Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-222/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HO, zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-6/2025-37 od 27. ožujka 2025., u sjednici održanoj 11. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog HO kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-6/2025-37 od 27. ožujka 2025., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog HO, zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i čl. 331. st. 1. KZ/11.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni HO po branitelju Franu Ježiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine pobijano rješenje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-243/2025-3 od

9. travnja 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 čije ostvarenje nalazi u tome da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije izložio razloge na temelju kojih zaključuje o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može postići primjenom drugih blažih mjera.

5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 8., 8.1., 8.2. i 9. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene, neproturječne i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloge na temelju kojih zaključuje o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te zašto smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera.

5.2. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena.

6. Ostvarenje žalbene osnove povrede kaznenog zakona, okrivljenik nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o ostvarenju te žalbene osnove, koja postoji samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

7. Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Pritom, okrivljenik ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela, već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima sud prvog stupnja temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 (opasnost od ponavljanja djela), uz bitnu argumentaciju da do sada nije bio niti kazneno niti prekršajno osuđivan, te utvrđenje suda prvog stupnja prema kojem se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

7.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom smatra da u ovom slučaju, premda isti do sada nije bio kazneno niti prekršajno osuđivan, postoje takve okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela.

7.3. Tako prvostupanjski sud s pravom primjećuje da količina i vrsta droge koja je pronađena kod okrivljenika, a za čije neovlašteno posjedovanje radi daljnje prodaje je osnovano sumnjiv u ovom postupku (gotovo pola kilograma marihuane i preko tri kilograma amfetamina) od koje se procijenjeno može izraditi minimalno 19 835 prosječnih pojedinačnih "uličnih" doza, upućuje na izrazitu kriminalnu količinu, organiziranost te jaku kriminalnu volju i upornost žalitelja u počinjenju kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

7.4. Takav zaključak dodatno podupire i činjenica da su kod okrivljenika pronađeni i predmeti koji služe vaganju i pakiranju droge (precizna digitalna vaga s tragovima droge, vrećice za zamatanje, te čak i uređaj za vakumiranje), a povezujući sve to još i sa dokazima i podacima u spisu iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je isti pored ranije citiranog kaznenog djela počinio i kazneno djelo iz čl. 331. st. 1. KZ/11 time što je neovlašteno posjedovao eksplozivne tvari čije je posjedovanje građanima zabranjeno, prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, izvodi pravilan zaključak da se u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti radi o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela.

8. Naposljetku, a imajući na umu prirodu i značaj svih prethodno navedenih okolnosti, posebice onih koje ukazuju na izrazitu kriminalnu količinu, organiziranost te jaku kriminalnu volju i upornost žalitelja u počinjenju kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, prvostupanjski sud je ujedno, a suprotno okrivljeniku, pravilno zaključio da se u ovom slučaju, produljenje istražnog zatvora protiv njega, kao najteže mjere, ukazuje kao nužno za otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela, odnosno da se takav cilj razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, a kakav zaključak okrivljenik nije doveo u razumnu sumnju niti isticanjem činjenice da je poslovanje njegovog obrta trenutačno otežano, te da mu je otac onkološki bolesnik čije se stanje može pogoršati svakog trena.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 11. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke