REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedijev trg 11

P-570/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja RV, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), kojeg zastupa punomoćnik Marko Jagečić, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika ZAGORJE GRADNJA d.o.o., Zagreb, OIB: 24590198805, Zagrebačka cesta 26, kojeg zastupa punomoćnik RVA, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinščak i Sardelić d.o.o. u Zagrebu i drugotuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 6. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Jagečića, odvjetnika u Zagrebu i tužitelja osobno, punomoćnika prvotuženika RVA, odvjetnika u [adresa] i punomoćnika drugotuženika TV, punomoćnika po zaposlenju, dok je donio i objavio 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev:

"Nalaže se prvotuženiku, ZAGORJE GRADNJA d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 26, OIB: 24590198805, i drugotuženiku, CROATIA osiguranje d.d, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju IV, vl. obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.976,15 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; tekućom od dana 20. siječnja 2024. pa do isplate, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku od 8 dana."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku ZAGORJE GRADNJA d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 26, OIB: 24590198805, trošak ovog parničnog postupka, u iznosu od 821,88 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

3. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev prvotuženika ZAGORJE GRADNJA d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 26, OIB: 24590198805, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 634,37 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 3. kolovoza 2023. dogodila prometna nesreća u mjestu [adresa], u kojoj je sudjelovalo vozilo Opel Movano registracijske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja te radni stroj (bager) u vlasništvu prvotuženika, trgovačkog društva ZAGORJE GRADNJA d.o.o., a koje je osigurano policom osiguranja br. [broj police osiguranja] kod drugotuženika Croatia osiguranja d.d. Iznos štete nastale vozilu tužitelja utvrđen je u ovlaštenom Opel servisu P.S.C. ZAGREB, a iznosi 1.976,15 EUR + PDV. Navedeni račun je tužitelj podmirio 20. siječnja 2024. U trenutku nastanka nesreće, vozilo tužitelja kretalo se po ulici kojom je promet uredno tekao i na kojoj se nije nalazila nikakva zaštitna ograda niti su se nalazili odgovarajući/nikakvi prometni znakovi ni mjere zaštite oko gradilišta odnosno navedenog radnog stroja, a koja bi zabranjivala/ograničavala kretanje vozila ulicom. Navedene okolnosti vidljive su i iz fotografija mjesta nesreće. Vozeći opisanom cestom, tužitelj je prolazio uz radni stroj koji se uslijed rada pomaknuo i približio vozilu toliko da je izazvao kontakt prilikom kojeg je došlo do oštećenja vozila tužitelja. Kao što je vidljivo iz izvješća o prometnoj nezgodi, i o čemu mogu posvjedočiti i tada prisutni svjedoci ŠV, radnik tužitelja i LV, policijski službenik, a i iz priznanja samog vozača radnog stroja, DV na mjestu nesreće, za nastanak prometne nesreće odnosno nastanka štete na vozilu, odgovoran je isključivo vozač radnog stroja, DV. Naime, nakon nastanka štetnog događaja, na mjesto nesreće pozvana je policija, te je DV pred policijskim službenikom LV također priznao krivnju za nastanak štete na vozilu, te su stoga sudionici nesreće upućeni na ispunjavanje obrasca europskog izvješća. Nakon toga, vozač radnog stroja DV čijom krivnjom je prouzročen štetni događaj je drugotuženiku, osiguravajućem društvu Croatia osiguranju d.d. naveo da je tužitelj svojim vozilom udario u radni stroj. Nastavno na neistinitu izjavu vozača radnog stroja, osiguravajuće društvo proglašava odštetni zahtjev tužitelja neosnovanim. Nadalje, osiguravajuće društvo u svom obrazloženju navodi kako „ je iz interne dokumentacije osiguranika nedvojbeno utvrđeno da je osiguranik vršio radove te je sukladno propisima postavljena prometna signalizacija prema elaboratu privremene regulacije prometa te je samim time ispunio sve svoje obveze o održavanju javne ceste“. Navedeno obrazloženje nije činjenično utemeljeno. Naime, kako se vidi iz ranije priloženih fotografija mjesta nesreće, prvotuženik nije sukladno propisima postavio odgovarajuću prometnu signalizaciju a niti proveo koje druge mjere zaštite oko gradilišta. Također, da je prvotuženik ispunio svoje obveze o održavanju ceste tada niti ne bi priznao krivnju za prometnu nezgodu na samom mjestu nesreće niti bi potpisao izvješće o prometnoj nezgodi. O navedenom postupanju, tužitelj je obavijestio prvotuženika pisanim putem 27. rujna 2023. te mu je gospodin AV, zastupnik podružnice I-tuženika, rekao da će izjava vozača biti ispravljena, što je i učinjeno. Međutim, nakon dostavljanja izvješća o prometnoj nesreći te ispravljene izjave vozača osiguravajućem društvu, osiguravajuće društvo ponovno odbija zahtjev tužitelja za naknadu štete na vozilu zbog izmijenjene izjave/očitovanja o odgovornosti odnosno krivnji.

