Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-584/2023-47

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Aleksandri Svoboda Miše, predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Vesne Tomljanović i Čedomira Maksimovski, članova vijeća , u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2.i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12-dalje u tekstu: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl.br.K-DO-569/12-VII, KPO-DO-23/12 od 12. srpnja 2013.g., nakon održane rasprave dana 08. travnja 2025. g., u nazočnosti zamjenice ODO u Rijeci, MŠ, punomoćnika oštećenika GŠ iz Odvjetničkog društva Koren, Pende i dr. iz Rijeke, optuženika ŽŠ i branitelja optuženika Gorana Gatare, odvjetnika iz [adresa], a objavljene dana 10. travnja 2025. izrekao je i javno objavio sljedeću

p r e s u d u

I. Optuženik ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i M, r. G, rođen **.**.1965. u [adresa], državljanin RH, sa prebivalištem u [adresa], boravištem u [adresa], sa završenom srednjom Elektrotehničkom školom, elektrotehničar, zaposlen u TD "Tehnomax upravljanje" d.o.o. s mjesečnim primanjima od oko 2.200,00 kn, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio 1984.g. u Gornjim Milanovcima, neosuđivan,

k r i v  j e

što je

1.) tijekom druge polovice 2007.g. u Rijeci, u svojstvu odgovorne osobe TD "Renoprom" d.o.o. Sveta Nedjelja u nakani da za svoje društvo ostvari nepripadnu materijalnu dobit, nabavio i predao u korist TD "Tower" d.o.o. Rijeka, bankarsku garanciju Erste banke broj 5401181220 od 16. srpnja 2007.g. za iznos od 445.569,42 € kao sredstvo osiguranja pravovremenog plaćanja zakupnine prema TD "Tower" d.o.o osnovom zaključenog Ugovora o zakupu organizacijske jedinice (poslovnog prostora) u trgovačkom centru "Tower centar Rijeka" od 10.11.2006.g. te nabavio i predao u korist TD "Tower centar Rijeka" d.o.o. Rijeka bankarsku garanciju Erste banke broj 5401181229 od 21.11.2007.g. na iznos od 1.146.049,22 kn, a kao sredstvo plaćanja režijskih troškova prema "Tower centar Rijeka" d.o.o. iako navedene garancije nisu nikada izdane od strane Erste & Steiermärkische banke po nalogu TD "Renoprom" d.o.o. pa se slijedom toga, a budući da nije podmirivao svoje obveze iste nisu mogle realizirati čime je za svoje trgovačko društvo"Renoprom" d.o.o. pribavio protupravnu imovinsku korist u visini od 2.430.487,14 kn oštetivši time "Tower" d.o.o. za iznos od 1.863.166,26 kn, a "Tower centar Rijeka" d.o.o. za iznos od 567.320,88 kn,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja i lažnim prikazivanjem činjenica doveo drugog u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini, te je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem prouzročenja takve štete,

2.) tijekom druge polovice 2007.g. u svojstvu odgovorne osobe TD "Renoprom" d.o.o. osnovom obveze iz zaključenog Ugovora o zakupu organizacijske jedinice poslovnog prostora u trgovačkom centru "Tower centar Rijeka" od 10.11.2006.g. nabavio i predao bankarsku garanciju Erste banke d.d. broj 5401181220 s danom izdavanja 15.06.2007.g. u Zagrebu na iznos od 445.569,42 € i rokom važenja najkasnije do 20.11.2014.g. s naznakom da je izdana po nalogu TD "Renoprom" d.o.o. u korist TD "Policentro Rijeka" d.o.o. kao tadašnjeg zakupodavca poslovnog prostora iako je znao da ista nikada nije izdana od Erste banke, kao takvu i istinitu predao odgovornoj osobi TD "Policentro Rijeka" kao instrument osiguranja pravovremenog plaćanja zakupnine po predmetnom ugovoru o zakupu da bi potom zbog promjene zakupodavca, a poradi usklađenja i izdavanja u korist novog zakupodavca TD "Tower" d.o.o. Rijeka izdao i predao preinačenu garanciju iste banke i istog broja s danom izdavanja 16.07.2007.g. na isti iznos u istu svrhu i rokom važenja, te nadalje osnovom utvrđene obveze iz istog ugovora o zakupu nabavio i predao bankarsku garanciju Erste banke d.d. broja 5401181229 s danom izdavanja 15.06.2007.g. na iznos od 1.146.049,22 kn i rokom važenja najkasnije do 30.05.2014.g. s naznakom da je izdana po nalogu TD "Renoprom" d.o.o., a u korist TD "Policentro" d.o.o. kao tadašnjeg zakupodavca poslovnog prostora predao je odgovornoj osobi TD "Policentro" d.o.o. Rijeka kao instrument osiguranja pravovremenog plaćanja zakupnine po predmetnom ugovoru o zakupu umjesto pravovremenog plaćanja troškova upravljanja trgovačkim centrom da bi potom zbog promjene zakupodavca i svrhe nabavio i predao u korist TD "Tower" d.o.o. Rijeka novu neistinitu preinačenu garanciju Erste banke istog broja s danom izdavanja 16.07.2007.g. na isti iznos i rokom važenja za pravovremeno plaćanje troškova zajedničke potrošnje koju također nije izdala Erste banka, a kao takvu predao je odgovornoj osobi TD "Tower" d.o.o., međutim koja po svom sadržaju nije bila usklađena s odredbama ugovora o zakupu i trebala je biti izdana u korist TD "Tower centar Rijeka" d.o.o., nakon čega je preinačio tekst predmetne garancije Erste banke nabavljanjem i predajom nove neistinite preinačene garancije iste banke broj 5401181229 s danom izdavanja 21.11.2007.g. na isti iznos, te istog roka važenja kao i prethodna, a koju također nije izdala predmetna banka,

dakle, lažnu ispravu nabavio radi uporabe i uporabio kao pravu,

čime je počinio pod točkom 1.) kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. KZ/97, a pod točkom 2.) kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97.

Za gornja djela se utvrđuju slijedeće kazne:

- za kazneno djelo iz točke 1. uz primjenu čl. 293. st. 2. KZ/97 – kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

- za kazneno djelo iz točke 2. uz primjenu čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 – kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

pa se po čl. 293. st. 2 i čl. 311. st. 1 i 2. KZ/97

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 1(jedan) mjesec.

II.) Na temelju članka 158. stav 2 Zakona o kaznenom postupku oštećenoj pravnoj osobi Tower d.o.o. dosuđuje se postavljeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 1.863.166,26,( milionosamstošezdesettristošezdesetšestkuna i dvadesetšestlipa) a oštećenoj pravnoj osobi Tower centar Rijeka u iznosu od 567.320,88 kn (petstošezdesetsedamtisućatristodvadesetkuna i osamdesetosam lipa), u cijelosti.

III.)Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2., t. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17-dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik ŽŠ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 300,00 eura (tristo eura)[1] , a koji troškovi su troškovi odmjereni sukladno duljini trajanja i složenosti postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, optužnicom posl.br.K-DO-569/12-VII, KPO-DO-23/12 od 12. srpnja 2013.g. optužilo je ŽŠ, zbog kaznenih djela činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci ove presude.

2. Temeljem podnijete optužnice donijeta je prvostupanjska presuda dana 24. travnja 2018. godine, a ista je Rješenjem Županijskog suda u Splitu ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje, te je nakon toga donijeta u ponovljenom postupku presuda koja je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Splitu pod brojem KŽ-249/2023 od 27. lipnja 2023 godine i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

3. Budući da je 1. siječnja 2013 godine na snagu stupio KZ/11, u smislu odredbe članka 3 KZ/11 ovaj sud ispitao je da li postoji pravni kontinuitet optuženog činjeničnog stanja kvalificiranog kao kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja- prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl.293 st 2 KZ/11, te utvrdio da postoji u kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247.2 KZ/11, a u odnosu na kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava- krivotvorenje isprave iz čl. 311 st 1. i 2. KZ/97, da postoji u kaznenom djelu krivotvorenje isprave iz članka 278 st 1 i 3 KZ/11, te da je stariji zakon u odnosu optuženika blaži u svojoj primjeni.

