Pn-354/2020
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužitelja TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po pun. Tihomiru Luetiću, odvj. u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Matee Ljubičić, odvjetnice u Splitu i zz tuženika KĆ, istog dana,
p r e s u d i o j e
I. . Nalaže se tuženoj da tužitelju pod 1. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 4.736,10 eur sa zateznim kamatama za razdoblje od 11.04.2017. g. do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. g. do 29.12.2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koje kamate teku na iznose od:
- 122,60 eur od 11.04.2017. g. do isplate,
- 122,60 eur od 11.05.2017. g. do isplate,
- 122,60 eur od 11.06.2017. g. do isplate,
- 121,10 eur od 11.07.2017. g. do isplate,
- 121,10 eur od 11.08.2017. g. do isplate,
- 121,10 eur od 11.09.2017. g. do isplate,
- 125,10 eur od 11.10.2017. g. do isplate,
- 125,10 eur od 11.11.2017. g. do isplate,
- 125,10 eur od 11.12.2017. g. do isplate,
- 127,10 eur od 11.01.2018. g. do isplate,
- 127,10 eur od 11.02.2018. g. do isplate,
- 127,10 eur od 11.03.2018. g. do isplate,
- 125,60 eur od 11.04.2018. g. do isplate,
- 125,60 eur od 11.05.2018. g. do isplate,
- 125,60 eur od 11.06.2018. g. do isplate,
- 129,10 eur od 11.07.2018. g. do isplate,
- 129,10 eur od 11.08.2018. g. do isplate,
- 129,10 eur od 11.09.2018. g. do isplate,
- 131,10 eur od 11.10.2018. g. do isplate,
- 131,10 eur od 11.11.2018. g. do isplate,
- 131,10 eur od 11.12.2018. g. do isplate,
- 137,10 eur od 11.01.2019. g. do isplate,
- 137,10 eur od 11.02.2019. g. do isplate,
- 137,10 eur od 11.03.2019. g. do isplate,
- 138,10 eur od 11.04.2019. g. do isplate,
- 138,10 eur od 11.05.2019. g. do isplate,
- 138,10 eur od 11.06.2019. g. do isplate,
- 136,60 eur od 11.07.2019. g. do isplate,
- 136,60 eur od 11.08.2019. g. do isplate,
- 136,60 eur od 11.09.2019. g. do isplate,
- 139,60 eur od 11.10.2019. g. do isplate,
- 139,60 eur od 11.11.2019. g. do isplate,
- 139,60 eur od 11.12.2019. g. do isplate,
- 145,60 eur od 11.01.2020. g. do isplate,
- 145,60 eur od 11.02.2020. g. do isplate,
- 145,60 eur od 11.03.2020. g. do isplate.
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici pod 2. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 4.736,10 eur sa zateznim kamatama za razdoblje od 11.04.2017. g. do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. g. do 29.12.2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koje kamate teku na iznose od:
- 122,60 eur od 11.04.2017. g. do isplate,
- 122,60 eur od 11.05.2017. g. do isplate,
- 122,60 eur od 11.06.2017. g. do isplate,
- 121,10 eur od 11.07.2017. g. do isplate,
- 121,10 eur od 11.08.2017. g. do isplate,
- 121,10 eur od 11.09.2017. g. do isplate,
- 125,10 eur od 11.10.2017. g. do isplate,
- 125,10 eur od 11.11.2017. g. do isplate,
- 125,10 eur od 11.12.2017. g. do isplate,
- 127,10 eur od 11.01.2018. g. do isplate,
- 127,10 eur od 11.02.2018. g. do isplate,
- 127,10 eur od 11.03.2018. g. do isplate,
- 125,60 eur od 11.04.2018. g. do isplate,
- 125,60 eur od 11.05.2018. g. do isplate,
- 125,60 eur od 11.06.2018. g. do isplate,
- 129,10 eur od 11.07.2018. g. do isplate,
- 129,10 eur od 11.08.2018. g. do isplate,
- 129,10 eur od 11.09.2018. g. do isplate,
- 131,10 eur od 11.10.2018. g. do isplate,
- 131,10 eur od 11.11.2018. g. do isplate,
- 131,10 eur od 11.12.2018. g. do isplate,
- 137,10 eur od 11.01.2019. g. do isplate,
- 137,10 eur od 11.02.2019. g. do isplate,
- 137,10 eur od 11.03.2019. g. do isplate,
- 138,10 eur od 11.04.2019. g. do isplate,
- 138,10 eur od 11.05.2019. g. do isplate,
- 138,10 eur od 11.06.2019. g. do isplate,
- 136,60 eur od 11.07.2019. g. do isplate,
- 136,60 eur od 11.08.2019. g. do isplate,
- 136,60 eur od 11.09.2019. g. do isplate,
- 139,60 eur od 11.10.2019. g. do isplate,
- 139,60 eur od 11.11.2019. g. do isplate,
- 139,60 eur od 11.12.2019. g. do isplate,
- 145,60 eur od 11.01.2020. g. do isplate,
- 145,60 eur od 11.02.2020. g. do isplate,
- 145,60 eur od 11.03.2020. g. do isplate.
III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.707,26 eura.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi kako su tuženici suvlasnici dvosobnog stana na polukatu, zapadnog dijela zgrade označen kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Između njihovih prednika i ŽĆ da je zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, gdje je ĐĆ navedena kao osoba koja zajedno s najmoprimcem koristi taj stan. Ista da je naslijedila majku temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splite broj O-2371/2012. Predmetnom tužbom tužitelji potražuju naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine, pozivajući se na konvencijsko pravo i presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014. Tužitelj je tužbeni zahtjev uređivao tijekom postupka, nakon vještačenja vještaka građevinske struke, tako da je konačno preciziran tužbeni zahtjev, kako isti glasi u izreci ove presude, onaj iz podneska od 10. lipnja 2024.
2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti ističući prigovor zastare te navodi kako tužitelji nisu poduzeli pravne radnje za sklapanje ugovora o najmu sa ĐĆ. Ističu kako je potrebno izvesti dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke kako bi se utvrdilo stanje i opremljenost predmetnog stana, odnosno iznos tržišne najamnine. Također, navodi da bi iznos koji se utvrdi kao razlika visine tržišne i zaštićene najamnine trebao biti umanjen za porez.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda Pst-991/2013, izvadka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Ujevića iz Ciste Provo broj O-121/06 od 5. rujna 2006. i broj O-573/10 od 16. kolovoza 2011., ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključenog između DĆ i ŽĆ, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita broj O-2371/12 od 19. rujna 2012., rješenje ovog suda R1-615/2012 od 25. siječnja 2013., zahtjeva tužitelja upućenog tuženiku od 8. travnja 2020., očevidom predmetnog stana, izračuna zaštićene najamnine Upravnog odjela za gradsku imovinu grada Splita od 9. siječnja 2023., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom broj O-266/1993 od 30. lipnja 1993., presude ovog suda Pst-991/2013 od 30. prosinca 2015., presude Županijskog suda u Splitu Gž-1005/2016, vještačenjem po vještaku za graditeljstvo Slavenu Runje dipl. ing. građevine te saslušanjem tužitelja kao stranke.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u dosađujućem dijelu.
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
- kako je kao vlasnik dvosobnog stana na polukatu zapadnog dijela zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisan HĆ pok. C
-kako je HĆ umro, naslijedila ga je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom broj O-266/1993 supruga DĆ.
-kako su nasljednicima pok. DĆ proglašeni sinovi CĆ i IĆ temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Ujevića iz Ciste Provo broj O-121/2006
-kako je Petra Perkovića naslijedila tužiteljica ad 2 temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Ujevića iz Imotskoga broj O-573/2010
-kako je između prednice tužitelja pok. DĆ kao najmodavca i ŽĆ kao najmoprimca zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom
-kako je ĐĆ u naprijed navedenom ugovoru navedena kao član domaćinstva zaštićenog najmoprimca
-kako je ŽĆ, zaštićeni najmoprimac umrla, a njenom nasljednicom proglašena je kćer ĐĆ temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika
Nevenke Kekez iz Splita broj O-2371/2012
-kako mjesečna zaštićena najamnika za predmetni stan površine 54,23 m2 iznosi 19,99 eura (od 5. rujna 2012., podaci od 9.siječnja 2023., str.68 spisa)
-kako je presudom ovog suda Pst-991/2013 od 30. prosinca 2015. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja CĆ i TĆ kojim su tražili iseljenje tužene iz predmetnog stana, kao i alternativni tužbeni zahtjev kojem su tražili da tužena plaća tužiteljima razliku između tržišne i zaštićene najamnine
-kako je naprijed navedena presuda ovog suda Pst-991/2013 od 30. prosinca 2015. potvrđena od strane Županijskog suda u Splitu presudom Gž-1005/2016 od 19. siječnja 2017.
