to poslovima za koje je njenu majku angažirala sada pok. ĐV. Ta kuća u [adresa] da nije baš u dobrom stanju iako se u njoj može živjeti, a u trošnom stanju da je bila i u vrijeme kada je kupljena dok je njena majka sada nešto uložila pa je nešto i renovirano. Ta kuća da ima prizemlje i kat . U toj kući da je povremeno znala boraviti sada pok. ĐV, a u prizemlju da je znao boraviti VV. Svjedokinji nije poznato je li on tu stalno boravio ali svaki put kada je ona tu dolazila kao dijete a i kasnije kao djevojka da ga je tu zatekla, a da su ga zvali tetak VV iz poštovanja, Svi oni da su znali da je ta kuća u [adresa], a ona da je bila proračunata i poslovna te je stalno naglašavala da je on gazda i da je cijela kuća njena, a tako je govorila kako ispred njih tako i ispred VV. On na te njene izjave da nije nikada reagirao već ju je slušao. Kada je sada pok. ĐV odlučila prodati tu kuću da se prije svih obratila majici svjedokinje i rekla je joj za namjeru. Nakon toga da se HV obratila njima djeci te rekla da ima namjeru kupiti kuću i da ih je pitala za mišljenje. Iz iskaza svjedokinje je utvrđeno da je njena majka pametna žena i da se ne bi upustila u kupnju te kuće da nije znala da je ta kuća 1/1 odnosno kupila je tu kuću, jer je ĐV bila vlasnica iste. Iz iskaza je utvrđeno da tuženica nije imala sav novac da bi podmirila kupoprodajnu cijenu tako da je jedan dio posudila od trećih osoba, a jedan dio da je namirila prodajom djedove kuće u [adresa]. Njena ideja da nije bila baš da proda tu djedovu kuću, ali kada je gledala dugoročnu korist da je zaključila da je ta kuća u [adresa] ipak vrjednija. Iz iskaza je utvrđeno da sada pok. ĐV i oni nisu imali uobičajen rodbinski odnos već je to bio više poslovno prijateljski odnos. Nakon prodaje prve kuće u [adresa] da je ĐV nastavila živjeti u [adresa] s time a je tu kuću sagradila kada je prodala ovu kuću u [adresa]. Svjedokinja da se ne može sjetiti je li sada pok. VV ostao živjeti u ovoj kući u [adresa] nakon što je majka svjedokinje kupila ovu kuću, ali da mu nitko nije branio da ostane u toj kući Svjedokinji da nije poznato kada se ta kuća gradila, a sada pok. VV da je ustvari živio kod ĐV jer je ona uvijek govorila da je ona tu kuću gradila te da je to sve njezino. Iz iskaza je utvrđeno da je sada pok. ĐV s njom dogovorila da VV živi u toj kući jer joj ga je žao i da on nema gdje živjeti i da ga ne želi izbaciti na ulicu, a da prema pričama njene bake s očeve strane o ĐV može zaključiti da je imala vise brakova. Iz iskaza svjedoka CV utvrđeno je da se predmetna kuća nalazi u [adresa] i tu da je bio jednom ili dva puta. Svjedok da je oženio kćer tužene, s time da su živjeli u izvanbračnoj zajednici od 2014. godine, a u međuvremenu da su se vjenčali. Utvrđeno je da je svjedok pozajmio dio novca za kupnju kuće tuženoj, a koju kuću je tužena kupila od svoje tete ĐV i to je sve što mu je poznato, da tu slabo dolazi jer da uglavnom dolazi u [adresa] na par dana. Stoga da mu nisu poznati nikakvi detalji vezano za kupoprodaju. Svjedok da se sjeća da su mu kroz priču spominjali da je s tom tetkom ĐV u kući živio njen dečko koji je bio alkoholičar. Tetku ĐV svjedok da je vidio možda jedanput u [adresa] i to izdaleka, te da se radilo o starijoj gospođi. Svjedok da je tuženoj posudio iznos do 35.000,00 eura za kupnju kuće da mu to nije bio problem jer je privatni poduzetnik, a tužena da mu je vratila pozajmljeni iznos nakon što je prodala očevu kuću.
