REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Ul. biskupa a. Kažotića 13

10 370 Dugo Selo

Poslovni broj : P-358/2024-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice 1. MŠL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (kao pravne slijednice NŠ, Wattmanngasse 58/4/3, - Wien), 3. PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] svi zastupani po punomoćniku ZŠ, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika 1. BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku ŽŠ, [adresa], 3. ŠŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 4. UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, 2. travnja 2025., zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika ZŠ, punomoćnika 2. tužene ŽŠ, 3. tuženika osobno i u odsutnosti uredno pozvanih 1. i 4. tuženih, 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, koji glasi:

"Utvrđuje se da nije pravno valjana pisana oporuka pred svjedocima pok. LŠ

SŠ sastavljena dana 14. ožujka 2012."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima 1. BŠ, 2. CŠ i 3. ŠŠ nadoknade troškove postupka u iznosu od 2.325,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji NŠL, KŠ i PŠ u tužbi od 31.1.2018. navode kako su rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O- 3804/2012 od 30. listopada 2017. pravomoćnim 30. prosinca 2017. upućeni pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika radi osporavanja pisane oporuke pred svjedocima ostavitelja pokojnog SŠ od 14. ožujka 2012. Tužitelji su zakonski nasljednici ostavitelja iza kojeg nije ostala supruga niti potomci. Pokojni SŠ je navodno sačinio oporuku kojom je raspolagao svojom imovinom i ostavio je tuženicima. Navode da predmetna oporuka i njome učinjeno raspolaganje nisu pravno valjani jer oporuku nije potpisao vlastoručno ostavitelj te je njegov potpis krivotvoren. Oporuka nema niti formalnu valjanost jer nije potpisana pred dva istodobno prisutna svjedoka. Stoga je ista oporuka pravno nevaljana pa tužbenim zahtjevom traže da se utvrdi da predmetna pisana oporuka pred svjedocima pok. SŠ od 14.3.2012. nije pravno valjana te da se naloži tuženima da tužiteljima nadoknade parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu 1.-3. tuženi BŠ, CŠ i EŠ, osporavaju navode tužbe u cijelosti te navode te navode da je predmetna oporuka pravno valjana jer je potpisana vlastoručno po ostavitelju u prisustvu oba nazočna svjedoka oporuke. Predlažu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženicima. 4. tuženi RŠ nije dao odgovor na tužbu. U ponovljenom postupku 2. tužena CŠ podneskom od 30.10.2025. navodi da je ostavitelj bio blizak s njenim ocem s kojim je išao u školu. Kod dolazaka u Slavoniju odsjedao je kod nje i supruga, a s prijateljicom JŠ dolazio i na more kod roditelja supruga. Ona je organizirala pokop ostavitelja i digla mu nadgrobni spomenik.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-532/2019-54 od 13. siječnja 2023., ispravljenoj rješenjem od 14.ožujka 2023., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja i tužiteljima je naloženo da tuženicima naknade parnični trošak.

4. Po žalbi tužitelja rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broja: Gž- 1100/2023-4 od 9. srpnja 2024. navedena presuda je ukinuta te predmet vraćen na ponovno suđenje. U ukidnoj odluci drugostupanjski sud navodi da se slaže sa zaključkom suda prvog stupnja da grafološko vještačenje nije provedeno tako da na stručan i uvjerljiv način uvjeri sud u zaključak da na oporuci nije potpis ostavitelja, kako pisani dio nalaza i mišljenja, a tako ni usmena dopuna. I prema stavu drugostupanjskog suda (kao i suda prvog stupnja), ne može se prihvatiti paušalno pojašnjenje vještaka da životna dob ne utječe na rukopis, a time i potpis ostavitelja, posebno kada se radi o rukopisu starije i bolesne osobe, uz što sve nije jasno zbog čega vještak nije vještačenje napravio i na temelju originala oporuke. Stoga je dana uputa da je trebalo provesti novo vještačenje i dati tuženima rok za uplatu predujma. Također da sud prvog stupnja nije valjano izvršio ocjenu iskaza svih svjedoka, jer iskaze nije dovodio u vezu jedne s drugima i nije obrazloženo zbog čega nekima poklanja vjeru, a nekim ne.

5. U ponovljenom postupku sud je proveo slijedeće dokaze: izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broja: O-3804/12, i u istom priležeće rješenje od 30. listopada 2017., oporuku od 14. ožujka 2012. (list 8), uvid u vozačku dozvolu i deviznu štednu knjižicu pokojnog FŠ (list 17), izvornik kartona izdane osobne iskaznice na ime SŠ (list 20), izvršen je uvid u nespornu dokumentaciju s potpisima pokojnog FŠ (list 41-42), saslušani su svjedoci OŠ, HŠ, VŠ, IŠ (list 28-30), saslušane su stranke tužiteljica 1. NŠL, 3. PŠ (list 38), tuženi 1. BŠ, 2. CŠ (list 38-39), 3. EŠ (list 84), provedeno je grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise i dokumente Marijanu Krajna te izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 27.12.2018. (list 44-51), pročitano je očitovanje vještaka na prigovore tuženika od 12.5.2021. (list 72-73), saslušao je vještaka DŠ (list 158), izvršen je uvid u rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Borisa Godžin posl.broja: O-475/2023-5, UPP-94/2023-5 od 19.5.2023. iza pok. NŠ (list 168 spisa), provedeno je novo grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice TŠ te izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 29.11.2024. (list 203-210), pročitano je očitovanje vještaka TŠ na prigovore tuženika od 18.2.2025. (list 223), na ročištu 2.4.2025. saslušao je oba grafološka vještaka odnosno usmeno su iznijeli mišljenja i odgovarali na upite stranaka (list 234-239).

6. Nije saslušan prvobitno 2. tužitelj KŠ jer prvom ročištu za saslušanje nije pristupio jer radi u Austriji, a na ročištu 8.9.2021. po punomoćniku se odrekao prava da bude saslušan. 4.tuženi RŠ nije pristupio na ročište za saslušanje stranka 18.9.2021. a izostanak nije ispričao. Nije usvojen dokazni prijedlog tužitelja da se provede novo grafološko vještačenje po ustanovi jer sud smatra da je vještak Zvonimir Ćorić svoje mišljenje valjano usmeno obrazložio i obranio dok vještak DŠ nije, posebno jer nije izvršio nalog suda da prije usmenog izlaganja nalaza izvrši uvid u original sporne oporuke. Nije usvojen niti prijedlog tužitelja za dopunskim saslušanjem tužitelja ĐŠ na okolnosti nastanka oporuke jer je isti već saslušan, te isto nije bilo potrebno i taj dokazni prijedlog je sud cijenio kao prijedlog za odugovlačenjem postupka jer nije predložen na ročištu 6.11.2024., prvom nakon ukidne odluke navodeći da nema dokaznih prijedloga. Druge dokaze sud nije provodio jer stranke druge dokaze nisu predlagale.

7. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, odlučeno je kao u izreci presude.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je pisana oporuka pred svjedocima oporučitelja pravno nevaljana radi formalnih nedostataka (nije je potpisao osobno oporučitelj- njegov potpis je krivotvoren i nije potpisana pred dva istodobno prisutna svjedoka), dakle radi nedostatka propisanog oblika.

9. Među strankama je nesporno da su tužitelji rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: br. O-3804/12 od 30.10.2017. upućeni u parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da pisana oporuka pred svjedocima oporučitelja od 14.3.2012. nije pravno valjane jer je nije potpisao osobno oporučitelj i potpis oporučitelja je na istoj krivotvoren i nije potpisana pred dva istodobno prisutna svjedoka. Nesporno je da su tužitelji zakonski nasljednici oporučitelja, odnosno sada 2. tužiteljica MŠ slijednica prvobitno 2. tužitelja NŠ (a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Borisa Godžin posl.broja: O-475/2023-5, UPP-94/2023-5 od 19.5.2023.), koji su osporili oporuku ostavitelja, a tuženici oporučni nasljednici ostavitelja. Isto je utvrđeno i uvidom u ostavinski spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broja: O-3804/12.

10. Uvidom u navedeni ostavinski spis utvrđeno je da su tužitelji pokrenuli tužbu u roku određenom im čl. 29.st.3 Zakona o nasljeđivanju ( NN 48/03,163/03, 35/05, 127/13, 33/15,14/19 u daljnjem tekstu ZN)

11. Sporno je da li je predmetna oporuka ništetna jer tužitelji tvrde da je nije potpisao osobno oporučitelj te jer je nije potpisao pred dva istodobna nazočna svjedoka, a što je sukladno čl. 29. ZN razlog za ništavost oporuke, odnosno da li je ista pravno nevaljane zbog formalnih nedostataka propisanih člankom 31. ZN.

12. Sukladno čl. 31 ZN za pismeni oblik oporuke pred svjedocima (koja oporuka u situaciji konkretnog slučaja se pobija) određuje da takovu oporuku može sastaviti oporučitelj koji zna čitati i pisati na način da će ispravu koju mu je netko drugi napisao vlastoručno potpisati u prisutnosti dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka, time da će se svjedoci potpisati na istoj oporuci.

13. Radi utvrđenja činjenice da li je oporučitelj vlastoručno potpisao oporuku pred svjedocima oporuke saslušani su svjedoci oporuke HŠ i VŠ.

14. U svom iskazu svjedok HŠ je navela da je bila susjeda pokojnog FŠ s kojim se puno družila, pili su kave zajedno. Kad je već bio bolestan i išao na kemoterapiju pričao joj je o svojoj PŠL (Peršić), koja je dobra osoba te se mora pobrinuti za nju i njenu djecu. Jedan dan ju je pozvao, nešto je pisao, tipkao je na mašini jednom rukom i pitao bi li mu htjela biti svjedok oporuke, odnosno potpisati je. Ona je nakratko morala izaći, a kad se vratila on je već imao natipkanu oporuku. Oni su pričali jer je SŠ volio pričati, u to vrijeme je bio bistar i potpuno psihički zdrav. Tada je došao još jedan gospodin kojeg nije poznavala, gospodin ĆŠ, pa je SŠ kazao da će iskoristiti priliku što su njih dvoje tu, te je pred njima pročitao svoju oporuku i još naglasio zadnji pasus koji se na nju odnosi s obzirom da je njoj ostavio oporuku na čuvanje. Potom je ostavitelj prvi potpisao oporuku, a tada gospodin ĆŠ pa ona. Potom je oporuku stavio u kovertu i dao je njoj na čuvanje. Osobno zna da je u vrijeme sastava oporuke ostavitelj znao i mogao čitati i pisati jer je pisao članke za novine pod pseudonimom. Iskazala je da nije u nikakvom srodstvu sa oporučiteljem, a ona kao i tada, sada zna čitati i pisati. U travnju i svibnju ga je više puta pokušavala zvati ali se nije javljao. Potom je negdje u lipnju kontaktirala PŠL koja joj je tada rekla da je SŠ umro i da je pokopan, te je bila ostavinska rasprava. Ostavitelj je umro mjesec dana nakon sastava oporuke ali to nije niti znala jer nisu stavili osmrtnicu na zgradu. Kada je nazvala CŠ kazala joj je da ima oporuku i predala je oporuku CŠ tako da joj ju je ostavila u stanu ostavitelja jer je imala ključeve. Napomenula je da kada je SŠ čitao oporuku, tada znala samo za CŠ, a ostale osobe navedene u njoj nije znala jer je on spominjao samo CŠ. Pred njom je od svoje rodbine spominjao samo nećaka, sina svoje sestre - ŽŠ s kojim nije bio dobar. Na upit pun. tužitelja iskazala je da je gospodin ĆŠ donio neku fasciklu za gospođu CŠ koja je isto tada došla, uzela fascikl i otišla, ali pred njom nije bilo spomena o oporuci. CŠ je došla kad je oporuka već bila potpisala i ona-svjedok ju je spremila. Iskazala je da nije znala da će doći gospodin ĆŠ, niti CŠ, a kad je ĆŠ došao SŠ je rekao da ne mora sada čekati do sutra, pa je pitao ĆŠ da li bi on htio zajedno sa susjedom, dakle njom, potpisati i rekao im da se radi o oporuci. Spomenula je i neku gospođu koja je kuhala oporučitelju ali njeno ime i broj telefona nije imala.

