Poslovni broj: Povrv-193/2023-56

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste NVK, u pravnoj stvari tužitelja NV, vlasnik [obrt], obrta za održavanje i popravak karoserija, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marina Radoš Balić, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Dabelić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, Vukovarska 19, poslovni broj: Ovrv-2021/2018 od 6. studenoga 2018. kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 3.844,35 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. rujna 2018. godine po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime naknade troškova ovog parničnog postupka, isplatiti tužitelju iznos od 2.172,74 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.172,74 EUR teku od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja. , dok se prijedlog tužitelja za naknadom preostalog dijela zatraženog troška u iznosu od 768,93 EUR odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se odvjetnici Marini Radoš Balić, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, na ime naknade troška ovog parničnog postupka, isplatiti tuženiku iznos od 250,00 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 250,00 EUR teku od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, podnio je 6. studenog 2018. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 28.965,28 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i radi isplate troškova ovršnog postupka u iznosu od ukupno 3.346,97 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Ivo Radović iz Dubrovnika, Vukovarska 19, donio je 6. studenog 2018. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-2021/2018 kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 28.965,28 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka u iznosu od ukupno 3.346,97 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, dalje: OZ) i članka 287. stavka 1. OZ-a u vezi s člankom 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni broj Povrv-43/2019-2 od 10. srpnja 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano ročište za glavnu raspravu po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu i tijekom postupka navodi da mu ovršenik, ovdje tuženik, duguje temeljem vjerodostojne isprave Računa 17/A1/1 od 17. kolovoza 2018., koji račun je dospio dana 6. rujna 2018., iznos od 28.965,28 kuna na ime radova na motornom vozilu registracijske oznake [registarska oznaka] koje je izvršio prema izvidu štete EUROHERC osiguranje d.d. Podružnice Dubrovnik broj: 182210510532/1 od 27. lipnja 2018. i prema narudžbi tuženika. Ističe da je nakon obavljenih radova tuženik vozilo pregledao i preuzeo ga od tužitelja bez ikakvog prigovora i uz iskazano zadovoljstvo obavljenim radovima i uz zahvalu za po zamolbi tuženika izvršeno besplatno djelomično lakiranje vozila, kao i besplatnu upotrebu zamjenskog vozila za vrijeme trajanja naručenih radova u trajanju od 21 dana. Navodi kako naručitelj nije ni nakon pregleda popravljenog vozila, a niti kasnije prigovorio izvođaču na izvršeni rad, niti je pozvao izvođača ukloniti navodne nedostatke na vozilu, već je tuženik upravo nakon primitka Računa br. 17/A/1 od 17. kolovoza 2018. dopisom od 5. rujna 2018. (kojeg je tužitelj primio 10. rujna 2018.) prigovorio izvođaču na obavljeni rad i pozvao se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl.ing. Ivice Hrdalo iz kolovoza 2018., kojeg vještaka je tuženik samostalno angažirao bez znanja, sudjelovanja i suglasnosti tužitelja. Smatra da se tako „naručeni" nalaz i mišljenje sudskog vještaka ne može se upotrijebiti kao valjan dokaz u ovom postupku i ne može biti temelj za zakonitu meritornu sudsku odluku. Ističe kako je tužitelj kao izvođač izvršio sve naručene radove kvalitetno i po pravilima struke i predao naručitelju, a naručitelj je popravljeno vozilo pregledao i primio izvršeni rad bez ikakvog prigovora o nedostacima pa da su tuženikovi navodi iz prigovora neosnovani u cijelosti. Predlaže održati na snazi predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 28.965,28 HRK te tuženiku naložiti naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.087,06 HRK (nastali troškovi) sa zateznim kamatama te troškove ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama.

5. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka poriče postojanje duga ovršenika spram ovrhovoditelja. Navodi da je računu koji predstavlja vjerodostojnu ispravu na kojoj se temelji predmetno rješenje o ovrsi ovršenik prigovorio 5. rujna 2018. zbog nekvalitetnih i protivno pravilima struke izvedenim radovima popravka vozila marke Audi reg. oznaka [registarska oznaka]. Navodi da je uz navedeni prigovor na okolnosti navoda iz prigovora dostavio Elaborat procjene kvalitete popravka vozila Audi (DU 44 GL) izrađen po dipl.ing. Ivici Hrdalu, stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, cestovni promet, procjene vozila i plovila, iz kojeg je razvidno kako su radovi kojih ovrhovoditelj zahtjeva plaćanje, izvedeni nekvalitetno i protivno pravilima struke, pa smatra da tužitelju ne pripada pravo na naplatu iznosa od 28.965,28 kn.