Iz iskaza svjedokinje MV utvrđeno je da ista poznaje tuženu HV koju ona zove I obzirom su njih svije duže vrijeme prijateljice. Svjedokinja da je također kupila kuću u [adresa]. godine na predjelu Kapeć, te da je znala da tužena ima tetku u [adresa] kod koje je tužena znala ići raditi na dnevnice odnosno čistiti a i svjedokinja da je je znala zvati radi čišćenja. Svjedokinja da je znala doći do te kuće u [adresa] i da je tako upoznala sada pok. ŽV a ds je upoznala i VV za kojeg je kasnije saznala da je njen bivši muž. On da je boravio u toj kući i to u prizemlju. Kako je ŽV tu kuću iznajmljivala da je uglavnom tu boravila ljeti ali da zna da je odlazila u [adresa] jer je i tamo nešto imala. Iz iskaza je utvrđeno da se svjedokinja sjeća da joj je tužena jednom prilikom spomenula da joj njena tetka ŽV nudi da kupi ovu kuću i to na način da tužena da očevu kuću uz nadoplatu određenog iznosa. Svjedokinja da je u tome podržala tuženu, ali da se prvotni plan otplate nije realizirao jer je ŽV od tog odustala te je tražila da joj se u potpunosti isplati kupoprodajna cijena i da je ona od tog iznosa renovirala svoju kuću u [adresa]. U kontaktima koje je svjedokinja imala sa sada pok. ŽV da je on uvijek naglašavala da je kuća u [adresa] njena. Svjedokinja da je znala pitati tuženu je li ta kuća stvarno njena obzirom da u istoj živi i VV a da je u razgovoru sa ŽV saznala da je on B, da je sve svoje dao sestri i da nema gdje živjeti ali da je svjedokinja tada shvatila da je ĐV to sve pa i tu kuću u [adresa] stekla prije nego je njega upoznala. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja također pomogla tuženoj na način da joj je pozajmila iznos do 25.000,00 eura, a taj novac da joj je tužena uredno vratila. Ona da je prodala očevu kuću pa da joj je od tog iznosa vratila pozajmljeni iznos Utvrđeno je da je tužena kuću u [adresa] kupila 2015 godine, a nakon što je kupoprodaja realizirana da je VV i dalje nastavio tu živjeti a tuženoj da je išlo u prilog što netko boravi u kući dok nje nema, a ona sa složila s time da on o boravi u toj kući sada pok. VV da je znao za tu kupoprodaju te da svjedokinja zna da je on bio prisutan razgovoru u kojem je ŽV rekla da će prodati tu kuću tuženoj, a on tada nije imao nikakvih primjedbi. Tom razgovoru da su bile prisutne, tužena odnosno sada pok. ŽV, svjedokinja i BV, a taj razgovor je bio u 5 ili 6 mjesecu 2015. godine. Utvrđeno je da je sada pok. VV u toj kući živio do odlaska u starački dom i to nekih godinu dana nakon realizacije ove kupoprodaje. Iz iskaza svjedokinje je utvrđeno da je ona stekla dojam, da je ĐV ovu kuću u [adresa] stekla prije njega . Iz iskaza je utvrđeno da svjedokinja smatra da je sada pok. LV avala neki iznos za uzdržavanje, a on njoj da nije davao ništa za smještaj jer nije imao primanija. Iz iskaza je utvrđeno da je odnos između tužene i sada pok. LV bio korektan i skladan, a on da je za tuženu znao i obaviti neke poslove u kući za što bi ona njemu uredno platila. Utvrđeno je da se sjeća da je jedne prilike, dok su svjedokinja i tužena čistile u kući svjedokinje, da je tuženu nazvao ravnatelj staračkog doma u kojem je bio smješten [adresa], te joj je rekao sa je neka osoba došla kod LV sa odvjetnikom da on nešto potpiše ili napravi, ali ravnatelj je procijenio da LV nije bio u stanju ništa potpisivati pa je zbog toga obavijestio tuženu. Iz iskaza tuženice HV utvrđeno je da se predmetna kuća nalazi u [adresa] u [adresa], te da se ista sastoji od tri etaže i to prizemlja , kata i potkrovlja s time da postoje dva dvorišta ispred i iza kuća a sa strane da se nalazi podrum. Utvrđeno je da je sada pok. ĐV teta tužene odnosno očeva sestra, te da je ona zemljište za gradnju kuće kupila 1974. godine odnosno 1975. godine otprilike. U to vrijeme da je tužena ima prvu pričest te da je tada ĐV došla do njih i rekla da je kupila to zemljište. Ona da je odmah počela s gradnjom kuće, a u to vrijeme radila i živjela u [adresa] i tada da je bila u braku s gospodinom SV, i tako da se i ona prezivala, a takav je bio upis i u zemljišnoj knjizi. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena često sa svojim ocem odlazila na taj teren u [adresa], a i kasnije tijekom gradnje kuće jer da je upravo njen otac bio zadužen za vođenje poslova gradnje. Utvrđeno je da je ĐV iz [adresa] dolazila tijekom godišnjeg odmora, a nekad i oko Božića i tada bi donijela novce za gradnju kuće a nekada ih je i slala ukoliko je to bilo potrebno zbog gradnje kuće. Tijekom djetinjstva tužene ta kuća da je bila dovršena. Utvrđeno je da bivši suprug tetke tuženice gospodin SV da tu nije nikada dolazio i da ga tužena nije nikada upoznala, a sada pok. BV da je upoznala u vrijeme kada je imala nekih 15 godina otprilike. Njega da je sada pok. ĐV dovela u [adresa] da se upozna s njima te je rekla da joj je prijatelj, a tek kasnije da su shvatili da su njih dvoje u braku iako ona nije nikada konkretno rekla da su muž i žena. Njih dvoje su živjeli u [adresa], ali detalji o njihovom životu nisu bili poznati u to vrijeme jer sada pok. ĐV nije ništa posebno pričala o svom životu i to je držala za sebe, a zbog stila života su je smatrali crnom ovcom u obitelji. Tijekom 1982. ili 1983. godine da je ĐV tijekom ljeta došla u [adresa] i tada da se praktički odselila iz Njemačke, a tada je stigao i kontejner s njenim stvarima kojima je ona opremila kuću. Utvrđeno je da je ona tu kuću u [adresa] dosta štedljivo gradila i radila je dva posla po cijeli dan. Iz iskaza je utvrđeno da je sada pok LV nedugo nakon što je oženio ĐV započeo izvanbračnu vezu s jednom Đ te je doselio iz njihovog stana te je živio na drugoj adresi. Iz iskaza je utvrđeno da njoj nije bilo poznato niti kada su se njih dvoje vjenčali niti kada su se razveli. Sada pok. ŠV da se vratio pred početak Domovinskog rata 1089 godine otprilike. Ove detalje da je tužena saznala iz priče same EV, kada je često bio prisutan i [adresa]. Utvrđeno je da je sada pok. LV kada je došao u [adresa] kupila automobil Volvo sa prikolicom da bi mogao nešto raditi, ali on da je nedugo nakon toga razbio auto. Sada pok. EV da je LV dala da on živi u suterenu, ali detalje o njihovom životu, razvodu i dogovorima, da tužena nije znala niti su oni o tome išta pričali. Na pitanje tužene zašto LV uopće živi u toj kući da joj je sada pok. EV rekla da ga je primila iz samilosti jer nije imao nikoga niti je imao gdje živjeti. On da je bio oženjen, ali da mu se žena razboljela i završila u bolnici, a u to vrijeme da je upoznao EV. Tužena pretpostavlja da se razveo od prve žene, te da joj je on rekao da ima sestru u Sloveniji koju tužena nije nikada upoznala. Iz iskaza je utvrđeno da nakon što se tužena udala i odselila u [adresa] da je u [adresa] dolazila dvaput tjedno, a ljeti skoro svaki dan. U vrijeme dok se tužena nije zaposlila da je ona dolazila do EV i pomagala joj jer je ona iznajmljivala jedan dio kuće, a sada pok. LV je u toj kući živio do svoje smrti, da je imao dosta neuredan život, da je bio alkoholičar, da je ispred tužene govorio da on živi u toj kući jer voli EV, a ona da je ispred njega govorila da on nema gdje živjeti i da se svega odrekao u Sloveniji u korist sestre. Utvrđeno je da se ĐV iz [adresa] u [adresa] odselila 2012. godine te je LV ostao sam u toj kući, a ona je tada i prestala iznajmljivati ovu