Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj Ovr-996/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, na temelju prijedloga sudske savjetnice Kristine Rukavina Nazarević, u pravnoj stvari ovrhovoditelja VOĆNI VRT d. o. o. Zagreb, Heinzelova 47/A, OIB 43365110112, koje zastupaju punomoćnici iz GUGIĆ, KOVAČIĆ & KRIVIĆ, odvjetničko društvo u Zagrebu, Radnička cesta 52, protiv ovršenika VK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaviša Perović, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 2A, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa, 10. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika VK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate kod Financijske agencije, na temelju presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenoga 2015. i presude Županijskog suda u Puli – Pola, posl. br. Gž-602/2019-2 od 19. veljače 2020.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije, na temelju presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P-528/2015- 77 od 18. studenoga 2015. i presude Županijskog suda u Puli – Pola, posl. br. Gž- 602/2019-2 od 19. veljače 2020.

III. Odbacuje se prijedlog ovršenika od 6. ožujka 2025. za obustavu postupka izravne naplate kod Financijske agencije.

IV. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 17.416,60 eura (sedamnaest tisuća četristo šesnaest eura šezdeset centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od osam dana.

V. U preostalom dijelu odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka.

VI. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog postupka, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava jer je ovrhovoditelj kod Financijske agencije 27. prosinca 2024. pokrenuo protiv ovršenika postupak izravne naplate na temelju osnove za plaćanje - presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenoga 2015. i presude Županijskog suda u Puli – Pola, posl. br. Gž-602/2019-2 od 19. veljače 2020., a radi naplate tražbine u iznosu od 550.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 407.794,09 eura od 1. travnja 2011. pa do isplate, na iznos od 92.205,91 eura od 1. travnja 2011. pa do isplate, na iznos od 50.000,00 eura od 1. travnja 2011. pa do isplate te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 13.578,87 eura i troška pokretanja postupka izravne naplate u iznosu od 663,91 eura, odnosno radi naplate ukupne tražbine u visini od 1.187.158,30 eura, prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun.

1. 1. Pljenidba i prijenos novčanih sredstva ovršenika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja nedopušteni su u cijelosti jer pljenidba i prijenos novčanih sredstava po svim računima ovršenika imaju značenje prekomjernog zadiranja u pravo vlasništva ovršenika koje nije razumno i razmjerno legitimnom interesu ovrhovoditelja za naplatom tražbine, kao cilju koji se ovrhom nastoji postići, čime je došlo do povrede načela iz čl. 6. Ovršnog zakona i jer osnova za plaćanje nije isprava podobna za ovrhu.

1. 2. Ovrhovoditelj je prije pokretanja postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom, pokrenuo dva ovršna postupka protiv istog ovršenika VK, koji se pred Naslovnim sudom vode pod posl. br. Ovr-115/2020 i Ovr-939/2022 (ranije pod posl. br. Ovr-169/2020), i to temeljem istovjetne ovršne isprave, a radi naplate istovjetne novčane tražbine - tražbine u iznosu od 550.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2011., pa do isplate, na ukupno 14 nekretnina ovršenika oznake k. č. [katastarska čestica] (suvlasnički udio u 2/4 dijela) i 1253/2 (suvlasnički udio u 2/4 dijela) sve k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. U ovršnom postupku posl. br. Ovr-115/2020 izrađen je procjembeni elaborat za nekretnine k. č. [katastarska čestica] (suvlasnički udio u 2/4 dijela) i 1253/2 (suvlasnički udio u 2/4 dijela) sve k. o. [katastarska općina], kojim je utvrđena tržišna vrijednost tih nekretnina u iznosu od ukupno 4.340.000,00 eura. Već takva vrijednost navedenih nekretnina dovoljna je za ocjenu da ovrhovoditelj nema apsolutno nikakav legitimni interes za vođenje postupka izravne naplate po računima ovršenika jer blokadom još i računa ovršenika nedvojbeno je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Sukladno odredbama Ovršnog zakona najniža cijena po kojoj se mogu prodati nekretnine ovršenika u ovršnom postupku posl. br. Ovr-115/2020 iznosi 3/5 od 4.340.000,00 eura odnosno 2.604.000,00 eura, dok prema specifikaciji osnove za plaćanje od 28. studenoga 2024., tražbina ovrhovoditelja iz osnove za plaćanje iznosi ukupno 1.187.158,30 eura.

