Poslovni broj: 83 P-4150/2024-138

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku IH, odvjetniku u [adresa], II tuženika CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III tuženika ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po III tuženiku CH, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika Albina Hotića, odvjetnika, punomoćnika I tuženice IH, odvjetnika, te II tuženika osobno i kao punomoćnika III tuženika, dana 10. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I./ Odbija se u tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I tuženicu koji glasi: "I Utvrđuje se da je ništetan i bez ikakvog pravnog učinka Ugovor o darovanju zaključen dana 9. travnja 1991. godine i Aneks ugovora zaključen dana 8. svibnja 1991. godine između NHĐ kao darovatelja i ZH iz [adresa] i CH FH iz [adresa] kao daroprimateljica u cijelosti.

II Nalaže se uspostava zemljišno-knjižnog stanja kod Općinskog suda u Zagrebu, zk odjel u Sesvetama na način da se tuženica ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] briše kao suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na zkčbr. [katastarska čestica] [adresa], kuća [adresa], dvorište Varaždinske ceste, ukupne površine od 492 m2 uz istovremeni upis tužitelja NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnika u 1/2 dijela iste nekretnine."

II./ Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II tuženicu koji glasi: "Utvrđuje se da je ništetan i bez ikakvog pravnog učinka Ugovor o darovanju zaključen dana 9. travnja 1991. godine i Aneks ugovora zaključen dana 8. svibnja 1991. godine između NHĐ kao darovatelja i ZH iz [adresa] i CH FH iz [adresa] kao daroprimateljica u cijelosti."

III./ Nalaže se tužitelju isplatiti I tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od sa zateznom kamatom počev od 10. travnja 2025. godine do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV./ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je oporučni nasljednik iza pok. ZHĐ pa je u skladu s odredbom čl. 327. Zakona o obveznim odnosima podnio tužbu kao zakonski nasljednik jedne od ugovornih strana. Navodi da je pok. NHĐ kao darovatelj zaključio Ugovor o darovanju sa tuženicama kao daroprimateljicama dana 9. travnja 1991. godine kojim ugovorom je darovatelj daroprimateljicama darovao zk. čbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 137 čhv koje nekretnine su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Daroprimateljica FH odustala je od prihvaćanja predmeta darovanja navedenim ugovorom o darovanju. Pok. IHĐ i tuženice zaključile su i aneks ugovora o darovanju dana 8. svibnja 1991. godine iz preslike kojeg nije vidljivo da li je ovjeren u skladu sa zakonskim propisima. Pok. IHĐ zaključio je ugovor o darovanju sa I tuženicom jer ga je ista dovela u zabludu uvjeravajući ga da će se brinuti o njemu za njegovog života te da će ga nakon smrti sahraniti, međutim isti je još za života shvatio i saznao da je I tuženica imala prijevarnu namjeru i da joj je jedina namjera bila da se domogne imovine pokojnog pa čak i kad je saznala da isti namjerava raskinuti ugovor o darovanju te je I tuženica koristeći svoje veze inicirala pokretanje postupka za lišenje poslovne sposobnosti. Pokojni je zatražio pravnu pomoć da se zaštiti od I tuženice kod predsjednika Općinskog suda u Sesvetama o čemu postoji dokaz u sudu te je također zatražio pomoć i od Centra za socijalni rad o čemu je svjedočila tadašnja djelatnica GH. Pobijanim ugovorom i aneksom I tuženica je na prijevarni način obdarena od pokojnog, pa je takav pravni posao propisan moralu, a aneks ugovora je u protivnosti sa zakonskim propisima jer ne sadrži sve zakonom predviđene elemente ugovora o darovanju nekretnine pa stoga predlaže prema konačnom zahtjevu u podnesku od 9. lipnja 2017. godine da sud utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka ugovor o darovanju od 9. travnja 1991. godine i aneks istom ugovoru od 8. svibnja 1991. godine te naloži uspostavu zk stanja na način da se tuženica briše kao suvlasnik u 1/2 dijela predmetne nekretnine uz istovremeni upis tužitelja kao vlasnika istog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine kao i da mu tuženica naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu I tuženica ističe prigovor promašene aktivne legitimacije obzirom da tužitelj nije ovlašten za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora koji je sklopljen između sada pok. N NHĐ i tuženih još 8. svibnja 1991. godine. Navodi da tužitelj nije utvrđen nasljednikom pok. NHĐ, budući ostavinski postupak iza pok. NHĐ još uvijek nije pravomoćno okončan, već da je još uvijek u tijeku parnica koja se vodi radi utvrđenja ništavosti oporuke, a na koju se poziva tužitelj. I Tuženica ističe da ugovor mogu raskinuti samo ugovorne strane, tj. darovatelj NHĐ i I tuženica, što međutim nikada nije uslijedilo jer NHĐ nikada za života nije osporavao darovni ugovor tre nije tražio raskid istoga. I Tuženica predlaže odbaciti, odnosno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. U odgovoru na tužbu prednica II tuženika FH ističe da je tužitelj najavio da će u odnosu na nju povući tužbu i tužbeni zahtjev iz razloga da je odustala od prihvaćanja predmeta darovanja temeljem predmetnog ugovora. Nadalje ističe da tužitelj protiv nje nije imao niti potrebu, odnosno pravni interes voditi ovu parnicu obzirom na činjenicu da se još prije nego li ju je pokrenuo II tužena kao zakonski sunasljednik nije protivila tome da nekretnina koja je predmet spornog ugovora uđe u ostavinsku masu čime je priznala da temeljem predmetnog ugovora nema nikakvih prava. Ujedno je tužitelju kao oporučnom nasljedniku priznala valjanost oporuke temeljem koje je utvrđen nasljednikom iza umrlog ŠH. Osim kroz opisana ulaganja sa svojim pravima u ostavinsko postupku II tužena se nije ni žalila na rješenje o nasljeđivanju koje je tužitelj priložio u svojem podnesku čime je potvrdila da prihvaća imovinskopravne učinke toga rješenja pa predmetni ugovor nezavisno od toga bio valjan ili ništetan ne konkurira tužiteljevim pravima iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Zbog svega navedenog tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ove parnice protiv II tužene, pa ista smatra, ukoliko tužitelj u odnosu na nju ne izjavi najavljeno povlačenje tužbe trebalo tužbu odbaciti kao nedopuštenu zbog nedostatka pravnog interesa.

4. Tijekom postupka II tuženica FH je preminula te je sud rješenjem broj gornji od 7.01.2025. utvrdio prekid postupka iza iste, te je postupak nastavljen po tuženicima naznačenim u uvodu presude.

5. Na ročištu od 11.02.2025. II i III tuženici su priznali tužbeni zahtjev.

6. Ovdje je potrjebno navesti kako je ovaj sud prvotno donio presudu i rješenje broj P-5428/16-119 od 12.10.2023. kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan i bez ikakvog pravnog učinka Ugovor o darovanju zaključen dana 9. travnja 1991. godine i Aneks ugovora zaključen dana 8. svibnja 1991, te odbacio tužbu u odnosu na dio zahtjeva na uspostavu zemljišno-knjižnog stanja na način da se I tuženica ZH briše kao suvlasnik u 1/2 dijela predmetne nekretnine uz istovremeni upis tužitelja. Županijski sud u Zagrebu rješenjem Gž-517/2024-2 od 25.06.2024. ukinuo je prethodno navedenu presudu i rješenje ovog suda i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju istog rješenja između ostalog stoji Aktivna procesna legitimacija je pravni koncept koji se odnosi na pravo stranke da pokrene pravni postupak i traži zaštitu svojih prava pred sudom. Stranka mora biti zakonito ovlaštena za podnošenje tužbe kako bi imala aktivnu legitimaciju. U ovom slučaju, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za tužbu na utvrđenje ništavosti jer nema pravni interes da uspije sa zahtjevom, a koji zaključak temelji na utvrđenju da se prvotuženica upisala u zemljišnim knjigama na temelju presude na temelju priznanja i ZK ispravnog postupka, a ne na temelju Ugovora i Aneksa koji su predmet tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO/91), koji zakon se primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano je da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a na identičan način je propisano odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23). Dakle, prema navedenoj odredbi zakona sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba, iz čega proizlazi da na strani te osobe ne mora nužno postojati pravni interes, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Cilj odredbi zakona koje uređuju pravni institut ništetnosti jest zaštita javnog interesa, za razliku od odredbi zakona koje uređuju pobojnost čiji je cilj zaštita privatnih interesa. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i na ništetnost se mogu pozivati sve osobe koje su zainteresirane da se ništetnost utvrdi. Zakonodavac ni na koji način ne ograničava krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost, a na temelju odredbe čl. 109. st. 1. ZOO/91 sam Zakon daje aktivnu procesnu legitimaciju na tužbu na utvrđenje svakoj zainteresiranoj osobi, bez potrebe dokazivanja pravnog interesa (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-1140/2022-2 od 8. studenoga 2022.) Pojam zainteresirane osobe nije unaprijed definiran, ali su zainteresirane osobe svakako ugovorne strane, univerzalni sukcesori ugovaratelja i njihovi vjerovnici, založni dužnik ili dužnik drugog sredstva osiguranja tražbine iz ugovora te zainteresirano državno tijelo, ovlašteno štititi javni interes (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2553/2018-2 od 8. ožujka 2022.). Univerzalni sukcesor je osoba koja stupa u sveukupni pravni položaj svojeg prednika, u pogledu svih prava i obveza koje je prednik imao, i to časom same smrti ostavitelja. Prema relevantnoj odredbi čl. 128. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/55, Službeni list SFRJ br. 12/65, Narodne novine br. 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00) propisano je da se smrću osobe otvara njezino nasljedstvo. Dakle, u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi. Ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva koje je bilo ostaviteljevo, te je nasljednik sveopći slijednik (univerzalni sukcesor) ostavitelja za slučaj njegove smrti. To on postaje u trenutku ostaviteljeve smrti ipso iure, bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretninama i bez upisa u zemljišnu knjigu postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik. Imajući u vidu da nije sporno da je tužitelj oporučni nasljednik iza pok. NHĐ, tužitelj je sveopći slijednik (univerzalni sukcesor) pokojnog NHĐ, pa slijedom istoga na temelju odredbe čl. 109. st. 1. ZOO/91 ima aktivnu procesnu legitimaciju na tužbu na utvrđenje, bez potrebe dokazivanja pravnog interesa. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ocijeniti osnovanost navoda tužitelja o ništetnosti predmetnog Ugovora o darovanju i Aneksa, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje kako u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti tako i u odnosu na posljedični zahtjev za uspostavu prijašnjeg ZK stanja nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo. Stoga je na temelju odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet tome sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), primjenom pravila o teretu dokaza, donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

7. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-4769/14 od 16. veljače 2016. godine (list 66-68, 86-88 spisa), presliku rješenja Općinskog suda u Sesvetama O-1127/7 od 29. kolovoza 2016. godine (list 70-71 spisa), presliku presude Općinskog suda u Sesvetama P-1050/12 od 16. svibnja 2014. godine (list 73-85 spisa), izjava pok. CHĐ od 26. listopada 2021. godine (list 104 spisa), presliku ugovora o najmu (list 105-108 spisa), presliku zajedničke izjave od 29. ožujka 1993. godine (list 103 spisa), presliku računa (list 110-113 spisa), neslužbenu kopiju iz zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 120-121 spisa), izvod iz sudske prakse (list 122-123 spisa), dopis Općinskog suda Sesvete od 30. ožujka 1993. godine (list 133-135 spisa), iskaz GH te zapisnik od 11. svibnja 1993. godine (list 136-138 spisa), kupoprodajni ugovor od 30. ožujka 1992. godine (list 139-140 spisa), očitovanje o psihičkom stanju pokojnog (list 141 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 155-157 spisa), presliku presude na temelju priznanja P-17/93 od 26. siječnja 1993. godine (list 197, 201-202 spisa), presliku presude na temelju priznanja P-601/92 od 13. siječnja 1993. godine (list 179-180 spisa), prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti od 2. listopada 2019. godine (list 183-185 spisa), presliku zapisnika Z-1173/93 (list 187-188 spisa), presliku rješenja Općinskog suda u Sesvetama P-94/20 od 4. veljače 2021. godine (list 215-217 spisa), pročitao iskaze tužitelja i I tuženice list (155-160, 242-243 spisa), svjedoka ČHĐ (list 211-212 spisa), svjedoka OH (list 228-229 spisa), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama Su-38/93, Ovr-1170/08, te P- 85/21 (ranije P-1267/03), te izjavu tužitelja od 13.02.2025. (list 339 sisa).