6. U dokaznom je postupku sud pročitao sve isprave, a naročito račun 17/A1/1 od 17. kolovoza 2018 s povratnicom (list 8-9 spisa i 29-30 spisa), dopis punomoćnice tužitelja od 29. kolovoza 2018. s povratnicom (list 6-7 spisa i 31-32 spisa), prigovor na račun od 5. rujna 2018. s potvrdom predaje pošti (list 16-17 spisa i 33-34 spisa), elaborat procjene kvalitete popravka vozila Audi (DU404GL) izrađen od dipl. ing. Ivice Hrdala, ovlaštenog inženjera strojarstva za sve stručne smjerove (list 18-26 spisa), dopis punomoćnice tužitelja punomoćniku tuženika od 17. rujna 2018. s povratnicom i potvrdom predaje pošiljke pošti (list 35-36 spisa), karticu kupca (otvorene stavke) za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 15. srpnja 2019. (list 37 spisa), izvid štete EUROHERC osiguranja d.d. Podružnice Dubrovnik broj: 182210510532/1 (list 52 spisa), potvrda EUROHERC osiguranja d.d. o izvršenom plaćanju od 16. srpnja 2018. (list 53 spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet, motore i motorna vozila dipl. ing. Vinka Bašića (list 63-65 spisa), uvjerenje Stanice za tehnički pregled vozila Euro Daus d.d. STP "AUTO-DUBROVNIK" broj: H003-U-00006-22 (list 74 spisa), uvjerenje Stanice za tehnički pregled vozila Euro Daus d.d. STP "AUTO- DUBROVNIK" broj: H003-U-00011-22 (list 91 spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila dipl. ing. Joze Šituma (list 131-135 spisa), te su saslušane parnične stranke (iskazi na listu 76-78 spisa), svjedok FV (list 75-76 spisa), stalni sudski vještak Vinko Bašić (list 69-70 spisa) i stalni sudski vještak Jozo Šitum (list 151-152 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim tereti tuženika na isplatu iznosa od 28.965,28 HRK, prema računu broj 17/A1/1 od 17. kolovoza 2018. koji je izdan za radove popravka vozila marke Audi A6 reg. oznake [registarska oznaka] broja šasije: [broj šasije].

9. Među strankama nije sporno da je tuženik od tužitelja sredinom 2018. godine naručio popravak svog vozila marke Audi A6 reg. oznake [registarska oznaka] broja šasije:

WAUZZZ4B63N066604, da je vozilo preuzeo od tužitelja u kolovozu 2018. godine do kada je koristio zamjensko vozilo koje mu je ustupio tužitelj. Nije sporno da je tuženik od EUROHERC osiguranja d.d. primio uplatu u iznosu od 21.000,00 HRK prema izvidu štete tog osiguravajućeg društva broj: 182210510532/1 te da tužitelju na ime izdanog računa broj 17/A1/1 od 17. kolovoza 2018. nije izvršene uplate, odnosno da je ukupan evidentirani dug i dalje neplaćen.

10. Među strankama je sporno je li ugovoren popravak predmetnog vozila isključivo prema izvidu štete EUROHERC osiguranja d.d. Podružnice Dubrovnik broj: 182210510532/1 ili su stranke ugovorile da se izvrši dio radova iz izvida štete te da se izvrše dodatni radovi lakiranja lijeve strane vozila, zadnjeg prtljažnika i lijevog branika. Sporno je da li su radovi koji su izvedeni, izvedeni prema pravilima struke i je li bilo nedostataka u radovima izvedenima od tužitelja. Sporno je i u kojem je trenutku tuženik prvi put prigovorio tužitelju za izvedene radove te je li tuženik pozvao tužitelja na uklanjanje nedostataka.

11. Pregledom računa 17/A1/1 od 17. kolovoza 2018 s povratnicom (list 8-9 spisa i 29-30 spisa), dopisa punomoćnice tužitelja od 29. kolovoza 2018. s povratnicom (list 6-7 spisa i 31-32 spisa), prigovora na račun od 5. rujna 2018. s potvrdom predaje pošti (list 16-17 spisa i 33-34 spisa), elaborata procjene kvalitete popravka vozila Audi (DU404GL) izrađen od dipl. ing. Ivice Hrdala, ovlaštenog inženjera strojarstva za sve stručne smjerove (list 18-26 spisa), dopisa punomoćnice tužitelja punomoćniku tuženika od 17. rujna 2018. s povratnicom i potvrdom predaje pošiljke pošti (list 35-36 spisa), kartice kupca (otvorene stavke) za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 15. srpnja 2019. (list 37 spisa), izvida štete EUROHERC osiguranja d.d. Podružnice Dubrovnik broj: 182210510532/1 (list 52 spisa), potvrda EUROHERC osiguranja d.d. o izvršenom plaćanju od 16. srpnja 2018. (list 53 spisa), uvjerenje Stanice za tehnički pregled vozila Euro Daus d.d. STP "AUTO-DUBROVNIK" broj: H003-U-00006-22 (list 74 spisa), uvjerenje Stanice za tehnički pregled vozila Euro Daus d.d. STP "AUTO-DUBROVNIK" broj: H003-U-00011-22 (list 91 spisa), utvrđeno je slijedeće.