15. Drugi svjedok oporuke VŠ, iskazao je da je FŠ vidio jednom u životu, kada ga je GŠ zamolio da nešto odnese FŠ i rekao da će tamo biti i njegova žena CŠ. Došao je u stan FŠ, predao mu fascikl, potom otišao odnijeti potvrdu radi parkinga da ne dobije kaznu a koju mu je predao g. SŠ, a kada se vratio u stan tu je zatekao gospođu koju je malo prije vidio u sudnici (svjedoka HŠ), koju prije nikad nije vidio. SŠ mu je kazao da je to njegova susjeda iz zgrade i upoznao ih je, te ga je pitao da li bi bio potpisnik ostavine, odnosno spominjao je ostavinu. M je sjedio za stolom, tu je imao papire, potom je taj jedan papir potpisao, a onda je potpisala HŠ pa on, odnosno ne sjeća se točno tko je od njih dvoje prvo potpisao iza ostavitelja jer je od toga prošlo 7 godina. Ostavitelj je pred njim spominjao neke čestice, da mora zbrinuti CŠ i spominjao je svoju oporuku, ali njega to sve nije niti zanimalo pa nije niti pozorno slušao, bilo mu je samo da ode. Potvrdio je da je potpis na predočenoj oporuci njegov. On nije bio tu kada je došla CŠ jer se tu zadržao svega 20 minuta, možda pola sata. Iskazao je da zna čitati i pisati i nije nikakav srodnik pokojnog FŠ. Kazao je i da mu SŠ "Uvalio" neki kofer da ponese i preda ŽŠ što mu je i dao u njegovom lokalu ali mu ništa o oporuci nije spominjao.

16. Sud je iskazima ovih svjedoka poklonio vjeru jer isti nisu zainteresirani za ishod postupka a njihove iskaze je cijenio kao suglasne i vjerodostojne. HŠ je bila i poznanica koja se družila sa ostaviteljem dok je VŠ bio osoba koja je samo jednom vidjela ostavitelja, a ostavitelj je njegovo prisustvo iskoristio da oporuku potpiše pred dva svjedoka nezainteresirana za to kako će on oporučno raspolagati svojom imovinom. Iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je SŠ njih zatražio da mu budu potpisnici oporuke kao svjedoci, da je pred njima pričao o oporuci, da ju je pred njima potpisao, a potom su je potpisali oni. Iskaz svjedoka ČŠ sud cijeni iskrenim jer, kao što je kazao, on se tu slučajno našao i bio je zamoljen da bude potpisnik oporuke kao svjedok, sjeća se da je ostavitelj pričao o ostavini i da mora zbrinuti CŠ, a kako je njemu bilo samo do toga da što prije ode sve je površno slušao. Činjenica da se ovaj svjedok nije mogao sa sigurnošću sjetiti tko je prvi od svjedoka potpisao oporuku ne umanjuje procjenu suda o vjerodostojnosti iskaza ovog svjedoka jer je od potpisa oporuke do saslušanja prošlo 7 godina, cijeli događaj njemu je bio nebitan pa je životno i logično da se svih detalja ne sjeća. Potvrdio je da je ostavitelj prvi potpisao oporuku te je njegov iskaz suglasan iskazu svjedoka HŠ.

17. Svjedok OŠ je iskazala da je poznavala pok. FŠ jer je bio njen klijent 2004.-2005. kada mu je AŠ darovao stan u [adresa], a ona im je sačinila darovni ugovor. Potom su oni taj ugovor raskinuli kako ne bi plaćali porez i ona im je pomogla sačiniti oporuku, odnosno misli da AŠ sačinio vlastoručnu oporuku kojom je taj stan ostavio pokojnom FŠ. Par godina poslije smrti MJ, SŠ ju je kontaktirao da mu pomogne da sastavi vlastoručnu oporuku s obzirom da je bolestan, te nema nikog bliskog. Par mjeseci nakon toga nazvala ju je NJ da ima oporuku FŠ pa ju je ona u ostavini i zastupala. Sud je iskazu ove svjedokinje poklonio vjeru jer ista nije zainteresirana za ishod postupka, po struci je odvjetnica i oporučitelja se sjeća kao stranke. Iz njenog iskaza je utvrđeno da se ostavitelj interesirao kako da sastavi oporuku, a iz same oporuke proizlazi da je svjedoka oporuke HŠ obvezao da čuva oporuku i poslije njegove smrti preda je navedenoj odvjetnici. Iskaz ovog svjedoka potvrđuje namjeru oporučitelja da sastavi oporuku pa kako je nesporno da je oporučitelj bio intelektualac koji je pisao za novine, njen iskaz doprinosi uvjerenju suda da je ostavitelj sastavio predmetnu oporuku sam a što je iskazala i njegova susjeda i svjedok oporuke HŠ. Njen iskaz potvrđuje iskaz svjedoka HŠ da je oporuku predala CŠ u lipnju 2012. nakon što je ostavina već pokrenuta jer je uvidom u ostavinski spis utvrđeno da na prvom ročištu za ostavinu 12.6.2012. nitko nije znao za postojanje oporuke, te da ju je na sudu predala odvj. OŠ na ročištu 27.11.2012.

18. Svjedok IŠ je iskazala da je oporučitelj bio druželjubiva osoba, bila je na kavi s njim tri tjedna prije nj. smrti. Oporuku je osporila jer je smatrala da ostavitelj ne bi istu sačinio na papiru koji na poleđini ima neku bankarsku opasku. SŠ je njoj kazao da će cijeloj familiji oporukom podijeliti što ima te da će i ona u to biti uključena. Svojevremeno joj je nudio neke svoje knjige za što nije bila zainteresirana. Potpisnici oporuke su joj sumnjivi jer nije čula da bi se on družio s kime od stanara a prezime drugog svjedoka joj zvuči srpski, a smatra da ostavitelj kao veliki N ne bi poznavao takvu osobu. Da je drugi svjedok oporuke stanarka zgrade čula je od odvjetnice OŠ koja joj je rekla da je stanarka čuvala oporuku. Ona je znala i Slavkovu prijateljicu koja je imala ključeve njegovog stana i koja je CŠ dala ključeve stana nakon smrti LŠ. Iskaz ovog svjedoka je irelevantan u pogledu valjanosti oporuke jer o sastavu oporuke nema saznanja. To što joj je pričao da će cijeloj familiji nešto ostaviti ne znači da je to i bila njegova namjera, a i ne znači da mišljenje nije promijenio što je često za starije osobe. Osim toga iz oporuke proizlazi da je jedan stan i novčana sredstva ostavio 1. tužiteljici BŠ, jedan CŠ

- snahi svoje sestrične PJ uz namet da UŠ isplati 4.000,00euraa ŠŠ 6.000,00ura, dio kuće i oranice 4. tuženom UŠ. Također njen navod da sumnja da je ĆŠ bio potpisnik oporuke jer smatra da osobu tog imena ostavitelj ne bi poznavao je nebitan jer ga ostavitelj doista i nije prije poznavao.

19. Prvo tužiteljica NŠL je iskazala da je ostavitelja htjela posjetiti u veljači 2012., u godini kad je preminuo, ali joj je kazao da ne treba, da ima prijateljicu CŠ koja ga služi, a zna da se posjećivao s njenom obitelji u Požegi. Ostavitelja je zadnji put srela 2-3 godine prije njegove smrti kad je posjećivao svoju sestričnu PJ u [adresa]. Ona je oporuku osporila jer smatra da nije pravedna i da je nije napisao oporučitelj jer je on prema svima bio jednak, a misli da ga nije posjećivala niti CŠ jer nije volio da mu se dolazi u stan. Smatra da su svjedoci oporuke lažni svjedoci, a oporuka se pojavila tek na drugom ročištu za ostavinsku raspravu. Sud nije poklonio vjeru njenom iskazu u djelu da ostavitelj nije volio posjetitelje jer ga osporavaju iskazi i IŠ i susjede ostavitelja HŠ, potpisnice oporuke. Njen iskaz dokazuje i ostaviteljevu bliskost sa sestričnom PJ, čijoj snahi CŠ je ostavio dio ostavinske imovine.

20. Treće tužitelj PŠ iskazao je da je zadnji put ostavitelja vidio prije 10 godina u [adresa] kad ga je ostavitelj posjetio, a da je on prije toga kod ostavitelja bio prije 25-30 godina kada. Upitan zašto osporava oporuku i što o njoj zna na to nije ništa odgovorio, osim da po njemu oporuka nema ni glavu ni rep te da u njoj pišu riječi "moj bajo" što smatra neprimjerenim. Na sporne okolnosti njegov iskaz je irelevantan jer o njima ne zna ništa kao niti o zdravstvenom stanju oporučitelja u vrijeme sastava oporuke. Prvo i treće tužitelji se duži niz godina nisu osobno susretali s ostaviteljem pa nije vjerojatno da su nešto znali o njegovom odnosu s 2. tuženom CŠ..

21. Prvo tužena BŠ je iskazala da ostavitelja zna iz djetinjstva kada je posjećivao njezine roditelje majku CŠ i oca ŽŠ. Osobno ga nije vidjela od 2010. kada se odselila u Rijeku. Zna da je njena majka često posjećivala ostavitelja kada je dolazila u Zagreb i kad je radila u Zagrebu i s njim bila u dobrim odnosima, o čemu joj je pričala majka. Iznenadila se kad je čula da je oporučna nasljednica ostavitelja i da joj je pokojni ostavio stan. Njen iskaz potvrđuje da je bio blizak s 2. tuženom a o čemu je iskazivala i svjedok oporuke susjeda ostavitelja.

22. Drugo tužena CŠ je iskazala da je ostavitelja poznavala od djetinjstva jer je bio prijatelj njenog oca. Imala je i ključeve od njegovog stana jer je počela raditi u Zagrebu 2003. te bi se tada vidjela s ostaviteljem i otišla s njim na objed. Ključeve joj je dao da u stanu u [adresa] može prespavati jer je on znao ponekad prespavati u svom stanu u [adresa] Bio joj je blizak, pa je čak na njenom vjenčanju 1987. u Šaptinovcima, sjedio do nje što u Slavoniji nešto znači. Od njega je čula i za ZJ koju je zvao "moja P i CŠ" a njezino puno ime je saznala kada ju je jednom u ožujku 2012. zvao da dođe u Zagreb i donese mu neke dokumente. Jednom ju je zvao da dođe hitno u Zagreb, da izvadi gruntovne izvatke iz Našica i izvatke za oba stana u [adresa], te je tražio podatke o rodbini i to konkretno adrese ŠŠ i UŠ. Tada joj je pričao o tome da ga sahrani kod majke, da mu napravi spomenik kakav ima majka, a i govorio je da je u zadnjem ciklusu kemoterapije jer je imao dijagnosticiran karcinom 2010. Nije joj kazao da će napraviti oporuku, ali je rekao da će morati nešto napraviti sa svojom imovinom i da će to ona saznati. Svjedoka oporuke HŠ je vidjela dva puta. Prvi put kad je bila u Zagrebu na postdiplomskom a drugi puta nakon što je SŠ već preminuo i kada ju je ista nazvala da mora ići na more a da ima nešto što je za nju ostavio pokojnik, da ima ključeve i da će joj to ostaviti na stolu. Rekla joj je i da mora potražiti odvjetnicu OŠ. Ona je otvorila tu omotnicu, to je bila oporuka pa ju je pročitala te našla odvjetnicu OŠ i to joj dala. Drugog svjedoka oporuke BJ poznaje jer joj je znanac i jer je supruga zamolila da joj pošalje kod ujaka LŠ neke stvari, a što je isti i poslao po BJ. Iskazala da je u trenutku kad je SŠ umro nije znala za postojanje oporuke, te još ima ključeve od stana. Iskazala je i da je ostavitelj pod pseudonimom pisao članke i rukom i mašinom. Iz njenog iskaza proizlazi da je bila najbliža s ostaviteljem, da joj je pričao o svojoj prijateljici CŠ, te kakav spomenik želi, a od nje je tražio i zk-izvatke za nekretnine i adrese ŠŠ i UŠ. Njen iskaz je suglasan i iskazu HŠ, a poznat joj je i posjet drugog svjedoka oporuke oporučitelju jer joj je tada po suprugu poslao indeks koji je zaboravila. Sud je njenom iskazu poklonio vjeru jer ga potvrđuju i iskazi svjedoka oporuke i 2- tuženika u djelu u kojem govori o bliskosti s ostaviteljem. Osim toga ona je jedina znala ime prijateljice ostavitelja CŠ (ZJ), što dokazuje njenu bliskost s ostaviteljem. Njen iskaz da je za oporuku saznala nakon smrti ostavitelja u lipnju 2012. i nakon prve ostavinske rasprave potvrđuje i iskaz svjedoka oporuke HŠ i svjedoka odvjetnice OŠ, a i uvid u ostavinski spis.