4. Upitan na početku rasprave kakav stav zauzima oprema optužbi, optuženik ŽŠ iskazao je da se ne smatra krivim niti po jednoj točki optužbe, a u svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka, optuženik navodi da je tvrtka "Renoprom" započela s radom 1992.g. i uspješno je poslovala do 2012.g. bez ikakvih financijskih problema, a bavila se prodajom informatičke opreme, bijele tehnike i audio- video opremom. Tijekom 2002.g. ista tvrtka počela se naglo širiti na način da je prvo u King Crosu otvorila veliki prodajni prostor veličine 1300 m2 te se zatim nastavila širiti i dalje otvaranjem i manjih trgovina, a tijekom 2002.g., odnosno 2003.g. dva američka investicijska fonda izvršila su dokapitalizaciju tvrtke "Renoprom" u visini od 3.000,000,00 USD, a cilj je bio da "Tehnomax" ostane lider u regiji, pa su tako otvorili još osam trgovina u RH, dva u Republici Srbiji te četiri u BiH. Ističe da nije imao bilo kakvih financijskih problema, a u tvrtki niti potrebe za zaduživanjem, dizanjem kredita, niti bi mu takvo što Fondovi dopustili uz napomenu da su Fondovi koliko se sjeća imali suvlasništvo 30 i 33% u tvrtki i upravo su oni odlučivali o svim aspektima financijskog poslovanja tvrtke, dok se je on osobno brinuo u funkcioniranju tvrtke, o ljudima i širenju novim trgovinama i o organizaciji od 2002.g. pa do 2006.g., praktično su došli do 150 zaposlenika tvrtke "Renoprom". Što se tiče "Tower centra" isti su još prije početka rada pristupili njima s prijedlogom da oni zakupe njihov poslovni prostor u "Tower centru" veličine 2100 m2 i to tijekom 2006.g., zbog čega su i prije otvaranja Centra zaključili s njima jedan predugovor. Centar je otvoren u 9. mjesecu 2006.g. i on je prilikom otvaranja Centra izdao jednu mjenicu za troškove zakupa i troškove održavanja, a kako su u to vrijeme F kao vlasnici "Tower centra" bili opoziciji, odlučili su prodati dio poslovnog prostora, tako da su oni imali namjeru kupiti predmetni poslovni prostor od "Tower centa" koji su zakupili. Nakon što je došlo do pregovora u kojem je sudjelovala predstavnica Fondova, odnosno njegovih suvlasnika, gospođa FŠ, vlasnici F u međuvremenu su prodali "Tower centar", a kako su početni prodajni rezultati odnosno promet u Centru bili loši, on je sugerirao suvlasnicima da ne idu u kupovinu poslovnog prostora u "Tower centru", jer da se to ne bi isplatilo. Tijekom 2007.g., on je u 5., 6. i 7. mjesecu boravio u [adresa], gdje su kupili poslovni prostor i otvorili prodajni centar. Ističe da on u narednom razdoblju od 2012.g. nije imao bilo kakvih financijskih dubioza odnosno problema, a imao je i kreditni limit od nekoliko milijuna Eura kod "Raiffeisen bank" d.d. na poseban upit optuženik je iskazao da je "Renoprom" uredno plaćao zakupninu i režijske troškove "Tower centru" do kraja 2011.g. kada je došlo do prvih problema u kašnjenju plaćanja iz razloga što je praktično krajem 2010.g. došlo do rapidnog pada prometa od 30-40% u svim njihovim centrima, dok su svi njihovi troškovi koji se odnose na rad centara ostali isti. Iz istih razloga oni su u svim njihovim centrima pokrenuli pregovore za smanjenje troškova najma, pa tako i u Centru u Rijeci i sa "Tower centrom" dogovorili su da se umanji najam. Nadalje, navodi da su u jednom trenutku kada su odlučili rezati troškove, ponudili Tower centru prebijanje njihovog duga s njihovim više milijunskim ulaganjem u unajmljeni prostor koje su preuzeli u visokom Roh bau stanju, međutim isti to nisu prihvatili, jer za to nije bilo sluha u razgovoru. "Tower centar" je zatim u jednom trenutku jednostrano raskinuo s njima Ugovor o zakupu. Na daljnji upit da li je nabavio, preinačio ili predao bankarske garancije koje se navode u optužbi, optuženik odgovara da je on po prvi put za iste čuo prilikom razgovora odnosno davanja iskaza djelatnicima policije na njihov zahtjev. Na daljnji upit da li je prilikom sklapanja Ugovora o zakupu i održavanju s "Tower centrom" imao namjeru ne plaćati ugovoreno, odgovara da su oni do početka 2011.g. uredno plaćali na ime zakupa poslovnog prostora i održavanja istom centru. Na daljnji upit koliko su centara imali otvorenih tijekom 2007.g., optuženik odgovara da su do kraja 2007.g. imali ukupno 8 otvorenih centara. Nadalje, optuženik navodi da su gospođa FŠ i gospodin ŠŠ, kao predstavnici suvlasnika odnosno Fondova dolazili u sjedište društva, jedan puta mjesečno po tjedan dana, a radilo se o menadžerima zaduženim za regiju. Ovi menadžeri kontaktirali su sa bankama po svim pitanjima vezano za pregovore o financijama, a primjera navodi da su kod Raiffeisen bank bez problema mogli biti u dozvoljenom minusu za 3 milijuna EUR-a. Na daljnji upit da li su imali kakav kredit kod Raiffeisen bank, optuženik navodi da nisu uz napomenu da su imali mogućnost dozvoljenog minusa, a njima je sama banka dala takav bonus bez njihovog zahtjeva i imajući pri tom u vidu njihov BONITET kao firme. Nadalje, optuženik iskazuje da su se Fondovi povukli iz tvrtke krajem 2010.g. na način da je iste isplatio u visini njihova udjela od 33 % što je iznosilo 3.300.000,00 EUR-a, a isplatio ih je svojim osobnim sredstvima i do tada se nije kreditno zaduživao, a nakon toga jeste za potrebe tekućeg poslovanja kod "Raiffeisen bank" na način da je "Raiffeisen bank" financirala poslovnu zgradu i uzela hipoteku na istoj zgradi u visini od 4.300.000,00 EUR-a, koja su sredstva do 2012.g. bila uredno isplaćivana iz tekućeg poslovanja trgovina. Radi pojašnjenja navodi da je predmetni kredit dignut za izgradnju poslovne zgade u vrijednosti od 4.300.000,00 EUR-a, a sve su se obveze podmirivale do nastupa blokade tvrtke u 5. mjesecu 2012.g., a ova nova poslovna zgrada s kreditom "Raiffeisen bank" izgrađena je Sv. Nedjelji. Na daljnji upit zbog čega nisu plaćali troškove "Tower centru", optuženik navodi da zbog pada prodaje više na vrijeme nisu mogli plaćati zakupninu i troškove, ne samo "Tower centru", nego i svim drugim centrima u kojima su imali trgovine i zbog problema sa svim zakupima svi su bili u pregovorima za umanjenje zakupnine i troškova održavanja. Na daljnji upit tko je bio u tehničkom smislu zadužen za plaćanje poslovnih obveza prema "Tower centru" u inkriminiranom razdoblju, optuženik odgovara da je to bilo njihovo računovodstvo, koje je postupalo po ispostavljenim računima "Tower centru", dok je on osobno sudjelovao u pregovorima s predstavnicima "Tower centra" prilikom sklapanja Ugovora o zakupu.