11.1. Izvidom štete su za oštećeno vozilo Audi A6 reg. oznake [registarska oznaka] broja šasije [broj šasije] procijenjeni dijelovi za zamjenu (smjerokaz – bočni, desni, blatobran desni, vrata prednja desna lim, nosač vrata prednjih desnih donji, nosač vrata prednjih desnih gornjih, letvica vrata prednjih desnih, blenda vrata prednjih desnih, vrata stražnja desna lim, letvica vrata stražnjih desnih, blenda vrata stražnjih desnih i naplatak prednji desni Al), dijelovi za popravak (stup vrata prednji desni i stup vrata srednji desni vanjski dio), dijelovi za kontrolu (optika ovjesa) i potrebno radno vrijeme za popravak vozila (limar 15 sati, mehaničar 0,50 sati i lakirer 11 sati) s posebnim zapažanjem procjenitelja da je šteta ekonomski plativa do 29.600,00 HRK po računu. Tuženiku je od strane EUROHERC osiguranje d.o.o. na ime navedene štete 16. srpnja 2018. plaćen iznos od 21.000,00 HRK. Tužitelj potražuje od tuženika iznos od ukupno 28.965,28 HRK za popravak vozila Audi A6 reg. oznake [registarska oznaka] broja šasije [broj šasije], zamjenu prednjeg desnog blatobrana, prednjih desnih vrata, zadnjih desnih vrata, lakiranje lijeve strane, desne strane, zadnjeg prtljažnika i zadnjeg branika, i to za robu smjerokaz bočni lijevi, blatobran desni, vrata prednja desna, vrata zadnja desna, letvica prednjih desnih vrata, letvica zadnjih desnih vrata, nosač prednjih desnih vrata i nosač zadnjih desnih vrata, za naknadu 24 sata rada limara i 25 sati rada lakirera te potrošni materijal. Tuženik je predmetni račun zaprimio 23. kolovoza 2018., nakon čega je tužitelj po punomoćnici dopisom od 29. kolovoza 2018. pozvao tuženika na plaćanje po navedenom računu do proteka roka za ispunjenje (6. rujna 2018.). Tuženik je na predmetni račun prigovorio putem punomoćnika 5. rujna 2018. u kojem je prigovoru naveo da je tužitelj radove izveo nekvalitetno i protivno pravilima struke, pa da smatra da tužitelju ne pripada pravo na naplatu iznosa od 28.965,28 HRK pozivajući se pritom na elaborat procjene kvalitete popravka vozila Audi (DU404GL) izrađen od dipl. ing. Ivice Hrdala, ovlaštenog inženjera strojarstva za sve stručne smjerove u kojem je taj vještak naveo kako prednja i stražnja desna vrata nisu ugrađena kvalitetno i u skladu s pravilima struke. Tužitelj je na prigovor po punomoćnici odgovorio da je sve radove na tuženikovom vozilu izvršio prema točno određenoj narudžbi tuženika i specifikaciji iz računa broj: 17/A/1 od 17. kolovoza 2018. te da je tuženik, nakon što su naručeni radovi obavljeni, pregledao vozilo i preuzeo vozilo od tužitelja bez ikakvog prigovora i ujedno jasno iskazao zadovoljstvo obavljenim radovima. Smatra da je neosnovana, paušalna i pogrešna ocjena vještaka Hrdala o postojanju navodnih nedostataka. Ističe kako je tuženik za vrijeme trajanja naručenih radova dobio na korištenje zamjensko vozilo na 21 dan te da su po zamolbi tuženika besplatno izvršeni manji radovi na vozilu. Predmetni račun do dana podnošenja tužbe, a ni kasnije (otvorene stavke od 15. srpnja 2019.) nije podmiren ni u jednom dijelu. Tuženik je bio evidentirani vlasnik predmetnog vozila do 2. studenoga 2020.

11.2. U svom nalazu i mišljenju vještak Vinko Bašić navodi da računom br. 17/A1/1 firme za održavanje i popravak karoserija „Kralj" nije izvršena zamjena Blenda vrata prednjih desnih i Blenda vrata stražnjih desnih, kao i naplatka prednjeg desnog Al, koji su predviđeni Izvidom štete br. 182210510532/1 Euroherc osiguranja. Prema računu br.17/A1/1 izvršeno je lakiranje i lijeve strane vozila, prtljažnika i zadnjeg branika. Prema Izvidu štete na tim dijelovima nisu nastala oštećenja, pa isti nisu predviđeni za lakiranje. U računu br.17/A1/1 povećan je broj sati rada lakirera sa predviđenih Izvidom štete od 11 sati na 25 sati, a limara, meh. I optičara sa 16,5 sati na 24 sata. Razlog povećanju sati rada vjerojatno proizlazi iz lakiranja i lijeve strane vozila, prtljažnika i zadnjeg branika kao i skidanja dijelova za lakiranje sa vozila. Vozilo,,Audi A6" reg. oznake [registarska oznaka] više nije u vlasništvu tuženika, pa zbog nedostupnosti vozila nije moguće izvršiti pregled vozila i utvrditi količinu i kvalitetu izvršenih radova na vozilu. Kada je usmeno iznosio nalaz i mišljenje, vještak je naveo da je kontaktirao tuženika radi pregleda vozila kada mu je tuženik rekao da je vozilo prodano, međutim na upit vještaka o tome kome je vozilo prodano, tuženik mu nije dao odgovor već je naveo da je vozilo prodano nekome iz okolice Imotskome te ponovno ističući da vozilo više nije u njegovom vlasništvu.

11.3. U svom nalazu i mišljenju vještak Jozo Šitum navodi da je prema računu tužitelj na automobilu izveo radove zamijene i bojanja: smjerokaz bočni lijevi, blatobran desni, vrata prednja desna, vrata zadnja desna, letvica prednjih desnih vrata, letvica zadnjih desnih vrata, nosač prednjih desnih vrata i nosač zadnjih desnih vrata. Pored toga, u računu je između ostaloga dodatno upisano: lakiranje lijeve strane, zadnji prtljažnik i zadnji branik", što podrazumijeva da su ti dijelovi zaista i lakirani u ovom servisu, ali je evidentno da isti nisu navedeni u predmetnom izvidu štete. Vrijednost izvedenih radova prema izvidu štete, cijenama i normativima iz kalkulacijskog sustava Audatex, na dan procjene 13. prosinca 2024. godine, s PDV-om iznosi 5.546,01 EUR. Trošak popravka u vrijeme izvođenja radova se ne može odrediti pomoću dostupnih kalkulacijskih sustava koji se koriste u procjenama šteta i servisiranjima vozila, zbog proteka vremena od dana obavljanja popravka. Pregled vozila od strane sudskog vještaka nije obavljen jer mu vozilo nije bilo dostupno za pregled niti je pregled vozila bio određen rješenjem suda zbog čega se ne može utvrditi kvaliteta izvršenih radova na automobilu. U Elaboratu procjene kvalitete popravka kojega je izradio stalni sudski vještak Ivica Hrdalo, dipl.ing. su djelomično vidljivi tehnički nedostatci na pojedinim karoserijskim dijelovima vozila, odnosno vratima vozila, ali bez stručnog pregleda vozila od strane vještaka, na temelju raspoložive dokumentacije u spisu nije moguće utvrditi je li popravak izvršen na kvalitetan i stručan način.

11.4. U svom iskazu tužitelj NV navodi kako je tuženik od njega naručio da se izvrše popravci tuženikovog auta kada su dogovorili da će se izvršiti zamjena prednjih i stražnjih desnih vrata i lajsni. Navodi kako je tuženik donio izvid štete u kojem je specificirano koji se popravci trebaju izvršiti, s tim da je tuženik tražio da se izvrši i lakiranje druge strane vozila i zadnjeg kraja (gepek i branik). Nakon što je izvršen popravak, a ne sjeća se koliko je to točno trajalo, ali otprilike 10 dana, za koje vrijeme je tuženiku dao na korištenje svoje vozilo, Seat Ibizu, tuženik je došao preuzeti svoje vozilo, i to u trenutku kada je on s klijentom FV radio oko njegovog motora. Ističe kako su tužitelj i tuženik detaljno pregledali tuženikovo vozilo, što je trajalo otprilike 10-ak minuta, te da je tuženik izrazio zadovoljstvo obavljenim radovima. S obzirom da je taj dan bio u gužvi, s tuženikom se dogovorio da će mu račun za obavljene radove poslati za nekoliko dana. Negira da bi ga tuženik prije nego mu je dostavljen račun kontaktirao kako bi mu rekao da nije zadovoljan nekim od obavljenih radova ili tražio da se eventualni nedostaci otklone, te ističe da je prvi put kada je tuženik prigovorio izvedenim radovima te je svoj prigovor uputio s privitkom. Objašnjava kako je tuženiku poslao račun sredinom kolovoza nakon čega račun nije plaćen, pa je pokušao telefonskim putem kontaktirati tuženika, međutim on se nije javljao nakon čega se obratio punomoćnici, pa je daljnja komunikacija s tuženikom bila putem nje. Na poseban upit o tome zašto nije izvršena zamjena blenda vrata prednjih desnih i stražnjih desnih, kao i naplatka prednjeg desnog Al koji su predviđeni izvidom štete, tužitelj odgovara da je on izvršio sve radove koji su dogovoreni s tuženikom. Ističe da osim navedene nije bilo nikakve komunikacije s tuženikom te da prilikom predaje popravljenog vozila i nakon primitka računa kojeg je on poslao tuženiku nije bilo nikakvih prigovora tuženika na kvalitetu i količinu izvedenih radova. Navodi i kako tuženiku nije naplatio korištenje njegove Seat Ibize te ističe kako mu do dana davanja iskaza nije namireno potraživanje ni u jednom dijelu.

11.5. U svom iskazu tuženik OV navodi da je s tužiteljem ugovorio da se radovi izvedu prema izvidu štete i to točno po nalogu vještaka osiguravajućeg društva i u iznosu koji je naveden, odnosno da se vozilo vrati u prvobitno stanje. Tužitelj je njemu ustupio svoje vozilo na korištenje, Seat Ibizu. Koliko se sjeća auto je bilo kod tužitelja dulje od 10 dana i to bar mjesec dana te je svoje vozilo preuzeo otprilike polovicom kolovoza. Navodi kako preuzimanje njegovog vozila uopće nije bilo u radionici tuženika niti u krugu, odnosno blizini, radionice već da je primopredaja bila u Popovićima, na ugibalištu, i to u kasnim popodnevnim satima te da svjedoka FV nikad prije nije vidio. Ističe da je prilikom primopredaje tužitelju ukazao na nedostatke izvedenih radova te je iskazao svoje nezadovoljstvo, posebno je ukazao na to da se oba desna vrata teško otvaraju, kako se linije po vozilu ne prate, te da postoje veliki zazori između vrata, da nosač nije bio pričvršćen po pravilima struke s time da je s tužiteljem dogovorio da se oba vrata zamijene novim, originalnim vratima, a smatra da je tužitelj da je samo stara vrata pokrpio te njih postavio obzirom da nova originalna vrata koštaju puno više od onih navedenih u računu. Isto tako nije bio zadovoljan blatobranom te iz istih razloga smatra da se nije radilo o zamjeni nego o popravku istog. Navodi kako je tužitelj, pošto mu je tuženik ukazao na nedostatke na licu mjesta, negirao da bi popravak bio manjkav, te je bio neugodan, a račun koji je ispostavio je bio puno veći od onog za kojeg su se prvotno izgovorili. Potvrđuje da mu je račun bio dostavljen naknadno. Također navodi da nisu ugovorili lakiranje druge strane vozila pa smatra da je tužitelj isto izveo po svom nahođenju, a naknadno navodi da smatra kako se lakiranje lijeve strane nije uopće izvršilo. Nakon toga ističe da je o svom trošku angažirao ovlaštenog sudskog vještaka Ivicu Hrdala koji je izradio nalaz i mišljenje priložen u ovaj spis u kojem su navedeni radovi kojima nije bio zadovoljan, te je potom na račun tužitelja prigovorio. Navodi i kako je telefonskim putem prije podnošenja prigovora na račun kontaktirao tužitelja, te da je tražio da tužitelj otkloni nedostatke na koje mu je ukazao usmeno prilikom primopredaje i ponovno tada telefonskim putem, međutim da je tužitelj i dalje negirao da ima ikakvih nedostataka. Tuženik navodi da je tužitelju alternativno ponudio da mu, ako tužitelj ne želi otkloniti nedostatke, isplati onaj dio računa koji se odnosi na "ruke", odnosno potrošen materijal, na što je tužitelj reagirao neugodno i poklopio slušalicu. Odgovara da je naplatio štetu od Euroherca u iznosu od nekih 21.000,00 kuna ili 22.000,00 kuna te da je koristio vozilo tužitelja onoliko dugo koliko je njegovo auto bilo na popravku i to otprilike mjesec dana i više. Odgovara da je zapravo od osiguranja trebao dobiti zamjensko vozilo, međutim da mu je tužitelj rekao kako je stupio u kontakt s procjeniteljem osiguravajućeg društva nakon čega je tužitelj njemu (tuženiku) ponudio svoje vozilo, koje vozilo je preuzeo kada je dovezao svoje vozilo na popravak. Na daljnje pitanje odgovara da tužitelj nije tražio nikakvu naknadu za korištenje vozila. Navodi da je svoje vozilo prodao u proljeće 2020. i da se trenutno ne može sjetiti imena kupca, ali da ima kod kuće kupoprodajni ugovor.

11.6. U svom iskazu svjedok FV navodi da je u trenutku kada je automobil tuženika bio predan tuženiku nakon izvršenja radova bio prisutan u radionici tužitelja u [adresa]. Nije zaposlenik tužitelja već je tužitelj i njemu obavljao radove na njegovom motoru. Navodi da su, u trenutku kada se pojavio tuženik, tužitelj i on (svjedok) bili oko njegovog motora nakon čega je tužitelj razgovarao s tuženikom, a nalazili su se na otprilike dva metra udaljenosti. Vidio je da je tužitelj tuženiku pokazivao popravljeno vozilo i koliko je mogao primijetiti, auto je pregledano te je tuženik preuzeo auto i pritom je bio zadovoljan. Koliko je čuo, tuženik je rekao da je sve dobro i super i nakon toga je otišao. Sjeća se kako je tuženik došao u radionicu autom marke Seat Ibiza čiji je vlasnik tužitelj. Njegov je dojam da su se parnične stranke tom prigodom rastale u prijateljskim odnosima, a tuženik nije iznio nikakve prigovore ni primjedbe na radove, dapače, navodio je da je sve u redu i da će se čuti za par dana. Automobil Seat Ibiza je ostala u radionici, a tuženik se odvezao svojim popravljenim autom. Navodi da se ovo sve događalo u ljeto prije 4 godine (iskaz je dan 1. srpnja 2022.), u popodnevnim satima.

12. Sud je iskaz svjedoka FV prihvatio kao vjerodostojan, objektivan i istinit. Svjedok nema interesa da se ovaj postupak završi povoljno bilo za koju stranku, a njegov je iskaz suglasan s iskazom tužitelja. Iskaz tuženika je potpuno suprotan iskazima tužitelja i svjedoka FV. Naime, svjedok FV jasno iskazuje da je vidio i čuo da je u ljeto 2018. tužitelj predao tuženiku popravljeno vozilo kada tuženik, ne samo da nije iznio prigovore ili ukazao na eventualne nedostatke, već je izrazio zadovoljstvo s izvedenim radovima. Jednako iskazuje i tužitelj. Valja reći da tuženik u svome iskazu, osim što navodi da je odmah pri primitku vozila iskazao nezadovoljstvo kvalitetom izvedenih radova, navodi i kako su on i tužitelj kontaktirali i telefonskim putem i to nakon primitka računa za izvedene radove kada je tuženik, kako navodi, ponovno prigovorio nedostacima te pozvao tužitelja da otkloni nedostatke ili smanji cijenu. Isto, osim što je u suprotnosti s iskazima svjedoka FV i tužitelja, ne proizlazi niti iz materijalnih dokaza. Naime, tuženik se putem punomoćnika obratio tužitelju nakon što je zaprimio dopis od 29. kolovoza 2018. s računom tužitelja za izvedene radove, kada je prigovorio navedenom računu. Ne precizira koje radove smatra da su izvedeni nekvalitetno i protivno pravilima struke, međutim uz dopis dostavlja elaborat procjene kvalitete popravka njegovog vozila izrađen od dipl. ing. Ivice Hrdala iz kojeg je razvidno da taj vještak iznosi da je očevidom utvrdio da ni prednja ni stražnja vrata nisu ugrađena kvalitetno ni u skladu s pravilima struke. Ipak, iz predmetnog dopisa ne proizlazi da bi tuženik pozvao tužitelja na otklanjanje nedostataka, niti na smanjenje cijene. Bilo bi životno logično da bi se tuženik, u situaciji kada bi se tužitelj ponašao na opisani način da ne prihvaća tvrdnje tuženika o nedostacima u njegovom djelu, kako bi se zaštitio, i ranije obratio tužitelju pisanim putem te svoje nezadovoljstvo izrazio i na taj način pridržavajući pravo da nakon ishođenja procjene vještaka precizira svoje traženje. Nadalje, iskaz tuženika je u suprotnosti s iskazima svjedoka FV i tužitelja i u dijelu u kojem navodi da predaja vozila nije izvršena u radionici tužitelja u prisutnosti tog svjedoka, već na ugibalištu u Popovićima u kasnim večernjim satima bez svjedoka. S obzirom da je ovaj sud iskaz svjedoka FV prihvatio kao istinit i vjerodostojan, ne nalazeći razlog da bi osoba koja nema interesa da se ovaj postupak završi povoljno bilo za koju stranku, nakon što je upozorena o pravnim posljedicama davanja lažnog iskaza, lagala, tuženikov iskaz koji je u potpunoj suprotnosti s iskazom svjedoka je ocijenjen neistinitim i nevjerodostojnim.

13. Parnične stranke su predložile provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku za motorna vozila. Oba vještačenja, na koja parnične stranke nisu imale prigovora, sud je prihvatio kao nepristrane, objektivne i dane savjesno po pravilima struke. Vještaku Bašiću je dan nalog da se na temelju izvida štete, računa tužitelja i pregleda vozila očituje o količini izvedenih radova na predmetnom vozilu te da procijeni kvalitetu popravka vozila izvedenih radova. S obzirom da mu vozilo nije bilo dostupno za pregled, a kako bi pregled izvršio, kontaktirao je tuženika, međutim od njega nije dobio informaciju o tome gdje se vozilo nalazi. Naknadno je, tijekom postupka, a s obzirom na spornu činjenicu da su radovi na vozilu izvedeni nekvalitetno i protivno pravilima struke, te s obzirom da vještaku Bašiću ranije nije dan nalog da uzme u obzir i dokumentaciju koja prileži spisu, vještaku Šitumu naloženo da nakon razmatranja parničnog spisa i na temelju dokumentacije koja prileži spisu da mišljenje o tome koje radove je tužitelj izveo na predmetnom vozilu (količina izvedenih radova), koja je bila vrijednost izvedenih radova u vrijeme izvođenja radova, da li su radovi koje je tužitelj izveo izvedeni sukladno pravilima struke (procijeniti kvalitetu popravka vozila – izvedenih radova) te da u slučaju utvrđenja postojanja nedostataka u izvedenim radovima, naznači koja je vrijednost koju bi izvedeni radovi imali u vrijeme sklapanja ugovora s utvrđenim nedostatkom. Oba vještaka su utvrdila da je prema računu tužitelj na automobilu izveo radove zamijene i bojanja: smjerokaz bočni lijevi, blatobran desni, vrata prednja desna, vrata zadnja desna, letvica prednjih desnih vrata, letvica zadnjih desnih vrata, nosač prednjih desnih vrata i nosač zadnjih desnih vrata, a da nisu izvršeni radovi naznačeni u izvidu štete kao zamjena blende vrata prednjih desnih, blende vrata stražnjih desnih i naplatka prednjeg desnog Al. Tužitelj je prema računu izveo i lakiranje lijeve strane, zadnji prtljažnik i zadnji branik koji nisu navedeni u predmetnom izvidu štete, međutim isto podrazumijeva da su ti dijelovi zaista i lakirani u ovom servisu. Oba vještaka navode da je tužitelj naveo da je za popravak vozila utrošeno ukupno 49 sati rada, dok je izvidom štete predviđeno ukupno 27,50 sati rada. Vještak Bašić navodi da razlog povećanju sati rada vjerojatno proizlazi iz lakiranja i lijeve strane vozila, prtljažnika i zadnjeg branika kao i skidanja dijelova za lakiranje vozila. Vještak Šitum nije mogao izvršiti procjenu vrijednosti izvedenih radova u vrijeme izvođenja radova pomoću dostupnih kalkulacijskih sustava koji se koriste u procjenama šteta i servisiranjima vozila zbog proteka vremena od dana obavljanja popravka. Kako mu vozilo nije bilo dostupno na pregled, niti je pregled vozila bio naložen rješenjem suda (potonje s obzirom da stranke nisu predložile da se da nalog vještaku da pokuša izvršiti pregled vozila kod novog vlasnika) isti nije mogao utvrditi kvalitetu izvedenih radova. Vještak je (sukladno nalogu suda) uzeo u obzir elaborat procjene izrađen od dipl. ing. Hrdala iz kojeg su djelomično vidljivi tehnički nedostatci na pojedinim karoserijskim dijelovima vozila (vratima), međutim navodi da bez stručnog pregleda vozila od strane vještaka, na temelju raspoložive dokumentacije u spisu, nije moguće utvrditi je li popravak izvršen na kvalitetan i stručan način. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da s obzirom da je tuženik za vrijeme trajanja ovog postupka otuđio predmetno vozilo, vještaci bez pregleda vozila, nisu mogli izvršiti procjenu kvalitete popravka vozila, odnosno izvedenih radova.

14. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: NN) propisano je da ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Člankom 597. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Prema članku 604. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju. Prema odredbi članka 608. ZOO-a naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok. On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete. Odredbom članka 609. ZOO-a je propisano da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Prema članku 610. ZOO-a kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. Kad je riječ o neznatnom nedostatku, naručitelj se ne može koristiti pravom na raskid ugovora. U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete. Naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom (članak 611. ZOO-a).