kuću u [adresa]. Povremeno da bi znala doći ukoliko je nešto trebalo popraviti. Iz iskaza je utvrđeno da tuženoj nije poznato da li su ĐV i LV vodili nekakav postupak o diobi imovine, a tužena da je prije kupnje ove kuće provjerila zk stanje te je kuća u cijelosti bila upisana kao vlasništvo njene tete za cijelo. Ona da je tuženoj govorila da je sve njeno te da je ona njemu samo dugove vraćala. Nakon što je tužena kupila tu kuću [adresa] da je ostao živjeti u joj i ona da nije imala ništa protiv da on ostane živjeti tu jer joj je bio drag čovjek, da je on znao dolaziti kod nje u posjet u [adresa] te da ju je na jedan način smatrao svojim djetetom. Iz iskaza je utvrđeno da je 1983 godine BV još bio u Njemačkoj. Iz iskaza je utvrđeno da su ona i ĐV nekih par godina prije kupoprodaje počele razgovarati o tome jer je ĐV imala namjeru prodati tu kuću. Ona da je tu kuću prvo tuženoj ponudila na prodaju jer je smatrala da je tužena osoba koja će se dobro brinuti, a tužena da je bila osoba koja ju je unutar šire obitelji prihvaćala i cijelo vrijeme da se družila s njom. Iz iskaza je utvrđeno da tužena nije konfliktna osoba te da se nikada nije ni kim posvađala pa da je vjerojatno moguće da je sada pok. ĐV iskorištavala njenu naivnost u smilju kada ju je zvala da dođe raditi za nju i slično. U tim razgovorima koje je tužena vodila s pok. ĐV o kupoprodaji da je bio prisutna i sada pok. LV, te je on sa svime bio upoznat te je sve odobravao. Prvotno da je bio dogovor da tužena ĐV prepusti dio staru kuću u [adresa] i novu u kojoj je živio otac, a razliku u cijeni da nadoplati. Ta opcija da je kasnije otpala te da su išli na isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene Utvrđeno je da je tužena ĐV prije sklapanja samog ugovora isplatila iznos do 35. 000,00 eura kako bi ona mogla obnoviti staru kuću u [adresa]. Iz iskaza je utvrđeno da je otac tužene umro **.**.2015. a 16 srpnja iste godine da su njih dvije sklopile kupoprodajni ugovor. Ostatak kupoprodajne cijene tužene da je uplatila dva dana nakon očeve smrti i to 12. srpnja 2015., te da je cjelokupnu kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 eura isplatila prije samog formalnog potpisivanja ugovora. Javni bilježnik u Metkoviću da je sastavio taj ugovor te ga je prije potpisivanja pročitao, da je isti ovjeren, te da je prije toga ĐV u [adresa] pribavila svu potrebnu dokumentaciju koja je bila potrebna za sklapanje ugovora, a u što ju je uputio javni bilježnik. Nakon potpasivanja kupoprodajnog ugovora da su se njih dvije zaputile u [adresa] gdje su u toj kući zatekle LV kako kreči ljetnu kuhinju i tada da mu je ĐV priopćila da su njih dvije sklopile ugovor, a on da se sa svime slagao, da su oni obitelj, te da je on volio tuženu. U tim razgovorima sada pok. LV da nije nikada izjavio da polaže kakvo pravo na tu kuću, a nakon te prodaje da su njihovi međusobni odnosi ostali isti, te da su bili u dobrim odnosima. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena nakon te prodaje iznajmljivala tu kuću gostima, te da je ona taj 8 mjesec iza kupoprodaje iznajmljivala kuću gostima, a [adresa] da joj je pomagao oko toga na način da je išao po goste, odvodio ih do kuće i naplaćivao, a novce bi predavao tuženoj. Novac koji je dobila od iznajmljivanja te kuće da je uložila za popravke te kuće zbog slijedeće sezone. U tome da joj je pomagao BV, da ju je on o svemu telefonski obavještavao, da je on pazio na tu kuću, te da su njih dvoje imali dobar donos, ali da je u travnju slijedeće godine zaprimila ovu tužbu i to da ju je šokiralo. Tužbu da je podnio sam BV i da se radi toga iznenadila i šokirala jer on nije nikada polagao