8.Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan u pogledu I tuženice, a osnovan u pogledu II tuženice.

9. Uvidom u presudu P-17/93 Općinskog suda u Sesvetama utvrđeno je da je presudom na temelju priznanja utvrđeno da je tužiteljica ZH stekla vlasništvo na čestici k. č. br. [katastarska čestica], te 608/1, sve u 60/180 dijela, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te joj je tuženik ŠH dužan izdati tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišne knjige.

10. Uvidom u presudu P-601/92 Općinskog suda u Sesvetama utvrđeno je kako je presudom na temelju priznanja utvrđeno da je ZH suvlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi obiteljska stambena zgrada u 1/2 dijela te joj je tuženik ŠH dužan dozvoliti upis u zemljišne knjige.

11. Sud je kao nespornu činjenicu utvrdio da je IHĐ umro dana **.**.1995. te kako nije pravomoćno okončan ostavinski postupak iza njega.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige sud je utvrdio kako su na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kućni broj 10 i dvorištu u [adresa] površine 137 čhv, kao suvlasnici upisani IHĐ u 1/2 sijela i ZH također u 1/2 dijela, te je među strankama nesporno da je nekretnina koja je bila predmet darovanja sada uknjižena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. Iz preslike Ugovora o darovanju od 9. travnja 1991. godine (list 7-8 spisa) proizlazi kako je isti zaključen između pok. IHĐ kao darovatelja i I i II tuženice kao daroprimca, a temeljem kojeg darovatelj daruje tuženicama svoje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište sa 137 čhv, da je vrijednost darovanih nekretnine 20.000,00 tadašnjih dinara, a da tuženice stupaju u posjed darovanih nekretnina sa danom 9. travnja 1991. godine. Iz istog ugovora proizlazi kako je isti ovjeren od strane Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravu i pravosuđe dana 21. svibnja 1991. godine.

14. Iz Aneksa ugovara o darovanju od 8. svibnja 1991. godine proizlazi kako je pok. IHĐ darovao ZH visoko prizemlje predmetne kuće s tavanom i pripadajućim dijelom dvorišta, dok u istom Aneksu stoji kako prizemlje sa pripadajućim dijelom dvorišta daruje prednici tuženika FH, da će zbog zdravstvenih razloga prizemlje koristiti doživotno, a visoko prizemlje sa tavanom daje u potpunosti na raspolaganje I tuženici koja je financirala adaptaciju kuće. I tuženica ne osporava činjenicu kako ista nije potpisala spomenuti Aneks.

15. Iz preslike vlastoručne oporuke pred svjedocima od 10. studenog 1994. godine (list 9 spisa) proizlazi kako je pok. ŠH pri punoj svijesti u prisutnosti 2 svjedoka sačinio navedenu oporuku u kojoj iskazuje kako sve dosadašnje ugovore i oporuke poništava te su svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja tužitelju koji sa istim živi od 1992. godine koji se o njemu brine te da ga obvezuje da ga zbrine u ostatku života i sahrani u njegovu grobnicu na groblju Markovo polje.

16. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-4769/14, presude Općinskog suda u Sesvetama P-1050/12 i Županijskog suda u Zagrebu Gž-4769/14 proizlazi kako su u tim postupcima tuženice vodile sporove protiv tužitelja radi utvrđenja ništavnom i pravno nevaljanom oporuke od 10. studenog 1994. godine, te da su iste pravomoćno odbijene sa njihovim tužbenim zahtjevima.

17. U ponovnom postupku među strankama je sporno da li je ništav predmetni Ugovor o darovanju od 9. travnja 1991. godine i Aneks istom ugovoru od 8. svibnja 1991. godine iz razloga jer je isti protivan moralu društva budući da je do zaključenja istog došlo zbog prijevarne namjere I tuženice da će se o pok. IHĐ istom brinuti, te ga nakon smrti sahraniti, dok joj je isključivi cilj bio da neovlašteno stekne imovinu pok. ŠH, zatim iz razloga što spomenuti Ugovor i Aneks nisu zaključeni u formi sudskog zapisnika sukladno odredbama tada važećeg Općeg građanskog zakonika, a imajući u vidu da prema tvrdnji tužitelja nije izvršena faktična predaja u posjed predmetne nekretnine, a isto tako iz razloga jer je pok. ŠH oporukom od 10. studenog 1994. godine koja je pravomoćno utvrđena valjanom poništio sve ranije oporuke pa tako i predmetni Ugovor o darovanju i Aneks istom i svu svoju imovinu ostavio tužitelju.

18. U ovom postupku kao što je već prethodno navedeno, a i među strankama je nesporno kako je I tuženica upisana kao suvlasnik 1/2 dijela predmetne nekretnine zajedno sa pok. IHĐ u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa], dvorište [adresa], ukupne površine 492 m2 te da se u vlasničkom listu po Rbr.1 upisuje suvlasnički dio 1/2 za korist NHĐ, [adresa], temeljem zapisnika broj Z-4610/08 kao nositelj prava vlasništva, temeljem Zapisnika Z-4610/08 prenosi se sljedeći upis pod Z-925/94 temeljem tužbe od **.**.1994. VH protiv NHĐ, dok se pod Rbr. 2 upisuje suvlasnički dio 1/2 za korist I tuženice temeljem zapisnika Z-4610/08 uknjižuje se ista kao nositelj prava vlasništva na upisanim nekretninama.

19. Iz preslike Zapisnika ovog suda Z-117/93 proizlazi kako je isti sastavljen na licu mjesta dna 9. rujna 1993. godine temeljem prijedloga za ispravak zemljišne knjige I tuženice u prisutnosti I tuženice kao predlagateljice, svjedoka UH, r. NHĐ, upisani zk korisnik i susjed predlagateljlice iz [adresa] te da I tuženica kao predlagateljica traži da se dopusti upis objekta kuće u [adresa] sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] temeljem prijavnog lista i kopije katastarskog plana Uprave za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba Rn-4093/93 od 1. travnja 1993. godine i to na zemljištu društvenog vlasništva sa uknjiženim pravom korištenja BH i drugih na kč. br. [katastarska čestica]. Da je I tuženica kao dokaz suvlasništva priložila posjedovni list, uvjerenje odsjeka za katastar Sesvete iz kojih proizlazi da je na kč. br. [katastarska čestica] / katastarski broj čestice [katastarska čestica] kao posjednik nakon nove izmjere 1968. godine upisan NHĐ koju česticu je zajedno sa kućom kao van knjižnim vlasništvom stekao na ime svog suvlasničkog dijela od 60/80 dijela putem izvanknjižno provedene diobe upisanih zk korisnika, a da je pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Sesvetama P-601/92 od 13. siječnja 1993. godine utvrđeno pravo vlasništva na 1/2 dijela kuće kč. br. [katastarska čestica] za korist I tuženice. Kako se provedbom po presudi ne bi uknjižilo i pravo vlasništva NHĐ već samo I tuženice, predlaže da se pravo vlasništva za I tuženicu upiše putem Zk ispravnog postupka čime bi stanje u zemljišnoj knjizi bilo usklađeno sa stvarnim stanjem.

20. Iz navedenog proizlazi kako je doista I tuženica pravo vlasništva predmetnih nekretnina koje su bile ujedno i predmet osporavanog darovnog Ugovora i Aneksa istog stekla temeljem valjane pravomoćne i ovršne sudske odluke P-601/92 i provedenog zk ispravnog postupka, a što su stranke učinile i nespornim na ročištu 02.11.2021.

21. Iz Ugovor o darovanju i Aneks istom proizlazi kako isti nisu sačinjeni u formi sudskog zastupnika kako to zahtjeva paragraf 938. i 943. Općeg građanskog zakonika već je uvidom u iste utvrđeno kako su isti ovjereni od strane tadašnjeg Gradskog sekretarijata za upravu i pravosuđe Grada Zagreba dana 11.05.1991.

22. Obzirom na sporne činjenice u ponovljenom postupku prije svega dali je I tuženica stupila u posjed predmetne nekretnine i time je koristila kao faktični vlasnik, a čime je eliminiran negativni učinak ništavosti predmetnih ugovora zbog nepostojanje propisane forme, te da li je postajala prijevarna namjera kod I tuženice u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka te izvršio uvid u priležeću dokumentaciju.

23. Najprije valja reći da ne postoji zakonska definicija prave predaje no, zakonsku formulaciju "prava predaja" ili traditio vera ili effectiva treba tumačiti kao nešto više od obične tradicije. Način ili modus na koji se stječe neposredan posjed tradicijom može biti fizička predaja (traditio de manu ad manum i traditio longa manu) i predaja znacima ili simbolička tradicija (traditio symbolica), dok pod pravom predajom očitovanjem (traditio per declarationem) dolaze u obzir traditio brevi manu i/ili constitutum possessorium.

24. Ugovor o darovanju je sklopljen suglasnošću volja, tj. kada obdarenik prihvati darovateljevo obvezivanje na predaju dara bez protučinidbe. Suglasnost volja ugovornih strana da se izvrši darovanje znači da na strani darovatelja mora postojati namjera da učini darovanje, a na strani obdarenika da prihvati darovanje.

25. Volja ugovornih strana za zaključenje svakog ugovora pa tako i volja za sklapanje Ugovora o darovanju mora biti izjavljena riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o postojanju volje darovatelja da prepusti dar bez protučinidbe obdareniku.

26. Posjed se, dakle, prenosi predajom stvari ili sredstva tako da stjecatelj zadobiva faktičnu vlast na stvari, a predaja je izvršena tada kada se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari. Predaja, kao faktičan čin, se sastoji se od prednikovog voljnog čina predaje i slijednikovog voljnog čina primanja stvari, tako da ona iziđe iz prednikove faktične vlasti i dođe u faktičnu vlast slijednika.