-kako je vještak građevinske struke MĆ dipl. ing. građevine u svom nalazu od 18. travnja 2023. procijenio tržišnu vrijednost predmetnog stana u iznosu od 398,05 eura
-kako je po prigovoru tuženika vještak dao novu procjenu prema kojoj se tržišna vrijednost najma stana u razdoblju od travnja 2017. do ožujka 2020. može procijeniti u ukupnom iznosu od 10.150,00 eura, a izračun je prikazan tabelarno po kvartalima na str. 227 i 228 spisa
-kako se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno odredbi čl. 186.a od 8. travnja 2020. preporučenom pošiljkom
-kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegov otac zajedno sa stricem kupio kuću u [adresa] u [adresa], te ga je bivša komunistička vlast u postupku nacionalizacije oduzela sva četiri stana te u njih uselila stanare, a predmetni stan da je pripao njegovom ocu HĆ
-kako je predmetni stan nakon nacionalizacije koristila obitelj ĐĆ, odnosno sada ĐĆ u kontinuitetu
-kako je u postupku ovog suda Pst-991/2013 utvrđeno da je ĐĆ vlasnica 1/3 dijela stana u [adresa], odnosno da nema useljive nekretnine u Splitu
-kako iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita broj O-2371/2012 od 19. rujna 2012. proizlazi da njenu imovinu čine nekretnine položene u K:O. [adresa] i K. O. [katastarska općina], u omjerima od 2/40 dijela, 6/120 dijela i 12/480
-kako tuženik u ovom postupku nije dostavio niti jedan relevantni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je ĐĆ iza smrti majke naslijedila useljivu nekretninu
-kako je na prijedlog ĐĆ rješenje ovog suda R1-615/2012 od 25. siječnja 2013. otvoren sudski polog radi plaćanja zaštićene najamnine.
6.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da im tužena isplati razliku između zaštićene i tržišne najamnine u razdoblju od travnja 2017. do travnja 2020.
7. U konkretnom slučaju ispunjene su procesne pretpostavke za vođenje predmetnog postupka s obzirom da su tužitelji postupili sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) i podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora tuženoj 08. travanja 2020.
8.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, odnosno da tužena neutemeljeno ističe kako na njenoj strani nema odgovornosti, te je dužna naknaditi tužitelju izmaklu korist za utuženo razdoblje.
9.U predmetu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) Statileo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 12027/10 od 10. srpnja 2014.) podnositelj zahtjeva je tvrdio da nemogućnost naplate najamnine za najam stana koji koristi zaštićeni najmoprimac predstavlja povredu njegovih vlasničkih prava. ESLJP je utvrdio je da je došlo do miješanja u vlasnička prava podnositelja zahtjeva jer zaštićeni najam ima za posljedicu niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine, da je pravna osnova za to miješanje bio Zakon o najmu stanova što znači da je miješanje bilo previđeno zakonom i da su pravni propisi težili cilju koji je u općem interesu. Nadalje, ESLJP je utvrdio da u konkretnom slučaju nije postojala pravilna raspodjela socijalnog i financijskog tereta, da je na podnositelja zahtjeva stavljen nerazmjeran i pretjeran teret te da nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja zahtjeva, čime je povrijeđen čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje u tekstu: Konvencija). Nadalje, utvrđeno je da se temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče zakonodavstva i da se proteže izvan pojedinačnog interesa podnositelja zahtjeva, radi čega smatra da Republika Hrvatska treba poduzeti odgovarajuće zakonodavne i druge opće mjere.
10.Iz navedene presude ESLJP-a proizlazi da hrvatske vlasti tijekom utuženog razdoblja nisu postigle potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja i da je zbog toga ESLJP u svojoj odluci Statileo protiv Republike Hrvatske podnositelju zahtjeva dosudio naknadu štete.
11.Konvencija je prema članku 141. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje u tekstu: Ustav) iznad zakona po pravnoj snazi, a prema članku 5. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16) sudovi sude i na temelju Ustava i međunarodnih ugovora.
