REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1295/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca ĐE, državljanina Rusije, rođenog **.**.1982., radi sudske kontrole upravnog postupka, 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se točka 2. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor KLASA: UP/I-216-01/25-03/336, URBROJ: 511-10-14-25-1 od 8. travnja 2025. u dijelu kojim se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ježevo određuje preko 60 dana.

II. U preostalom dijelu potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor KLASA: UP/I-216-01/25-03/336, URBROJ: 511-10-14-25-1 od 8. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dostavilo je 9. travnja 2025. svoje rješenje KLASA: UP/I-216-01/25-03/336, URBROJ: 511-10-14-25-1 od 8. travnja 2025. radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 14/22.,151/22. i 40/25.) kojim je propisano da će se odmah po donošenju rješenja o smještaju upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a da će upravni sud u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.

2. Predmetnim rješenjem stranac ĐE, državljanin Republike Rusije, rođen **.**.1982., smješta se u Prihvatni centar za strance Ježevo, s time da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od 3 mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja.

3. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). Nadalje, propisano je da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja (stavak 3.) te da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. toga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja (stavak 4.).

4. Nadalje, člankom 214. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) /stavak 1./.

5. S time da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. toga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).

6. Također, smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. toga članka ako se utvrdi da:

- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke

- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom

- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu

- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju

- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava

- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona

- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) /stavak 3/.

7. Iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor KLASA: UP/I-216-04/25- 01/1204, URBROJ: 511-10-14-25-1 od 8. travnja 2025. utvrđeno je da stranac posjeduje važeću putnu ispravu te da je izjavio da je ušao u EU 5. lipnja 2024. te da je zatražio azil u PGP Cetingrad, da bi zatim propustio odlazak u rješenjem određeno Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, te da se je uputio u Njemačku gdje je ponovno zatražio međunarodnu zaštitu prikrivajući činjenicu da je to isto napravio već u Republici Hrvatskoj. Dodao je da je prilikom boravka u Berlinu saznao da mu se supruga nalazi u opasnosti zbog njegovog odlaska te da se uputio natrag preko Latvije u Rusku Federaciju. Opisao je da po dolasku u Rusku Federaciju nije uspio stupiti u kontakt sa suprugom zbog mogućnosti da bude regrutiran i poslan na frontu te se je odlučio vratiti u Njemačku. Naveo je da se je po odlasku iz Ruske Federacije uputio za Bosnu 7. travnja 2024., nakon čega je otišao u Novi Grad, BiH. Istaknuo je da je po dolasku u Novi Grad saznao za mogućnost ilegalnog prelaska državne granice preko kontakta u hostelu u kojem je odsjeo. Opisao je da je 8. travnja 2025. u ranojutarnjim satima došao do unaprijed dogovorene lokacije u Novom Gradu (BiH) gdje se s njemu nepoznatim osobama dogovorio za prijevoz preko državne granice te da je sam prijevoz platio 600,00 eura. Dodao je da su se u vozilu vozili oko pola sata te da su zatim izašli na oko 150 metara od autobusne stanice. Iznio je da su se nakon ulaska u autobus vozili oko 20 min te da su zatim bili zaustavljeni od strane policije. Istaknuo je da u Republici Hrvatskoj nema rodbine niti poznanika, da nema novčanih sredstava te da si ne može platiti smještaj nigdje u Republici Hrvatskoj. Izjavio je da mu je namjera otići u Njemačku te da se ne želi dragovoljno vratiti u Rusiju. Iskazao je da nema odobrenje za boravak u drugoj državi članici, da ne postoje smetnje za prisilno udaljenje u BIH u pogledu ugroze njegova života, niti zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti.

8. Slijedom navedenog postoje okolnosti koje ukazuje na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineja 2., 3., 8. i 9. Zakona o strancima.

9. Nadalje, prema mišljenju suda prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima kojim je propisano se mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. Naime, iz ponašanja stranca (nezakonito prešao državnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske te državnu granicu između Savezne Republike Njemačke i Ruske federacije), njegovih prilika (u Republici Hrvatskoj nema rodbine niti poznanika, nema novčanih sredstava) te njegovih izjava (ne može si platiti smještaj nigdje u Republici Hrvatskoj, namjera mu je otići u Njemačku, ne želi se dragovoljno vratiti u Rusiju) utvrđeno je da se svrha smještaja u Centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a to je prisilno udaljenje, ne bi mogla ostvariti navedenim blažim mjerama.

10. Međutim, prema mišljenju suda rok na koji je stranac smješten nije ispravno odmjeren. Iz rješenja o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor KLASA: UP/I-216-04/25-01/1204, URBROJ: 511-10-14-25-2 od 8. travnja 2025. utvrđeno je da će se predmetni stranac prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili, ako to nije moguće, u zemlju čiji je državljanin. Prema mišljenju suda za prisilno udaljenje dovoljno je odrediti rok od 60 dana, a imajući u vidu da je stranac nositelj putne isprave te zemlju u koju će se udaljiti. Ukoliko prisilno udaljenje u tom roku nije moguće izvršiti, može se donijeti rješenje o produljenju smještaja u centru pri čemu je sud imao u vidu pravilo razmjernosti.

11. Slijedom navedenog na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. travnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Mukhmad Mutoshvili, Prihvatni centar za strance

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava sisačko- moslavačka, Postaja granične policije Dvor

3. U spis