23. Treće tuženik EŠ je iskazao da je pok. CJ bio bratić njegove majke i on se s njim često viđao jer je 7 godina radio u [adresa] i CJ bi ga posjetio i svaki put kada bi došao u Šaptinovce. Radio mu je projektnu dokumentaciju za kuću jer je bio arhitekt. Zadnji put ga je vidio godinu dana prije smrti a nije znao da je on sačinio oporuku dok nije pokrenuta ostavinska rasprava. Zna da je ostavitelj poznavao i druge oporučne nasljednike, te zna da ja CŠ (Peršić) kad je studirala kod njega dolazila, a posjećivao je i njegovog brata UŠ. Kod je dolazio u Šaptinovce na više dana noćio je kod CŠ.

24. Na okolnost da li je oporuka potpisana osobno od ostavitelja FŠ provedeno je grafološko vještačenje po vještaku Marijanu Krajna. Iz nalaza vještaka od 27.12.2019. koji je izvršio uvid u presliku oporuku ostavitelja od 14.3.2012. i nesporni materijal vozačku dozvolu FŠ od 21.12.1999., deviznu štednu knjižicu izdanu 4.7.1998., karton osobne iskaznice izdan 8.7.2011., zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa T Comom od 12.2.2005. i prijedlog za upisa prava vlasništva od 20.3.1992. proizlazi mišljenje da potpis FŠ koji se nalazi ispod teksta oporuke vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije napisan rukom Stjepana Brkanić.

25. Nalazu i mišljenju grafološkog vještaka tuženici su prigovorili podneskom od 28.2.2020.u kojem navode da na petoj stranici vještak navodi da "potpis" FŠ vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije napisan rukom ŽJ, a to ponavlja na još jednom mjestu prije mišljenja. Stoga smatraju da vještak nije uopće dao odgovor na postavljeni zadatak. U slučaju da vještak navodi da radi o lapsus calami tj. pogrešci u pisanju tuženici navode da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjenog od nestručne i nekvalificirane osobe jer pored već iznesenog vještak u svom nalazu ničim nije uzeo u obzir starosnu dob ostavitelja SŠ i njegovo zdravstveno stanje u vrijeme potpisivanja oporuke. Tuženici ističu da je ostavitelj bio u terminalnoj fazi bolesti (karcinom debelog crijeva, preboljen infarkt miokarda, visoki šećer) te je u takvom zdravstvenom stanju i obzirom na starosnu dob, kod ostavitelja zasigurno došlo do propadanja rukopisa, a koje se očituje u elementima u obliku poteza s elementima aritmije, distorzije potpisa i sporosti istog. Ističu i da su prije nalaza vještaka saslušavani svjedoci oporuke koji su nepristrani i koji su potvrdili da je oporuku potpisao osobno oporučitelj.

26. U pisanom očitovanju na prigovore tuženika vještak se u podnesku od 11. svibnja 2021. očitovao da mu je teško shvatiti poantu prigovora tuženika unatoč 40- godišnjem iskustvu. Pri tome ponavlja prigovore tuženika očito ne uočivši da je sam u nalazu brkao osobno ime oporučitelja FŠ te navodio da potpis nije napisan rukom Stjepana Brkanić (dakle druge osobe). Ističe i da su rezultati vještačenja dani u najvišem stupnju izvjesnosti, ali ne u formi tvrdnje (decidiranog mišljenja). Vještak ističe da bi se dalo decidirano mišljenje da je potrebno pribaviti izvornik spornog dokumenta ili bar jedan nesporan potpis nastao u vremenu datiranja spornog dokumenta (krajem 2011. ili početkom 2012.). Također da je predmet vještačenja grafologa rukopis /potpisi, odnosno analiza i detektiranje kvalitete i grafička obilježja spornog rukopisa/potpisa, u odnosu na ista obilježja i karakteristike dostavljenog nespornog materijala i da se on kao vještak ne može referirati na neko medicinsko stanje, ako to nije vidljivo u kvaliteti spornog rukopisa/potpisa. Drugim riječima terminalno stanje skriptora spornog dokumenta, mogu komentirati i tumačiti stručne osobe medicinske struke, u odnosu na neko konkretno vrijeme, a forenzički grafolog stanje i kvalitetu nekog spornog rukopisa /potpisa u odnosu na dostavljene nesporne materijale. Na ročištu 8. rujna 2021. tuženi su ostali kod svog prigovora smatrajući da vještak nije pročitao pažljivo niti njihov prigovor, niti zadatak jer unatoč tome što je u prigovoru navedeno da se radi o navođenju FŠ i Stjepana Brkanić vještak niti to nije uočio pa smatra da nalaz niti očitovanje nije sačinio s dužnom pažnjom.

27. Kako tuženici nisu uplatili predujam za novo grafološko vještačenje koji prijedlog im je sud usvojio pozvan je vještak DŠ po prijedlogu tužitelja da se usmeno očituje na iznesene prigovore tuženika. Pri tome je sud ovlastio vještaka (list 100 spisa) da prije ročišta izvrši uvid u izvornik oporuke (a sve s obzirom da je u nalazu i mišljenju kazao da je to nužno, a nije to učinio). Na ročištu 1. prosinca 2022. vještak je na izričit upit suca prvo odgovorio da iako nije odmah uočio osnovni prigovor tuženika da je govorio o FŠ pa potom dao mišljenje da potpis ne odgovara Stjepanu Brkanić, da se radi o omašci u pisanju, a da se rezultati vještačenja odnose na FŠ. Potom je u daljnjem iskazu naveo da se iz njegovog nalaza očito da se radi o potpisu ŠJ, a na napomenu suca da se ne radi o potpisu ŠJ, već FŠ iskazao je da je opet omaškom naveo Z, umjesto SŠ. Dalje upitan iskazao je da mu nije poznato koliko je godina imao oporučitelj i u kakvom zdravstvenom stanju je bio u trenutku potpisivanja oporuke jer to nije u njegovoj domeni. Iskazao je da osobe mogu u trenucima lucidnosti pisati potpuno normalno ili gotovo potpuno normalno u odnosu na razdoblje kad su bile potpuno zdrave. Iskazao je da nije sačinio uvid u izvornik oporuke ostavitelja.

28. I nakon usmenog saslušanja vještaka tuženici su predložili da se provede novo grafološko vještačenje. Po uputi drugostupanjskog suda, u ponovljenom postupku tuženi su pozvani na platež predujma za novo grafološko vještačenje koje novo vještačenje je i provedeno po stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice dipl. ing. TŠ.