1. 3. Stoga, nema apsolutno nikakve dvojbe da će ovrhovoditelj svoju tražbinu koju nastoj naplatiti u postupku izravne naplate blokadom svih računa ovršenika, u potpunosti namiriti već u ovršnom postupku koji se vodi pred Naslovnim sudom pod posl. br. Ovr-115/2020.

1. 4. Zbog navedenog, ovršenik smatra da su ispunjeni uvjeti za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

1. 5. Istaknuo je da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stala služba u Bujama posl. br. Pu P-17/2019-153 od 15. listopada 2024. ukinuta potvrda ovršnosti presude Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama, posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenoga 2015. Stoga je ovršenik podneskom od 6. ožujka 2024. predložio sudu obustavu postupka izravne naplate.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju koji se u cijelosti usprotivio prijedlogu ovrhovoditelja, kako u odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tako i u odnosu na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

2. 1. Ovrhovoditelj ističe da podnošenjem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu protiv ovršenika nema značenje prekomjernog zadiranja u pravo vlasništva ovršenika koje nije razumno i razmjerno legitimnom interesu ovrhovoditelja za naplatom tražbine. Dakle, upravo suprotno, legitimni interes ovrhovoditelja je da naplati svoju tražbinu te je upravo radi ostvarenja takvog svojeg interesa i prava i podnio predmetni zahtjev za izravnu naplatu, koji je potpunosti u skladu s odredbama Ovršnog zakona.

2. 2. Ovršenik u svojim izračunima u t. 2. 2. 2. Prijedloga, propušta navesti da je jedna od nekretnina pod ovrhom opterećena založnim pravom treće osobe u iznosu od 600.000,00 eura, zatim propušta navesti da je ovršenik samo suvlasnik jedne od nekretnina pod ovrhom, a što kada se uzme u obzir postoje poprilično jasno da prodaja u ovršnom postupku neće biti tako jednostavna i pravocrtna kako to pokušava prikazati ovršenik te je u tom pogledu posve jasno da teza ovršenika o „sigurnom namirenju“ nikako ne stoji. Dakle, više od pet godina od pravomoćnog okončanja parničnog postupka u kojemu je utvrđeno predmetno potraživanje ovrhovoditelja, isto nije namireno niti u najmanjem dijelu te je stoga u potpunosti jasan i opravdan interes ovrhovoditelja za pokretanje ovog ovršnog postupka.

2. 3. Osporava da ovršna isprava iz zahtjeva za izravnu naplatu nije isprava podobna za ovrhu jer se radi o nepravomoćnom rješenju Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj Pu P-17/2019 od 15. listopada 2024. Ovrhovoditelj je u zahtjevu za izravnu naplatu kao ovršnu ispravu naznačio i priložio presudu Općinskog suda u Puli – Pola, P-528/2015 od 18. studenoga 2015. i Županijskog suda u Puli – Pola, Gž-602/2019 od 19. veljače 2020.

2. 4. Ovrhovoditelj osporava da su ispunjene pretpostavke za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava sukladno čl. 65. OZ-a. Zahtjev ovršenika za ukidanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije žalba protiv rješenja odnosno nije prijedlog za ponavljanje postupka, stoga je evidentno da ovršenik nije udovoljio ovoj formalnoj pretpostavci za određivanje odgode ovrhe. Ovrhovoditelj napominje da je ovršni postupak strogo formalni postupak te nema mjesta širokom tumačenju pojedinih odredbi OZ-a, odnosno nije moguće tvrditi da je Zahtjev, isto što i žalba ili prijedlog za ponavljanje postupka. Slijedom navedenog, budući da je za odgodu ovrhe po prijedlogu ovršenika potrebno kumulativno ispunjenje uvjeta iz čl. 65. OZ-a, a očito je da Prijedlogom nije udovoljeno pretpostavci iz čl. 65. st. 1. točke 5. OZ-a na koju se ovršenik paušalno poziva, jasno da je isti u cijelosti neosnovan te sud niti nije dužan razmatrati ostale navode ovršenika iz prijedloga.

