REPUBLIKA HRVATSKA

P-1120/2022

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Drnišu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sucu ovog suda Lovranki Grabić-Abramac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku, Stjepana Radića 10A, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupan po OD Porobija i Porobija, Zagreb, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, p.p.92, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, dana 10. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužitelju ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 22.846,32 eura (172.135,56 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od:

- 15.11.2007. godine na iznos od 293,18 kn 38,91 EUR,

- 15.12.2007. godine na iznos od 212,35 kn 28,18 EUR,

- 15.1.2008. godine na iznos od 352,34 kn 46,76 EUR,

- 15.2.2008. godine na iznos od 329,93 kn 43,79 EUR,

- 15.3.2008. godine na iznos od 789,49 kn 104,78 EUR,

- 15.4.2008. godine na iznos od 759,60 kn 100,82 EUR,

- 15.5.2008. godine na iznos od 590,53 kn 78,38 EUR,

- 15.6.2008. godine na iznos od 654,30 kn 86,84 EUR,

- 15.7.2008. godine na iznos od 604,32 kn 80,21 EUR,

- 15.8.2008. godine na iznos od 593,74 kn 78,80 EUR,

- 15.9.2008. godine na iznos od 591,89 kn 78,56 EUR,

- 15.10.2008. godine na iznos od 783,77 kn 104,02 EUR,

- 15.11.2008. godine na iznos od 900,55 kn 119,52 EUR,

- 15.12.2008. godine na iznos od 734,64 kn 97,50 EUR,

- 30.1.2009. godine na iznos od 1.102,96 kn 146,39 EUR,

- 28.2.2009. godine na iznos od 1.174,17 kn 155,84 EUR,

- 15.3.2009. godine na iznos od 1.036,56 kn 137,57 EUR,

- 15.4.2009. godine na iznos od 1.047,67 kn 139,05 EUR,

- 15.5.2009. godine na iznos od 1.077,93 kn 143,07 EUR,

- 15.6.2009. godine na iznos od 1.061,68 kn 140,91 EUR,

- 15.7.2009. godine na iznos od 1.028,91 kn 136,56 EUR,

- 15.8.2009. godine na iznos od 1.204,78 kn 159,90 EUR,

- 15.9.2009. godine na iznos od 1.268,64 kn 168,38 EUR,

- 28.12.2009. godine na iznos od 5.288,29 kn 701,88 EUR,

- 15.2.2010. godine na iznos od 1.253,56 kn 166,38 EUR,

- 15.3.2010. godine na iznos od 1.426,37 kn 189,31 EUR,

- 15.4.2010. godine na iznos od 1.507,43 kn 200,07 EUR,

- 15.5.2010. godine na iznos od 1.656,93 kn 219,91 EUR,

- 15.6.2010. godine na iznos od 1.686,88 kn 223,89 EUR,

- 15.7.2010. godine na iznos od 1.862,44 kn 247,19 EUR,

- 15.8.2010. godine na iznos od 1.856,55 kn 246,41 EUR,

- 15.9.2010. godine na iznos od 2.218,54 kn 294,45 EUR,

- 15.10.2010. godine na iznos od 2.007,68 kn 266,46 EUR,

- 15.11.2010. godine na iznos od 2.056,43 kn 272,93 EUR,

- 15.12.2010. godine na iznos od 1.881,26 kn 249,69 EUR,

- 15.1.2011. godine na iznos od 1.900,45 kn 252,23 EUR,

- 15.2.2011. godine na iznos od 1.823,88 kn 242,07 EUR,

- 15.3.2011. godine na iznos od 1.870,24 kn 248,22 EUR,

- 15.4.2011. godine na iznos od 1.872,67 kn 248,55 EUR,

- 15.5.2011. godine na iznos od 2.014,08 kn 267,31 EUR,

- 15.6.2011. godine na iznos od 2.314,64 kn 307,21 EUR,

- 15.7.2011. godine na iznos od 2.656,67 kn 352,60 EUR,

- 17.8.2011. godine na iznos od 2.760,02 kn 366,32 EUR,

- 15.9.2011. godine na iznos od 2.309,40 kn 306,51 EUR,

- 15.10.2011. godine na iznos od 2.114,91 kn 280,70 EUR,

- 15.11.2011. godine na iznos od 2.127,90 kn 282,42 EUR,

- 15.12.2011. godine na iznos od 2.154,73 kn 285,98 EUR,

- 15.1.2012. godine na iznos od 2.739,94 kn 363,65 EUR,

- 15.2.2012. godine na iznos od 2.793,56 kn 370,77 EUR,

- 15.3.2012. godine na iznos od 2.735,15 kn 363,02 EUR,

- 15.4.2012. godine na iznos od 2.726,35 kn 361,85 EUR,

- 14.5.2012. godine na iznos od 2.752,54 kn 365,32 EUR,

- 15.6.2012. godine na iznos od 2.807,12 kn 372,57 EUR,

- 15.7.2012. godine na iznos od 2.743,20 kn 364,08 EUR,

- 15.8.2012. godine na iznos od 2.725,49 kn 361,73 EUR,

- 15.9.2012. godine na iznos od 2.568,10 kn 340,85 EUR,

- 15.10.2012. godine na iznos od 2.703,79 kn 358,85 EUR,

- 15.11.2012. godine na iznos od 2.766,96 kn 367,24 EUR,

- 15.12.2012. godine na iznos od 2.725,00 kn 361,67 EUR,

- 15.1.2013. godine na iznos od 2.674,63 kn 354,98 EUR,

- 15.2.2013. godine na iznos od 2.657,32 kn 352,69 EUR,

- 15.3.2013. godine na iznos od 2.639,54 kn 350,33 EUR,

- 15.4.2013. godine na iznos od 2.765,54 kn 367,05 EUR,