29. Iz nalaza i mišljenje vještaka dipl. ing. TŠ od 29.11.2024. (list 203-210) koji je izvršio uvid i snimanje izvornika predmetne oporuke, pohranjene kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem: P1-383/13 i nesporni potpis FŠ na: izvorniku devizne štedne knjižice na računu otvorenom 21.12.1985. (plava omotnica list 17 spisa), na izvorniku vozačke dozvole izdane 21.12.1999. (plava omotnica list 17 spisa), na izvorniku kartona osobne iskaznice izdan 8.7.2011. (plava omotnica list 17 spisa), na zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa T-Com od 12.2.2005. (list 41 spisa) i na preslici prijedloga za upisa prava vlasništva od 20.3.1992. (list 42 spisa) proizlazi mišljenje da je SŠ vlastoručno potpisao predmetnu oporuku tj. SŠ je skriptor spornog potpisa oporučitelja na oporuci sastavljenoj u Zagrebu, dana 14. ožujka 2012.

30. Na nalaz vještaka grafologa TŠ tuženici nisu imali prigovora dok su mu prigovorili tužitelji navodeći da je navedeno mišljenje dano temeljem preslike sporne oporuke i nespornih potpisa koji su nastali 1995., 1999., 1992., 2005. i 2011. godine), a kakvi kvalitetom, poštujući pravila struke, prije svega ne omogućuju decidirano mišljenje glede zahtjeva vještačenja. Smatraju da je vještak mogao dati mišljenje u formi tvrdnje morao je imati na raspolaganju izvornik spornog dokumenta (oporuke), kao i bar 4-5 nespornih potpisa FŠ nastalih u približnom vremenu datiranja spornog dokumenta (krajem 2011. te tijekom 2012.). Osporavaju mišljenje vještaka da prednost imaju sličnosti a ne razlike između spornih i nespornih potpisa a posebice objašnjene da je to stoga da se razlike mogu objasniti kao posljedica početnog propadanja rukopisa zbog bolesti skriptora.

31. Vještak se na prigovor tužitelja očitovao podneskom 18.2.2025. (list 223) navodeći da je neosnovan prigovor da je mišljenje dao temeljem preslike sporne oporuke i da nije imao na raspolaganju dovoljan broj nespornih potpisa. Osporava i da bi povremeno zastajkivanje i prekidi linije poteza u tvrđeni u analizi spornog potpisa bili posljedica nesigurnosti skriptora niti su obilježja krivotvorenog potpisa već je isto posljedica početka propadanja rukopisa zbog bolesti skriptora i korištenja neprikladnog sredstva za pisanje.

32. Tužitelji nisu prihvatili očitovanje vještaka na njihove prigovore već su predložili novo vještačenje po ustanovi.

33. Povodom prigovora tužitelja na nalaz vještaka TŠ i razlika u njegovom mišljenju i mišljenju vještaka Marjana Krajne na ročištu 2.4.2025. saslušana su oba vještaka sukladno čl.262.st.2 ZPP-a, jer su im mišljenja proturječna, te kako bi oba vještaka usmeno iznijeli svoja mišljena na raspravi i kako bi otklonili proturječnosti i odgovarali na upite stranaka.

34. Vještak DŠ je iskazao da nije izvršio uvid u original oporuke ostavitelja, prije nego je sačinio nalaz i mišljenje, a niti do dana održavanja ove rasprave. Pojasnio je da smatra da nije dosta izvršiti samo uvid u original sporne oporuke budući da je po pravilima struke nužno potrebno izvršiti detaljnu analizu spornog potpisa kod vještaka upotrebom odgovarajućih sredstava analize. Pregledom dokumenta moguće je samo utvrditi da li je sporan potpis nastao nekim sredstvom pisanja ili ne, odnosno utvrditi da li je isti nastao nekih tehničkim postupkom (skeniranje, dofotokopiranjem i sl.). Ostao je pri nalazu i mišljenju iskazanom u zapisniku vještačenja od 27. 12. 2019. godine kojim je zaključio da sporan potpis FŠ koji se nalazi na oporuci sastavljen u Zagrebu 14.3.2012. vrlo vjerojatno gotovo sigurno nije napisano rukom Stjepana Brkanić. Iskazao je da zdravstveno stanje neke osobe iz samog rukopisa nije moguće utvrditi budući da eventualni opis stanja bolesnika ne znači da je osoba u trenutku pisanja bila sposobna pisati, odnosno da li su bile ugrožene njene motoričke funkcije ili ne. Zbog toga je nužno potrebno imati na raspolaganju nesporne potpise neke osobe u ovom slučaju LŠ u vrijeme datiranja spornog dokumenta, kao i u vrijeme poslije spornog dokumenta da bi se moglo utvrditi stvarne grafičke mogućnosti izražavanja neke osobe. Zadnji nesporni potpis je imao iz 2011. iz kartona osobne iskaznice.

