Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-505/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. tužiteljice TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7. tužiteljice DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik odvjetnik Boris Kozjak iz Virovitice, Šenoina 3, protiv 1. tuženika NEUROPSIHIJATRIJSKE BOLNICE Dr. IVAN BARBOT POPOVAČA, Popovača, Jelengradska ulica 1, OIB: 76024026802, kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik Bojan Grahek iz Kutine, Kneza Trpimira 4/I i 2. tuženika Euroherc osiguranja d.d. Podružnica Zagreb, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 28. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i 1. tuženika te tužiteljica ŠG, TG i DG osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika 2. tuženika, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se 1. tuženiku NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI Dr. IVAN BARBOT POPOVAČA, Popovača, Jelengradska ulica 1, OIB: 76024026802 platiti na ime naknade štete ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od po 19.908,42 eura svakoj, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude 10. travnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d. Podružnica Zagreb, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 u iznosima od po 19.908,42 eura.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 26. lipnja 2008. godine podnijeli tužbu ovom sudu protiv 1. tuženika radi naknade štete zbog smrti njihove prednice NG koja je dana 20. kolovoza 2005. godine smrtno stradala od opeklina zadobivenih za vrijeme liječenja kod 1. tuženika.
Tužitelji su dana 14. kolovoza 2008. godine zbog istog štetnog događaja podnijeli tužbu za naknadu štete i protiv 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d., kao osiguratelja od odgovornosti za 1. tuženika, te je formiran spis broj P-582/2008. Na prijedlog tužitelja ovaj sud je dana 4. prosinca 2008. godine (list 44 spisa) donio rješenje broj P-472/2008 kojim se spajaju navedeni spisi broj P-472/2008 i P- 582/2008 kako bi se vodio jedinstveni parnični postupak pod brojem P-472/2008.
2. U odgovoru na tužbu oba tuženika su osporila osnovanost tužbenog zahtjeva.
1. tuženik poriče svoju odgovornost za nastali štetni događaj.
2. tuženik je istaknuo prigovor limitiranosti svojih obveza po polici broj [broj police] do iznosa od 200.000,00 kuna. Osim toga, 2. tuženik je naveo da je njegova odgovornost kao osiguratelja u potpunosti isključena za slučaj da se utvrdi postojanje liječničke greške.
3. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je dana 5. veljače 2013. godine donio presudu broj P-472/2008 kojom je usvojio tužbeni zahtjev za naknadu štete tužitelja ŠG, TG i DG u iznosu od po 150.000,00 kuna svakoj u to u odnosu na 1. tuženika NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU Dr. IVAN BARBOT POPOVAČA, dok su ostali tužitelji ĐG, GG, MG i SG odbijeni sa svojim tužbenim zahtjevom u odnosu na 1. tuženika. Istom presudom svi tužitelji su odbijeni sa svojim tužbenim zahtjevom u odnosu na 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d.
Na ovu presudu žalbu su uložili tužitelji i 1. tuženik NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA Dr. IVAN BARBOT POPOVAČA.
Odlučujući po ovim žalbama Županijski sud u Sisku je svojom odlukom broj Gž- 1790/2013 (list 204 spisa) odbio žalbu tužitelja, dok je uvažio žalbu 1. tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo da 1. tuženik tužiteljicama ŠG, TG i DG na ime naknade štete isplati iznos od po 150.000,00 kuna svakoj, na način da je viši sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica ŠG, TG i DG kojim se traži da im 1. tuženik na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 150.000,00 kuna svakoj.
4. Na ovu drugostupanjsku presudu sve stranke su uložile reviziju.
Svojom odlukom broj Rev-111/2017 od 12. lipnja 2018. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je odbacio kao nedopuštene revizije svih stranaka (list 234 spisa).
5. Tužiteljice ŠG i TG su podnijele ustavnu tužbu te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj U-III-3258/2018 i U-III- 3259/2018 od 19. prosinca 2023. godine (list 239 spisa) ustavnu tužbu usvojio u odnosu na presudu Županijskog suda u Sisku broj Gž-1790/2013 od 17. rujna 2015. godine te je ukinuo navedenu presudu Županijskog suda u Sisku i predmet vratio Županijskom sudu u Sisku na ponovno odlučivanje.
6. Županijski sud u Sisku je svojom odlukom Gž-19/2024 od 20. lipnja 2024. godine (list 262 spisa) u odnosu na tužiteljice ŠG i TG ukinuo presudu Općinskog suda u Kutini broj P-472/2008 od 5. veljače 2013. godine u točki I. izreke, dijelu točke II. izreke kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d. te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka u točkama III. i IV. izreke.
Dakle, navedenom drugostupanjskom odlukom ukinuta je prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljica ŠG i TG u odnosu na 1. tuženika NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU Dr. IVAN BARBOT POPOVAČA od po 150.000,00 kuna svakoj.
U svojoj odluci Županijski sud u Sisku je naglasio da osnovanost žalbi ostalih tužitelja osim ŠG i TG, sud neće ponovno ispitivati jer oni nisu podnijeli ustavnu tužbu te da se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske odnosi samo na podnositeljice ustavne tužbe ŠG i TG.
To znači da u nastavku postupka treba raspravljati samo o tužbenim zahtjevima za naknadu štete tužiteljica ŠG i TG.
Što se tiče ostalih tužitelja, o njima je pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-1790/2013 na način da je tužbeni zahtjev ostalih tužitelja odbijen u odnosu na 1. tuženika i u odnosu na 2. tuženika. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja iz podneska od 18. srpnja 2024. godine da se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske odnosi na sve tužitelje pa tako i na DG.
7. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da postoji odgovornost 1. tuženika za nastali štetni događaj od 20. kolovoza 2005. godine kada je prednica tužitelja NG smrtno stradala od opeklina zadobivenih za vrijeme liječenja kod 1. tuženika. Kod 1. tuženika majka tužiteljica je zaprimljena 23. lipnja 2005. godine po uputnoj dijagnozi Psychosis senilis, St. Post Tentamene suicidii, St post fract antebrachii I. sin nakon pokušaja suicida vješanjem. Dakle, vidljivo je da su kod majke tužiteljica postojali raniji problemi s mentalnim zdravljem te da je na liječenje u ustanovu 1. tuženika zaprimljena, između ostalog, pod dijagnozom pokušaj suicida (vješanja). Suicidnost majke tužiteljica bila je naznačena na način da je na uputnici bolničke ambulante od 22. lipnja 2005. godine u gornjem desnom uglu pisalo "intenzivan nadzor - suicidalna". Navedena riječ suicidalna naznačena je na listama za intenzivno liječenje od 25. lipnja 2005. godine i 26. lipnja 2005. godine.
Na ove okolnosti saslušani su svjedoci: VG, OG i LG, sve zaposlenice 1. tuženika. Svjedokinja OG je u svom iskazu navela da joj se pokojna NG požalila da je nitko neće, čime je verbalizirala svoju bezizlaznu situaciju.
Zbog svega navedenog, 1. tuženik je trebao prema pokojnoj FG primijeniti adekvatnu terapiju, povećani nadzor te adekvatnije organizirati čuvanje pacijentice kako ista ne bi došla do upaljača kao opasnog predmeta. Osim toga, pokojnoj FG je trebala biti prepisana adekvatna terapija zajedno s povećanim nadzorom kretanja i posjeta pacijentice pa je time 1. tuženik učinio pogreške u liječenju pokojne NG. Na glavnoj raspravi u zgradi suda vještakinja dr. sc. Vera Folnegović Šmalc je potvrdila da pokojnoj FG nije bila prepisana odgovarajuća terapija koja bi spriječila suicid. Vještakinja je navela da bi svakako ona prepisala odgovarajuću terapiju za ovakve pacijente sklone suicidu da je ona liječila pokojnicu. Dakle, bilo je razloga da se pokojnoj FG prepiše odgovarajuća terapija kako bi se spriječio pokušaj suicida, a to je prije svega činjenica da je NG i bila hospitalizirana zbog pokušaja suicida. To znači da je bilo vidljivih razloga za sumnju na suicidnost NG, a ista je čak i verbalizirala svoju bezizlaznu situaciju kako je to opisala svjedokinja OG. Sve to ukazuje da je kod majke tužiteljica postojao rizik suicida koji liječnici djelatnici 1. tuženika nisu prepoznali, iako su iz dostupne medicinske dokumentacije morali imati takva saznanja.