- 18.5.2013. godine na iznos od 2.576,93 kn 342,02 EUR,

- 15.6.2013. godine na iznos od 2.549,23 kn 338,34 EUR,

- 15.7.2013. godine na iznos od 2.568,21 kn 340,86 EUR,

- 15.8.2013. godine na iznos od 2.549,28 kn 338,35 EUR,

- 15.9.2013. godine na iznos od 2.616,71 kn 347,30 EUR,

- 15.10.2013. godine na iznos od 2.660,37 kn 353,09 EUR,

- 15.11.2013. godine na iznos od 2.681,66 kn 355,92 EUR,

- 15.12.2013. godine na iznos od 2.757,62 kn 366,00 EUR,

- 15.1.2014. godine na iznos od 2.680,96 kn 355,82 EUR,

- 15.2.2014. godine na iznos od 1.740,04 kn 230,94 EUR,

- 15.3.2014. godine na iznos od 1.777,47 kn 235,91 EUR,

- 15.4.2014. godine na iznos od 1.744,86 kn 231,58 EUR,

- 15.5.2014. godine na iznos od 1.698,10 kn 225,38 EUR,

- 15.6.2014. godine na iznos od 1.708,19 kn 226,72 EUR,

- 15.7.2014. godine na iznos od 1.741,58 kn 231,15 EUR,

- 15.8.2014. godine na iznos od 1.768,32 kn 234,70 EUR,

- 15.9.2014. godine na iznos od 1.775,04 kn 235,59 EUR,

- 15.10.2014. godine na iznos od 1.803,61 kn 239,38 EUR,

- 15.11.2014. godine na iznos od 1.844,62 kn 244,82 EUR,

- 15.12.2014. godine na iznos od 1.852,33 kn 245,85 EUR,

- 15.1.2015. godine na iznos od 1.858,35 kn 246,65 EUR,

- 15.2.2015. godine na iznos od 1.855,27 kn 246,24 EUR,

- 15.3.2015. godine na iznos od 1.855,27 kn 246,24 EUR,

- 15.4.2015. godine na iznos od 1.855,27 kn 246,24 EUR,

- 15.5.2015. godine na iznos od 1.855,27 kn 246,24 EUR,

- 15.6.2015. godine na iznos od 1.855,27 kn 246,24 EUR,

- 15.7.2015. godine na iznos od 1.855,27 kn 246,24 EUR,

- 15.8.2015. godine na iznos od 1.855,27 kn 246,24 EUR,

- 15.9.2015. godine na iznos od 1.855,27 kn 246,24 EUR,

pa do isplate, i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.170,16 EUR, zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prikazao ovom sudu tužbu dana 12. lipnja 2019. godine, u kojoj navodi kako su tužitelj i tuženik dana 17. travnja 2007. godine u Šibeniku zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208894810/07, solemniziran po javnom bilježniku Ljiljanki Malenica dana 23. travnja 2007. godine pod brojem OV-3934/07, da je tuženik odobrio tužitelju kredit za kupnju kuće u iznosu od 164.370,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjom tečaju HNB-a na dan isplate, na razdoblje od 23 godine, da je prvotno ugovorena nominalna kamatna stopa od 4,90% godišnje, promjenjiva, da je na dan zaključenja ugovora anuitet iznosio 984,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate, da su stranke dana 8. lipnja 2016. godine sklopile Dodatak ugovora o kreditu, kojim je provedena konverzija kredita denominirano u kunama s valutnom klauzulom od CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, koji je kredit u vrijeme podnošenja tužbe još bio u otplati. Tužitelj nadalje navodi kako je u standardiziranom Ugovoru o namjenskom kreditu u čl.2. Ugovora tuženik utvrdio da je kamatna stopa promjenjiva, da se o ovoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te kako je ova odredba ništetna iz razloga jer je postupanje tuženika protupravno, jer je tuženik jednostranom odlukom dozvolio promjenu kamate, a kako je Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 16. srpnja 2024. godine potvrđena prvostupanjska Presuda Trgovačkog suda z Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2023. godine, koje su presude potvrđene Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, kojima je utvrđeno da je tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Tužitelj nadalje navodi kako u vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, je učinjen propust od strane tuženika ad tužitelja u cijelosti informira o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju ej ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da se od početka otplate kredita, pa nadalje tečaj CHF, stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Navodi kako je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, potvrđenom Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine, pravomoćno utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima, kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu CHF, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine. Također se navodi kako su tužitelj i tuženik temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. godine, dana 11. svibnja 2016. godine sklopili Dodatak ugovora o kreditu, a kojim je provedena konverzija kredita denominiranom u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te je u odredbi čl.4. Dodatka ugovora o kreditu navedeno da je preostali iznos glavnice na dan sklapanja Dodatka ugovoru 126.962,86 CHF, a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a iznosi 886.198,76 kuna, a kako u trenutku sklapanja Dodatka ugovora valuta CHF u osnovnom Ugovoru o kreditu više nije postojala, te kako je u Dodatku ugovora o kreditu netočno prikazan i iznos preostale neplaćene glavnice kredita. Tužitelj ističe kako je Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. godine utvrđeno da korisnici kredita koji su temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju ("NN" broj 102/15) zaključili dodatak ugovora o kreditu, kojim su se obveze iz osnovnog Ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da su izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, već da imaju pravni interes i da mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi ostvarili eventualna prava za koja smatraju da im pripada. Tužitelj ukazuje kako se Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, te poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđuje ništetnost ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu CHF, te je obvezujuća u pojedinačnim sudskim postupcima, koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Tužitelj navodi kako su ove presude donesene povodom kolektivne tužbe podnesene sukladno odredbi čl.502.a Zakona o parničnom postupku, da je čl.502.c ZPP-a propisano da je sud prilikom odlučivanja o pojedinačnim slučajevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi. Nadalje navodi kako sukladno odredbi čl.323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Dodaje kako je tužitelj naručio izračun financijskog vještva kod Nikole Živkovića, stalnog sudskog vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo, koji je utvrdio kako je tužitelj preplatio iznos od 169.807,25 kuna, a koji iznos tužitelj potražuje postavljenim tužbenim zahtjevom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu i trošak parničnog postupka.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako je predmetni Ugovor o kreditu konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("NN" broj 102/15), da su tužitelj i tuženik 8. lipnja 2016. godine sklopili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita sa CHF valutnom klauzulom u kredit sa EUR valutnom klauzulom, da su sve tužiteljeve uplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i uračunate u otplatu usporednog EUR kredita, da je konverzija kredita nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja, koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CHF, da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR, da je tužitelj od banke sukladno odredbama ZID ZPK/15 dobio zakonom propisane i detaljne podatke za donošenje informativne odluke hoće li prihvatiti konverziju ili ne, uključujući podataka o preplatama iz razdoblja valutne klauzule u CHF, da je način izračuna konverzije zakonodavac propisao odredbom čl.19. ZID ZPK/15, da je banka bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se implementira volja tužitelja za konverzijom njegova kredita, te da je tužitelj po svom slobodnom izboru izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, te da su se na sve uvjete i proceduru primjenjivale odredbe ZID ZPK/15, da su stranke Dodatkom ugovora izvršile konverziju i riješile sve svoje pravne odnose, kako prije, tako i poslije konverzije na način propisan zakonom, te utvrdili promjenu valute kredita iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka ugovoru, utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u ERU, te sporazuma o raspolaganju preplatom. Ističe kako su tužitelju u trenutku prihvata konverzije bile poznate povijesne kamatne stope u brojčanom iznosu, kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja da bi preplata po osnovi promjene CHF tečaja bila osnovana, jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisano ZID ZPK/15, te tuženik predlaže da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška.

3. U nastavku postupka tuženik navodi kako se tehnika konverzije temeljila na retroaktivnom obračunu kunskih iznosa koje je tužitelj platio banci po izvornom ugovoru denominiranom u CHF i ex post obračunatih iznosa kao da je tužitelj izvorno uzeo kredit denominiran u EUR (pri čemu su tužitelju svi iznosi komparativnog eurskog kredita, odnosno glavnica i kamate, bili prezentirani u fiksnim kunskim iznosima), te da je tužitelj raspolagao svim potrebnim obavijestima kako bi mogao donijeti informiranu odluku i tako ostvariti svoje zakonom uređeno pravo izbora, da prihvati konverziju u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR s retroaktivnim učinkom ili da ju ne prihvati i ostane u ugovoru denominiranom u CHF i ostvaruje svoja prava koja mu pripadaju iz tog ugovora, odnosno s osnove njegovog osporavanja. Navodi kako tužitelj u ovoj parnici traži da nakon što je po svojem izboru postao izjednačen s korisnikom kredita denominiranog u EUR, traži još od banke naplatu i razliku iznosa koje bi uštedio da je uzeo kredit u kunama uz početnu kamatnu stopu kao iz kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka, te kako po mišljenju tuženika za postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ne postoji valjana pravna osnova, budući je tužitelj sam optirao za konverziju i sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu je prestao postojati izvorni Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF, a i svi pravni odnosi iz tog Ugovora.

4. Tužitelj u nastavku postupka navodi kako nikada nije ni isticao da je Aneks ugovora o kreditu nepošten, odnosno ništetan, već da tužitelj sklapanjem Sporazuma o konverziji nije lišen prava na konzumiranje utvrđenih posljedica ništetnosti promjena kamatne stope i valutne klauzule, da je cilj zakonodavca donošenjem ZIDZPK/15 bio uspostava ravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je taj cilj samom zakonodavnom intervencijom i postignut, te kako se zakonodavnom intervencijom nije mogla anulirati ništetnost promjena kamatnih stopa utvrđeno 2014. godine, odnosno ništetnost valutne klauzule 2018. godine, te kako je prilikom provedbe konverzije jasno kako postoje više obračunati iznosi i po osnovi promijenjene kamatne stope, kao i po osnovi promjene tečaja CHF, zbog čega tužitelj ima pravo povrata iznosa, budući da sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu tužitelj može zahtijevati eventualno preplaćene iznose uslijed utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je utemeljen.

6. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208894810/07 od 17. travnja 2007. godine, kreditna partija 7103610267 sa potvrdom-solemnizacija privatne isprave javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika broj OV-3934/07 od 23. travnja 2007. godine (list 6-8 spisa), Otplatnog plana (list 9-17 spisa), Dodatka ugovora o kreditu od 8. lipnja 2016. godine (list 18-23 spisa), Otplatnog plana sa otplatnom ratom 689,69 EUR (list 24-27 spisa), Otplatnog plana sa otplatnom ratom 680,39 EUR (list 28-31 spisa), Izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. godine (list 32-36 spisa), Informativnog sažetka izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. godine (list 37 spisa), Prometa po kreditu za razdoblje od 1. travnja 2007. do 22. kolovoza 2019. godine (list 38-42 spisa), Promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103610267 od 22. svibnja 2019. godine (list 43-46 spisa), Nalaza i mišljenja sudskog vještaka Nikole Živkovića univ.spec.oec. od 14. rujna 2019. godine (list 81-87 spisa), Nalaza broj 16/2023 Gorana Miljasa dipl.oecc., stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove iz travnja 2023. godine (list 97-106 spisa), Očitovanja vještaka Gorana Miljasa dipl.oecc., stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove od 6. studenog 2023. godine (list 124-126 spisa), Ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 128-129 spisa), Izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 138-140 spisa), Očitovanja vještaka Gorana Miljasa dipl.oecc., stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove od 25. veljače 2025. godine (list 206-207 spisa), te saslušanjem tužitelja od 28. studenog 2023. godine.

7. Vještak Goran Miljas dipl.oecc. u svom nalazu i mišljenju iz travnja 2023. godine navodi kako je razlika anuiteta po utuženom Ugovoru o kreditu broj 3208894810/07 (kreditna partija 7103610267) nastala uslijed promjene kamatne stope i tečaja valute CHF u promatranom razdoblju i iznosi 171.790,30 kuna (22.800,49 EUR), a nastala je prebijanjem pozitivnih i negativnih razlika koje su specificirane u nastavku, te navodi kako pozitivne razlike anuiteta (preplate) iznose 172.135,56 kuna (22.846,32 EUR), a da negativna razlika anuiteta nastala uslijed plaćanja po manjem tečaju valute CHF iznosi ukupno -345,26 kuna (-45,82 EUR).

8. Tuženik je po zaprimanju Nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa dipl.oecc. iz travnja 2023. godine naveo kako prigovora Nalazu i mišljenju, iz razloga što vještak nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 61.818,99 kuna, kako nema nikakve pravne osnove da tužitelj, kojeg obvezuje Dodatak kojim je izvršena konverzija, ima istovremeno pravo zadržati priznati iznos preplate iz konverzijskog dodatka (61.818,99 kuna), te dodatne iznose razlike kako to predlaže tužitelj. Tuženik također prigovara Nalazu i mišljenju iz razloga što je sudski vještak nakon 1. siječnja 2014. godine izračun bazirao na kamatnoj stopi od 3,23%, obzirom da je početno ugovorena kamatna stopa 4,90%.

9. Sudski vještak Goran Miljas dipl.oecc. je u svom očitovanju na prigovor tuženika naveo kako se on po pitanju konverzije i efekata konverzije ogradio iz razloga što utvrđivanje obeštećenja potrošača još nije definirano nikakvom odlukom ili rješenjem Vrhovnog suda, niti bilo kojim propisom. Navodi kako je izračun bazirao na kamatnoj stopi od 3,23%, koja je od 1. siječnja 2014. godine bila određena kao maksimalno dopuštena kamatna stopa na stambene kredite sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("NN" broj 143/13), te da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 4,90%. Navodi kako je kamatna stopa od 3,23% bila obvezna.

10. Tužitelj je u nastavku postupka, a u odnosu na prigovor tuženika da tužitelj na adresi kupljene kuće ima obrt " [obrt]" za bravarske, vodoinstalaterske, centralna grijanja i završne radove u građevinarstvu, te kako kredit nije koristio za osobne, već poslovne potrebe, tužitelj navodi kako je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 23. veljače 2016. godine kupio i renovirao kuću u kojoj živi sa svojom obitelji u gradskoj četvrti Meterize na adresi [adresa], katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je obrt tužitelja registriran na adresi [adresa], na kojoj adresi tužitelj i obavlja svoju poslovnu djelatnost. Dakle, navodi tuženika da tužitelj na adresi kupljene kuće ima registriran obrt, te da je sredstva kredita koristio za poslovne potrebe, su potpuno neosnovani i ničim dokazani. U odnosu na financijsko-računovodstveno vještačenje Gorana Miljasa dipl.oecc. od 17. travnja 2023. godine tužitelj nema primjedbi, te je sukladno Nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev.

11. Tuženik je u nastavku postupka ustrajao u prigovor na Nalaz i mišljenje vještaka Gorana Miljasa dipl.oecc., te se protivio uređenom tužbenom zahtjevu, ističući prigovor preinake tužbe i prigovor zastare potraživanja, te je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Tužitelj je osporio prigovor tuženika da bi se uređenim tužbenim zahtjevom radilo o preinaci tužbe, te prigovor zastare kao neosnovane, a navodeći kako je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja tužbeni zahtjev uskladio s vještačenjem, a što je dovelo do povećanja tužbenog zahtjeva za iznos 309,68 eura u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, a kako je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj drugoj sjednici ove godine održanoj 27. svibnja 2024. godine donio pravno shvaćanje Su-IV-123/2024-5 pod točkom 2. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Tužitelj ističe kako svi potrošači koji su na vrijeme tužili banke zbog nepoštene kamate i nepoštene valutne klauzule u slučaju franak, imaju pravo nakon vještačenja povećati zahtjev za obeštećenje u skladu s izračunom sudskog vještaka, te imaju pravo i dobiti povećani dio tužbenog zahtjeva, jer zastare potraživanja za povećani dio obeštećenja nema. Tužitelj navodi kako prema novom pravnom shvaćanju, ako se tijekom postupka utvrdi da tužbom nije zatraženo sve na što tužitelj ima pravo, taj povećani dio nije u zastari, ako se temelji na istim pravnim činjenicama na kojima počiva tužbeni zahtjev, a što je upravo i bilo u konkretnom slučaju, da Presudama Suda EU C-484/21 i C- 810/21 hrvatski potrošači koji su ugovarali CHF ugovore, koji prema aktualnom pravnom shvaćanju VSRH nemaju pravo tužiti kamatu nakon 14. lipnja 2018. godine, odnosno valutu CHF nakon 14.6.23. zbog zastare potraživanja, ne smiju biti u zastari potraživanja, jer oni na sudovima moraju utvrđivati ništetnost u svakom pojedinačnom postupku u skladu sa shvaćanjima Ustavnog suda. Tužitelj u odnosu na prigovore tuženika na Nalaz i mišljenje vještaka ističe kako se u Nalazu i mišljenju vještaka od 17. travnja 2023. godine nalaze svi odgovori na prigovore tuženika, a koje je odgovore vještak u svom očitovanju od 6. studenog 2023. godine ponovio te ih dodatno detaljno obrazložio. U odnosu na ostale navode iz podneska tuženika, tužitelj ističe kako kao korisnik kredita ima pravni interes i kako je ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti svoja eventualna prava koja mu pripadaju, kako tužitelj uopće ne osporava novi ugovorni odnos među strankama nastao zaključenjem Aneksa o konverziji, već potražuje ono što mu pripada kao posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu.

13. Tužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo kako je kod tuženika odlučio podignuti kredit radi rješavanja stambenog pitanja sebe i svoje obitelji, kako je prije potpisivanja ugovora razgovarao sa djelatnikom banke, da mu je nuđena opcija ugovaranja iznosa kredita u kunama, odnosno s valutnom klauzulom CHF ili EUR, da mu je službenica banke sugerirala kredit u CHF, da je u slučaju švicarskog franka rata bila povoljnija u odnosu na EUR, da je razlika bila oko 450,00 kuna, a da mu tom prilikom službenica banke nije davala nikakva objašnjenja niti ukazivala na bilo što iz čega bi mogao zaključiti o riziku te valute, da iako je ugovor pročitao, nije znao što potpisuje, da mu je cjelokupni iznos odobrenog kredita isplaćen nedugo nakon potpisivanja ugovora, na način da je u realizaciji dogovora s prodavateljem banka sama konvertirala isti u EUR i iznos od 100.000,00 EUR prebacila na račun prodavatelja. Naveo je kako obrt koji ima prijavljen od 2005. godine na adresi [adresa], da mu kuća služi isključivo za stanovanje, a niti jedan dio iste ne koristi za obavljanje djelatnosti po obrtu. Naveo je kako ga je banka negdje 2016. godine pozvala i ponudila mogućnost konverzije ovog kredita sa valutom EUR, što je on prihvatio, jer su mu prvotno ugovorene rate kredita od 4.050,00 kuna skočile na 7.300,00 kuna, a nakon potpisivanja Dodatka ugovora rata je iznosila 5.300,00 kuna. Tužitelj je istaknuo kako prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao i prilikom sklapanja izmjene istog, nije imao nikakvu mogućnost pregovarati s bankom, niti o visini kamatne stope, niti drugim detaljima, nego su mu oni ponudili opcije, koje je mogao prihvatiti ili ne. Tužitelj je dodao kako kod sklapanja prvog ugovora nije znao što je valutna klauzula, niti je tražio od službenice pojašnjenje, a kako je znao za razliku između promjenjive i fiksne kamatne stope, te kako je znao da kamata u odnosu na početnu može biti drugačija.

14. Nesporno je među strankama:

- kako su tužitelj i tuženik dana 17. travnja 2007. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208894810/07, kreditna partija 7103610267, sa obvezom kreditora za isplatu iznosa od 164.370,00 CHF i obvezom korisnika kredita za otplatom kredita s rokom od 23 godine, te prvim anuitetom od 984,04 CHF, s početnom kamatom od 4,90% godišnje, a koja je promjenjiva;

- kako su tužitelj i tuženik dana 8. lipnja 2016. godine sklopili Dodatak ugovora o kreditu broj računa 7103610267, te izvršili konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR.

15. Sporno je među strankama da li tužitelju pripada zaštita potrošača od korištenja ugovorenih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo o odredbama, o odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, o odredbi kojom je ugovorom redovna kamatna stopa utvrđena promjenjivom kroz tužiteljevu obvezu plaćanja kreditnih anuiteta, sukladno jednostranom odlukom tuženika, te da li je došlo do pretplate iznosa kreditnih anuiteta na ime kamate uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 3208894810/07, kreditna partija 7103610267 od 17. travnja 2007. godine.

16. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("NN" broj 96/03), a odredbom čl.81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.

17. Odredbom čl.84. Zakon o zaštiti potrošača propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

18. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je pravomoćno potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Presudom Pž-6637/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđena je povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i u dijelu valutne klauzule CHF glede kredita u kojima je ugovorena valuta vezana za glavnicu u CHF, utvrđeno kako u situaciji da je izvršena konverzija kredita, odnosno da je sklopljen dodatak ranije sklopljenom ugovoru, tužitelju pripada pravo na isplatu razlika s osnova ništetnih odredbi do sklapanja dodatka i to iz razloga što sukladno Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine tužitelju je kao potrošaču zajamčena apsolutna zaštita i potpuna restitucija u pogledu isplate koristi koju je tuženik kao kreditor stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi.

19. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je odredba ugovora o kreditu o redovnoj kamati koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke o visini kamatne stope ništetna, s obzirom da je takvom odredbom došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost takve odredbe, s tim da je odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj 47/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač - 11- 37 P-1106/2022 osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovane postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl.118. ZZP-a, koji je Zakon bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, utvrđeno je kako je zastara potraživanja tužitelja prekinuta dana 4. travnja 2012. godine podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, dok je počela teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke povodom te tužbe, odnosno od 13. lipnja 2014. godine, a imajući u vidu da je tužba tužitelja podnesena dana 12. lipnja 2019. godine i uzevši u obzir zastarni rok od pet godina, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari nije zastario niti jedan dio potraživanja tužitelja.