4.1. Nadalje, navodi da su predstavnici "Tower centra" prilikom sklapanja ugovora spominjali bankovno jamstvo, odnosno bankovne garancije s tim da su predstavnici Fondova bili protiv toga da se u ugovoru navede i obveza izdavanja bankovnog jamstva, jer su smatrali da to nije bilo potrebno, obzirom na tadašnji BONITET tvrtke. Na daljnji upit da li je netko od predstavnika "Tower centra" naknadno tražio od njihove tvrtke izdavanje bankovnih jamstava, optuženik navodi da mu to nije poznato, jer u tome nije sudjelovao. Istom nije bilo ništa poznato o tome da bi od strane njihove tvrtke bila predana bilo kakva bankovna garancija od "Erste banke" u korist TD "Tower centra Rijeka" d.o.o. do trenutka kada su ga o tome obavijestili, odnosno sa istim upoznali djelatnici policije. Na daljnji upit da li mu je poznato što bi bilo potrebno za izdavanje bankovne garancije, optuženik navodi da bi tvrtka trebala prethodno podnijeti zahtjev banci za izdavanje bankovne garancije, zatim procjenu BONITETA tvrtke od strane banke i izdavanje ili neizdavanje bankovnog jamstva. Poznato mu je da banka prilikom izdavanja bankovne garancije poziva predstavnika tvrtke na zaključenje ugovora o izdavanju bankovne garancije, a u svakom slučaju odgovorna osoba tvrtke pristupa zaključenju takvog ugovora i potpisuje isti ugovor. Na daljnji upit da li može objasniti postupak zaprimanja i daljnje distribucije pošte iz našeg centra odnosno sjedišta u [adresa] prema ostalim centrima i dalje prema klijentima, optuženik iskazuje da se pošta u njihovoj centrali prilikom primitka evidentirala, a zatim putem njihovih administratora, a to je u početku bila OŠ, a zatim u određenom vremenskom razdoblju gospođa po imenu Š, čijeg se prezimena ne sjeća, ista se pošta distribuirala među centrima putem vozača tvrtke, kojih je bilo nekoliko, a ova distribucija pošte odvijala se svakodnevno, odnosno svaki drugi dan za Rijeku, na način da je zajedno sa robom išla i pošta. Ističe da su u tvrtki imali programsko rješenje gdje se sva ulazna i izlazna dokumentacija evidentirala kao i namjena te dokumentacije, te redistribuirala po centrima putem vozača. Na prethodno opisani način bila je dostavljena bankovna garancija o kojoj su iskazivali DŠ i OŠ s tim da je on kod potpisivanja brojne dokumentacije u proteklom razdoblju tek naknadno uvidom u predmetnu dokumentaciju, a nakon razgovora sa policijom utvrdio da su došla dva dokumenta od strane Erste banke i da su proslijeđena "Tower centru" na način da su ista dva dokumenta dostavljena po kuriru DŠ, a DŠ je iste dostavila "Tower centru". Na daljnji upit suda da li ga je netko kontaktirao od predstavnika "Tower centra" i kada u svezi neplaćanja zakupa, optuženik navodi da su tijekom 2011.g. u dva do tri navrata razgovarali sa vlasnicima O vezano za umanjenje troškova zakupa i prolongat zakupa, a rezultat toga je bilo umanjenje zakupnine, uz napomenu da nakon što su jednostrano raskinuli ugovor o zakupu da su sve zaostatke naplatili, odnosno fakturirali i naplatili. Na daljnji upit optuženik navodi da nema logično objašnjenje na koji način su sporne bankovne garancije dospjele u tvrtku "Renoprom". On je svakako bio upoznat sa tempom plaćanja i nemogućnosti plaćanja zakupnine i troškova održavanja prema "Tower centru", jer je tu problematiku pratio u firmi i znao sam kojim se tempom i koji troškovi prema kome mogu plaćati. On je naknadno nakon 2010.g. i 2011.g. u tvrtki imao i financijskog direktora u osobi KŠ, koji je bio zadužen za financije, analitiku i praćenje poslovnih rezultata u tvrtki. Na daljnji upit suda mogu iskazati da smo tijekom 2007.g. na području RH imali otvorene slijedeće centre: "King Cros" u Zagrebu, "Tower centar Rijeka", "City centar Zadar", "City centar Sisak", "West Gate" u Zagrebu i "Garden mol" u Zagrebu i "Kerum centar" u Splitu uz napomenu da je po redoslijedu otvaranja "King Cros" u Zagrebu bio prvi, "Tower centar u Rijeci" drugi, treći je bio "Kerum centar Split", Centar Zadar, pa nakon toga u Sisku i dva centra u Zagrebu. Svi ovi poslovni prostori bili u najmu na način da su u iste prostore oni ulagali i iste privodili namjeni. Sa svim ovim centrima imali su i zaključene Ugovore o zakupu poslovnog prostora, a radilo se o sličnim ugovorima, ali bez ikakvih instrumenata osiguranja u vidu bilo kakvih bankovnih garancija ili zadužnica. Koliko je meni poznato nitko od ovih centara kod nas nije naknadno tražio predaju bilo kakvog instrumenta osiguranja plaćanja uz napomenu da su oni u tom trenutku kao brent bili prejaki i svi su ih htjeli imati u svojim centrima. Nadalje, optuženik je iskazao da je njegova tajnica i ujedno administrator tijekom 2007.g. i u vrijeme događaja o kojem je iskazivala svjedokinja LŠ bila gospođa OŠ. Na daljnji upit da li ga je netko naknadno obavijestio o primitku bankovne garancije u njihovu tvrtku, a u svezi događaja kojeg je opisala svjedok LŠ, optuženik navodi da u cijelosti ostaje kod svoje prethodno dane obrane, odnosno da je o bankovnoj garanciji doznao tek od djelatnika policije.

4.2. U ponovljenom postupku optuženik je navodio da ostaje kod obrane koju je iznosio dana 18. listopada 2017. godine i dodao je da je vidljivo iz osnovnog investicijskog ugovora Renoprom da u čl. 5.3 je ugovoreno da je trebao za bilo kakvo upravljanje društvom dobiti odobrenje od fondova, odnosno nije se mogao financijski zadužiti za iznos veći od 35.000,00 USD, odnosno 220.000,00 kuna. Istaknuo je da u tom periodu u trgovačkom društvu nije bio imenovan ni financijski direktor, jer ga fondonvi nisu imenovali, nego ga je on kasnije imenovao. Napomenuo je da je gga FŠ dolazila na mjesečnoj bazi od tjedan dana u Rijeku i nadzirala je sve tijekove poslovanja. Smatra da ne postoji njegova odgovornost jer je on iskljulčivo radio za financijsku dobrobit fondova koji su ga ovlastili za rad. Istaknuo je da su od 2006. Godine do 2011. Godine sve obveze bile uredno plaćene, da je Tower centar Rijeka uprihodio 10 milijuna kuna od obveza koje mu je platio Renoprom sa osnova zakupa, te je uloženo preko 7 milijuna kuna u sam prostor, a nakon što je Renoprom otišao iz prostora. Tower centar Rijeka su isti nastavili iznajmljivati i dalje. On smatra da nije imao nikakvu materijalnu dobit od ovog, a posebice jer je u tom periodu bio u [adresa] gdje su otvarali novi centar i imao je puno posla. Istaknuo je da je imao saznanja da su priložena izvješća falsificirana, sasvim sigurno to ne bi dozvolio, jer je umjesto toga mogao staviti druga sredstva, odnosno zamijeniti ih jer su kao komitenti banaka imali i veliki dozvoljeni minus. Istaknuo je da je bio i priljev keša od 25 milijuna kuna iz mjesečnog utrška, te je mogao i ta sredstva zamijeniti.

4.3. U ponovljenom postupku optuženik je u svojoj obrani navodio da ostaje na svojoj obrani koju je dao u dosadašnjem tijeku postupka i kojoj nema što za dodati.

5. U ponovljenom dokaznom postupku pročitani su iskazi svjedoka, a sve sukladno čl. 431 stav 1 točka 8 ZKP/08 ZŠ (list 1157-1160 te 118-119 spisa), UŠ (list 1179-1181 i 90 spisa), DŠ (list 1182-1183, 90-91 spisa), AŠ (list 97-98 spisa), EŠ (list 96-97 spisa), OŠ (list 129-130 spisa) i LŠ te je pročitana dokumentacija priložena spisu i to: dokumentacija javnog bilježnika Velibora Panjkovića u predmetu posl.br.OU- 3056/2006 (list 6-44 spisa), dopisi Erste banke (list 45-46 spisa), Garancija "Erste banke" br. 5401181220 i 5401181229 (list 101-102 spisa), zahtjev za isplatom garantiranog iznosa po bankarskoj garanciji za osiguranje plaćanja ugovornih obveza od 07. rujna 2011.g. (list 103-104 te 105-106 spisa), povijesni izvadak iz Sudskog registra za tvrtku "Renoprom" (list 110-114 spisa), zatim za tvrtku "Policentro" Rijeka (list 115-122 i 123-126 spisa), za "Tower" d.o.o. (list 127-129 te 130-132, 133-144, 145-155 spisa), Predugovor o zakupu organizacijske jedinice "Tower centar"-Shoping in Rijeka od 23. lipnja 2005.g. (list 195-208 spisa), privitak B , opći opis projekta "Tower centar" (list 209-221 spisa), dodatak predugovora o zakupu (list 222-223 spisa), Ugovor o organizaciji i promicanju od 23. lipnja 2005.g. (list 224-237 spisa), Bankovne garancije "Erste banke" (list 238-246 spisa), Izjava "Tower centra Rijeka" od 08. studenog 2007.g. (list 247 spisa), Garancija "Erste banke" (list 248 spisa), Izjava "Tower centra" od 09. travnja 2008.g. (list 254 spisa), Obavijest o dospjelim obavezama "Tower" d.o.o. (list 255 spisa), zatezne kamate "Tower" d.o.o. (list 256- 258 te 259-261 spisa), zahtjev za isplatom garantiranog iznosa po Bankarskoj garanciji za osiguranje plaćanja ugovornih obveza (list 262-263 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 269 spisa), Garancije "Erste banke" - izvornici - (list 270- 271 spisa), očitovanje "Erste banke" od 04. studenog 2011.g. s privicima u vidu bankovne garancije, Ugovora o izdavanju "Bankovne garancije", garancije općenito i Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 280-287 spisa), Izvješće "Erste banke" od 30. prosinca 2011.g. s privitkom u vidu izvatka o stanju i prometu po računu za tvrtku Renoprom (list 329-1099 spisa), dokumentacija (list 11-30, 47-64 i 65-78 spisa), Garancija "Erste banke" broj 5401181220 (list 106 spisa), Izvješće o privremenom nesposobnosti i spriječenosti za rad za ŽŠ (list 112 spisa), Ugovori tvrtke "Renoprom" - ispis – (list 132-135 spisa), Izvadak iz sudskog registra za tvrtku "Renoprom" d.o.o. u stečaju (list 136-138 spisa), te je izvršen uvid u osnovni investicijski ugovor "Renoprom" (u prijevodu), a nije se moglo postupiti po naputku 2. stupanjskog suda da se po mogućnosti ispita svjedok ŽŠE, budući da se od Interpola USA-Washington dobije podatak da osoba sa tim imenom i prezimenom je napustila teritorij Sjedinjenih Američkih država 30. prosinca 2023 i da trenutno ne boravi u [adresa] i da Ured za međunarodne poslove ne može dostaviti njegovu adresu , a u odnosu na svjedoka FŠ, nakon što je pribavljena adresa iste, no ista se više puta mailom obraćala sudu gdje navodi da ne može doći na sud u Hrvatsku, te traži da ju se ispita putem video linka ili zamolbeno na sudu u Varšavi, a u mailu navodeći da u vezi slučaja za koji ju se poziva ništa ne zna, pa kako na taj način ne bi bilo ispunjeno načelo konfrontacije i kada bi ista bila ispitana u Varšavi gdje joj se ne bi mogla niti postavljati pitanja od strane stranaka u postupku, te je taj dokazni prijedlog bez obzira na uputu 2. stupanjskog suda temeljem čl. 421 st. 1 točka 3 ZKP/08 odbijen iz razloga što postoje velike poteškoće prilikom pozivanja istog svjedoka, a koja između ostalog u jednom od svojih više obraćanja sudu navodi da ništa ne zna o slučaju za koji ju se poziva.