35. Vještak Zvonimir Ćorić iskazao je da je 21. studenog 2024. izvršio uvid i snimanje izvornika predmetne oporuke pohranjene kod OGS u Zagrebu pod brojem Pi-383/13. Naime, pri uvidu u izvornik oporuke sa sobom je ponio prijenosno računalo i USB mikroskop s mogućnosti povećanja do 250 x, koji mu je omogućio snimanje svih detalja na spornom potpisu. Također smatra da su povećalo do 10x i korišteni mikroskop sasvim zadovoljavajuća oprema da se na licu mjesta izvrši analiza spornog potpisa. Nadalje, nakon provedene analize spornog potpisa na izvorniku i nespornih potpisa SŠ koje je detaljno opisao u svom nalazu i mišljenju utvrdio je sličnosti i razlike. Sličnosti je utvrdio u općem izgledu i formi potpisa, stupnju ispisanosti, ritmu pisanja, liniji pisanja, nagibu i veličini grafema, te pisanju inicijalnog grafema "S" inicijalnog grafema "B", kao i pisanju grafema "k,r" te pisanju varijacije grafema "a". Razlike između spornih i nespornih potpisa utvrdio je dijelom u sigurnosti i tečnosti linije poteza, vezivanju pojedinih grafema, oblikovanju baze inicijalnog grafema "S", a sve detaljno opisano u pisanom nalazu i mišljenju. Na kraju, vrednujući utvrđene sličnosti i razlike prednost imaju sličnosti jer su iste prevladavajuće, dok se razlike mogu objasniti kao posljedica neprikladnog sredstva za pisanje spornog potpisa i kao posljedica početka propadanja rukopisa, a ovo navodi samo kao mogućnost. Vezano za prigovor tužitelja na iste je odgovorio u svom podnesku od 18. veljače 2025. a sve vezano je li ili nije raspolagao izvornikom predmetne oporuke, količini i kvaliteti nespornih potpisa, te objašnjenjem utvrđene djelomične nesigurnosti i prekida linije poteza. Na posebni upit suca da li starost ili bolest skriptora može utjecati na potpis iskazao je da svakako kod starijih osoba starački tremor i bolest značajno mogu utjecati na opći izgled, ritam i dinamiku, sigurnost i tečnost potpisa kao i način oblikovanja svakog pojedinog slova. Međutim, u ovom predmetu vještačenja iz analize spornog potpisa SŠ na oporuci nije utvrdio da je došlo do značajnijeg propadanja rukopisa koje bi dovelo do toga da je skriptor spornog potpisa bio bolestan u toj mjeri da njegov potpis značajno odstupa od nespornih potpisa. Jedina razlika između spornog potpisa i nespornih potpisa SŠ iz 2011. i prije, a koja se može povezati za propadanjem rukopisa su mjesta nesigurnosti i zastajkivanja koje je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju, ali isto tako ova nesigurnost i prekid linije poteza mogu biti i posljedica neadekvatnog sredstva za pisanje kojim je ispisan sporni potpis na oporuci. Još vezano za količinu i kvalitetu nespornog materijala odnosno nespornih potpisa SŠ nastalih u vremenskom periodu od 1995. do srpnja 2011. je vrlo slična u svim općim i posebnim značajkama, a što navodi na siguran zaključak da su svi analizirani nesporni potpisi SŠ bez obzira na vrijeme nastanka jednako relevantni za komparaciju sa spornim potpisom.

36.Vještak DŠ iznio je stav da se bez primjeraka potpisa nakon spornog potpisa, ne može se utvrditi da li je bilo propadanja potpisa ili ne. Ističe da kolega nije naveo da nesigurnost može biti posljedica imitiranja. Također da prethodni vještak nije naveo da je vezni potezan slova "a" povezan sa slovom "v", dok u spornom potpisu slovo "a" definirano je na način definiran kratkim završnim potezom, a slovo "v" je povezano sa ovalom slova "a". Vještak pokazuje slovo "a" na listu 50 i 51 spisa, a potom vještak Ćorić ističe da je vještak DŠ samo pokazao sličnosti.

37.Vještak Ćorić navodi da sve izneseno od kolega DŠ danas na raspravi pogotovo vezano za utvrđene nesigurnosti i prekide linije poteza koje postoje unutar spornog potpisa, u odnosu na nesporne potpise, su beznačajne u odnosu na sve sličnosti koje postoje između spornog i nespornih potpisa. U pogledu nepostojanja nespornih potpisa SŠ nastalih poslije pisanja sporne oporuke nikako ne znači da se nije moglo iznijeti decidirano mišljenje, jer količina i kvaliteta nespornih potpisa daleko svojom vrijednošću i brojem nadmašuju utvrđene razlike. Stav da su prekidi poteza kod spornog potpisa mogući kao posljedica imitiranja krivotvorenja su potpuno neutemeljeni jer se javljaju na jednostavnim linijama poteza a ne kod složenijih oblikovanja grafema spornog potpisa. Nisu mu poznate razlike koje je vještak DŠ naveo u svom nalazu a iz kojih je iznio mišljenje sa najvećim stupnjem vjerojatnosti da se radi o potpisu koji gotovo vrlo vjerojatno nije ispisao SŠ i nije mu poznato kako je kolega DŠ vrednovao utvrđene sličnosti i razlike, je li u istom bio objektivan pogotovo ako se uzme u obzir da nije izvršio uvid u izvornik oporuke nego je svoju analizu temeljio na preslici oporuke na kojoj se nalazi sporni potpis.

38. Vještak DŠ je istaknuo da nije dao definitivno mišljenje već s najvećim stupnjem vjerojatnosti a i radi nedostatka nespornih potpisa nakon nastanka spornog dokumenta. Ukoliko takvih potpisa nema smatra da sud mora odlučiti prihvatiti jedno ili drugo mišljenje vještaka.

39. Vještak Ćorić ponavlja da smatra da je na temelju pribavljenih nespornih potpisa bilo moguće provesti analizu i dati decidirano mišljenje iz razloga što između spornog i svih nespornih potpisa nema značajnih razlika koje bi bile posljedica propadanja rukopisa jer sporni potpis i nesporni potpisi iz 1995. su vrlo slični u općim i posebnim značajkama te nigdje u pravilima struke ne stoji da vještak da bi proveo analizu, iznio decidirano mišljenje mora raspolagati nespornim potpisima nastalim prije i poslije spornog potpisa. Pravila struke samo navode da je poželjno da se raspolaže što kvalitetnijim nespornim materijalnom, a nigdje ne definira da li će nesporni materijal biti dovoljan za iznošenje decidiranog mišljenja ili mišljenja u stupnju vjerojatnosti.