Osim navedenog, navedena vještakinja je u svom iskazu navela da je 1. tuženik trebao bolje osigurati takve pacijente i prostore za osobnu higijenu i wc i to prisustvom fizičke osobe nadležne za nadzor.
Iz iskaza svjedoka VG, OG i LG proizlazi da su kod 1. tuženika postojale slabije kontrole posjeta pa su tako pacijenti mogli pribaviti i stvari koje su opasne, kao što je upaljač. Djelatnice 1. tuženika su potvrdile da samo djelatnici mogu imati upaljač, a ne i pacijenti. Činjenica da je pokojna majka tužiteljica pribavila upaljač kojim se zapalila ukazuje na zaključak da kontrola pacijenata nije bila adekvatna. Sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka jer su isti dani na jasan, uvjerljiv i objektivan način.
Dakle, bilo je očitih propusta u provedbi nadzora, tako i u davanju neadekvatne terapije majci tužiteljica. To znači da 1. tuženik nije poduzeo preventivne odgovarajuće mjere kako bi spriječio suicid pokojne NG. Stoga u konkretnom slučaju postoji odgovornost 1. tuženika kao javne ustanove za smrt počinjenu suicidom. Svoju odluku sud temelji na priloženoj medicinskoj dokumentaciji, iskazu saslušanih svjedoka te usmenom očitovanju vještaka dr. sc. Vere Folnegović Šmalc. Imajući u vidu da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno sud je odbio dokazne prijedloge 1. tuženika iz podneska od 22. kolovoza 2024. godine za provedbu vještačenja na okolnosti sposobnosti pokojne NG za rasuđivanje i donošenje samostalnih odluka u trenutku smrti po vještaku medicinske struke – psihijatru, za provođenje vještačenja na okolnosti postojanja eventualnih propusta u liječenju pokojne NG za vrijeme dobrovoljnog liječenja kod 1. tuženika koji bi bili od doprinosa nastanku štetnog događaja po vještaku medicinske struke – psihijatru, te za saslušanje tužiteljice.
8. Imajući u vidu da se štetni događaj zbio 20. kolovoza 2005. godine treba primijeniti odredbe tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96). Tužiteljicama je dosuđeno po 150.000,00 kuna (19.908,42 eura) kako su to i precizirale tužiteljice u svom podnesku od 18. srpnja 2024. godine (list 283 spisa). Tužiteljicama su dosuđeni navedeni iznosi na ime pravične novčane naknade za duševne bolove izazvane smrću njihove majke, a sve primjenjujući odredbe čl. 158, 170., 200. i 201. Zakona o obveznim odnosima.
Tužiteljicama su dosuđene i pripadajuće kamate od dana presuđenja i to primjenom članka 277. navedenog zakona.
9. U odnosu na 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d. valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica ŠG i TG. Naime, u konkretnom slučaju je utvrđeno postojanje liječničke greške od strane djelatnika 1. tuženika pa je odgovornost 2. tuženika kao osiguratelja u potpunosti isključena. U općim pravilima za osiguranje od odgovornosti (list 273-282 spisa) isključena je odgovornost osiguratelja u slučaju liječničke pogreške ili pogreške djelatnika bolnice.
10. Imajući u vidu uspjeh svih tužitelja i 1. tuženika u ovoj parnici, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Treba napomenuti da je u odnosu na ostale tužitelje tužbeni zahtjev prema 1. tuženiku odbijen odlukom Županijskog suda u Sisku broj Gž-1790/2013 od 17. rujna 2015. godine. Što se tiče naknade parničnog troška u odnosu na 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d., sud je također odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka bez obzira na uspjeh u parnici, a imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja. Tužitelji su lošeg imovnog stanja, a neki od njih su i bili maloljetni u tijeku ovog postupka. Treba napomenuti da su stranke i same predložile da svaka stranka snosi svoje troškove postupka u svojim podnescima (list 271 i 354 spisa).
U Kutini 10. travnja 2025.
S u d a c
Draženko Stanušić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.
O tom obavijest:
1. Odvjetnik Boris Kozjak, Virovitica, Šenoina 3
2. Odvjetnik Bojan Grahek, Kutina, Kneza Trpimira 4/I
3. Odvjetničko društvo Grgić i Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282