6. Svjedok ZŠ u svom iskazu pred ODO-om u Rijeci u bitnome navodi da je bila zaposlena u "Policentru Ri" d.o.o. od 1. siječnja 2003.g., a koje je TD bilo investitor radova "Tower centra" u Rijeci. "Policentro RI" d.o.o. je dio svojih poslovnih prostora u trgovačkom centru prodao privatnim korisnicima, dok je cijeli preostali dio 2007.g. prodao "Tower" d.o.o. Rijeka koji postali većinski suvlasnici, a koji postoji i danas. TD "Renoprom" je sa "Policentrom Ri" negdje 2005.g. zaključilo predugovor o zakupu poslovnog prostora u trgovačkom centru i prilikom zaključenja predugovora bila im je dostavljena i bankarska garancija koja nije nikad i došla na naplatu, obzirom da je u 11. mjesecu 2006.g. zaključen Ugovor o zakupu između istih stanaka. Prilikom zaključenja istog ugovora TD "Renoprom" bilo je dužno predati im dvije bankovne garancije i to jednu u korist "Policentar" Rijeka radi plaćanje najamnine, a drugu u korist "Tower centra Rijeka" za plaćanje režijskih troškova. Iako je TD "Renoprom" zaključio Ugovor o zakupu, kasnili su s dostavom bankarskih garancija s tim da su im iste dostavili tek negdje 2007.g., tijekom 4. ili 5. mjeseca. Inače TD "Renoprom" je ušlo u TD Centar i počelo s poslovanje istog dana kada je Centar i otvoren u studenom 2006.g. i odgovorna osoba TD "Renoprom" bio je ŽŠ kojeg osobno poznaje, jer je sudjelovala u pregovorima oko zaključenja ugovora i poslova vezanim za izdavanje bankarskih garancija. Već kod zaključenja Ugovora o zakupu TD "Renoprom" je platilo prvu ratu za zakup poslovnog prostora u visini režija, obzirom da je to bio i uvjet za zaključenje ugovora. Nakon zaključenja ugovora u roku od 30 dana ŽŠ s kojim su isključivo kontaktirali bio je u obvezi dostaviti bankarsku garanciju, budući je već prilikom zaključenja ugovora dostavio zadužnicu uz napomenu da je tek 2007.g. isti osobno donio dvije bankarske garancije u Rijeku i u to vrijeme ŽŠ, odnosno TD "Renoprom" uredno je podmirivalo svoje obveze. Problemi s plaćanjem su počeli negdje krajem 2009.g., kada je TD "Renoprom" počeo kasniti sa ispunjavanjem svojih obveza oko isplate zakupnine i režija i tada su kontaktirali ŽŠ koji je govorio da će pokušati riješiti problem i da je u pregovorima s bankama oko financiranja same firme i reprogramiranja postojećih kredita. Oni su mu izišli u susret, pa su čak smanjili i iznos zakupnine, no on ni po tome nije plaćao, a kada su vidjeli da od plaćanja neće biti ništa sa TD "Renoprom" dogovorili su sastanak krajem 2010.g. na kojem su imali namjeru istima otkazati Ugovor o zakupu. Istom prilikom je ŽŠ ponavljao svoju priču da će on to sve podmiriti, da je u pregovorima s bankama te je tražio plaćanje zakupnine po ostvarenom postotku od prometa. Godine 2011. dobili su input od vlasnika prostora "Tower" d.o.o. da TD "Renoprom" izađe iz prostora, obzirom na njihova dugovanja,a već je postojao i usmeni dogovor da u taj prostor uđe "Elipso". U kolovozu 2011.g. oni su dostavili bankarske garancije na naplatu, njoj je bilo neobično zašto tako dugo čekaju da se iste realiziraju, da bi u rujnu 2011.g. dobili obavijest od banke da se radi o krivotvorinama i to o dvije bankovne garancije, od kojih je jedna čiji joj se bila na iznos od oko 500.000,00 kn, koja se imala isplatiti u korist "Tower" d.o.o. i odnosila se na visinu zakupnina u visini od oko milijun Kuna. Kada je to saznala osobno je nazvala ŽŠ, koji je izrazio čuđenje da to nije moguće i tada joj je po prvi put spomenuo da je u vrijeme izdavanja bankarskih garancija u njegovoj firmi bio neki investicijski Fond što je nju jako začudilo zato što zna da su sve pregovore oko tog poslovnog prostora vršili isključivo s ŽŠ. Istoj je poznato da je tijekom 2009.g. TD "Renoprom" uredno podmirivalo svoje režijske troškove no problemi sa zakupninom počeli su se pojavljivati već krajem 2009.g., tijekom 2010.g. TD "Renoprom" plaćalo je i režije i zakupnine, ali s velikim zakašnjenjima i uvijek su morali zvati na telefon, dok je u njihovoj zadnjoj ponudi zakup bio smanjen do 50% i to je iznosilo 6. ili 7. € po m2 mjesečno, a to su mu ponudili iz razloga jer su i sami vidjeli da tijekom 2010.g. i 2011.g. na policama dućana doista nije bilo robe, i jer se osjetila kriza. Ukupno dugovanje "Renoproma" prema "Tower centru Rijeka" u odnosu na režije za vremenski period od 1. siječnja 2011.g. do 31. srpnja 2011.g. iznosi 567.320,88 kn, dok dugovanje u odnosu na zakupninu prema "Tower Rijeka" za vremenski period od 30. studenog 2010.g. do 31. srpnja 2011.g.iznosi 1.863.166,26 kn.

6.1. Ispitana pred ovim sudom isti svjedok na poseban upit odgovara da ona osobno u svezi krivotvorenih bankovnih garancija sa PŠ nije razgovarala niti joj je poznato da li je netko drugi u ime oštećenika to učinio. Na daljnji upit svjedok navodi da je uvjet za sklapanje Ugovora o zakupu bio i predaja bankovnih garancija kao sredstvo osiguranja plaćanja s tim da je umjesto bankovnih garancija postojala mogućnost i polaganja depozita, što je ovisilo o izboru same stranke. Na daljnji upit svjedok navodi kako se ne sjeća da li je njima optuženik osobno donio i predao sporne bankovne garancije, te da su ona i kolegica BŠ i gospodin CŠ bili zaduženi za primitak bankovne garancije. Na daljnji upit da li su prilikom sklapanja predugovora bile predane bankovne garancije tvrtke "Renoprom", svjedok odgovara da nije sigurna, ali da dopušta takvu mogućnost. Radi pojašnjenja navodi da je Ugovor o zakupu s tvrtkom "Renoprom" sklopljen 2006.g., raskinut 2011.g. i da je u tom vremenskom razdoblju od cca 5 godina, tvrtka "Renoprom" uredno plaćala zakup. Istoj je poznata osoba po imenu DŠ, koja je bila voditeljica u dućanu "Tehnomax" tvrtke "Renoprom" i da je sa istom osobno komunicirala, ali se to nije odnosilo na bankovne garancije, niti plaćanje zakupa, niti se sjeća da joj je ista išta donosila i predavala, a nakon što joj je od strane suda dat na uvid iskaz svjedoka DŠ (list 90-91 spisa), svjedok navodi kako je moguće da je DŠ njima predala nove i preuzela stare bankovne garancije, s tim da se toga ne sjeća. Na daljnji upit svjedok navodi da se ne sjeća tko je predao bankovne garancije u trenutku zaključenja ugovora, ali dopušta mogućnost da su im iste dostavljene i putem kurirske pošte, a također se ne sjeća detalja u svezi predaje bankovnih garancija, nakon zaključenja ugovora i to sa zakašnjenjem.