2. 5. Stoga, ovrhovoditelj predlaže sudu odbiti prijedlog uz naknadu troškova postupka.

3. Prema čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). U čl. 50. st. 1. t. 2. OZ-a određeno je da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti.

4. Uvidom u sustav e-spis, sud je utvrdio da je rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. Pu P-17/2019-153 od 15. listopada 2024. u t. II. izreke, koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, posl. br. Gž- 1769/2024-3 od 14. veljače 2025, pravomoćno ukinuta klauzula ovršnosti za presudu posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenoga 2015.

5. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da je za ispravu na temelju koje je i pokrenuta i vođena izravna naplata radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, pravomoćno ukinuta klauzula ovršnosti, to se dakle radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 2. OZ- a, stoga je sud odlučio kao u t. I. izreke rješenja i proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika na temelju presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P-528/2015-77 od 18. studenoga 2015. i presude Županijskog suda u Puli – Pola, posl. br. Gž-602/2019-2 od 19. veljače 2020..

6. Ovršenik je podredno predložio da sud donese rješenje kojim će sud naložiti Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie vodi pod posl. br. Pu P-17/2019 radi ukidanja potvrda pravomoćnosti i ovršnosti izdanih na presudu Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P-528/2015- 77 od 18. studenoga 2015.

7. Prema čl. 210. st. 1. OZ-a ovršenik može predložiti odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. U čl. 210. st. 2. OZ-a određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe.

8. Budući da je u međuvremenu pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, pod posl. br. Pu P- 17/2019, radi ukidanja potvrda pravomoćnosti i ovršnosti izdanih na presudu Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P-528/2015- 77 od 18. studenoga 2015. to je prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja ocijenjen bespredmetnim, pa je prijedlog ovršenika u tom dijelu odbijen.

9. Sud je odbacio prijedlog ovršenika za obustavu postupka izravne naplate iz podneska od 6. ožujka 2024. jer je ranije citiranom odredbom čl. 210. OZ-a izričito propisano koje su zakonske ovlasti suda u postupku izravne naplate i njegova prava ograničena su odgoditi izravnu naplatu i proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim, sve po prijedlogu ovršenika, tako da se na odgodu izravne naplate primjenjuju zakonske pretpostavke iz čl. 65. OZ-a za odgodom ovrhe, a na proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zakonske pretpostavke iz čl. 50. st. 1. OZ-a koje se odnose na žalbu protiv rješenja o ovrsi. To znači da je sud, koji ne provodi postupak izravne naplate, ovlašten donositi u tom postupku samo one odluke koje su izričito propisane odredbom čl. 210. OZ-a. 8. Budući da se postupak izravne naplate ne provodi pred sudom već taj postupak provodi Financijska agencija po posebnom Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18., 2/20., 46/20., 47/20., 83/20. i 133/20.) sud nije ovlašten u skladu s čl. 72. OZ-a obustaviti izravnu naplatu.

10. Obje stranke podnijele su zahtjev za naknadu troškova ovog postupka.

11. U čl. 14. st. 5. OZ-a propisano je da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

11. 1. Odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

12. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, sukladno vrijednosti predmeta spora 1.187.158,30 eura.

13. Ovršeniku je priznat trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 13.933,28 eura prema Tbr. 13. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarifa o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: OT) uvećano za PDV od 25 % prema Tar. br. 46. OT, odnosno ukupno 17.416,60 eura.

13. 1. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka kao neosnovan i to za sastav prijedloga za odgodu ovrhe, budući da se radi o jednom prijedlogu sa više zahtjeva, a ovršeniku je priznat trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ovršeniku nije priznat trošak za sastav podneska od 6. ožujka 2024. budući da je odbačen zahtjev ovršenika za obustavu postupka izravne naplate.

14. S obzirom da ovrhovoditelj nije uspio u postupku, odbijen je u cijelosti njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Bujama – Buie 10. travnja 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od osam dana od dostave rješenja.

Dna:

1. Ovrhovoditelj p. p.,

2. Ovršenik p. p. uz pod br. -3,

3. FINA, RC Rijeka – po pravomoćnosti.