REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-312/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ispravka uknjižbe, dana 11. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Metkoviću u postupku obnove zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina]-Trn, na način da je tužitelj temeljem ove presude od dijela nekretnine položene u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Trn, a označene kao kat. čest. [katastarska čestica], i to onog dijela koji je u stručnom nalaza vještaka geodetske struke Marka Vukša, dipl .ing. geod. od 06. 03. 2025. godine, na skici lica mjesta prikazan geometrijskim likom i označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,i,J,K,L,M,N,O,P,A, površine 1871 m[2] , a nakon što se formira nova katastarska čestica, ovlašten zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava vlasništva te novoformirane katastarske čestice sa imena tuženika, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva te novoformirane katastarske čestice na ime tužitelja, za cijelo.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Z-3015/2022, od 03. prosinca 2024. godine, odbijen prigovor tužitelja na upis prava suvlasništva nekretnine označne kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Trn. Kao razlog za odbijanje prigovora navodi se da iz dokaza priloženih spisu prilikom preoblikovanja ZK, proizlazi da je predmetna čestica nastala od čestica stare oznake među kojima je i 4123/1, ali i 4138 i 4143 K. O. [katastarska općina], te da je na čestici stare oznake bili upisani različiti vlasnici, pa sud smatra da je prigovor kao takav neosnovan. U postupku obnove zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina]-Trn, formirana je kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- Trn, površine 3.126 m[2] , u čiji sastav je ušao i dio bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- Trn, u površini od 1.871 m[2] , a tuženik se upisao kao suvlasnik te nekretnina za suvlasnički dio od 2436/3126 suvlasničkih dijelova, dakle za površinu od 2436 m[2] . Tužitelj se upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine za suvlasnički dio od 250/3126, dakle za površinu od 250 m[2] . Kako tuženik u pogledu bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ne polaže nikakvo pravo, nije bilo pravnog osnova da se upiša kao suvlasnik predmetne nekretnine za površinu bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od koje je formirana predmetna nekretnina. Tužitelj nije sudjelovao u postupku evidentiranja posjeda na licu mjesta u postupku nove izmjere vođenim pred Područnim uredom za katastar Dubrovnik, Ispostava u [adresa], jer u vrijeme obilježavanja posjeda na licu mjesta bivša čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije bila vraćena. Nakon što je stekao vlasništvo bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], tužitelj je katastarskom povjerenstvu uložio prigovor kako bi se od dijela predmetne nekretnine odvoji dio koji pada na tu nekretninu, ali taj prigovor nije prihvaćen. Tuženik se upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine za dio na koji nema nikakav pravni osnov stjecanja, koristeći općepoznatu činjenicu da Republika Hrvatska, odnosno njeni pravni prednici nisu štitili vlasništvo nekretnine od uzurpacija, niti su u postupku obnove zemljišne knjige obilježavali posjed na licu mjesta, a tužitelj to nije mogao jer mu bivša čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tada nije bila vraćena. Kako je predmetna nekretnina jednim svojim dijelom formirana od dijela bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tuženik se u postupku obnove zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina]-Trn, nije trebao upisati kao suvlasnik te nekretnine, za dio koji je formiran od dijela bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. S druge strane tužitelj ima valjan pravni osnov stjecanja bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa tako i dijela predmetne nekretnine formiranog od dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužitelju je temeljem zahtjeva za povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Ispostava Metković, Klasa: UP/I-942-01/97-01/01, Urbroj:2117-04-10/4-17-141, od 12. 01. 2017. godine, koje je postalo pravomoćno 28. 01. 2017. godine, vraćen je - predan u vlasništvo i posjed nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 785.270 m[2] . Činjenica podnošenja zahtjeva za povrat navedene nekretnine, evidentirana je kod naslovnog suda pod poslovnim brojem: Z-731/06, od 31. 07. 2006. godine. Bivša čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] oduzeta je od DN iz [adresa], tužiteljevog oca, temeljem rješenja Republičkog sekretarijata za financije, Uprave za imovinsko-pravne poslove, broj: UP/II-1866/169, od 06. 01. 1970. godine. Nakon povrata tužitelj se u zemljišnoj knjizi upisao kao vlasnik navedene nekretnine. Dakle, tužitelj je vlasništvo bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], stekao je odlukom upravnog tijela, sukladno odredbi članka 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i zatim se upisao se kao njen vlasnik, odnosno suvlasnik. Odluke upravnih tijela djeluju „erga omnes“ pa tako obvezuju i tuženika. Odredba članka 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima glasi: „(1) Tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugog tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. (2) Vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugog tijela ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini do još pravo koje je bilo stečeno olukom suda ili drugog tijela nije upisano.“ Odredba članka 130. Zakona o vlasništvu i drugim pravima glasi: „(1) Tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. (2) Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.“ U pogledu stjecanja prava vlasništva dijela predmetne nekretnine formirane od dijela bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pravna pozicija tužitelja je jasna. Pravilnom primjenom odredbi o konkurenciji stjecanja prava vlasništva ( odredbi članka 127. i odredbi članka 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ), stjecanje prava vlasništva tužitelja, u prednosti je u odnosu na možebitno stjecanje prava vlasništva tuženika, bez obzira dali je, odnosno na koji način je stekao pravo vlasništva te nekretnine. Tužitelj je bivšu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], stekao je temeljem pravomoćne odluke upravnog tijela, i upisao se u zemljišnu knjigu kao njen vlasnik, a ta je nekretnina prethodno citiranim rješenjem upravnog tijela iz 1970. godine oduzeta od njegovog pravnog prednika (DN, tužiteljevog oca ). Do 1970. godine, bivša čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], bila je upisana kao vlasništvo DN, da bi 1970. godine, odlukom upravnog tijela bila od njega oduzeta i upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Skupštine općine Metković, a zatim je 2017. godine, upisana kao vlasništvo tužitelja. Dakle, od 1970. godine do okončanja postupka obnove zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina]-Trn, bivša čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], promijenila je zemljišno knjižno vlasništvo tri puta pravomoćnim odlukama upravnih tijela. Dobra vjera tužitelja ne može se dovoditi u pitanje, jer je on 1997. godine, podnio zahtjev za povrata nekretnina koje su za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine oduzete od njegovog oca DN, a nakon što mu je bivša čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] vraćena pravomoćnom odlukom upravnog tijela, u zemljišnoj knjizi upisao kao vlasnik te nekretnine. U postupku obilježavanja posjeda na licu mjesta u okviru postupka nove izmjere tužitelj nije sudjelovali, jer u to vrijeme nije bio vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa tako nije niti mogao sudjelovati, a Republika Hrvatska, propustila je obilježiti posjed na licu mjesta. S druge strane, hipotetski gledano tuženik, odnosno njegovi pravni prednici, sve da su na dijelu bivše čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], stekli neko vlasničko pravo, uslijed svog pasivnog držanja, to pravo su izgubili. Naime, sukladno prelaznim odredbama svih Zakona o zemljišnim knjigama, stjecatelji prava vlasništva bili su u obvezi stečeno pravo, u određenom roku evidentirati u zemljišnoj knjizi, što je tuženik, odnosno njegovi pravni prednici propustili učiniti, zbog čega bi i temeljem odredbi Zakona o zemljišnim knjigama morao trpjeti pravne posljedice pasivnog ponašanja, odnosno propuštanja. Temeljem svega naprijed navedenog, a u cilju ispravljanja pogrešnog upisa, tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tužitelj je podneskom od 7. ožujka 2025. precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Marka Vukše od 6. ožujka 2025. kojeg je u dostavio u prilogu.

3. Tuženiku je dostavljen primjerak tužbe te podneska tužitelja od 7. ožujka 2025. radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, a uz tužbu mu je dostavljeno upozorenje u smislu čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), te je tuženik upozoren da ukoliko svoj odgovor na tužbu ne dostavi u roku od 30 dana od dana primitka tužbe, da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

4. S obzirom da tuženik u ostavljenom roku nije podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz dokaza i činjenica navedenih i priloženih u tužbi te podnesku: Zapisnika od 3. prosinca 2024. posl, br. Z-3105/2022, Izvatka iz BZP-a br. zk. uloška [broj ZK uloška], Djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Ispostava u [adresa] od 12. siječnja 2017., Rješenja OS u Metkoviću broj Z-1387/2017 od 6. veljače 2017., Izvatka iz zk za k. o. [katastarska općina] br. zk ul. [broj ZK uloška] te nalaza i mišljenja vještaka Marka Vukše od 6. ožujka 2025; sud je donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev.

5. Stoga je i odlučeno kao u izreci ove presude temeljem čl. 331. b ZPP-a.

Metković, 11. travnja 2025.

S u t k i n j a :

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud, pisanim podneskom u 3 (tri) primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

1. Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću

2. ČN, [adresa]