Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Broj: Gž-223/2025-3
Vukovar, Županijska 33
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Boži Vučkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6., zastupan po punomoćniku odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Addiko Bank d.d., izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4922/2019-27 od 25. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4922/2019-27 od 25. ožujka 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 109.232,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2019. do isplate dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 20.019,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2021. do isplate.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija presudu iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu te odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu svih troškova postupka, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu tuženika tužitelj nije dostavio odgovor.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio te žalbene navode žalbene navode stranaka, utvrđeno je kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom više preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
7. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:
- da su tužitelj i Hypo Alpe – Adria Bank d.d. sklopili 4. studenog 2005. ugovor o kreditu broj 016-2330/05;
- da su tužitelj i Hypo Alpe - Adria Bank d.d. 4. travnja 2015. zaključili aneks ugovora o kreditu broj 016-2330/05;
- da je tuženik pravni slijednik Hypo Alpe - Adria Bank d.d.;
- da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 78.400,00 CHF;
- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 3,99% dekurzivno godišnje;
- da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe – Adria Bank d.d.;
- da su odredbe ugovora o kreditu vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne obzirom su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima obvezama obiju strana.
7.1. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12. od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/18. od 3. rujna 2019. Nadalje, prvostupanjski sud odbija prigovor zastare istaknut od strane tuženika te zaključuje da se o odredbama ugovora vezanog za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno tj. da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Nakon provedenog vještačenja prvostupanjski sud obvezuje tuženika naknaditi tužitelju iznos od 109.232,25 kuna.
8. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tuženik zajedno s ostalim tuženim bankama postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
8.1. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da tužitelj nema pravni interes za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi navedenog ugovora o kreditu. Naime, sama činjenica što je 4. travnja 2016. zaključen aneks ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – u daljem tekstu ZIDZOPK) temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim aneksom ugovora o kreditu su odredbe iz ugovora o kreditu od 4. studenog 2005. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu kao i aneks ugovora o kreditu ništetne. Ovo stoga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja glavnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. – nastavno: ZOO), a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Stoga tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi odnosno aneksa ugovora kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Dakle, činjenica sklapanja aneksa ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu odnosno aneksa ugovora o kreditu.
10. U odnosu na žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je prihvatio preinaku tužbe unatoč činjenici što se tuženik preinaci usprotivio navodi se kako naveden žalbeni navod nije osnovan. Naime, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe obzirom je isto svrsishodno za konačno uređenje odnosa među strankama jer se potraživanje tužitelja zasniva na istom činjeničnom stanju te je tužitelj preinaku tužbe izvršio nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je imao saznanja što je predmet raspravljanja te se upustio u raspravljanje o tako preinačenoj tužbi.
10.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, da se o istima nije pojedinačno pregovaralo te da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve iz razloga jer se radi o tipskom ugovoru o kreditu. No prvostupanjski sud nije omogućio tuženiku da dokaže svoje tvrdnje da se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo te da iste nisu uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime, prvostupanjski sud odbija zahtjev tuženika za saslušanjem svjedoka LP i GP, a koji svjedoci su bili predloženi od strane tuženika na okolnost da je tužitelj s djelatnicima tuženika vodio pregovore vezane za odredbe spornog ugovora i analizom njihovih iskaza prvostupanjski sud je mogao izvesti zaključak je li se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo ili nije. Ovo stoga jer tuženiku sukladno odredbi članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – nastavno: ZZP) pripada pravo dokazivati da je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem pregovarao o spornim odredbama pa da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštene. Upravo na ovu okolnost tuženik je iznosio navedene činjenice te je u svrhu dokazivanja istih predložio izvođenje odgovarajućeg dokaza. Tim više jer prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi kako tuženik nije dokazao da se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo dok istovremeno odbija zahtjev tuženika za saslušanjem svjedoka koji su predloženi upravo na okolnost pregovaranja.
10.2. Sud prvog stupnja se pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu može pozivati na pravna utvrđenja donesena po pravomoćnim presudama u kolektivnom sporu, no u konkretnom slučaju prvostupanjski sud ne obrazlaže kako je zaključeni sporazum o konverziji utjecao na ništetnost odredbe osnovnog ugovora, a što je bio dužan učiniti.
10.3. Osnovan je žalbeni navod tuženika da pobijana prvostupanjska odluka ne sadrži razloge o iznosu pretplate koji je priznat u konverziji. Naime, prvostupanjska odluka ne sadrži razloge je li tužitelju temeljem aneksa ugovora o kreditu utvrđen iznos pretplate, je li taj iznos pretplate korišten za daljnju otplatu kredita ili ne. Također skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da u situaciji kada odbija dokazni prijedlog isti mora obrazloženo i navesti iz kojeg razloga dokazni prijedlog odbija.
11. Osnovano tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zbog kojih je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem predloženih svjedoka kao i da prvostupanjski sud nije analizirao provedene dokaze kako svaki zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te je izostala ocjena provedenih dokaza.
11.1. Pri tome je za ukazati sudu prvog stupnja na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4372/21. od 30. lipnja 2022. prema kojoj ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima stranke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi te da je potrošač na isto pristao.
12. Osnovano tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije kritički cijenio nalaz i mišljenje vještaka već se isključivo bavio prepisivanjem sadržaja vještačenjem. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno i ne proizlazi na koji način je utvrđen ukupan iznos od 109.232,25 kuna koje je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, a navedeno ne proizlazi niti iz nalaza vještaka.
13. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda je ukinuta i odlučeno je kao u izreci rješenja.
14. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je odluka i o troškovima postupka.
15. Sukladno odredbi članka 371. ZPP-a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.
16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, odlučit će o dokaznim prijedlozima stranaka za saslušanjem predloženih svjedoka te će donijeti novu zakonitu i valjano obrazloženu odluku vodeći računa o postojanju interesa tužitelja za tužbu te će raspraviti i zahtjev tužitelja je li sklapanjem aneksa ugovora o kreditu tužitelj u cijelosti obeštećen ili ne, a potom će se očitovati o svim prigovorima stranaka kako zbog samih stranaka tako i zbog mogućnosti drugostupanjskog suda da ispita odluku u povodu žalbe. Također prvostupanjski sud će analizirati i iznos pretplate koji je priznat tužitelju temeljem aneksa ugovora o kreditu kako bi se utvrdio ukupno pretplaćeni iznos od strane tužitelja do trenutka provođenja konverzije kao i iznos priznat konverzijom.
17. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
Vukovar, 11. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vesna Vrkić Perak