27. U svom iskazu tužitelj navodi kako sa tuženicama nije u rodu, a pok. FHĐ poznaje iz vremena kada se njegova supruga LH brinula o pok. GHĐ budući da je ista od 1991. godine bila djelatnik Crvenog križa u [adresa] kao volonter, te se ukazala potreba da se zbrine pok. GHĐ na način da ga se posjećuje i pomaže u obavljanju svakodnevnih životnih potreba. On je inače bio invalid bez potkoljenice, te je koristio protezu. Inače njegova supruga je obavila razgovor sa pok. GHĐ i rekla mu da bi se oni o njemu brinuli te mu je tom prilikom ispričala njihovu materijalnu situaciju i loše stambene uvjete u kojima žive te je pok. GHĐ sam predložio da se njihova obitelj preseli kod njega i paralelno se o njemu brine. Oni su se zajedno brinuli o pok. GHĐ sve do njegove smrti, 12. travnja 1995. godine, a isti je preminuo od starosti. Brinuli su o njemu na način da su mu svaki dan kuhali, kupali i brinuli o njegovoj osobnoj higijeni, a isti je živio u svojoj kući u [adresa]. Inače oni au svi zajedno živjeli u kući u [adresa] kao prognanici, odnosno, pok. GHĐ ih primio kod sebe u kući kao prognanike budući da on nije imao djece i bio je sam, a o njemu se nije imao tko brinuti. U listopadu 1994. pok. GHĐ je sačinio oporuku kojom mu je osobno ostavio svu pokrenutu i nepokretnu imovinu, s oporuku je napisao po njegovoj upiti dok ju je pok. GHĐ vlastoručno potpisao u prisutnosti dva svjedoka Z I i Z C. Pok. GHĐ je vrlo brzo uvidio da se on jako dobro o njemu brine te je on sam došao na ideju da bi mu oporučno ostavio predmetnu nekretninu, a koju oporuku je on sačinio 1994. g. Tužitelj je to stalno odbijao međutim jednom prilikom pok. GHĐ je iskoristio prisutnost njegovog brata i obiteljskih prijatelja prilikom jednog posjeta kada poveo i pok. GHĐ, te je tužitelj otišao na WC za koje vrijeme je pok. GHĐ prijatelje pitao da li bi htjeli biti svjedoci oporuke kojom bi on tužitelju ostavio predmetnu nekretninu. To su bili Z Č i Z C, na što su oni pristali te tom prilikom pok. GHĐ sam napisao oporuku na listu papira u prisutnosti navedenih svjedoka. U toj oporuci pok. GHĐ je rekao da se sve njegove ranije raspoložbe stavljaju van snage. Inače ova oporuka je proglašena u ostavinskom postupku iza pok. MH kao pravovaljanom unatoč osporavanju I tuženice. Temeljem navedene oporuke upisao se kao suvlasnik 1/2 dijela kuće u [adresa] dok je na drugoj polovici svoje suvlasništvo upisala I tuženica. Osobno je sahranio pok. GHĐ o svom trošku. I tuženica nikada nije stupila u suposjed predmetne nekretnine. Prilikom doseljenja na predmetnu adresu on i supruga su koristili cjelokupni stambeni prostor iste kuće. I tuženica nikada nije niti boravila niti stanovala u predmetnoj kući. Inače I tuženica se kao patronažna sestra brinula o pok. GHĐ. Naime, pok. GHĐ je sa tuženicama 1991. godine potpisao Ugovor o darovanju temeljem kojeg je isti darovao predmetnu nekretninu tuženicama no pod uvjetom da se iste brinu o njemu. Kao što je naveo I tuženica se o pok. GHĐ brinula kao patronažna sestra do 1993. godine, a on se o pok. GHĐ brinuo od 1992. pa do njegove smrti 1995. godine. II tuženica se nikada nije brinula o pok. GHĐ niti ga je posjećivala u predmetnoj nekretnini. Temeljem tog darovnog ugovora samo se I tuženica upisala kao suvlasnik predmetne nekretnine u 1/2 dijela, dok se on na svojoj polovici upisao temeljem spomenute oporuke. 1993. godine I tuženica je prilikom jednog posjeta pok. GHĐ tražila od istog da joj potpiše tabularnu ispravu radi upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini što je on decidirano odbio rekavši joj da je imao saznanja kakva će biti situacija u pogledu brige tuženice o njemu, te da nikada ne bi potpisao sporni Ugovor o darovanju. Na upit zašto bi I tuženica dolazila po tabularnu ispravu ako u samom Ugovoru o darovanju u čl. 3. stoji ovlaštenje za upis prava vlasništva tuženicama na predmetnoj nekretnini navodim kako to ne može objasniti, ali zna kako je pok. GHĐ rekao da I tuženici tabularnu ispravu neće potpisati. Napominje da se I tuženica upisala na predmetnoj nekretnini u 1/2 dijela temeljem tužbe protiv pok. MH, a ista je ishodila presudu u tom postupku budući da je lažirala starateljstvo za pok. MH koji ni sam nije znao da je tužen, te je opunomoćila odvjetnika kojem je sama potpisala punomoć za zastupanje pok. GHĐ u tom postupku, i na taj način je ishodila presudu u svoju korist. U tom postupku II tuženica je odustala od tužbe, te se na taj način I tuženica upisala na jednu polovicu predmetne nekretnine i to temeljem priznanja opunomoćenog odvjetnika od strane I tuženice. Nema saznanja da li je predmetnom Ugovoru o darovanju potpisan nekakav Aneks. Napominje jedan detalj da je 1992. g. jednom prilikom kod pok. GHĐ zatekao lijek Prazine 1000 mg da bi se ispostavilo da mu taj lijek bez ovlaštenog liječnika daje I tuženica nakon čega je njegova supruga izvršila konzultacije sa liječnikom opće prakse dr. F koja joj je objasnila kako ona taj lijek nikada nije prepisala za pok. GHĐ budući da se radi o lijeku koji se daje umirućim bolesnicima.

28. U svom iskazu I tuženica navodi kako je od 31. prosinca 1965. godine živjela kao podstanar u kući pok. ŠH sve do 29. lipnja 1974. kada se udala i odselila u [adresa]. 1991. godine se brinula o pok. GHĐ jer ju je II tuženica zamolila da se prema molbi pok. GHĐ brine o njemu budući da su ga svi napustili, a isto tako i prevarili. Pok. GHĐ je posjećivala u kući, a kasnije i u staračkom domu u Žajinoj ulici. Pok. GHĐ nije pomagala u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova već je za to angažirala privatnu osobu koja je te radove obavljala. GHĐ je posjećivala do 1992. godine, a kada je na stan primila tužitelja sa njegovom obitelji. Od 1974. ne živi u [adresa], ali je dolazila na tu adresu, no bila je spriječena od strane tužitelja. Po potpisu Darovnog ugovora stupila je u posjed predmetne nekretnine i preuzela ključ iste od pok. GHĐ, a isto tako je radila i adaptaciju kuće o vlastitom trošku. Nikada nije bila u sporu sa pok. GHĐ. 1965. je imala jedan ključ, no tijekom vremena su mijenjane brave na ulaznim vratima tako da je u trenutku upisa suvlasništva u predmetnoj kući dobila od pok. GHĐ drugi ključ, odnosno ostale ključeve kuće. Nema saznanja da li je nad pok. GHĐ pokrenut postupka lišenja poslovne sposobnosti. Kada joj se predočava Aneks Ugovora o darovanju sa lista 5 spisa navodi kako na tom Aneksu ne postoji njezin potpis ali zna da je taj Aneks osobno napisao pok. ŠH. Njoj je pok. GHĐ darovao ovu nekretninu iz razloga što su joj on i njegova supruga praktički bili zamjenski roditelji, a ona se o njima brinula. Sa pok. GHĐ nije zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iz razloga što je imala i vlastite roditelje o kojima sam se brinula. Što se tiče upisa suvlasništva temeljem presude na temelju priznanja navodi kako se radi o postupku u kojem je pokojni GHĐ angažirao odvjetnika, a koji je priznao tužbeni zahtjev jer je pok. GHĐ zaključio kako rodbini ne želi ostaviti ništa. Nije joj poznato da bi protiv njega bila podnijeta kakva kaznena prijava, niti ostali detalji u vezi eventualnog poništenja predmetnog Darovnog ugovora. Ne zna nikakve pojedinosti o psihološkom profilu pok. GHĐ. Nije joj poznato da bi pok. GHĐ ostavio kakvu oporuku. Navodi kako je upravo pok. GHĐ dao inicijativu za sklapanje spornog Ugovora o darovanju, a iz razloga što je napušten od obitelji, a da se ona jedina o njemu brine.