40. Na upit pun. tužitelja da mu pojasne da li su razlike rukopisa ili sličnosti grafološki vrijednije vještak DŠ je iskazao da su razlike u pravilu važnije od sličnosti, pogotovo razlike za koje na temelju dostavljenog nespornog materijala nema objašnjenja. Vještak Ćorić je iskazao da se u svakom predmetu vještačenja pristupa individualno za taj predmet, tako da se ne može kao vještak izjasniti da li su vrijednije sličnosti ili razlike. To u svakom slučaju znači da vještak nakon analize spornih i nespornih potpisa utvrđuje sličnosti i razlike, iste vrednuje te objašnjava sličnosti razlika ako je to moguće. U ovom predmetu prevladavaju sličnosti u odnosu na razlike koje se mogu objasniti kao posljedica različitog vremena nastanka, spornih i nespornih potpisa, prirodne varijabilnosti rukopisa, te u ovom predmetu neadekvatnog sredstva za pisanje. Zaključno, svaki vještak na temelju svog znanja i iskustva analizira, nabraja i objašnjava sličnosti razlike te iznosi svoje mišljenje. Na daljnji upit kako vještaci tretiraju zastajkivanja u pisanju o kojima su oba govorila, a naročito vještak DŠ, vještak DŠ odgovara da zastajkivanja u pravilu pokazuju nesigurnost i ona se komparira u odnosu na dostavljeni nesporan materijal. Njemu je u ovom predmetu nejasan opis vještaka Ćorić o neadekvatnom sredstvu pisanja, posebno jer on osobno original nije imao. Vještak Ćorić navodi da je prekide poteza u spornom potpisu pripisao sredstvu za pisanje a to bi bio flomaster ili deblja tehnička olovka, a skloniji je mišljenju da se radi o tanjem flomasteru koji kao sredstvo za pisanje sprečava skriptora da u potpunosti tečno i dinamično ispiše svoj potpis. Iskazao je i da unutar nespornih potpisa nijedan nije bio ispisan tanjim flomasterom. Tanki flomaster kojim je najvjerojatnije ispisan sporni potpis bio je neadekvatno sredstvo za pisanje obzirom na kalibar odnosno sitniji rukopis kojim je isti ispisan kao i nesporni potpisi SŠ, tj. SŠ pretpostavlja tankim flomasterom nije mogao ispisati svoj potpis tečno i dinamično kao što je to radio s adekvatnim sredstvom za pisanje a što je kemijska olovka. Na upit pun. tužitelja za oba vještaka da li je moguće da je sporan potpis na oporuci ostavitelja stavljen na prazan papir, oba vještaka iskazala suda to nije moguće obzirom da se sporni potpis ne preklapa sa sadržajem oporuke ispisanim mehaničkim pisanim strojem i starosti traga. Također, nije moguće utvrditi da li je ispis teksta oporuke i potpis nastali različito u vremenu.

41. I nakon suočavanja oba vještaka tužitelji su ustrajali da se provede novo vještačenje koje je sud odbio. Ovo iz razloga što smatra da je vještak Zvonimir Ćorić za razliku od vještaka Marijana Krajna izvršio uvid u spornu oporuku ostavitelja kako bi uopće mogao dati nalaz i mišljenje, te jer je isti bolje argumentirao i dao pojašnjenja svojeg mišljenja i navoda. Kako je njegov nalaz pobio nalaz vještaka Krajne nije bilo potrebe da se određuje novo vještačenje.

42. Isto tako, sporna činjenica, da li je oporučitelj potpisao osporenu oporuku pred svjedocima, utvrđivala se i drugim dokazima koji su izvedeni u postupku (iskazom svjedoka oporuke). U tom smislu sud je cijenio iskaze svjedoka oporuke istinitim i vjerodostojnim a iz njihovih iskaza je utvrđeno da je oporučitelj oporuku potpisao pred njima. Kako je nesporno među strankama da je oporučitelj bio u terminalnoj fazi bolesti (karcinom debelog crijeva ) a nesporno je da je preminuo **.**.2012., dakle mjesec dana nakon sastava oporuke, životno je i logično da je njegovo zdravstveno stanje moglo utjecati na njegov rukopis odnosno konkretni potpis. Sud svoj zaključak temelji i na nalazu vještaka TŠ jer je cijenio da je isti sačinjen stručno i agrumentirano, te jer je navedeni vještak detaljnije usmeno obrazložio i potkrijepio svoje mišljenje nego vještak DŠ.

43. Također sud je cijenio to što je u postupku utvrđeno da je ostavitelj bio intelektualac, da se raspitivao kod struče osobe kako da sačini oporuku, da je najviše kontakata imao upravo s oporučnim nasljednicima, posebice s 2. tuženom kćeri svoje sestrične, pa i to doprinosi uvjerenju suda da je on sačinio oporuku te je pred svjedocima potpisao prethodno upoznavši ih sa činjenicom da je to njegova oporuka.

44. Stoga, slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen jer sud smatra da je dokazano da je oporučitelj vlastoručno potpisao svoju oporuku pred dva istodobno prisutna svjedoka, koji su se također na istu potpisali a da ih je oporučitelj uputio da je to njegova oporuka, i odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženima 1-3.su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eura) u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje i važećom odvjetničkom tarifom (čl. 155. ZPP-a). Tužitelji trebaju naknaditi 1.- 3.tuženicima zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku, sukladno važećoj Tarifi (NN 138/23 – dalje: Tarifa 2023) kojom je Tbr.52 propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost boda po Tbr.54 iznosi 2,00 eura. 4. tuženik RŠ trošak nije tražio.

46. Tako je 1.-3.tuženima priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od po 100b odnosno 200,00eura po Tbr.8/1, za sastav podneska od 26.2.2020 po 100b odnosno 200,00eura po Tbr.8/1, za sastav podneska od 24.10.2019. po 25 b odnosno 50,00 eura po Tbr.8/4, za zastupanje na ročištima 11.7.2018., 25.4.2019., 18.9.2019., 8.9.2019. i 1.12.2022. po 100b odnosno 200,00eura za svako ročište po Tbr.9/1, za zastupanje na ročištu 27.9.2022. po 50b odnosno 100,00eura za po Tbr.9/2, odnosno ukupno na ime zastupanja 775 b odnosno 1.550,00eura + 20% na ime zastupanja više stranka po Tbr.40 u iznosu od 310,00 eura, uz PDV 25% po Tbr.46 u iznosu od 465,00 eura, što ukupno iznosi 2.325,00 eura. Priznat im je i trošak grafološkog vještačenja od 400,00eura, odnosno ukupan trošak postupka od 2.725,00 eura. Nije im priznat zatraženi trošak sastava podneska od 24.1.2019. i 5.4.2019. jer isti nije bio nužan za vođenje postupka. Nije im priznat zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu presude 13.1.2023. jer punomoćnik tuženih istom nije pristupio. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci II izreke ove presude.

47. Na tako dosuđeni iznos tuženicima nisu dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude 10. travnja 2025. do isplate jer ih nisu tražili, sukladno čl.151.st.3 ZPP-a.

48. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu 10. travnja 2025.

Sudac

Ranka Memišević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude, o istoj odlučuje županijski sud .

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Rok za žalbu za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu počinje teći prvog sljedećeg dana nakon objave presude.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1. pun 1.-3. tužitelja ZŠ

2. 1. tžn. BŠ

3. 2. tžn po pun. ŽŠ

4. 3. tžn. EŠ

5. 4. tžn. RŠ