2. U odgovoru na tužbu, drugotuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je točno da se tužitelj obratio drugotuženiku s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku te da je drugotuženik isti otklonio kao neosnovan. Naime, iz izjave vozača koji je upravljao vozilom osiguranim kod drugotuženika (bager) razvidno je da je šteta nastala prilikom udara vozila tužitelja u vozilo osiguranika tuženika. Vozač bagera DV je u svojoj izjavi naveo „prilikom izvođenja radova na kanalizacijskoj mreži, kombi je udario u bager“. Temeljem ovakve izjave osiguranika drugotuženika je otkonio odštetni zahtjev kao neosnovan. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu prvotuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine, a sve iz razloga kako slijedi. Ističe kako je do predmetnog štetnog događaja došlo isključivo postupanjem tužitelja, a kako to nesporno proizlazi iz izvješća o prometnoj nezgodi koji su potpisali i vozač radnog stroja (bagera) g. DV i vozač kombija-g. RV, a čime je dakle tužitelj priznao odgovornost za štetu koja joj je nastala uslijed udara kombija tužitelja u stroj (bager) drugotuženika. Navedeno u konačnici proizlazi i iz izjave g. DV koju je dostavio prvotuženiku, a u kojoj navodi da je kombi udario u bager. Nadalje, ističe se kako je drugotuženik postavio svu prometnu signalizaciju koju je bio dužna postaviti prema elaboratu privremene regulacije prometa, a koju je signalizaciju tužitelj evidentno ignorirao te na taj način prouzročio predmetnu prometnu nesreću. Tužitelj je dakle propustio upotrijebiti dužnu pažnju i uzeti u obzir izvođenje radova i signalizaciju koja na iste upućuje te je uslijed istoga udario svojim kombijem u radni stroj (bager) drugotuženika, a uslijed čega je tužitelj oštetio svoje vozilo. Prema tome štetni događaj prouzročen je isključivo radnjom tužitelja pa prema tome ne postoji osnova odgovornosti drugotuženika za štetni događaj te se tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja predlaže odbiti u cijelosti te naložiti tužitelju da naknadu drugotuženiku trošak vođenja ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

4. U podnesku od 14. kolovoza 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu drugotuženika. Navodi da drugotuženik u potpunosti ignorira činjenicu da je vozač, odnosno gosp. DV u Izvješću u prometnoj nezgodi koje je dostavljeno u spis priznao da je on odgovoran za nastanak prometne nesreće. Gosp. DV je svoju krivnju za nastanak štetnog događaja priznao i pred policijskim službenikom.

5. U podnesku od 3. rujna 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu prvotuženika. Tužitelj ističe da je iz Izvješća o prometnoj nesreći koje je dostavljeno uz tužbu, a koje je potpisao i g. DV i tužitelj, jasno i nesporno vidljivo da je za nesreću odgovoran vozač radnog stroja (bagera), odnosno radnik prvotuženika. Osim toga, g. DV je svoju krivnju za nastanak štetnog događaja priznao i pred policijskim službenikom usmeno na licu mjesta te tužitelj iskreno sumnja da bi g. DV dao lažni iskaz pred policijskim službenikom, kao i da bi dao lažni iskaz pred R. Netočno je da je prometna signalizacija bila postavljena, a što je vidljivo iz fotografija prometne nesreće priložene uz tužbu. Osim toga, nije vjerojatno da bi durgotuženik, koji je osiguravajuće društvo, postavljao prometnu signalizaciju za prvotuženika. Nejasno je i što točno prvotuženik nastoji dokazati dokumentom „elaborat privremene regulacije prometa“, osim da je postojala obveza postaviti prometnu signalizaciju, a koju isti u stvarnosti nije postavio. Tužitelj se ne protivi niti izvođenju dokaza prometnog vještačenja, međutim tužitelju je sporno je li taj dokazni prijedlog u skladu s načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka s obzirom da se je prometna nezgoda dogodila dana 03.08.2023. godine (dakle prije više nego godinu dana) i to na gradilištu u postupku, koje je u međuvremenu dovršeno te se stanje mjesta prometne nezgode u cijelosti promijenilo.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave: Obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu (str. 5. – 6. spisa), prigovor (str. 7. – 8. spisa), Izjava o štetnom događaju (str. 9. spisa), Odgovor na prigovor (str. 10. spisa), opomena pred utuženje (str. 11. – 14. spisa), preslika prometne dozvole (str. 15. – 16. spisa), Izvješće o prometnoj nezgodi (str. 17. spisa), račun (str. 18. – 19. spisa), detalji prikaza transakcije (str. 20. spisa), preslike fotografija (str. 21. – 42. spisa), Izjava osiguranika o štetnom događaju (str. 43. – 44. spisa), elaborat regulacije prometa (str. 62. – 69. spisa). Sud je saslušao svjedoke ŠV, LV i DV te tužitelja, kao stranku u postupku.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 1.976,15 eura koji tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade imovinske štete koju je pretrpio plaćanjem popravka motornog vozila Opel Movano reg. oznaka [registarska oznaka], za kojeg tvrdi da je oštećen u štetnom događaju od 3. kolovoza 2023. i za koja oštećenja navodi da postoji krivnja radnika prvotuženika. Tužbeni zahtjev nije postavljen na solidarnu isplatu, već na jednake dijelove.

9. Između stranaka nije sporno da je u trenutku štetnog događaja motorno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo u vlasništvu tužitelja, a što proizlazi iz preslike prometne dozvole na str. 15. – 16. spisa, niti je sporno da je 3. kolovoza 2023. došlo do štetnog događaja u mjestu [adresa], u kojem je sudjelovalo motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (u vlasništvu tužitelja) i radni stroj (bager) u vlasništvu prvotuženika. Nije sporno niti da je radni stroj u trenutku štetnog događaja bio osiguran policom osiguranja br. [broj police osiguranja] kod drugotuženika Croatia osiguranje d.d. Nije sporno niti da je tužitelj platio ovlaštenom serviseru iznos od 1.976,15 eura uvećano za PDV od 25% prema računu broj 96/31/8 na str. 18. spisa, a što proizlazi iz potvrde o izvršenom plaćanju str. 20. spisa.

10. Između stranka je sporno postoji li odgovornost prvotuženika za štetu koja je nastala na tužiteljevom vozilu u štetnom događaju od 3. kolovoza 2023. i visina štete.

11. Iz činjeničnih navoda u tužbi proizlazi da tužitelj temelji odgovornost prvotuženika za štetu na činjenici da je do štetnog događaja došlo u ulici po kojoj je promet uredno tekao i na kojoj se nije nalazila nikakva zaštitna ograda niti odgovarajući/nikakvi prometni znakovi ni mjere zaštite oko gradilišta odnosno radnog stroja prvotuženika, koja bi zabranjivala/ograničavala kretanje vozila ulicom, kao i na činjenici što se radni stroj uslijed rada pomaknuo i približio vozilu toliko da je izazvao kontakt prilikom kojeg je došlo do oštećenja vozila u tužiteljevom vlasništvu.

12. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

13. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Odredbom čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08125/11, 78/11, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je propisano da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu (st. 1.). Osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti (st. 2.). Iz osiguranja se naknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguratelja ili u sporazumu s njim, radi zaštite od neoprav- danih i pretjeranih zahtjeva trećih osoba (st. 3.).

15. Odredbom čl. 965. ZOO-a je propisano da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze (st. 1.). Oštećena osoba ima, od dana kad se dogodio osigurani slučaj, vlastito pravo na naknadu iz osiguranja te je svaka kasnija promjena u pravima osiguranika prema osiguratelju bez utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu (st. 2.).

16. Teret dokazivanja da je tijekom izvođenja radova u [adresa], bila postavljena privremena regulacija prometa je na tuženiku sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a jer se u parničnom postupku dokazuju pozitivne, a ne negativne činjenice, tj. teret dokazivanja je na onoj stranci koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne na stranci koja poriče njeno postojanje.

17. Pravilnik o privremenoj regulaciji prometa i označavanju te osiguranju radova na cestama ("Narodne novine" broj 92/19, dalje: Pravilnik o privremenoj regulaciji prometa) se sukladno čl. 2. primjenjuje na javne i nerazvrstane ceste (st. 1.), i to u slučajevima kada građevinski radovi, radovi održavanja ceste, javne manifestacije, izvanredni događaji ili bilo koji drugi događaji na cesti ili njezinoj neposrednoj blizini imaju izravan ili neizravan utjecaj na protočnost i sigurnost odvijanja prometa (st. 2.).

18. Iz dostavljenih elaborata, sadržaj kojih tužitelj nije osporio, proizlazi da je cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja državna cesta D2, dakle javna cesta, pa se u konkretnom slučaju na građevinske radove koji imaju utjecaj na protočnost i sigurnost odvijanja prometa primjenjuju odredbe Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa.

19. Prvotuženik je tvrdio i uz odgovor na tužbu dostavio Elaborat privremene regulacije prometa, navodeći da je do štetnog događaja došlo jer se tužitelj nije pridržavao privremene regulacije prometa, dok je tužitelj osporio da je prvotuženik postupio po Elaboratu navodeći da nije postavio privremenu regulaciju prometa.

20. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da prvotuženik nije dokazao da je postavio privremenu regulaciju prometa sukladno dostavljenom elaboratu (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a), a posljedično tome je ocijenio i da su neosnovani navodi prvotuženika da se tužitelj nije pridržavao postavljene regulacije prometa.

21. Odredbom čl. 3. st. 1. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa je propisano da je: 1. »Prometni elaborat privremene regulacije prometa« – prometni elaborat kojim se određuje sadržaj, namjena i postavljanje privremene prometne signalizacije i opreme; 2. »Zona obuhvata privremene regulacije prometa« dio ceste ili uz cestu na kojem je zbog izvođenja radova ili nastalog izvanrednog događaja ili bilo kojeg drugog događaja ugroženo sigurno i nesmetano odvijanje prometa; 12. »Privremena regulacija prometa« prometna signalizacija i oprema koja služi za označavanje i osiguranje područja na kojima se izvode radovi ili na kojima je nastao izvanredni događaj ili bilo koji drugi događaj koji ugrožava sigurnost odvijanja prometa na cesti.

22. Odredbom čl. 4. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa je propisano da se radovi ili radnje, u skladu s odredbama ovog Pravilnika, mogu poduzimati samo uz suglasnost upravitelja ceste, dok o uspostavljenoj privremenoj regulaciji prometa odgovorna osoba izvođača radova mora obavijestiti upravitelja ceste koji o istome mora obavijestiti javnost i sva nadležna javno pravna tijela.

23. Odredbom čl. 5. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa je propisano da iznimno od odredbi iz članka 4. ovog Pravilnika suglasnost upravitelja ceste nije potrebno ishoditi u slučajevima: – kad je nužno poduzeti hitne mjere za sigurnost prometa i uspostaviti privremenu regulaciju u najkraćem mogućem roku (u slučaju prometne nesreće, iznenadnih i izvanrednih okolnosti – odroni, klizišta, snježni zapusi, elementarnih nepogoda – lavina, potres, vjetar, bura, poplava, požar i dr.) i za potrebe održavanja javnog reda i mira, te – izvođenja radova redovitog održavanja cesta.

24. Odredbom čl. 7. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa je propisano da uz zahtjev iz prethodnog članka u kojem je navedena tipska shema privremene regulacije prometa koja se namjerava primijeniti, u slučaju privremenog preusmjeravanja prometa na ceste drugog upravitelja podnositelj zahtjeva mora priložiti suglasnost od nadležnog upravitelja ceste na koju će promet biti preusmjeren. Kada nije moguće primijeniti tipsku shemu privremene regulacije prometa podnositelj zahtjeva mora priložiti prometni elaborat privremene regulacije prometa.

25. Odredbom čl. 9. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa je propisano da privremenu regulaciju prometa smije uspostaviti, nadzirati, održavati i uklanjati samo pravna ili fizička osoba opremljena za te poslove. Za svaku uspostavljenu privremenu regulaciju prometa pravna ili fizička osoba iz stavka 1. mora imenovati osobu odgovornu za njenu uspostavu, održavanje i nadzor. Pravna ili fizička osoba koja je uspostavila privremenu regulaciju prometa mora ju redovito nadzirati i održavati. Svi djelatnici izvođača radova i organizatora javne manifestacije, koji obavljaju bilo kakve radove ili radnje u području privremene regulacije prometa, moraju imati i koristiti svu, posebnim propisima, određenu zaštitnu opremu te provoditi sve propisane mjere zaštite na radu.

26. Odredbom čl. 18. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa je propisano da prometni elaborat privremene regulacije prometa kojom se upravlja prometnim svjetlima mora sadržati: podatke o brojenju prometa, na način da se vozila iz prometnog toka preračunavaju u ekvivalentne jedinice vozila, plan i položaj signala (situacijski prikaz mjesta postavljanja u odnosu na gradilište), izračune zaštitnih vremena signalne planove, ostale podatke značajne za regulaciju prometa prometnim svjetlima. Sve primjedbe, promjene određenih parametara signalnih programa, datume i vremena uključivanja i isključivanja uređaja, održavanje uređaja za regulaciju prometa prometnim svjetlima, kao i vrijeme promjene i dopune te dokumentaciju na osnovu koje je uređaj postavljen mora se zabilježiti u građevinski dnevnik radova.

27. Odredbom čl. 22. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa je propisano da se privremena regulacija prometa ne može uspostaviti bez: – suglasnosti upravitelja ceste, – obavješćivanja javnosti i svih nadležnih javnopravnih tijela o točnom datumu uspostave privremene regulacije prometa i njenom trajanju od strane upravitelja ceste informiranja izvođača radova o zaštitnom području u kojem je zabranjeno zadržavanje radnika, strojeva i vozila i odlaganje materijala i opreme i informiranja svih zaposlenika na gradilištu i organizatora javnih manifestacija s obilježjima privremene regulacije prometa, potencijalnim opasnostima, mjerama zaštite i mjerama u slučaju nesreće. Ukoliko su ispunjeni uvjeti iz prethodnog stavka izvođač radova obavještava upravitelja ceste i započinje s postavljanjem privremene regulacije prometa. U slučaju da je privremenu regulaciju prometa potrebno izvesti u više faza, aktivnosti navedene u stavku 1. ovog članka moraju se ponoviti za svaku fazu posebno. Suglasnost za privremenu regulaciju prometa i tipske shema ili prometni elaborat privremene regulacije prometa uvijek moraju biti dostupni na mjestu radova. Izvođač radova je obvezan predstavniku upravitelja ceste, inspektoru za ceste, nadležnom djelatniku policije i izvođaču redovitog održavanja cesta, na njegov zahtjev, omogućiti uvid u navedenu dokumentaciju.

28. Odredbom čl. 24. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa je propisano da odgovorna osoba izvođača radova mora: – redovito nadzirati područje privremene regulacije prometa i, ako je potrebno, uskladiti je s tipskom shemom ili prometnim elaboratom privremene regulacije prometa. Nalazi pregleda i izvedene radnje moraju biti zabilježene u dnevniku radova, – u slučaju kad se u vrijeme obavljanja radova utvrde određeni nedostaci uspostavljene privremene prometne regulacije prometa, mora odmah provesti odgovarajuće mjere i aktivnosti za njihovo otklanjanje te o tome odmah obavijestiti davatelja suglasnosti. Navedene mjere i aktivnosti moraju se provoditi i u slučajevima kada su nedostatke utvrdili predstavnici policije, prometne inspekcije ili upravitelj ceste.

29. Iz elaborata privremene regulacije prometa na str. 62. – 69. spisa proizlazi da je tim elaboratom izrađena shema regulacije prometa sa znakovima/semaforima, a datira iz 2017. godine i odnosi se na I. fazu radova izgradnje sustava odvodnje opasnih voda aglomeracije [adresa]. Međutim, tuženik nije priložio dnevnik radova iz kojih bi bilo razvidno da je postavljena privremena regulacija prometa, koja je usklađena s Elaboratom. Odredbom čl. 24. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa je izričito propisano da se nalazi pregleda i izvedene radnje moraju zabilježiti u dnevniku radova, dok je čl. 18. Pravilnika izričito propisano da se sve primjedbe, promjene određenih parametara signalnih programa, datume i vremena uključivanja i isključivanja uređaja, održavanje uređaja za regulaciju prometa prometnim svjetlima, kao i vrijeme promjene i dopune te dokumentaciju na osnovu koje je uređaj postavljen moraju zabilježiti u građevinski dnevnik radova. Imajući u vidu odredbe Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa, jedino adekvatno dokazno sredstvo da je privremena regulacija prometa u trenutku štetnog događaja bila ostavljena jesu dnevnici radova, odnosno pisane isprave u kojim su odgovorne osobe izvođača radova i/ili pravne ili fizičke osobe opremljene za te poslove u smislu odredbe čl. 9. Pravilnika o privremenoj regulaciji prometa utvrdile da je postavljena privremena regulacija u skladu s izdanim suglasnostima/elaboratima, a što prvotuženik u konkretnom slučaju nije dostavio u spis. Sud nije proveo dokazni prijedlog prvotuženika provođenjem prometnog vještačenja na okolnost postavljanja prometne signalizacije jer se radi o činjenici za koju nije potrebno stručno znanje u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a. Naime, nije u domeni prometnog vještaka utvrđivanje stanja na cesti kakvo je bilo u kolovozu 2023., već se takva činjenica može eventualno utvrđivati uviđajem (koje prvotuženik nije predložio) i to pod pretpostavkom da stanje na mjestu štetnog događaja nije izmijenjeno do trenutka provođenja uviđaja. S druge strane, iz iskaza radnika prvotuženika DV, kojeg je sud prihvatio u tom dijelu jer nije u proturječnosti s ostalim izvedenim dokazima, proizlazi da nije bilo posebne regulacije prometa jer je šef smatrao da takva regulacija tamo ne treba budući da se radi o sporednoj ulici. S druge strane, svjedok LV (policijski službenik) je iskazao da se ne sjeća je li na licu mjesta bilo ikakvih prometnih znakova i da se promet odvijao po prometnici, dok je svjedok ŠV (suvozač u motornom vozilu tužitelja) iskazao da se ne može očitovati jesu li na licu mjesta izvođenja radova bili postavljeni prometni znakovi. Sud je povjerovao u tom dijelu iskazu svjedoka jer su iskazivali uvjerljivo te je primjenom pravila teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a utvrdio da na licu mjesta izvođenja radova prvotuženik kao izvođač radova nije postavio privremenu regulaciju prometa radi nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa, slijedom čega je ocijenio da postoji odgovornost prvotuženika za štetu jer je postupao protupravno, odnosno jer je propustio postupiti u skladu s Pravilnikom o privremenoj regulaciji prometa i regulirati promet na način da svim sudionicima prometa omogući nesmetano i sigurno prolaženje pored mjesta odvijanja radova. Pritom nije odlučan iskaz svjedoka DV u dijelu u kojem iskazuje da se ne smatra odgovornim jer se zna da su se odvijali radovi i da se mora voziti polako, a ne juriti, budući da je propustom ispunjenja obveze postavljanja privremene regulacije prometa, prvotuženik ugrozio sigurno i nesmetano odvijanje prometa.

30. Prvotuženik kao izvođač radova odgovara trećim osobama za štetu sukladno odredbi čl. 1108. ZOO-a, a u vezi s odredbom čl. 1045. ZOO-a. Odgovornost izvođača radova je odgovornost na temelju pretpostavljene krivnje pa je teret dokazivanja da nema krivnje za štetu na tuženiku. Prvotuženik je tvrdio da je tužitelj isključivo odgovoran za štetu jer se nije pridržavao postavljene prometne regulacije. Međutim, kako je sud utvrdio da takvu posebnu regulaciju prvotuženik nije niti bio postavio u skladu s dostavljenim Elaboratom, posljedično tome je i ocijenio da nisu osnovani navodi prvotuženika o isključivoj odgovornosti tužitelja za štetu (pa provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike nije bilo niti potrebno). Osim toga, nije sporno između stanaka da policija nije u konkretnom slučaju izvršila očevid. Iz iskaza policijskog službenika LV, kojeg je sud prihvatio jer je iskazivao uvjerljivo i njegov iskaz nije u proturječnosti s ostalim izvedenim dokazima, proizlazi da je na dan štetnog događaja došao neposredno nakon prometne nezgode na mjesto štetnog događaja zajedno sa kolegom, a po nalogu svog nadređenog (šefa smjene). Dolaskom na mjesto događaja zatečen je radni stroj i kombi koji su bili parkirani kako bi se omogućio nesmetani tok prometa. Naveo je da je vidio tužitelja i još jednog gospodina, koji je bio sudionik prometne nezgode, na licu prometne nezgode, kako razgovaraju, a koji su tom prilikom priopćili svjedoku i njegovom kolegi da su se dogovorili oko štete i da ne trebaju intervenciju policije. Po dolasku na lice mjesta uočeno kako je kombi vozilo bilo parkirano na kolnom ulazu u blizini mjesta događaja, a radni stroj se nalazio tamo gdje su se izvodili radovi. Dakle, policijski službenici nisu provodili očevid, sastavili niti službenu bilješku niti zapisnik o očevidu, situacijski plan, fotoelaborat niti skicu mjesta.

31. Nije sporno da su tužitelj i prvotuženik ispunili Europsko izvješće o prometnoj nezgodi na str. 17. spisa, u kojem je navedeno da: "vozeći se kombijem, a prolazeći uz bager, zakačio me je i oštetio lijevu stranu vozila". Odredbom čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj "67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 85/22, 114/22) je propisano da su vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to mogućem odmah ukliniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima (st. 1.). Ispunjavanje izvješća o prometnoj nezgodi načelno nema značaj priznavanja krivnje, međutim, u konkretnom slučaju iz suglasnih iskaza sudionika prometne nezgode (tužitelja i radnika prvotuženika koje je sud prihvatio) proizlazi da je vozač bagera priznao krivnju na licu mjesta događaja i to po uputi nadređenog radniku prvotuženika. Prema tome, iz dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je prvotuženik, ispunjavanjem europskog izvješća o prometnoj nezgodi, ima namjeru preuzeti odgovornost za štetu i štetni događaj.

32. Međutim, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao visinu štete, koju su tuženici osporili. Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost visine štete jer je teret dokazivanja visine štete na tužitelju, a ne na tuženicima. Okolnost što se tužitelj nije protivio provođenju tog dokaznog prijedloga nije odlučna jer prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Naime, račun koji je tužitelj dostavio na okolnost dokazivanja nastalih oštećenja nije javna isprava u smislu odredbe čl. 233. ZPP-a kojom se utvrđuje da dokazuje istinitost u njoj utvrđenih činjenica pa da bi zbog toga teret dokazivanja o suprotnom bio na tuženiku. Radi se o jednostrano sastavljenoj ispravi koja, prema stajalištu ovoga suda, nije dostatan dokaz visine nastale štete.

33. Iz računa na str. 18. spisa proizlazi da je ovlašteni serviser popravio na tužiteljevom motornom vozilu žmigavac bočni, lajsna stranice l.prednja, lajsna bočne stranice, lajsna stranice l.mala do kotača, rubna lajsna stranice l., lajsna stražnje stranice l., kut branika z7l, radlimara, rad limara lakiranje, potmat prtošnji materijal lakirera. Kao datum izdavanja računa je naveden 12. siječanj 2024., dok je do štetnog događaja došlo u kolovozu 2023.

34. Kako su tuženici osporili visinu štete, a sud nema dovoljno stručnih znanja da utvrdi jesu li i koja točno oštećenja na kombiju (koja su vidljiva iz priloženih fotografija) nastala u štetnom događaju zapinjanjem za bager, odnosno jesu li popravci specificirani u računu na str. 18. spisa bili potrebni radi otklanjanja nastalih oštećenja, pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao visinu štete i da zbog toga tužbeni zahtjev za naknadu (imovinske) štete u iznosu od 1.976,15 eura nije osnovan.

35. Naime, iz iskaza svjedoka ŠV, suvozača u tužiteljevom vozilu, proizlazi da je neposredno nakon nastanka štetnog događaja tužitelj fotografirao mjesto nezgode, a nakon što su svjedoku predočene fotografije na str. 21.-42. spisa svjedok je naveo da su to fotografije na kojima se nalazi mjesto štetnog događaja onako kako je izgledalo kada je svjedok bio tamo prisutan. Također je iskazao da se ne može sa sigurnošću sjetiti jesu li pogledali oštećenja, međutim misli da jesu i da je sa strane kombija otpadala plastika. Drugih detalja se ne može sjetiti. Navodi da je na limu sa strane kombija bila ogrebotina te da su popadale plastike.

36. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je, nakon što je jednim dijelom kombija prešao bager koji se nalazio s lijeve strane, u retrovizoru je vidio da mu je bager prišao jako blizu i da je gusjenicom zahvatio plastiku i lim s donje lijeve strane kombija.

37. Iz iskaza radnika prvotuženika DV proizlazi da je uočio da je osim plastike s bočne strane kombija, na kombiju bilo potrgano i jedno svijetlo sa stražnje strane, za koje smatra da nije bilo povezao sa štetnim događajem.

38. Sud je prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka u dijelu u kojem su iskazivali da je u štetnom događaju oštećena plastika s lijeve strane kombija, međutim, na temelju iskaza svjedoka i tužitelja sud nije mogao utvrditi jesu li popravci koji su izvršeni i specificirani u računu izvršeni upravo radi otklanjanja oštećenja nastalih u štetnom događaju jer za to sud nema stručnih znanja, a ovo osobito iz razloga što je od datuma prometne nezgode (3. kolovoz 2023) do datuma sastavljanja računa (siječanj 2024.) proteklo više od 4 mjeseca pa se ne može sa sigurnošću utvrditi da se radi o popravcima izvršenim upravo radi otklanjanja oštećenja za koja postoji odgovornost prvotuženika. Pritom se ukazuje da je europsko izvješće popunjeno neposredno nakon štetnog događaja, odnosno prije nego što je tužitelj (prema priloženim) ispravama popravio vozilo.

39. Slijedom navedenog, sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a.

40. Prvotuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koji troškovi se sukladno odredbi čl. 155. st. 2. ZPP-a određuju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa). Drugotuženik nije zahtijevao naknadu troškova parničnog postupka.

41. Tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 1.976,15 eura. Kako se ne radi o solidarnom zahtjevu za isplatu, već o zahtjevu za plaćanje na jednake dijelove, to na prvotuženika otpada dio zahtjeva u iznosu od 988,08 eura pa vrijednost predmeta spora u odnosu na prvotuženika iznosi 988,08 eura (čl. 37. st. 2, u vezi s čl. 35. ZPP-a te odgovarajućom primjenom odredbe čl. 161. st. 1. ZPP-an).

42. Prvotuženiku su opravdano nastali troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eura (Tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 4. studenog 2024. u iznosu od 37,50 eura jer se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr.9.5. Tarife), zastupanje na ročištima od 10. prosinca 2024., 14. siječnja 2025. i 6. ožujka 2025. u iznosu od po 150,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), sve uvećano za pdv od 25%, kao i trošak pristupa svjedoka CV prema rješenju suda od 6. ožujka 2025. u iznosu od 25,00 eura.

43. Prvotuženik nema pravo na naknadu troškova sudskih pristojbi u iznosu od 200,00 eura jer takav zahtjev nije odredio po osnovi sukadno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a. Osim toga, sukladno čl. 3. st. 2. Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) sudsku pristojbu za odluke prvostupanjskog suda dužna platiti stranka koja pokreće postupak, dok prema odredbi čl. 4. t. 2. sudska pristojba za odgovor na tužbu pada na teret one stranke koja pravomoćno izgubi spor.

44. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 821,88 eura, dok je u preostalom dijelu koji iznosi 634,37 eura odbijen kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Zagreb, 10. travnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na koje je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po pun. putem e-Oglasne ploče

- I-tuženiku po pun. putem e-komunikacije

- II-tuženiku putem e-Oglasne ploče