15. Ocjenom svih izvedenih dokaza se zaključuje da su stranke zaključile ugovor o djelu te da su ugovorile da tužitelj kao izvođač izvrši upravo one radove koji su specificirani u računu tužitelja 17/A1/1 od 17. kolovoza 2018. Iz prepiske stranaka ne proizlazi da bi tuženik prigovarao količini i vrsti izvedenih radova, dapače, isti je u dopisu od 5. rujna 2018. koji predstavlja prigovor na predmetni račun, prigovorio isključivo kvaliteti izvedenih radova. Logično je da bi tuženik prilikom izjavljivanja prigovora na račun tužitelja, ako je smatrao da je tužitelj izveo neke radove koji nisu bili ugovoreni ili ako je smatrao da neke od stavki iz računa tužitelj uopće nije izveo (primjerice kako naknadno u svom iskazu tvrdi lakiranje lijeve strane vozila, zadnjeg prtljažnika i zadnjeg branika), prigovorio i vrsti i količini izvedenih radova, no on to nije napravio. Što se tiče kvalitete izvedenih radova, zaključuje se da je tuženik, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka FV i tužitelja, preuzeo vozilo u radionici tužitelja, kada je tamo bio prisutan svjedok FV, da je tuženik pred tužiteljem izvršio pregled vozila te da je tuženik primio popravljeno vozilo bez da je tom prilikom prigovorio eventualnim vidljivim nedostacima. Iz provedenih dokaza ne proizlazi niti da je tuženik u narednih 20 dana od dana izdavanja računa, što je utvrđeno da je bilo nekoliko dana nakon preuzimanja vozila, prigovorio izvedenim radovima, odnosno obavijestio tužitelja o eventualnim nedostatcima. Isti to čini tek 5. rujna 2018., a pritom ne poziva tuženika na otklanjanje nedostatka ili na smanjenje cijene, već isključivo tvrdi da smatra kako tužitelju ne pripada pravo na zatraženu naknadu. S obzirom da tuženik tvrdi da je bilo nedostataka u izvedenim radovima te da isti nisu izvedeni u skladu s pravilima struke, na njemu je teret dokaza o tome da radovi doista nisu izvedeni u skladu s pravilima struke. Vještak Bašić nije dao mišljenje o kvaliteti izvedenih radova s obzirom da mu vozilo, zbog toga što ga je tuženik u međuvremenu otuđio, nije bilo dostupno za pregled. Pritom, iako iz elaborata procjene kvalitete popravka tuženikovog vozila izrađenog od dipl. ing. Ivice Hrdala proizlazi mišljenje Ivice Hrdala da je očevidom utvrdio da ni prednja ni stražnja vrata nisu ugrađena kvalitetno ni u skladu s pravilima struke, sud bez stručnog znanja nije mogao izvesti zaključak o kakvim se nedostacima radi pa je odredio novo vještačenje u kojem je vještaku Šitumu naloženo da uzme u obzir svu dokumentaciju u spisu, pa tako i predmetni elaborat, kako bi dao mišljenje o tome jesu li radovi izvedeni u skladu s pravilima struke te je li bilo nedostataka u djelu tužitelja. Također je vještaku naloženo da, u slučaju utvrđenja postojanja nedostataka u izvedenim radovima, naznači koja je vrijednost koju bi izvedeni radovi imali u vrijeme sklapanja ugovora s utvrđenim nedostatkom. Kako je vještak Šitum jasno u svome nalazu i mišljenju naveo da bez stručnog pregleda vozila od strane vještaka, samo na temelju raspoložive dokumentacije u spisu, nije moguće utvrditi je li popravak izvršen na kvalitetan i stručan način, primjenom odredbe članka 221. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) kojom je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, nalazi se da tuženik nije dokazao da bi radovi tužitelja na tuženikovom vozilu bili izvedeni nekvalitetno.

16. S obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelj izveo sve radove navedene u računu 17/A1/1 od 17. kolovoza 2018., da tuženik nije uspio dokazati da je tužitelj radove izveo protivno pravilima struke, te da tuženik iako je od osiguravajućeg društva primio uplatu iznosa od 21.000,00 HRK nije tužitelju platio za djelo popravka vozila, tako je tuženik kao stranka u obveznom odnosu, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja sadržanom u odredbama članka 4. ZOO-a te u skladu s odredbom članka 590. ZOO-a dužan podmiriti ono dugovanje koje je tužitelj dokazao da ga je tuženik prema tužitelju imao po osnovi predmetnog ugovornog odnosa. Dužnost izvršavanja i odgovornost za ispunjenje obveza sudionika u obveznom odnosu propisana je i odredbom čl. 9. ZOO- a.

17. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je tužitelj dokazao osnovanost dijela svog tužbenog zahtjeva i visinu svoje tražbine u ukupnom iznosu od 28.965,28 HRK, tuženiku je na temelju odredbe članka 9. ZOO-a naloženo platiti naknadu za neplaćene, a izvedene radove u iznosu od 3.844,35 EUR koji iznos predstavlja utuženu glavnicu preračunatu u EUR po fiksnom tečaju konverzije kune u EUR (7,53450 kuna = 1 EUR).

18. Kako tuženik svoju utvrđenu novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju članka 29. stavka 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je ovaj sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje teku na dosuđeni iznos od 3.844,35 EUR od 7. rujna 2018. do isplate. Stopa zatezne kamate je određena na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

19. S obzirom na to da se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu (točka 2., broj: Su-IV-204/17) presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, tako o zatraženom ovršnom trošku valja odlučiti zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku.

20. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa je dužan tuženiku naknaditi troškove ovog postupka koji su bili potrebni radi vođenja parnice, s tim da je sud uzeo u obzir da je odgovornost za troškove pristupa na ročište na kojem se po prijedlogu tužitelja odlučivalo o povratu u prijašnje stanje (ročište od 20. travnja 2023.) na tužitelju (njegovoj punomoćnici), pa je u odnosu na navedeni trošak odlučeno na temelju odredbe članka 156. ZPP-a.