7. Svjedok UŠ u svom iskazu pred DO u Rijeci u bitnome navodi da je zaposlena u "Erste banci" od 2004.g. i da je u vremenskom periodu od 2006.g. do 2009.g. radila u timu za komercijalni centar Zagreb 2 i da je u tom periodu njihov klijent bilo "TD "Renoprom" d.o.o. i da je kod njih imalo otvoren žiro-račun te da je odgovorna osoba bio ŽŠ. ŽŠ je bio direktor tog poduzeća te je dolazio kod njih na pregovore kada su bili u pitanju neki poslovni planovi tog Trgovačkog društa nužni za opravdanje plasmana eventualnih kredita, a često su kontaktirali s voditeljicom računovodstva "Renoprom", EŠ. U odnosu na izdavanje bankarskih garancija od strane njihove banke postupak se provodio na način da bi klijent, odnosno direktor pravne osobe ispunio nalog za izdavanje bankarske garancije, kojemu su u privitku morali biti dostavljeni ugovori i ostala poslovna dokumentacija, kojom bi se dokazala svrha izdavanja bankarskih garancija. Po tako ispunjenom nalogu sa svim privicima oni ga dalje dostavljaju njihovoj službi za ocjenu rizika. Poznato joj je da je njihova bankarska garancija pod brojem 5401181220 izdana za TD "Renoprom", ali u korist Carinske uprave, a nikako u korist "Towera", dok druga garancija pod br. 5401181229 uopće ne postoji u njihovim evidencijama, niti je imaju u arhivi. Ona je vidjela ove dvije sporne garancije i uočila je niz nedostataka odnosno nepravilnosti, što se prvenstveno odnosilo na memorandum banke, odnosno logotip banke, na font slova i potpis, jer nikada se ne potpisuju članovi uprave, već direktor komercijalnog centar i financijski zastupnik uz napomenu da njima ŽŠ, a ni TD "Renoprom" nisu nikada ni podnijeli zahtjev za izdavanje bankarskih garancija u korist "Tower" d.o.o. i "Tower centra" d.o.o. Nakon što su joj predočene garancije ODO spisa, svjedok navodi kako je vidljivo da se radi o krivotvorinama iz svih prethodno navedenih razloga, pa je tako iz potpisa spornih garancija razvidno da su potpisane od njihovog člana uprave AŠ, da to i nije njegov potpis, obzirom da s njim surađuje i zna kako se potpisuje. Inače, oni nisu nikada imali problema u poslovanju s TD "Renoprom" d.o.o. i ovo ih je doista iznenadilo. Ističe da zahtjev za izdavanje bankarskih garancija je uvijek morao biti potpisan od strane odgovorne osobe TD-a, kao i to da ugovore o bankarskoj garanciji uvijek potpisuje direktor.

7.1. Ispitana pred ovim sudom, svjedok UŠ u bitnome navodi da u cijelosti ostaje kod svog prethodno danog iskaza, s tim da više nije zaposlena u istoj banci već više od 3 godine. Na poseban upit svjedok navodi da je tijekom poslovanja i kontakta s tvrtkom "Renoprom" najčešće kontaktirala s gospođom iz njihova računovodstva, a radilo se o direktorici financije iste tvrtke. Točno je da je sa optuženikom više puta bila u kontaktu na način da su jednom prilikom bili u posjetu tvrtki "Renoprom", a drugi put u posjetu investicijskom Fondu koji je ulazio u vlasništvo tvrtke "Renoprom" i kojom prilikom su razmatrali planove razvoja i tome slično.

8. Svjedok DŠ u svom iskazu pred DO u Rijeci u bitnome navodi da je bila zaposlena u TD "Renoprom" d.o.o. od 2006.g. do 2011.g. i da je direktor iste bio ŽŠ. U prvo vrijeme radila je kao voditelj smjene u dućanu "Tehnomax", a kasnije kao voditelj dućana u "Tehnomaxu" u Rijeci na drugom katu TD "Tower centra" na Pećinama, a istoj je poznato da je TD "Renoprom" bila u zakupu poslovnog prostora u istom Centru. Što se tiče bankarskih garancija koje je TD "Renoprom" d.o.o. predalo u Trgovačkom centru Rijeka, poznato joj je, a misli da se radilo o dva navrata da je po nalogu direktora ŽŠ s predstavnicima Trgovačkog centra u upravi na petom katu izvršila primopredaju bankarskih garancija, ali se sada ne može sjetiti točnog datuma. To je izvršila isključivo po nalogu direktora ŽŠ. Ona je inače s PŠ malo komunicirala, u pet godina nekih par puta, budući da je imala svoju direktoricu SŠ, koja je bila direktorica maloprodaje i stoga joj je i ostalo u sjećanju da ju je upravo za te bankarske garancije nazvao upravo ŽŠ. Zna da se radilo o bankarskim garancija, zato što je ŽŠ rekao da ih ide predati, budući je morala preuzeti staru bankarsku garanciju, a to staru garanciju je poslala po vozaču ŽŠ. Kada joj se predočava stranica 67 i 70 ODO spisa, navodi da se na istima nalazi njezin potpis kojim potvrđuje da je preuzela za "Renoprom" d.o.o. bankovne garancije. Poznato joj je da su poslovni problemi u "Renopromu" nastupili negdje krajem 2010.g. i da je njen zadnji radni dan u istom TD bio 31. svibnja 2011.g.

8.1. Isti svjedok ispitana pred ovim sudom na poseban upit navodi da je u dva navrata predala nove i preuzela stare bankovne garancije s time da se ne sjeća koliko ih je bilo tom prilikom, jer su se nalazile u kuverti koju ona nije otvarala. Svaki put bankovne garancije došle su kod njih u Rijeku iz centrale u Zagrebu putem vozača tvrtke, kao i sva ostala dokumentacija, a u svezi koje dostave je postojao dokument u svezi popisa dokumenata koji se dostavljaju. Budući da nije imala bilo kakve veze sa samim poslovanje firme, čije je sjedište bilo u Zagrebu, nije joj poznato da li bi bile predavane bankovne garancije od strane tvrtke "Renoprom" u svezi poslovanja iste tvrtke, kojim drugim pravnim osobama ili tvrtkama, budući da je ona radila u dućanu u "Tower centru" te je u prethodno navedena dva navrata poput kurira predala ove bankovne garancije u upravi "Tower centra".

9. Svjedok VŠ u svom iskazu pred ovim sudom u bitnome navodi da je zaposlen u "Erste banci" kao član uprave zadužen za gospodarstvo te da je sa problemima u svezi izdavanja bankovnih garancija tvrtki "Renoprom" po prvi put upoznat kada se isti problem otkrio i kada je od strane njihovih službi o tome obaviješten da je došlo do protesta garancije kada je provjerena dokumentacija i utvrđeno je da garancije nikada nisu izdane i da ne postoji popratna dokumentacija da bi se garancija mogla izdati. Bile su dvije garancije od kojih je jedna glasila na iznos od milijun i nešto Kuna, a druga na preko 600.000,00 kn, a također, obavijestili su ga da je postojala i jedna carinska garancija koja je imala urednu dokumentaciju. ove dvije sporne garancije bile su na TD "Tower Rijeka". Kada je dobio na uvid jednu od tih garancija uočio je da na istoj nije bio njegov potpis, tj. potpis je bio falsificiran, dok se ne sjeća da li je na bankovnoj garanciji za potrebe carine bio njegov potpis. Nakon uvida u sporne garancije na listu 270 i 271 na poseban upit svjedok je iskazao da su to upravo dvije sporne garancije na kojima ne postoji njegov potpis, jer da on iste nije potpisao, već je očito netko njega potpisao na garanciji koja prileži na listu 270 spisa, dok mu potpis na garanciji koja prileži na listu 271 spisa nije poznat. Radi pojašnjenja navodi da bi izdali takve garancije prethodno je potrebno postojanje ugovora između banke i klijenta za koje se izdaje garancija gdje se definiraju svi uvjeti pod kojima se izdaje garancija i instrument osiguranja po istoj, a takvi ugovori nisu postojali u banci za ove dvije sporne garancije, dok su za carinsku garanciju postojali. Na daljnji upit svjedok je iskazao kako on nije održavao bilo kakve sastanke sa članom uprave tvrtke "Renoprom", ali da ne isključuje tu mogućnost.