29. Svjedok ŠHĐ u svom iskazu navodi kako je pok. IHĐ bio jedan od njezinih stranaka, kao i ZH budući je bila zaposlena u katastru u [adresa]. Poznato joj je da je on zaključio Ugovor o darovanju sa tuženicima, a to mu je rekla I tuženica budući je ona temeljem tog Ugovora krenula u adaptaciju I kata predmetne kuće sa namjerom davanja u najam. Ona je dolazila u tu kuću i I tuženica joj je pokazivala adaptaciju koju vrši. I tuženica je u toj kući živjela od 1965., a to joj je rekao pok. IHĐ budući da su je on i njegova supruga smatrali svojim djetetom. Adaptaciju je I tuženica započela 1991. 1992. god. pok. IHĐ je došao u njezin ured negdje iza ljeta, rekavši joj da je poznaje, da ima povjerenja u nju te da ima molbu za nju da mu nađe odvjetnika koji će cjelokupni njegov imetak nakon njegove smrti zaštiti na način da ga da u cijelosti da I tuženici, a I tuženica će se i dalje o njemu brinuti. II tuženica je rođakinja pok. IHĐ, te je ona tada izjavila da se ne može brinuti o istome i da ne želi nikakvo darovanje. Tražio je da odvjetnik bude iz Zagreba, nikako iz [adresa], a drugo da dođe u njegovu kuću. Pok. IHĐ u vrijeme kada je bio u uredu imao 88 godina i bio je relativno zdrav. Bio je lucidan, ali je od ranije bio invalid, jer nije imao jednu nogu. Ona je povezala pok. IHĐ sa odvjetnikom Uglešić Durmitorom, a što se dalje događalo nije joj poznato. Jednom prilikom joj je samo pok. IHĐ rekao da je zadovoljan. Tužitelja je upoznala u kući pok. IHĐ. Prvo je upoznala njegovu suprugu, a to je bilo 1992. godine. Tužitelj je u toj kući po zamolbi Crvenog križa trebao boraviti sa svojom obitelji kao izbjeglica u jednoj sobi kraće vrijeme, dok se ne snađe, a što je I tuženica dozvolila. Pok. IHĐ je bio protiv toga jer je tužitelj tada imao dvoje male djece i mislio je da će mu to smetati. 1993. godine tužitelj je zabranio I tuženici ulazak u kući te ona od tada tamo više ne živi. Od tada živi u [adresa]. I tuženica je svoju sobu prepustila tužiteljima 1992. godine te je spavala kod majke, te je u kuću dolazila svaki dan. Njezin suprug je tada otišao živjet u [adresa], a gdje su bila djeca nije joj poznato. Sa I tuženicom je poznanica. I tuženica kod nje nikada nije bila u kući. Ona je IHĐ posjećivala na zamolbu I tuženice, a kako bi mu upotpunila vrijeme. I tuženica joj to nije plaćala.

30. U svom iskazu svjedok SH navodi kako se ne sjeća pok. IHĐ, a niti ima saznanja tko su predmetne stranke. On je inače bio odvjetnički vježbenik kod pok. dr. DH. Da li su ovdje stranke ili pok. IHĐ bili stranke kod ovog odvjetnika, se ne sjeća. Kada mi se predočava raspravni zapisnik o održanom ročištu kod Općinskog suda u mu broj P- 601/92 od 13. siječnja 1993. u 12,30 sati navodi da je on očito na tom ročištu sudjelovao kao zamjenik punomoćnika DH za tuženika pok. IHĐ, te da je vjerojatno potpisao taj zapisnik, no detalje u vezi predmeta ne zna. On je isključivo sve radnje u postupku za pojedine stranke poduzimao po uputi principala DH, pa je vjerojatno tako i na tom ročištu priznao tužbeni zahtjev.

31. Analizirajući iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, ovaj sud je zaključio kako je I. tužiteljica temeljem Ugovora o darovanju od 9.4.1991. zaključenim sa pokojnim IHĐ stekla valjani pravni osnov za upis ½ djela vlasništva predmetne nekretnine, da je stvarna volja pokojnog IHĐ bila da I. tužiteljica stekne navedeno vlasništvo, da je I. tužiteljica posjed predmetne nekretnine stekla još u periodu od 1967.-1974.g. kada je uselila u predmetnu nekretninu i u njoj živjela sa pok. ŠH i njegovom suprugom, a nakon 1974. je iz nekretnine iselila nakon što se udala, no ista je nastavila dolaziti u istu nekretninu do 1993.g. za koje vrijeme se brinula o pok. ŠH, a što je i bio motiv spornog darovanja, te u navedenom djelu sud poklanja vjeru iskazu I. tuženice i saslušanog svjedoka kao životnom i u međusobnom suglasju, dok ne poklanja vjeru iskazu tužitelja koji navodi kako I. tuženica nije posjećivala pok. ŠH sa svrhom brige o istom, već kao patronažna sestra.

32. Da je I. tužiteljica imala neposredan posjed predmetne nekretnine proizlazi iz činjenice da je istu posjedovala kao vlasnik iste, a što proizlazi i iz ugovora o najmu poslovnih prostora na I. katu sporne nekretnine od 27.11.1992.( u prilogu priklopljenog spisa OS u Sesvetama Pu P-85/21-list 166-167 spisa) iz koje proizlazi da je I. tuženica davala taj prostor u zakup, a od 1993.g. plaćala račune za odvoz kućnog smeća te za komunalnu i vodnu naknadu a kako to proizlazi iz priloženih uplatnica (list 175-267 istog spisa).

