REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-102/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dario Grbavac, odvjetnik iz Virovitice, protiv I-tuženika KK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] II-tuženika UK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], B [adresa], koje zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik iz Virovitice, radi izvršenja činidbe, rješavajući žalbu tužitelja presude Općinskog suda u Virovitici od 20. prosinca 2024. poslovni broj P-416/2020-31, u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja BK iz [adresa], odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici od 20. prosinca 2024. poslovni broj P-416/2020- 31.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici od 20. prosinca 2024. poslovni broj P-416/2020-31 presuđeno je:

"I Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da se suzdrže od aktivnosti varenja s aparatom za varenje CO2 na svojem posjedu na adresi [adresa], dokle god imaju električni priključak s jednofaznom elektirčnom strujom i zabranjuje se buduća takva ili slična aktivnost tuženicima."

II Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 975,77 eur, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno uložio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. do 3. ZPP-a. U žalbi navodi da sud pobijanom presudom nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, odnosno nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir činjenice koje proizlaze iz iskaza tužitelja da tuženici vrše usluge varenja i trećim osobama (rade to neprijavljeno), a ne da vare samo za svoje potrebe, i da to rade konstantno, a ne povremeno. To proizlazi i iz dokumentacije HEP-a kojom odgovaraju na česte prigovore i pozive na rješavanje pitanja struje od strane tužitelja. Iz iskaza tuženika razvidno je da pokušavaju umanjiti i količinu i značaj svog varenja koje utječe na električnu mrežu tužitelja dok je tužitelj vjerodostojan i dosljedan.

2.1. Također sud je uzeo u obzir samo iskaze tuženika, dok tužiteljev iskaz odbacuje kao nevažan i neistinit, ali to niti ne obrazlaže zapravo. Sud u točci 21. obrazloženja, kada sažima iskaz tužitelja ne prenosi vjerno sadržaj ispitivanja odnosno zapisnik ispitivanja tužitelja koji odgovorno tvrdi da tuženici vare i po 3 sata u danu, i da je zbog toga više puta zvao nadležni HEP koji je izlazio na teren i preporučio tužitelju novi priključak. Iskaz tužitelja u suglasju je s dokumentima u spisu iz kojih je vidljivo kada i koliko je tužitelj trpio uznemiravanje. U tom neprijavljenom konstantnom popodnevnom i večernjem radu se ogleda protupravnost njegova smetanja se tuženik treba suzdržati od varenja, budući da ti skokovi u naponu utječu na kvalitetu života tužitelja i tužitelj smatra da ima pravo na zaštitu budući da tuženici nemaju registriranu nikakvu radionicu za varenje na svojoj nekretnini, a faktično su obavljali tu djelatnost, dakle ne postoji dozvola javnog tijela koja bi im dozvoljavala da vare na svojoj nekretnini u tolikom obujmu. Što se tiče tvrdnji iz pobijene presude da predmetno uznemiravanje nije moguće spriječiti, tužitelj opet ukazuje na svoj iskaz i dokumentaciju HEP-a iz koje je razvidno da se problem može riješiti priključivanjem tužitelja na novi priključak na kojem neće biti spojen i tuženik (tužitelj smatra da on nije u obvezi platiti taj priključak već da tuženik mora ili uvesti trofaznu struju za aparat ili se on priključiti na drugi priključak na kojem neće biti priključen tužitelj). U tome se ogleda pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na koje onda sud primjenjuje materijalno pravo koje citira, ali na pogrešan način. U pogledu bitnih povreda odredaba parničnog postupka, tužitelj smatra da postoje povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost u onome što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava odnosno zapisnika, prvenstveno se žalitelj osvrće na iskaze stranaka i njihovih svjedoka.

2.2. Predlaže da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i pobijano rješenje o trošku, te da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti s tim da tužitelju dosudi zatraženi parnični trošak u cijelosti. Podredno se predlaže ukinuti pobijanu presudu i rješenje u dijelu koje je pobijano žalbom, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda jedne i druge strane, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da sud naloži tuženicima da se suzdrže od aktivnosti varenja s aparatom za varenje CO2 na svom posjedu na adresi [adresa], dokle god imaju električni priključak s jedofaznom strujom i buduću takvu ili sličnu aktivnost.

6.1. Nije sporno da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor u Taborištu sa 190 čhv, kako je to utvrđeno i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (6), a na kojoj zemljišnoj čestici se nalazi izgrađena predmetna kuća u kojoj živi tužitelj i u kojoj dolazi do treperenja napona za vrijeme dok njegovi susjedi odnosno tuženici vare sa CO2 aparatom za zavarivanje.