12.Slijedom navedenog, jasno je da su odluke ESLJP-a pa tako i navedena odluka Statileo protiv Republike Hrvatske obvezujuće za sve sudove i primjenjuju se na području Republike Hrvatske jer to proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. siječnja 2013. godine broj U-III-3304/2011 i s obzirom da je ESLJP jedini ovlašten tumačiti povrede Konvencije koje su nastale u zemljama potpisnicama te Konvencije u smislu odredbe čl. 32 Konvencije. Ustavni sud smatra da izvršenje presuda ESLJP-a u kojima je utvrđena povreda Konvencije treba razumjeti u prvom redu kao izvršenje međunarodne ugovorne obveze koju je Republika Hrvatska kao ugovorna stranka prihvatila ratifikacijom Konvencije i priznavanjem jurisdikcije Europskog suda u svim predmetima koji se tiču tumačenja i primjene Konvencije.
13.Pored navedenog, tužena bi ne samo temeljem odluka ESLJP-a, već i temeljem članka 1045. stavak 1., kao i članak 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO) kao i članka 4. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske trebala naknaditi tužitelju štetu koju trpi zbog činjenice što mu zaštićeni najmoprimac plaća iznimno nisku najamninu na temelju propisa tužene koje nije na odgovarajući način uskladio s pravima koje Ustav i međunarodne konvencije štite, prvenstveno pravo na mirno uživanje vlasništva. O ovome se uostalom izjasnila sudska praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova u brojim postupcima koji su inicirani nakon odluke ESLJP-a u predmetu Statileo, T i dr. Dakle, postoji suglasan stav sudova da je tužena RH svojom pasivnošću da uredi pitanje najamnine na način da postigne potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava prouzrokovala štetu u vidu izmakle koristi na strani vlasnika te da je u obvezi nadoknaditi je u iznosima koje utvrdi primjerenima. Tako je i u konkretnom slučaju dužna tužiteljima naknaditi štetu u vidu izmakle koristi u presuđenom iznosu.
14.Što se zastare tiče, neosnovano tužena navodi da je cjelokupno potraživanje tužiteljice zastarjelo, odnosno, neosnovano tužiteljica navodi da se ne primjenjuje trogodišnji zastarni rok.
15.Zastara prema odredbi čl. 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo.
16.Predmetna tražbina tužitelja odnosi se na naknadu štete-gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.
17.Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a). Stoga se ovdje dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje.
18.Zakon o najmu stanova donesen je 2006., a Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na RH stupila je na snagu 5. studenoga 1997. Tuženica se obvezala istu primjenjivati, te se obvezala i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama. Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju U-I- 762/1996 od 31. ožujka 1998. nije našao da bi odredbe članaka 6. – 8. ZNS bile protivne Ustavu RH i citiranoj Konvenciji i Protokolima 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju. To ne znači da vlasnici stanova, nakon što su se mogli pozvati na Konvencijsko pravo već 1997., nisu imali pravnu osnovu za utuženje tražbine kao što je predmetna. Iz navedenog nije odlučno kada je donesena odluka u predmetu Statileo, niti je ta odluka bitna za pitanje početka tijeka zastare tražbine jer su vlasnici i prije donošenja te odluke pozivom na konvencijsko pravo mogli nakon 5. studenoga 1997., u sudskom postupku zahtijevati ostvarenje svoje tražbine, kao što su to učinili tužitelji iz citiranih odluka EU suda. Pitanjem zastare u odlukama Statileo i dr. EU sud nije se bavio. Osim toga ni jednim posebnim ni specijalnim propisom za tražbine kao što je predmetna nije propisan izuzetak vezano za početak tijeka zastare niti neki drugi zastarni rok. Zato nema razloga predmetnu štetu drugačije tretirati od bilo koje druge štete i početak zastare vezati za neke druge okolnosti. Tužitelji kao i svi ostali vlasnici mogli su i pored iznesenog shvaćanja Ustavnog suda RH o ustavnosti ZNS, nakon stupanja na snagu Konvencije, osnovano, pozivom na konvencijsko pravo pokretati tužbe za naknadu štete (o ovome se izjasnilo VSRH u odluci Rev-1104/2018 od 22.siječnja 2019.).