20.1. Tužitelj je zatražio naknadu odmjerenih nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 2.087,06 HRK koji zatraženi trošak preračunat u EUR po fiksnom tečaju konverzije kune u EUR (7,53450 kuna = 1 EUR) iznosi 277,00 EUR. Na ročištu od 25. ožujka 2025. je zatražio naknadu troškova parničnog postupka, i to za podneske od 17. srpnja 2019., 31. ožujka 2021. i 19. listopada 2021. u iznosu od po 375,00 kn, za podnesak od 10. ožujka 2020. u iznosu od 1.500,00 kn, za podnesak od 10. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, za trošak pristupa na ročišta od 11. ožujka 2020., 9. ožujka 2021., 7. lipnja 2022., 1. srpnja 2022. i 20. travnja 2023. u iznosu od po 1.500,00 kn, za trošak pristupa na ročište od 25. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR, sve uvećano za PDV, trošak sudske pristojbe po odluci suda te troškove za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR.

20.2. Odluka o trošku je donesena primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje u tekstu: OT) sukladno Tbr. 52 st. 3. te OT i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/2011, 112/2012, 114/2012), a u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troška. Tužitelju je tako priznat trošak naknade javnog bilježnika s PDV-om u ukupnom iznosu od 106,12 EUR (799,56 HRK), kojeg je u obvezi platiti na temelju odredbe članka 6. stavka 1. i 2. te članka 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/2011, 112/2012, 114/2012). Sud je tužitelju priznao zatraženi trošak sastava ovršnog prijedloga s PDV-om (Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. i Tbr. 46. i u skladu s Tbr. 54. Tarife u iznosu od 165,90 EUR (1.250,00 HRK), dok mu nije priznat trošak u preostalom iznosu od zatraženog ovršnog troška od 4,98 EUR (37,50 HRK) jer tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao. Tužitelju je dalje priznat zatraženi trošak za podnesak od 10. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. OT i Tbr. 54 OT), trošak pristupa na ročišta od 11. ožujka 2020., 9. ožujka 2021., 7. lipnja 2022., 1. srpnja 2022. u iznosu od po 1.500 HRK/199,08 EUR (ukupno 796,32 EUR), pristupa na ročište od 25. ožujka 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (sve Tbr 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. OT i Tbr. 54 OT), ukupno 1.196,32 EUR uvećano za PDV u iznosu od 299,08 EUR (Tbr. 46. OT) te trošak sudske pristojbe za presudu koji iznosi 84,90 EUR, koju je tužitelj u obvezi platiti prema odredbi na temelju članka 3. stavka 2. ZSP-a u vezi s člankom 4. točkom 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018, 51/2023, dalje u tekstu: ZSP) u navedenom iznosu prema Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudske pristojbe ("Narodne novine" br. 37/2023). Tužitelju je dosuđen i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 320,42 EUR. Ukupan trošak vještačenja u ovom postupku je 640,84 EUR, a kako su obje parnične stranke predložite vještačenje, tako su predujam za isplatu sudskih vještaka plaćale na jednake dijelove na koji način je vršena isplata vještacima. Sukladno navedenome, tužitelju pripada polovica iznosa vrijednosti vještačenja, s tim da će se po izvršenju preostalih plaćanja vještaku, ostatak predujma vratiti strankama na jednake dijelove. U tom smislu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška vještačenja u preostalom zatraženom dijelu od 79,60 EUR.

20.3. Tužitelju nisu priznati troškovi za podneske od 17. srpnja 2019., 31. ožujka 2021. i 19. listopada 2021. u iznosu od po 375,00 kn ni za podnesak od 10. ožujka 2020., u iznosu od 1.500,00 kn, sve uvećano za PDV. Naime, uzimajući u obzir da su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na raspravama na kojima je iznosio iste navode kao i u podnescima od 17. srpnja 2019. i 10. ožujka 2021., te uzimajući u obzir da je uz podnesak od 31. ožujka 2021. dostavljena uplatnica kao dokaz da je uplaćen predujam za troškove vještačenja za što nije bilo potrebno sastavljati poseban podnesak, te da podnesak od 19. listopada 2021. predstavlja požurnicu za postupanje, radi se o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Nadalje, tužitelju nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu od 20. travnja 2023. u iznosu od 1.500,00 kn uvećan za PDV. Radi se o ročištu na kojem je raspravljano o tužiteljevom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Odredbom članka 156. ZPP-a je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji joj se dogodio (stavak 1.), s tim da sud može odlučiti da zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom. S obzirom na to da je punomoćnica tužitelja propustila ročište koje se održalo 15. rujna 2022. zbog slučaja koji se njoj dogodio, a tuženik je zatražio naknadu troškova za zastupanje na tom ročištu u iznosu od 100 bodova uvećano za PDV, tako tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ovom ročištu, dok je takav trošak priznat tuženiku pa je punomoćnici tužitelja naloženo isplatiti tuženiku iznos od 250,00 EUR po načelu culpae.

20.4. Slijedom navedenoga je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, naloženo tuženiku, u roku propisanom člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, platiti tužitelju priznate troškove cjelokupnog postupka u ukupnom iznosu od 2.172,74 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev za isplatom preostalog dijela zatraženog troška u iznosu od 768,93 EUR odbijen kao neosnovan. Na temelju članka 156. stavaka 1. i 2. ZPP-a je naloženo punomoćnici tužitelja u roku propisanom člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, platiti trošak ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, koji je uzrokovala slučajem koji se njoj dogodio.

21. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP- a održati na snazi platni nalog za iznos glavnice od 3.844,35 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude),o troškovima cjelokupnog postupka donijeti zasebnu odluku sadržanu u točki II. izreke, te posebno odlučiti o troškovima koji su nastali po načelu culpae (točka III. Izreke).

Dubrovnik, 10. travnja 2025.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužitelja putem eOglasne ploče

2. punomoćnik tuženika putem eOglasne ploče