10. Svjedok EŠ u svom iskazu pred ovim sudom u bitnome navodi da poznaje optuženika, budući da je bila djelatnica u njegovoj tvrtki "Renoprom" u vremenskom razdoblju od 1. listopada 199.g. pa do listopada 2006.g. na radnom mjestu knjigovođe, nakon čega je pronašla drugi posao. Istoj je poznato na temelju izvatka iz sudskog registra da je optuženik bio osnivač i odgovorna osoba u tvrtki "Renoprom". Također, poznato joj je da su i Fondovi ušli u vlasničku strukturu tvrtke "Renoprom", jer su dostavljali tablice s podacima brutto bilance i računa dobiti i gubitka , a sve po nalogu direktora. Na poseban upit da li joj je što poznato o bankovnim garancijama "Erste bank", svjedok navodi da su postojale garancije iste banke kao osiguranje dugoročnih potraživanja te da je bila jedna takva garancija u svezi najma prostora u "Kong Crosu", a ista je bila dostavljena putem djelatnika dostavne službe, sada pok. gospodina ĆŠ. Što se tiče poslovanja tvrtke "Renoprom" u vremenskom razdoblju od 1999.g. do 2004.g. u smislu financijskih rezultata, isto je bilo zadovoljavajuće, a nakon čega je došlo do male eskalacije zbog značajnih ulaganja u "Tehnomaxu", zbog čega je ona u konačnici zbog ovih problema i odlučila napustiti tvrtku. Naime, došlo je povećanja radne snage zbog maloprodaje, a sredstva se nisu vraćala onako kako je to bilo očekivano. Ne sjeća se koje godine su Fondovi ušli u vlasničku strukturu "Renoproma", a točno je da je bila još uvijek u radnom odnosu u "Renopromu" u trenutku kada je otvoren Centar u Rijeci. Na daljnji upit navodi kako se ne sjeća da su bankovna jamstva dolazila i za potrebe zakupa i održavanja poslovnog prostora u Rijeci, a točno je da se evidentirala sva dokumentacija koja je dolazila u tvrtku, a što je bilo na taj način ustrojeno u vidu urudžbenog zapisnika i to je funkcioniralo. Na daljnji upit navodi kako se financijska dokumentacija distribuirala putem dostavljača odnosno kombija po zahtjevu direktora, odnosno optuženika. Na daljnji upit da li su investicijski Fondovi koji su bili u suvlasničkoj strukturi "Renoproma" pored računa dobiti i gubitka tražili i dodatne analize i izvještaje za analizu svog ulaganja, odgovara potvrdno i sjeća se da je jedna mlađa ženka osoba po prezimenu FŠ dolazila u njihovo računovodstvo, možda dva puta u tri mjeseca, te je tražila na uvid tijek novca, dok se ne sjeća da bi gospođa FŠ i gospodin D bili na razgovoru s kakvim bankama vezano uz investiranje. Nakon što joj je od strane suda dana na uvid dokumentacija koja prileži na listu 28 spisa, na poseban upit da li joj je poznato da su se takvi obrasci ispunjavali u tvrtki "Renoprom" i po čijem nalogu, svjedok je odgovorila da se takvi obrasci nisu ispunjavali dok je ona bila zaposlenica tvrtke "Renoprom". Također, istoj nije poznato da bi bankovna garancija u svezi poslovnog prostora u "King Crosu" bila ikada aktivirana. Za vrijeme rada u tvrtki "Renoprom" nije čula za bilo kakve probleme u svezi bankovnih garancija, upravo suprotno, sve obveze najma su se plaćale, dok su se dugoročne obveze što se tiče kredita refinancirale.

11. Svjedok OŠ u svom iskazu pred ovim sudom u bitnome navodi da poznaje optuženika, budući da je u vremenskom razdoblju od sredine 2006.g. pa do kraja 2007.g. bila zaposlena u njegovoj tvrtki "Renoprom" u svojstvu administratora, s tim da su u tvrtki radile još tajnica i knjigovođa. Na upit da li je istoj poznato da bi u vlasničku strukturu tvrtke "Renoprom" ušli kakvi Fondovi, svjedok odgovara negativno. Na daljnji upit koja su bila njena zaduženja unutar tvrtke, odgovara da su to bila primanje i slanje pošte, zaprimanje računa i unošenje računa te priprema dokumentacije za knjiženje, dok su se sva zaprimljena pošta i računi razvrstavala te unosila za sustav za knjiženje. Na daljnji upit da li se sjeća da je zaprimila kakve bankovne garancije "Erste bank" u to vrijeme, odgovara da je prošlo više od 10.g., tako da se svega toga ne sjeća uz napomenu da je bilo puno zaprimljenih papira i garancija, ali se ne sjeća više od koje banke. Na daljnji upit na koji se način postupalo s garancijama banaka prilikom dolaska istih putem pošte u tvrtku "Renoprom", svjedok odgovara da ako je garancija došla poštom, pošta se otvarala i unosila u sustav, ono što je bilo vezano za poslovanje za Zagreb ostajalo bi u uredu u arhivi, a što je bilo vezano za Rijeku, slalo se u Rijeku za računovodstvo, a isto tako i za bilo koje druge centre. U navedeno vrijeme ista je obavljala svakodnevne poslove u sjedištu tvrtke "Renoprom" u [adresa]. Svjedok nadalje navodi da su prethodno navedene garancije ukoliko bi se odnosile na Centar u Rijeci, kao i svu službenu poštu dostavljali Centru u Rijeci putem službenog vozača gospodina ĆŠ. Na daljnji upit navodi kako ona nije ispitivala ispravnost pristigle pošte, pa tako niti garancije, uz napomenu da je u to vrijeme stizalo više tih bankovnih garancija u tvrtku, a da je nešto bilo neispravno, pretpostavlja da bi reagirala njihova šefica, gospođa LŠ. Na daljnji upit da li su predmetnu poštu u Centru u Rijeci, osim putem službenog vozila dostavljali i putem optuženika, svjedok odgovara negativno uz napomenu da su svu službenu poštu isključivo dostavljali putem službenog vozača. Ne sjeća se da bi u drugoj polovici 2007.g. bilo tko zvao i intervenirao u svezi bankovne garancije u smislu da nešto s njom ne bi bilo u redu. Istoj nije poznato kakvi su bili poslovni rezultati tvrtke "Renoprom" u drugoj polovici 2007.g., jer to i nije bio njezin posao. Također, nije bila upoznata s postojanjem ugovora o zakupu poslovnog prostora tvrtke "Renoprom" i TC "Tower centar Rijeka".