19.U konkretnom slučaju nije nastupila zastara s obzirom da su se tužitelji obratili tuženiku u mirnom postupku 08. travnja 2020. dok je tužba podnesena 10. srpnja 2020., te je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nastupio zastoj zastare u trajanju od 3 mjeseca sukladno odredbi čl.186a st.3 ZPP-a, iz čega proizlazi kako je čitavo potraživanje tužitelja unutar trogodišnjeg zastarnog roka.
20.U pogledu visine naknade, stranke su se suglasile da se ista utvrđuje vještačenjem po vještaku građevinske struke, koji je svoj nalaz i mišljenje u konkretnom slučaju dao nakon očevida predmetnog stana, sukladno pravilima struke, objektivno i stručno. Tužitelji su tužbeni zahtjev precizirali prema nalazu vještaka od 19.svibnja 2024., gdje se isti očitovao na prigovore tuženika, te korigirao prethodno dani nalaz na način da je procijenio tržišnu vrijednost predmetnog stana za utuženo razdoblje od travnja 2017. do ožujka 2020. u iznosu od 10.150,00 eura, prikazavši visinu mjesečne najamnine tabelarno, te je time prestala potreba za usmenim vještačenjem, s čime su se obje stranke složile. Imajući u vidu činjenicu da su stranke suglasno predložile određivanje visine tržišne najamnine na ovaj način, te da je vještak građevinske struke izračunao ukupnu tržišnu najamninu za utuženo razdoblje i prikazao je u mjesečnim iznosima, temeljem čega je uređen tužbeni zahtjev na način da je od tako utvrđene visine tržišne najamnine umanjen iznos od 18,81 eura zaštićene najamnine, kojem izračunu tuženik nije prigovorio, valjalo je usvojiti tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Na dosuđene iznose tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana dospijeća pojedinačnog mjesečnog iznosa tržišne najamnine do isplate.
21.U odnosu na navode tužene da su tužitelji doprinijeli šteti iz razloga što su mogao raskinuti ugovor o najmu jer zaštićeni najmoprimac raspolaže imovinom dostatnom za stambeno zbrinjavanje, za navesti je da za takve tvrdnje tuženik nije dostavio niti jedan relevantni dokaz. S druge strane, tužitelji su 21. kolovoza 2013. pod brojem Pst-991/2013 pred ovim sudom podnijeli tužbu protiv ĐĆ radi iseljenja te podredno sklapanja ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom. Međutim, u tom postupku nije utvrđeno da bi postojale zakonske pretpostavke za iseljenje zaštićenog najmoprimca, niti je utvrđeno da isti ima useljivu nekretninu. Stoga se ne može prigovarati tužiteljima da nisu poduzeli radnje u cilju rješavanja statusa svoje nekretnine, dok s druge strane država nije poduzela niti jednu radnju u cilju reguliranja pitanja, koja se odnose na status vlasnika stanova u kojima se nalazi zaštićeni najmoprimci, niti pitanja koja se odnose na položaj zaštićeni najmoprimaca u situaciji kada vlasnik želi raspolagati svojom imovinom, iako je proteklo 27 godina od odluke USRH kojom su stavljene izvan snage odredbe Zakona o najmu stanova koje se odnose na ovo pitanje.
22.Glede pitanja poreza na najamninu, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu a ne o prihodu od imovine koji bi bio oporeziv, niti je sud nadležan utvrđivati visinu poreza, radi čega dosuđeni iznos nije umanjivan za poreznu stopu koju tuženik predlaže. Ovdje se sud poziva na odluke ŽS Varaždin Gž-420/2022 i ŽS Zagreb GŽ-2521/2023.
23.Slijedom svega naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.
24.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a, a tužiteljima je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe, sastav podnesaka od 22. studenoga 2022., 29. prosinca 2022., 07. rujna 2023., 10. lipnja 2024., za zastupanje na ročištima od 06. prosinca 2022., 28. ožujka 2023., 11. travnja 2024., 19. lipnja 2024., 11. listopada 2024., 27. siječnja 2025. i 10. travnja 2025. po 200,00 eura, što ukupno iznosi 3.200,00 eura, uvećano za zastupanje više osoba za 10% tj. 320,00 eura te PDV u iznosu od 880,00 eura, te pripadajuću sudsku pristojbu tužbe od 159,27 eura i presude od 147,99 eura, tako da trošak tužitelja iznosi 4.707,26 eura.
U Splitu, 10. travnja 2025.
S U D A C
Vica Roščić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- zz tužene
- u spis