33. U prilog navedenog govori i činjenica da je u rješenju gradskog sekretarijata za financije, Područni ured Sesvete vidljivo da je I. tuženica 1993. ostvarila prihod izdavanjem u zakup poslovnog prostora u [adresa], dok je iz zajedničke izjave i ugovora o najmu poslovnog prostora vidljivo da je I. tuženica sa trvtkom Koridor M sklopila ugovor o najmu navedenog poslovnog prostora na I. katu koji je tom izjavom produžen do 31.12.1993. a da je 28.10.1992. sklopila i ugovor o najmu s tzv. kućnom njegom, PH (list 105-102 predmetnog spisa).

34. Iz navedenog je vidljivo da je I. tuženica izvršavala faktičnu vlast na način da je prostor davala u zakup, da su tuženici uselili u spomenuti prostor kuće nakon što su dvije tvrtke napustile prostor, a da je tužiteljica nastavila plaćati spomenute račune.

35. Sud vjeruje iskazu I. tuženice i svjedoka ŠHĐ da bi I. tuženica vršila adaptaciju predmetne kuće a navedeno proizlazi i iz aneksa predmetnom ugovoru o darovanju od 8.5.1991. u kojem sam pokojni ŠH navodi da je I tuženica financirala adaptaciju kuće, te priloženih računa (l 110-113 spisa), te navedeno također upućuje na zaključak da je I. tuženica zasigurno do konca 1993.g. imala neposredan suposjed predmetne nekretnine koju je posjedovala kao faktični vlasnik.

36. Slijedom navedenog neosnovani su i neživotni iskazi tužitelja kako I. tuženica nikada nije stupila u posjed predmetne nekretnine, a kako je to navedeno u spornom ugovoru o darovanju od 9.4.1991.g., te je izvršavanjem neposrednog suposjeda predmetne nekretnine, bez obzira na nepostojanje propisane forme sudskog zapisnika eliminiran razlog ništetnosti spornog ugovora o darovanju u pogledu nedostatka propisane forme, te je isti kao tak valjan.

37. Slijedom navedenog, u okolnostima spora, kao što je ovaj, Ugovor o darovanju nije morao biti sklopljen u obliku sudskog zapisnika jer se radi o ugovoru s pravom predajom stvari u neposredan posjed daroprimca.

38. Nadalje prema stavu ovog suda tužitelj nije dokazao niti pretpostavke iz čl.322.st.1. ZOO-a, koji propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na temelju svih izvedenih dokaza u ovom postupku sud smatra da ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između pok. CHĐ i I tuženice je pravno valjan jer je u istom valjano očitovana volja stranaka, činidba je određena, a pobuda za sklapanje ugovora bila je izričita volja pok. CHĐ da nekretninu daruje I tuženoj jer su isti i prije spornog darovanja živjeli dugi niz godina u zajedničkom domaćinstvu, da su pok. CHĐ i supruga I tuženicu tretirali kao vlastito dijete, da se ista o njima brinula. Ugovor koji su pok. CHĐ i I tužena potpisali nije protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva.

39. U odnosu na navode tužitelja o prijevarnoj namjeri tužiteljice kako kroz sporni ugovor o darovanju, tako i postupak u kojem je donesena presude P-17/93 temeljem koje je I tuženica upisala svoje pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama Pu P-85/21 utvrđeno je kako istom prileži očitovanje Su-38/93 Općinskog suda u Sesvetama iz kojeg proizlazi da je Predsjedništvo Općinskog suda Sesvete dana 30.03.1993. godine uputilo Općinskom državnom odvjetništvu dopis-podnesak u kojem smatra da postoje elementi za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presude P-17/93 . U predmetnom dopisu navodi se I da je psiha ŠH, vjerojatno u dobroj mjeri zahvaćena procesom senilnosti. Također predsjednik suda u daljnjem tekstu konstatira I zamjećuje da ŠH ne shvaća u cijelosti prirodu pravnih poslova u kojima je sudjelovao. Iz odgovora Općinskog državnog odvjetništva od 19.07.1993. godine a na postavljenu tezu Predsjedništva suda da bi se u predmetu P-601/92 I P-17/93 radilo o mogućim nepravilnostima prilikom suđenja, na štetu ŠH, slijedi da su u gornjim predmetima potpisane punomoći od strane ŠH bile formalno I zakonski točne I osnovane te je temeljem potpisanih punomoći sud i mogao donijeti zakonite odluke, a koje su u konačnici I donesene te provedene. Općinsko državno odvjetništvo nadalje u svom odgovoru konstatira da je ŠH od strane Centra za socijalnu skrb postavljen staratelj. U konačnici Općinsko državno odvjetništvo zaključuje da, kada bi I postojala želja ŠH, odnosno njegovog staratelja da se navedene pravne radnje ( radnje u postupcima P- 601/92 I P-17/93) proglase nevažećima ( nezakonitima ) pravo na pobijanje tih radnji pripalo bi prvenstveno ŠH odnosno njegovom staratelju, a tek po provedbi tih radnji u sam postupak, u slučaju nezakonitosti, uključilo bi se Općinsko državno odvjetništvo.

40. Nadalje je utvrđeno kako je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama P-94/20 od 4. veljače 2021. godine (list 215-217 spisa) odbijen prijedlog tužitelja kao predlagatelja radi ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude na temelju priznanja Općinskog suda u Sesvetama P-601/92 od 13. siječnja 1993. godine.

41. Iz obrazloženja istog rješenja proizlazi kako je uvidom u spis utvrđeno da su još 1993. godine vršeni uvidi u spis od strane općinskog državnog odvjetništva te da nije utvrđeno kako se radilo o bilo kakvom nezakonitom postupanju ovdje i tuženice i drugih stranaka u postupku u kojem je pok. IHĐ bio zastupan po punomoćniku Durmitoru Uglešiću, odvjetniku u Zagrebu na temelju punomoći koja je priložena tom spisu, te da u tom postupku ovdje tužitelj nije dokazao da je u odnosu na pok. tuženika ŠH počinjeno bilo kakvo kazneno djelo.