12. Svjedok LŠ u svom iskazu pred ovim sudom u bitnome navodi da je tijekom 2007.g., misli do 6. mjeseca bila zaposlena u "HGSPOT-u", a zatim je započela s radom u tvrtki "Renoprom" u računovodstvu na poslovima analize i izvještavanja za "SEAF FOND". Na poseban upit da li je bila ovlaštena za primitak i distribuciju pošte unutar tvrtke "Renoprom" drugim centrima putem kurira, svjedok odgovara da je pošta dolazila kod tajnice koja je raspoređivala poštu i u principu za dijelove pošte za koje nije bila sigurna gdje moraju biti raspoređeni, konzultirala se s računovodstvom, dok se ne sjeća imena i prezimena djelatnika "Renoproma" koji su bili direktno zaduženi za primitak i distribuciju pošte. Na daljnji upit na koji je način pošta zaprimana i dalje distribuirana, odgovara da je za to postojao poseban program u Softweru i da je tajnica nakon zaprimanja pošte istu distribuirala dalje i da je o tome vodila potrebnu evidenciju, a isto se odnosilo i na distribuciju pošte dostavnim centrima putem kurira. U to vrijeme u "Renopromu" je bila samo jedna tajnica direktora društva i to gospodina ŽŠ. Na daljnji upit da li je sva zaprimljena pošta kroz knjigu upisana išla na uvid direktoru tvrtke gospodinu ŽŠ, njoj doista nije poznato, a poznato joj je da je tajnica direktora, ako se dokumentacija, odnosno pošta odnosila na nabavu, da je istu dalje proslijedila nabavi s tim da je naknadno direktor potpisivao ono što je trebao potpisati u smislu da je račune koje je netko prethodno provjerio i pečatirao, ujedno i potpisao nakon što se uvjerio u ispravnost istih računa. Na daljnji upit da li su tijekom 2007.g. zaprimili kakvu bankovnu garanciju putem pošte, svjedok odgovara da je pošta u vidu bankovnih garancija bila jako rijetka i sjeća se jednog slučaja na početku njenog rada u "Renopromu" da je poštom pristigla jedna bankovna garancija i da ih je tajnica u svezi iste kontaktirala u smislu što da sa istom napravi i poznato joj je da je ta bankovna garancija nakon što su utvrdili na koga se odnosi bila proslijeđena dalje u centar u Rijeci, a bankovna garancija se odnosila na najam prostora u TC Rijeka. Koliko je njoj poznato, misli da direktora ŽŠ u firmi u trenutku prispijeća ove bankovne garancije uopće nije niti bilo, pa je iz tog razloga njegova tajnica kontaktirala i konzultirala se s njima što sa istom učiniti, a njoj nije poznato da li je tajnica kontaktirala naknadno i direktora ŽŠ vezano za ovu bankovnu garanciju. Ista se ne sjeća koja je banka bila izdavatelj ove bankovne garancije, niti tko je istu dostavio putem pošte tvrtki "Renoprom". Ona osobno nije izvršila uvid u ovu bankovnu garanciju, niti je to bio njen posao, a također joj nije poznato da li je djelatnica računovodstva po imenu EŠ istom prilikom izvršila uvid u ovu bankovnu garanciju. Ističe da je Fond SEAF u to vrijeme bio itekako involviran u financije "Renoproma" i isti su svakako morali imati saznanja o bankovnoj garanciji kao takvoj, budući da su isti i sudjelovali u donošenju važnih odluka za financije iste tvrtke. Na daljnji upit tko je od predstavnika Fonda SEAF kontaktirao s njima u tvrtki "Renoprom", odgovara da je uglavnom kontaktirala sa gospođom po imenu K, koja je bila njihov financijski analitičar i kojoj je često slala podatke te je od nje dobivala tabele za izvještaje s tim da koliko je njoj poznato, ista nije posebno donosila odluke iz ovlasti financija te da je bila samo njihov zaposlenik koja je odrađivala financijski nadzor nad tvrtkom "Renoprom". Na daljnji upit da li je netko osobno iz SEAF-a dolazio u sjedište tvrtke "Renoprom", odgovara pozitivno. Naime, još u vrijeme početka njenog rada za tvrtku "Renoprom" neki djelatnici Fonda dolazili su na intervju s njom kako bi se uvjerili da je ona u mogućnosti za njih izrađivati tabele s podacima, a komunikacija sa istima bila je na engleskom jeziku, dok joj nije poznato da li su i koliko često predstavnici SEAF-a dolazili u tvrtku "Renoprom" i kontaktirali s direktorom ŽŠ. Svjedok nadalje navodi da je direktor ŽŠ s predstavnicima Fonda komunicirao telefonom i putem mailova, a nije joj poznato kako često i kojom prilikom. Također, joj nije poznato da li su predstavnici SEAF-a predavali kakvu dokumentaciju vezano za financije tvrtke "Renoprom", niti tko je i na koji način donosio odluke o financijama tvrtke "Renoprom", odnosno da li je iste odluke donosio isključivo Fond ili je to činio u suradnji s direktorom ŽŠ, uz napomenu da su takve odluke u trenutku zaprimanja u računovodstvo već bile donijete i potvrđene. Ista se ne sjeća imena i prezimena tajnice u vrijeme zaprimanja bankovne garancije. Na daljnji upit da li je potpuno sigurna da je bankovna garancija o kojoj je prethodno iskazivala došla putem pošte, svjedok odgovara negativno, budući da je kod njih u računovodstvo došla tajnica direktora ŽŠ s predmetnim dokumentom i pitala ih što da s njim radi i da li im to treba za računovodstvo, a sve se to događalo u ljetnom periodu. Ne sjeća se točnog datuma 2007.g. Ukoliko je predmetna bankovna garancija pristigla putem pošte, onda je ta činjenica morala biti zabilježena u knjigu pošte kod primitka, a također i u odlaznu knjigu pošte ako je proslijeđena dalje, uz napomenu da su i jedna i druga knjiga pošte dio Softwera. Istoj nije poznato gdje je nakon stečaja tvrtke "Renoprom" ovaj server završio, to nitko ne zna. Na daljnji upit da li je optuženik donosio kakve odluke u svezi toga kome će se što platiti od zakupodavaca, svjedok odgovara da je u kasnijoj fazi nakon što je isti postao jedini vlasnik tvrtke "Renoprom" obim poslova koji se odnosi na financije bio tako složen i velik, da je zaposlen i direktor financija, slijedom čega je direktor nabave sa direktorom financija, a pretpostavlja i uz sudjelovanje direktora ŽŠ odlučivalo o tome kome će što biti plaćeno, a to se odnosi na sve dobavljače. Na daljnji upit da li je tijekom 2007.g. u tvrtku "Renoprom" pristigla još kakva bankovna garancija, svjedok iskazuje da se toga ne sjeća, uz napomenu da je tijekom iste godine poslovanje tvrtke "Renoprom bilo jako dobro, kao i općenito u državi pa mnogi poslovni partneri nisu niti inzistirali na davanju bankovne garancije s tim da je kasnije , možda tijekom2009.g. ili 2010.g. bila zaprimljena bankovna garancija i to jednom za LG, a druga "Philips" i sve je to odradio strateški direktor financija KŠ. Obzirom na svoje radno mjesto i zaduženja unutar tvrtke "Renoprom" imala je uvid u financijsko stanje odnosno u lagere, potraživanja i obveze tvrtke "Renoprom". Gledano općenito financijsko stanje tvrtke "Renoprom" tijekom 2007.g. je bilo izvanredno, a stari su se počele kretati negativno prema kolapsu krajem 2008.g. Na daljnji upit svjedok je radi pojašnjenja iskazala da se u svezi bankovne garancije tajnica direktora obratila njima kao računovodstvu uz napomenu da su se četiri djelatnice računovodstva nalazile u istoj prostoriji za istim stolom u trenutku kada je tajnica došla s tom bankovnom garancijom i pitala za savjet što da sa istom učini. Na daljnji upit da li su predmetnu bankovnu garanciju smatrali na bilo koji način problematičnom, odgovara negativno uz napomenu da se o istoj razgovaralo zato što nije bilo uobičajeno i učestalo na dnevnoj bazi dobivati kakav dokument. Na daljnji upit svjedok navodi da je koliko je njoj poznato na temelju telefonskog razgovora s voditeljicom centra u Rijeci, ova bankovna garancija je istoj dostavljena putem njihovog dobavljača i da bi to sve trebalo biti u knjizi pošte. Ista je bila zaposlena u tvrtki "Renoprom" do 31. prosinca 2010.g. Na daljnji upit navodi da se tijekom 2007.g., 2008.g. i 2009.g. plaćala zakupnina i režijski troškovi za Centar Rijeka. Na daljnji upit svjedok navodi da su događaju u računovodstvu prilikom dolaska tajnice direktora s bankovnom garancijom, osim nje bile nazočne i gospođa EŠ, ĐŠ i TŠ.

13. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u KE, te je utvrđeno da je optuženik kažnjavan presudom Županijskog suda u zagrebu pod posl. brojem Kov-Us- 44/21 od 15. lipnja 2021., a pravomoćno od 09. kolovoza 2021. u svezi čl. 190 st. 1 i 2. u svezi čl. 329 st. 1 točka 4 KZ/11.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka cijeneći sve dokaze zajedno i svaki od tih dokaza pojedinačno, ovo vijeće utvrdilo je nespornim da su se u ponašanju optuženika stekla bitna obilježja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret po tužitelju.

14.1. Ovosudno vijeće stava je da je optuženik ŽŠ kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja i lažnim prikazivanjem činjenica doveo oštećenike u zabludu i time ih naveo da oni na štetu svoje imovine nešto učine, a pri tom je lažnu ispravu nabavio radi upotrebe i uporabio je kao pravu jer iskazi svjedoka, a posebno svjedoka ZŠ i DŠ u svojoj ukupnosti ukazuju na to da su se u postupanju okrivljenika ostvarili svi kako objektivni, tako i subjektivni elementi kaznenog djela prevare u gospodarskom poslovanju i kaznenog djela krivotvorenja isprave.

14.2. Ovakav zaključak proizlazi iz iskaza svjedokinje ZŠ koja je navela kako je sve pregovore oko poslovnog prostora vršila isključivo sa okrivljenikom, da joj je isti donio dvije bankovne garancije, da su se iste čekale duži period, te da su oni, misleći na oštećenika, izašli u susret optuženiku na način da su smanjili postotak mjesečnog najma, no da ni tako smanjen najam optuženik nije plaćao. Ovdje je za napomenuti kako je ista svjedokinja navodila da su krajem 2010. godine imali namjeru otkazati ugovor o zakupu s okrivljenikom, ali da je isti ponavljao svoju priču da će to sve podmiriti, da je u pregovorima sa bankama, te je tražio da plaća zakupninu po ostvarenom postotku od prometa.

14.3. Ovdje nije na odmet i spomenuti iskaz svjedokinje DŠ koja je navodila u svom iskazu da je ona u Tower centar Rijeka predala u dva navrata bankovne garancije i da je to učinila po nalogu samog optuženika PŠ, a da je znala da se radilo o bankovnim garancijama budući da joj je sam ŽŠ to rekao.

15. Tijekom provedenog dokaznog postupka, kao nesporne utvrđene su slijedeće činjenice:

- Da je u inkriminirano vrijeme opt. ŽŠ u TD "Renoprom" d.o.o. Sv. Nedjelja imao svojstvo odgovorne osobe u pravnoj osobi te da je u isto vrijeme suvlasnik iste tvrtke bio američki Fond SEAF, čiji su predstavnici sudjelovali u sukreiranju poslovne politike iste tvrtke te u donošenju odluka bitnih za financijsko poslovanje iste.

- Da su "Policentro Rijeka" d.o.o. i TD "Renoprom", zastupan po zakonskom zastupniku ŽŠ **.**.2005. zaključili predugovor o zakupu organizacijske jedince prema kojem se TD "Renoprom" obvezao zakupodavcu tvrtki "Policentro Rijeka" d.o.o. izdati bankovnu garanciju na iznos od 351.366,00 €, a na temelju koje je tvrtka "Renoprom" ušla u poslovni prostor "Tower centra" i započela s njegovim uređenjem u vidu trgovine za prodaju tehničke robe naziva "Tehnomax".