nikakva prava na toj kući. Stoga da je odmah otišla u [adresa] do njega ali da ga je zatekla u dosta lošem stanju, da su ga ona i jedna kolegica kasnije presvukle, te da ga je tada pitala je li bio u [adresa] u zadnje vrijeme, te joj je on odgovorio da je mjesec dana ranije do njega došla ĐV sa svojim nećakom, te su rekli da nešto treba potpisati da ga se ne izbaci iz kuće, a da smatra da [adresa] nije uopće znao što je potpisao. Nekih dan dva iz toga da je LV završio u bolnici, a potom u staračkom domu u Šipovači u BIH gdje ga je prebacila njena teta ĐV, ali da se sve odigralo u velikoj tajnosti, obzirom da nitko od susjeda nije znao gdje je on otišao. U šestom mjesecu da se tužena poskliznula i pala te zbog svog zdravstvenog stanja da nije mogla dolaziti u [adresa]. U to vrijeme da ju je iz tog staračkog Doma u Šipovači nazvao ravnatelj J i rekao da se u domu događaju čudne stvari i da on ne želi da njegov dom završi u novinama. Rekao joj je da su u dom došli jedan čovjek s odvjetnikom te da su željeli da LV nešto potpiše kako bi se njima omogućilo da vode ovaj postupak umjesto njega. Ravnatelj da je saznao tuženičin broj mobitela od jedne štićenice iz doma te joj je rekao da je on bio prisutna kada su došli taj čovjek i obljetnik do Franca, da im je [adresa] rekao da on ništa ne želi potpisati, te da je ta kuća prodana tuženoj i da je ona vlasnica kuće. Te da je tuženoj LV preko ravnatelja tog doma poručio da joj njen rođak K ne želi dobro. Nakon toga da je tužena kontaktirala sada pok. ĐV koja je bila bezobrazna prema tuženoj te ju optužila da joj je uzela neku Singer mašinu koja se nalazila u jednom apartmanu u toj kući kojeg je ona imala pravo koristiti prema tom ugovoru, a kada ju je tužene priupitala za LV i prethodne razgovore da joj je rekla da je bezobrazna i poklopila joj slušalicu. Zbog takvog odnosa prema tuženoj ona je nije više htjela kontaktirati niti je ona kontaktirala tuženu. Tri mjeseca prije smrti da je tužena dobila poruku od svoje tete ĐV koja joj je poručila da bi voljela da dođe do nje, a tužena da je usprkos svemu otišla do nje u [adresa] i zatekla je u dosta lošem stanju jer je bila bolesna. Sada pok. ĐV da je tada tuženoj rekla da svom nećaku S, odnosno rođaku tužene daje po 50 maraka da bi je došao obići svaki dan. Tijekom tog posjeta da je došao K te da je teta ĐV ispred njega rekla da joj je probio mozak time da ĐV tuži tuženicu, a sve da bi [adresa] njemu dao dio te kuće. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena tek tada povezala o čemu se radi, a sam K da joj je u lice rekao da on u ruci ima papir koji će je srušiti. Tužena da je tada pitala sada pok. ĐV što sada pok. LV ima u toj kući, a ona da joj je rekla da on nema ništa u toj kući, ali da joj je K „popio mozak“ da sada pok. LV tuži tuženicu kako bi na taj način došli do dijela kuće koja je u vlasništvu tužene. Iz iskaza je utvrđeno da tužena nije nikada imala na uvid presudu Općinskog suda u Pločama broj P-535/90, a tužena da smatra da joj je za kupoprodaju bilo dovoljno vidjeti one dokumente koje je tražio javni bilježnik, a to je prvenstveno vlasnički list u kojem je navedeno da je ĐV odnosno ranije SV bila upisana kao vlasnica te kuće, . Utvrđeno je da niti sada pok. LV nije nikada tuženoj spomenuo da postoji ova presuda niti joj je to sada pok. SV ikada pokazala jer da je to od njih netko pokazao od kupnje zasigurno ne bi ništa bilo.
Iskazima svjedok AV, MV, CV, GV i ZV, kao i iskazu same tuženice ovaj sud je poklonio vjeru obzirom su isti iskazivali životno, logično i u bitnom suglasno, a navedeni iskazi su u suglasju sa priloženom dokumentacijom i ostalim izvedenim dokazima.