42. Isto tako u ovom postupku tužitelj ne prilaže niti jedan relevantan dokaz da bi od strane ŠH kao niti od strane njegovog staratelja nije pokrenut nikakav sudski ili bilo kakav drugi postupak kojima bi cilj bio pobijati pravne radnje odnosno presude u predmetima P-601/92 kao i P-17/93,

43. Slijedom svega navedenog razvidno je da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi postojale bilo kakve okolnosti kojima bi Darovni ugovor koji je predmet ovog postupka bio posljedica prijevarne namjere ili kaznenog djela I tuženice prema pok. OHĐ time bio ništetan jer je protivan moralu društva.

44. U odnosu na prednicu tuženika koja je u ovom postupku neaktivno sudjelovala i tek 5. ožujka 2018. godine podnijela nekakav odgovor na tužbu, tužitelj pogrešno smatra da je II tuženica u istom priznala tužbeni zahtjev iz razloga jer je navela da se kao zakonska nasljednica u ostavinskom postupku iza pok. ŠH nije protivila da nekretnina koja je predmet Ugovora o darovanju uđe u ostavinsku masu te da je priznala valjanost oporuke tužitelja temeljem kojeg je utvrđen nasljednikom iza pok. ŠH.

45. Naime, iz ovakvog očitovanja II tuženice razvidno je kako je II tuženica u pogledu predmeta Ugovora o darovanju i Aneksa istom u potpunosti indiferentna, no osim toga tijekom cijelog postupka, te je iz njezinog ponašanja razvidno da bi u odnosu na istu tužitelj mogao tražiti eventualni raskid Ugovora i Aneksa budući da tijekom cijelog postupka u odnosu na II tuženicu, tužitelj ne ističe nikakve razloge ništavosti već isključivo pokušava dokazati prijevarnu namjeru I tuženice u odnosu na koju predmetni Ugovor i Aneks ionako, kao što je već obrazloženo ne predstavlja osnov stjecanja suvlasničkog dijela predmetne nekretnine već kako je navedeno pravomoćna i ovršna presuda P-601/92 od 13. siječnja 1993. godine.

46. No imajući u vidu da je II tuženica potpisnica spornog Ugovora o darovanju i Aneksa istom koji ne udovoljavaju formi sudskog zapisnika u smislu paragrafa 938. i 943. Općeg građanskog zakonika, a među strankama je nesporno kako II tuženica nikad nije stupila u faktični posjed predmetne nekretnine te je u odgovor u na tužbu navela da kao zakonski sunasljednik pok. CHĐ se nije protivila da nekretnina koja je predmet spornog ugovora uđe u ostavinsku masu čime je priznala da temeljem predmetnog ugovora nema nikakvih prava i ujedno tužitelju kao oporučnom nasljedniku priznala valjanost oporuke, te imajući u vidu da su I i II tuženici kao nasljednici dosadašnje I tuženice pok. FH priznali tužbeni zajtkev, to je u pogledu II tuženice u odnosu na predmetni Ugovor o darovanju i Aneks istom, valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom II.

47. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži uspostavu zk stanja na način da se izvrši brisanje 1/2 dijela predmetne nekretnine sa imena I tuženice uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na istom suvlasničkom dijelu, ponovno se navodi da tužitelj sve i da je uspio sa tužbenim zahtjevom i dokazao razloge ništetnosti predmetnog darovnog Ugovora o darovanju u odnosu na I tuženicu, isti se ne bi mogao upisati na suvlasničkom dijelu I tuženice na predmetnoj nekretnini budući da je ista upis izvršila temeljem valjanog pravnog osnova odnosno sudske odluke P-601/92 od 13. siječnja 1993. godine i zk ispravnog posutpka, pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

48. S tim u vezi u odnosu na prigovor zastare koji ističe I tuženica potrebno je navesti kako je podnošenje brisovne tužbe ograničeno trogodišnjim prekluzivnim rokom iz čl. 129. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama odnosi na trećeg poštenog stjecatelja koji je knjižno pravo stekao u dobroj vjeri ali ne i na univerzalne sukcesore - nasljednika neposrednog stjecatelja čijim nevaljanim upisom je povrijeđeno knjižno pravo prednika tužitelja te je prednik tužitelja pok. NHĐ kao i tužitelj mogao podnijeti brisovnu tužbu u bilo kojem trenutku bez vremenskog ograničenja, pa je u tom smislu prigovor zastare tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

49. Obzirom je u cijelosti izgubio spor u odnosu na I tuženicu tužitelj je u obvezi naknaditi I tuženici trošak parničnog postupka i to: za sastav žalbe od 19.09.2016. 621,88 EUR, ta sastav podnesaka od 16.12.2016., 18.05.2017., 11.12.2017., 15.05.2018., 28.02.2019., 2.06.2021., 16.05.2022., svaki po 500,00 EUR i pristupa na ročište 9.05.2017., 13.12.2017., 7.03.2018., 19.06.2018., 12.10.2018., 4.10.2019., 5.10.2020., 1.06.2021., 8.09.2021., 2.11.2021., 18.02.2022., 20.05.2022., 2.09.2022., 3.02.2023., 5.05.2023., 4.09.2023., i 11.02.2025. za svako ročište po 500,00 EUR, ukupno 13.121,88 EUR uvećano za 25% PDV-a od 3.280,47 EUR, a sukladno Tbr. 8., Tbr. 8. Tbr. 9. i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14) time da joj nije dosuđen trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući da je nastupila zastara prva na naplatu pristojbe sukladno čl. 8. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP).

50. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

51. Slijedom navedenog I tuženici je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 16.402,35 EUR, dok je tužitelj zbog gubitka spora prema I tuženici odvijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, dok prema II tuženici trošak nije niti potraživao, pa je sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u pogledu parničnog troška stranaka odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom III i IV.

52. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka I tuženice odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. 10. travnja 2025. do isplate.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. I tuženici po pun

3. II i III tuženiku po pun.