- Da su "Policentro Rijeka" d.o.o. i TD "Renoprom" 10. studenog 2006.g. zaključili ugovor o zakupu organizacijske jedinice, a koji ugovor je ovjeren kod Javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci 14. studenog 2006.g.

- Da su "Policentro Rijeka" d.o.o. i "Renoprom" 21. prosinca 2005.g. zaključili dodatak predugovora o zakupu, kojim se u čl. 3. zakupac (TD "Renoprom"), obvezao na ime jamstva izdati bankovnu garanciju na iznos od 351.366,00 € do siječnja 2006.g.

- Prema izjavi svjedoka ZŠ, djelatnice tvrtke "Policentro Rijeka" d.o.o., utvrđeno je da im je od strane tvrtke "Renoprom" tijekom 2005.g. prilikom zaključenja predugovora bila dostavljena i bankarska garancija koja nije nikad ni došla na naplatu, obzirom da je u mjesecu studenom 2006.g. zaključen Ugovor o zakupu između istih stranaka, slijedom čega im je TD "Renoprom" bio dužan predati dvije bankarske garancije od kojih jednu u korist "Policentro Rijeka" d.o.o. radi plaćanja najamnine, a drugu u korist "Tower centra Rijeka" za plaćanje režijskih troškova, ali da je tvrtka "Renoprom" kasnila sa dostavom bankarskih garancija te da su im iste dostavili tek negdje 2007.g.

- Prema dokumentaciji koja prileži spisu u vidu izjava "Tower centra Rijeka" (list 247 i 254), utvrđeno je da je djelatnica "Tower centra Rijeka" d.o.o. 8. studenog 2007.g. preuzela bankovnu garanciju broj 5401181229 na iznos od 1.146.049,22 kn, izdanu u Zagrebu 15. lipnja 2007.g. od strane "Erste bank" za lokal C u najmu od strane tvrtke "Renoprom" d.o.o. te da je istom prilikom djelatnici tvrtke "Renoprom" d.o.o. vratila original neispravne bankovne garancije broj 5401181229 na isti prethodno navedeni iznos izdanu u Zagrebu 16. srpnja 2007.g. od strane prethodno navedene banke za isti lokal C u najmu od strane tvrtke "Renoprom" d.o.o., dok je na temelju izjave djelatnice "Tower centra Rijeka" od 9. travnja 2008.g. utvrđeno da je od djelatnice tvrtke "Renoprom" d.o.o. istoga dana preuzela bankovnu garanciju broj 5401181229 na iznos od 1.146.049,22 kn izdanu u Zagrebu 15. lipnja 2007.g. od strane "Erste bank" za lokal C u najmu od strane tvrtke "Renoprom" d.o.o., kao i bianco zadužnice na 1.000.000,00 kn, 100.000,00 kn i 50.000,00 kn.

- Da su bankovna garancija "Erste bank" broj: 5401181229 na iznos od 1.146.049,22 kn od 21. studenog 2007.g. (prileži na listu 270 spisa) i garancija iste banke broj: 5401181220 na iznos od 445.569,42 € od 16. srpnja 2007.g. (prileži na listu 271 spisa) u potpunosti krivotvorene, a što je nedvojbeno utvrđeno iskazima svjedoka, djelatnika "Erste banke", UŠ i AŠ te dokumentacijom u vidu Izvješća iste banke.

- Da je TD "Renoprom" u inkriminiranom vremenskom razdoblju uredno podmirivao svoje obveze prema zakupodavcu s tim da je to činilo sa zakašnjenjem u vremenskom razdoblju od 2008. - 2010.g., dijelom i zbog objektivnih razloga zbog stanja na tržištu, odnosno pada prodaje.

16. Sada se postavlja pitanje kome je bilo u interesu dostaviti oštećenicima lažne bankovne garancije i prikazati ih kao valjane? Da li djelatnici DŠ, jer što bi ista od toga imala ili investicijskom fondu koji je u konačnici izašao iz trgovačkog društva optuženika i opet na taj način profitirao.

17. Naime, iz obrane optuženika pred ovim sudom u najkraćim crtama slijedi da isti poriče učin predmetnih kaznenih djela, navodeći da su dva američka investicijska Fonda tijekom 2002.g. odnosno 2003.g. izvršila dokapitalizaciju tvrtke "Renoprom" u visini od 3. milijuna US Dolara s ciljem da "Tehnomax" postane lider u regiji, pa su tako otvorili još osam trgovina u RH, dva u Republici Srbiji te četiri u BiH, ističe da tvrtka "Renoprom" nije imala bilo kakvih financijskih problema, niti je u tvrtki bilo potrebe za zaduživanje ili dizanje kredita, niti bi mu takvo što Fondovi dopustili, koji su koliko se sjeća imali suvlasništvo 30 i 33% u tvrtki i upravo su oni odlučivali o svim aspektima financijskog poslovala tvrtke, dok se je on osobno brinuo o funkcioniranju tvrtke, o ljudima i širenju novim trgovinama i o organizaciji. U pogledu "Tower centra" ističe da su prije otvaranja Centra s njima zaključili jedan predugovor, da je Centar otvoren u mjesecu rujnu 2006.g., kojom prilikom je izdao Centru mjenicu za troškove zakupa i troškove održavanja. Zatim ističe da je tvrtka "Renoprom" uredno plaćala zakupnice i režijske troškove "Tower centru" do kraja 2011.g., kada je došlo do prvih problema u kašnjenju plaćanja iz razloga što je praktično krajem 2010.g. došlo do rapidnog pada prometa od 30-40 °u svim njihovim centrima, dok su njihovi troškovi ostali isti, da su tako i sa "Tower centrom" dogovorili umanjenje najma te predložili prebijanje njihovog duga s više milijunskim ulaganjima tvrtke "Renoprom" u unajmljeni prostor, kojeg su preuzeli u visokom "Roh bau" stanju, ali što od strane Centra nije prihvaćeno, zbog pomanjkanja sluha u razgovoru. Isti poriče da bi nabavio, preinačio ili predao bankarske garancije koje se navode u optužbi te ističe da je po prvi put za iste čuo prilikom razgovora s djelatnicima policije. Također, poriče da bi imao bilo kakvu namjeru ne plaćati ugovorenu zakupninu Centru, kojom prilikom ističe da su oni do početka 2011.g. uredno plaćali na ime zakupa poslovnog prostora i održavanja. Nadalje, navodi kako su predstavnici suvlasnika odnosno Fondova, gospođa FŠ i gospodin ŠŠ dolazili u sjedište Društva jedan puta mjesečno po tjedan dana, da su isti kontaktirali s bankama po svim pitanjima vezanim za pregovore o financijama pa su radi primjera tako kod "Raiffeisen bank" bez problema mogli biti u dozvoljenom minusu za 3. milijuna €, a koji minus im je odobren od strane banke imajući u vidu njihov BONITET i to bez postojanja kreditnih obveza.

17.1.Bez obzira na ovakvu obranu optuženika koja je isključivo usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti od sebe nameče se pitanje tko bi imao interes za dostavljanje krivotvorene isprave, te se dolazi do zaključka da bi taj interes imao samo optuženik, a ne fond kojeg u svojoj obrani navodi optuženik, poglavito zato što je i sam optuženik naveo da je fond isplaćen i da više nije imao udjela u trgovačkom društvu.

18. Mnijenje je sudskog vijeća da su se u ponašanju optuženika stekla bitna obilježja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret, pa je istoga ovo sudsko vijeće oglasilo krivim kako je to iz izreke ove presude razvidno.

19. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, sud je uzeo u obzir olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, te je kao olakotna okolnost cjenjena dosadašnja nekažnjavanost optuženika za istovrsna kaznena djela, dok otegotnih okolnosti ovaj sudac nije našao.

20. Imajući u vidu sve navedeno sud je optuženika zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 293 st. 2 KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 311 st 1 i 2 KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te sukladno čl. 51 i 53 KZ/11 izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1(jedan) mjesec.

21. Stav je ovog sudskog vijeća da je izrečena kazneno pravna sankcija primjerena svim okolnostima ovog slučaja, te osobnosti samog optuženika i njegovim životnim prilikama, te da će se njome ostvariti i specijalna i generalna svrha kažnjavanja, a imajući u vidu vrstu i težinu kaznenog djela, te jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra.

22. U odnosu na imovinsko pravni zahtjev, budući da je tijekom dokaznog postupka utvrđena visina i osnov istog zahtjeva oštećenicima je imovinsko pravni zahtjev dosuđen u cijelosti, a sve sukladno članku 158 stav 2 Zakona o kaznenom postupku.

23. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. st. 1 ZKP/08, a obzirom da je sud istog proglasio krivim naloženo mu je da plati trošak kaznenog postupka u iznosu navedenom u izreci ove presude.

U Rijeci, 10. travnja 2025.

Sudac:

Aleksandra Svoboda-Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude (čl.463.st.1. ZKP/08). Žalba se podnosi ovome sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud. Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka (čl.464.st.7. ZKP/08).

DNA:

1. ODO u Rijeci

2. Optuženik

3. Branitelj optuženika

4. Oštećenici