21. U odnosu na prigovor da bi se radilo o preinaci tužbe, sud smatra kako je prigovor neosnovan, budući je tužitelj po obavljenom financijskom vještačenju uredio tužbeni zahtjev sukladno Nalazu vještaka, a što je dovelo do porasta postavljenog tužbenog zahtjeva za 309,68 EUR, a neosnovanost je utvrđena s obzirom na stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen na drugoj sjednici održanoj 27. svibnja 2024. godine i pravnom shvaćanju Su-IV-123/2024-5.

22. Dodatno, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na zapisniku sa sjednice održane dana 27. svibnja 2024. godine broj Su- IV-123/2024-5, potrošači kao tužitelji imaju pravo nakon vještačenja povećati zahtjev za obeštećenje sukladno izračunu sudskog vještaka, te imaju pravo dobiti povećani dio tužbenog zahtjeva, budući zastare potraživanja za povećani dio obeštećenja nema.

23. Vještak Goran Miljas dipl.oecc. u svom nalazu i mišljenju iz travnja 2023. godine, te Očitovanju na prigovor tuženika, je utvrdio kako razlika nastala uslijed promjene kamatne stope i tečaja valute CHF iznosi 171.790,30 kuna (22.800,49 EUR), kako pozitivne razlike anuiteta (preplate) iznose 172.135,56 kuna (22.846,32 EUR), a da negativna razlika anuiteta iznosi ukupno -345,26 kuna (-45,82 EUR).

24. Odredbom čl.115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, te se navodi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Odredbom čl.323. st.1. ZOO-a propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora smaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

26. Odredbom čl.1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

27. Odredbom čl.502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a člankom 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

28. Sukladno odredbi čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Gorana Miljasa kao stručan i objektivan, odnosno izrađen sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke, a na temelju dokumentacije koja je od strane tužene dostavljena imenovanom vještaku, koji je utvrdio da ukupna preplata tužiteljice nastala uslijed plaćanja povećane kamatne stope i većeg tečaja CHF iznosi 22.846,32 EUR (172.135,56 HRK).

30. Sud nije prihvatio osnovanim navod tužene kako tužitelju ne pripada pravo potraživati više preplaćeni iznos kredita, s obzirom da su izvršenom konverzijom svi preplaćeni iznosi ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice, budući je odlučno pitanje za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja jesu li preplaćenim iznosima banke zatvarale ispravnu glavnicu-onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućom među ugovornim stranama.

31. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 22.846,32 EUR (172.135,56 HRK), s obzirom da se radi o stjecanju bez osnova i budući je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika, a sukladno odredbi čl.346. u svezi čl.349. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), budući su ugovorne odredbe ugovora o nenamjenskom kreditu utvrđene ništetnim, što ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako bi ostvarila pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, te je o istom odlučeno kao u toč.I izreke ove presude.

32. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29. st.2. ZOO-a.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a, a sud je prihvatio opravdanim zahtjev tužitelja za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav tužbe 500,00 eura, sastav podneska od 8. srpnja 2022. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu 12. srpnja 2022. godine 500,00 eura, sastav podneska od 22. studenog 2023. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu 28. studenog 2023. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu 28. siječnja 2025. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu 11. ožujka 2025. godine 500,00 eura, sastav podneska od 5. veljače 2025. godine 500,00 eura, ukupno 4.000,00 eura, uvećano za PDV od 25%, odnosno 1.000,00 eura, trošak financijskog vještačenja 600,00 eura, sudska pristojba na tužbu 285,08 eura i sudska pristojba na presudu 285,08 eura, sveukupno 6.170,16 eura, o čemu je riješeno kao u toč.II izreke ove presude.

U Drnišu, 10. travnja 2025. godine

S U D A C:

Lovranka Grabić-Abramac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranka, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl.4. st.4. i čl.5. st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" 67/18) i čl.50. st.4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

1. odvj. Tomislav Boljat, Šibenik, Stjepana Radića 10A,

2. OD Porobija i Porobija, Zagreb, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, p.p.92