Iskazima svjedoka RV i ČV ovaj sud nije poklonio vjeru obzirom su isti u suprotnosti sa iskazima svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, a osim toga navedeni svjedoci nisu mogli iskazivati o činjenicama bitnim za ovaj postupak, odnosno isti nisu mogli iskazivati o samoj gradnji kuće, kao niti o detaljima vezanim za sklapanje kupoprodajnog ugovora između ĐV i HV, kao i svim okolnostima koje su prethodile sklapanju tog ugovora. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige na dan 22. 03. 2016. utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, 260 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo HV za cijelo.
Uvidom u presudu Općinskog suda u Metkoviću broj P-428/90 od 05. rujna 1990. godine utvrđeno je da se istom razvodi brak kojeg su zaključili ĐV rođena KV i BV sin U , pred matičarem, dana 20. rujna 1978. godine.
Uvidom u presudu zbog izostanka Općinskog suda u Pločama broj P-535/90 od 01. veljače 1991. godine utvrđeno je da je istom utvrđeno da zajedničku imovinu stranaka i to tužiteljice KV i tuženika BV sačinjava "porodična stambena zgrada u [adresa] koja se sastoji od prizemlja, sprata i potkrovlja", vozilo marke Volvo, velika prikolica sa 4 točka, veliki komplet alata , te da je tužiteljica NV vlasnica za 2/3 dijela, a Frnac Topolovšek za 1/3 dijela.
Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od dana 16. srpnja 2015. godine utvrđeno je da su isti sklopili ĐV kao prodavateljica s jedne strane i HV kao kupac s druge strane te da je predmet ugovora nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], te je navedenim ugovorom u čl. 2 istog navedeno da je kupac kupoprodajnu cijenu platio prodavatelju, a prodavatelj potpisom na ovom ugovoru potvrđuje primitak navedenog iznosa kupoprodajne cijene. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige na dana 15. srpnja 2015. godine utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina] upisana kao vlasništvo SV iz [adresa] za cijelo.
Uvidom u rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Split, Ispostava za katastar nekretnina Makarska, klasa UP/I-932-07/15-03/240, ur. br. 541-26-02-04/9-15-2 utvrđeno je da ej u posjedovnom listu 415 za kat čest zgr. 394, Ravanje, zgrada, kuhinja, dvorište kao dosadašnji posjednik upisana ĐV za cijelo, a kao novi posjednik HV za cijelo.
Uvidom u priložene račune Izvor Ploče, javne ustanove za komunalne djelatnosti (list 16-20) utvrđeno je da su isti ispostavljeni na ime BV sa adresom, [adresa].
Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj broj O-1635/19 iza smrti BV utvrđeno je da je njegovom nasljednicom proglašena sestra ostavitelja ĆV za cijelo.
Uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama Ispostave za katastar nekretnina Makarska klasa 936-02/21-05/145, ur. br. 541-28-02-07/5-21-2 utvrđeno o je da je čestica zgrade [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] površine 260 m2 od revizije katastra 50-tih godina prošlog stoljeća bila upisana u posjedovnom listu broj 415 na ime SV, a iskazom promjena temeljem izvoda iz matične knjige vjenčanih broj 89- 1978. od 20. 09. 1978 upisuje se ĐV, dok iskazom promjena iz 2015. godine i to temeljem kupoprodajnog ugovora OV-87/15 upisuje se HV, a takav upis je i danas.
Uvidom u Izvod iz posjedovnog lista broj 415 utvrđeno je da je nekretnina označena kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], D. Ravanje, dvorište, zgrada i kuhinja ukine površine 260 m2 upisana kao posjed HV za cijelo.
Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] bila upisana kao vlasništvo SV iz [adresa] za cijelo, dok je temeljem kupoprodajnog ugovora sastavljenog kod javnog bilježnika iz Metkovića pod poslovnim brojem OU-87/15 dana 16. srpnja 2015. godine uknjiženo pravo vlasništva na navedenoj nekretnini u korist HV za cijelo. Uvidom u spis Općinskog suda u Makarskoj broj Z-2273/15 utvrđeno je da je HV podnijela prijedlog tom sudu radi uknjižbe prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora od 16. 07. 2015 godine na nekretnini označenoj kao čest. zgr [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], te je u prilogu zahtjeva dostavila izvid iz matične knjige vjenčanih za BV i SV rođ. NV iz kojeg je razvidno da su isti sklopili brak dana 20. 09. 1978. godine, a da je taj isti brak i razveden temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću P-428/90 od 05. 09. 1990. Nadalje, uvidom u navedeni spis utvrđeno je da je doneseno rješenje dana 10. kolovoza 2015. godine kojim se vrši uknjižba prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina], zgrada u korist HV uz uknjižbu brisanja navedenog prava sa imena SV iz [adresa].
Nadalje, iz svih izvedenih dokaza, a posebno priložene dokumentacije kao i iskaza saslušanih svjedoka, kao i iskaza same tuženice, kojima je ovaj sud poklonio vjeru, utvrđeno je da je tužena HV sklopila kupoprodajni ugovor sa upisanom zemljišnoknjižnom vlasnicom nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pok. ĐV (ranije udata SV) dana 16. srpnja 2015. godine , koja se kao takva tuženici i legitimirala, a na što je ukazivalo postojeće zemljišnoknjižno stanje, a iz kojeg zemljišnoknjižnog izatka je proizlazilo da je upravo SV (kasnije udata ĐV) jedina vlasnica nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
Naime, zemljišne knjige su javne knjige i uživaju javnu vjeru (st. 1 čl. 8 ZZK), a svaka osoba koja neko knjižno pravo stječe u dobroj vjeri ima pravo se pouzdati upravo u stanje koje prikazuje zemljišna knjiga. Navedeno ukazuje da je upravo tuženica prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji od 16. srpnja 2015. godine, po mišljenju ovog suda , postupala u dobroj vjeri.
Stoga navodi tužitelja da je tuženica trebala dodatno istraživati izvanknjižno stanje nekretnine koja je predmet spornog ugovora o kupoprodaji kod okolnosti da zemljišnoknjižno stanje je u suglasju sa legitimacijom sada pok. ĐV (ranije udate SV) kao vlasnice iste i u konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda nemaju pravnog uporišta.
Osim toga, navodi tužitelja da je tužena znala da bi predmetna kuća predstavljala bračnu stečevinu sada pok. EV i BV obzirom je bila u redovitoj komunikaciji sa oboje njih kroz dulje razdoblje, a imajući pri tome u vidu sve izvedene dokaze, po mišljenju ovog suda nisu osnovani, odnosno sud je mišljenja da tužitelj nije uspio u konkretnom slučaju dokazati navedene tvrdnje. Naime, upravo iz iskaza svjedoka kao i iskaza same tužene, koja je vrlo detaljno iskazivala o svim spornim okolnostima, koji iskazi svjedoka kao i iskaz tužene su u suglasju sa priloženom dokumentacijom, proizlazi da je tužena postupala u dobroj vjeri prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora, odnosno da ista nije znala da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu EV i BV, uz dodatnu okolnost da je i sam BV bio upoznat s činjenicom sklapanja navedenog ugovora, a na što isti nije reagirao niti je pokazao da polaže bilo kakvo pravo na istoj. S druge strane tužitelj temeljem predloženih i izvedenih dokaza nije uspio dokazati nepostojanje dobre vjere kod tuženice prilikom sklapanja navedenog kupoprodajnog ugovora
Osim toga treba naglasiti da iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. godine proizlazi da za utvrđivanje statusa zajedničke imovine bračnih drugova, kao i raspolaganje tom imovinom, mjerodavne su odredbe ZBPO-a, a u pogledu valjanosti raspolaganje tom imovinom kao zajedničkim vlasništvom, primjenjuje se, kao lex specialis odredbe ZOO-a o apsolutnoj i ili djelomičnoj ništavosti pravnih poslova, te odredba čl. 61. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da iznimno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko. Ukoliko se naprijed navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske primjeni na činjenični opis u konkretnoj pravnoj stvari, razvidno je da u trenutku sklapanja pravnog posla (kupoprodaje) kojim je tužena stekla pravo vlasništva cjelokupne utužene nekretnine, vlasništvo prijašnjeg vlasnika BV, u određenom dijelu nekretnine, nije bilo upisano u zemljišne knjige već je kao vlasnica cjelokupne nekretnine bila upisana ĐV koja je tuženici prodala predmetnu nekretninu. Posebno se naglašava da sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, bi proizlazilo da bi treća osoba valjano mogla steći pravo vlasništva na cjelokupnoj zajedničkoj imovini, ako se utvrdi da je ta treća osoba pošteni stjecatelj, odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Za prosudbu o pravnoj valjanosti ili nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitno je uzeti u obzir ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika pravnog odnosa, ali posebice uključujući i bračnog druga koji eventualno nije bio sudionik tog odnosa.
Odredbom čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerujem u zemljišne knjige , ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama tog zakona, dok je stavkom 2. istog članka zakona propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla , a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. St. 3. istog članka je propisano da nedostatak dobre vjere se ne može predbacili nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
Nadalje, odredbom čl. 61 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iznimno od st. 1. tog članka zakona, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba će moći, na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.
Imajući u vidu sve prethodno navedeno, kao i sve izvedene dokaze tijekom ovog postupka, a posebice iskaze svih saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru ,kao i priloženu dokumentaciju, ovaj sud je došao do uvjerenja da raniji tužitelj, sada pok. BV sve do pokretanja ovog postupka nije poduzeo bilo kakvu radnju u svrhu zaštite svog izvanknjižnog stvarnog prava, već je tijekom postupka iznosio tvrdnje kako je tuženica zasigurno znala da prijašnji tužitelj stanuje, jer je ista kćer od pok. brata sada pok. ĐV, bivše supruge tužitelja, te da ej tužena cijelo vrijeme dolazila u predmetnu kuću i da joj je bilo poznato da isti stanuje u toj kući i da taj dio kuće u kojem on stanuje predstavlja njegovo vlasništvo.
U odnosu na takve navode odnosno tvrdnje tužitelja, treba istaknuti da iz postojećih dokaza predloženih po tužitelju nije bilo moguće utvrditi činjenice iznesene u tužbi. Iz izvedenih dokaza je razvidno da raniji tužitelj sada pok. BV nije bio aktivan u zaštiti svog izvanknjižnog vlasništva slijedom čega se izložio riziku da netko treći pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige stekne stvarna prava i na njegovom suvlasničkom dijelu. Treba napomenuti da u situaciji kada su dva sudionika pravnog odnosa savjesna odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a drugi je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla polazeći od svrhe i značenja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige prednost u zaštiti prva ima treća savjesna osoba.
Nadalje, za navesti je da bračni drugovi imaju bračnu imovinu koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te su oni , ako drugačije nisu ugovorili u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini. Takvo svoje suvlasničko pravo može svaki od supružnika uknjižiti u zemljišnoj knjizi i time je zaštita, kako prema drugom supružniku tako i prema trećima apsolutno potpuna, a bračnom supružniku stoji na raspolaganju i mogućnost da u zemljišnoj knjizi zabilježi postojanje braka i time je protiv svakog trećeg također zaštićen. U konkretnom slučaju raniji tužitelj sada pok. BV se nije koristio niti jednim od ovih prava. Stoga po mišljenju ovog suda sve navedeno ukazuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan slijedom čega je valjalo i odlučiti kao u izreci pod toč I. Tuženici je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 500,00 2ura prema Tbr. 7. toč. 1., za sastav podnesaka od 31. ožujka 2021. godine i dana 09. svibnja 2022. godine, svaka radnja po 500,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za sastav podnesak od 03. listopada 2016. godine iznos od 125 eura prema Tbr,. 8. toč.4, za zastupanje na ročištima dana 13. travnja 2021. godine, dana 27. travnja 2022. godine, dana 15. siječnja 2024. godine, dana 03. lipnja 2024. godine, dana 14. studenog 2024. godine i dana 11. veljače 2025. godine, svaka radnja po 500,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a čine ukupan trošak u iznosu od 5.781,25 eura.
Tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak obzirom je tuženica u cijelosti uspjela u postupku, a sve sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Makarskoj, 11. travnja 2025. godine
Sudac
Angela Koštro
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženice
4. U spis