6.2. U postupku je u bitnome utvrđeno slijedeće činjenice:

- da je temeljem uviđaja na licu mjesta (68-69) te na temelju nalaza i mišljenja Tomislava Kovačevića, ing. el., stalnog sudskog vještaka za elektrotehniku (72-78), utvrđeno da prilikom varenja CO2 aparatom za zavarivanje dolazi do titranja žarulja u rasvjetnim tijelima, da je uzrok treperenja zavarivanje predmetnim CO2 aparatom za zavarivanje, da se navedene pojave titranja rasvjete definiraju kao treperenje napona ili flikeri, da su tužitelj i tuženik priključeni sa istog stupa, da tužitelj ima trofazni priključak, a tuženik jednofazni, tako da je jedna faza na kojoj je priključen tužitelj zajednička, da je CO2 aparat za zavarivanje predviđen za trofazni i jednofazni priključak na mrežu, a koristi jednofazni način priključenja, da su naponi na instalaciji tužitelja i tuženika u granicama dozvoljenog, da se treperenje napona – flikeri ne smatra prekidom u dotoku električne energije,

- da prema mišljenju stalnog sudskog vještaka za elektrotehniku Tomislava Kovačevića, ing. el. (72-78), pojava koja se dešava na rasvjeti tužitelja (titranje žarulja) je treperenje napona (flikeri) i izazvana je zavarivanjem CO2 aparatom za zavarivanje tj. uzrok titranja žarulja (treperenje napona) je CO2 aparat za zavarivanje od tuženika. Ta se pojava ne može smatrati kao prekid u dotoku električne energije. Navedene pojave u mreži rješavaju se ugradnjom filtera i stabilizatora napona, ali takvi filteri se obično koriste u većim industrijskim pogonima. Navedeni uređaji su skupi i neisplativi za ugradnju u kućanstvu, te nema takvih uređaja na tržištu za ugradnju u kućanstvu.

7. Sud u obrazloženju svoje presude zaključuje da imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka te iskaze stranaka i svjedoka, da treperenje napona (flikeri), ako se promatraju kao imisija sa nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja, nemaju karakteristike prekomjernosti s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini (stambena namjena), s obzirom na mjesto i vrijeme (radi se o povremenim kratkotrajnim aktivnostima za koje sud ocjenjuje logičnim da se uglavnom obavljaju danju, kako to iskazuje tuženik KK, u vrijeme kada niti nema potrebe paliti rasvjetu) te ne izazivaju nikakvu štetu, a radnja varenja CO2 aparatom za zavarivanje nije nedopuštena na temelju odredba posebnog zakona. Iz nalaza proizlazi da predmetno uznemiravanje nije moguće spriječiti poduzimanjem odgovarajućih mjera, međutim, radi se o uznemiravanju koje je ocijenjeno da nema karakteristike prekomjernosti s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme.

8. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud, a posebno s obzirom na činjenicu da utvrđeno uznemiravanje nije takve prirode da bi tužitelja uznemiravalo u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu tih stvari (jer nema prekida u dotoku energije te ne uzrokuje štetu na rasvjetnim tijelima). Pored navedenog, na temelju nalaza i mišljenja Tomislava Kovačevića, ing. el., stalnog sudskog vještaka za elektrotehniku (72-78) utvrđeno je da tuženici imaju pravo poduzimati varenje sa predmetnim CO2 aparatom za zavarivanje budući da se radi o aparatu koji je predviđen za trofazni i jednofazni priključak, tako da se on koristi ispravno prema tehničkoj specifikaciji.

8.1. Svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude jer zahtjev tužitelja nije osnovan prema odredbama čl. 110. i 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZOV). Imajući u vidu nalaz vještaka te Izvješće o mjerenju kvalitete električne energije od 29.9.2020. nesporno je utvrđeno da treperenja napona (flikeri) sagledano kao oblik imisije ne dostižu nivoe koji bi se smatrali prekomjernim, zbog čega nema pravne osnove za zabranu aktivnosti tuženika. Naime, zaštita od imisija se pruža samo ako prelaze uobičajenu mjeru s obzirom na mjesto i vrijeme u skladu sa čl. 110. ZVDSP-a. Troškovi parničnog postupka su pravilno izračunati sukladno odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a.

8.2. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

9. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan, sukladno odredbi čl. 166.st.1.ZPP-a i čl. 154.st.1.

U Požegi, 11. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević