Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-48/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6d, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-68/2024-12 od 23. siječnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-68/2024-12 od 23. siječnja 2025. u točki I. izreke presude.
i r i j e š i o j e
Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju MR, na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 2.302,47 EUR (slovima: dvije tisuće tristo dva eura i četrdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, tekućom:
- na iznos od 15,48 EUR od 16.04.2012. godine
- na iznos od 69,51 EUR od 16.05.2012. godine
- na iznos od 135,36 EUR od 16.06.2012. godine
- na iznos od 487,52 EUR od 16.10.2012. godine
- na iznos od 81,81 EUR od 16.11.2012. godine
- na iznos od 12,4 EUR od 16.02.2013. godine
- na iznos od 878,64 EUR od 16.04.2013. godine
- na iznos od 12,64 EUR od 16.05.2013. godine
- na iznos od 138,39 EUR od 16.07.2013. godine
- na iznos od 470,72 EUR od 16.08.2013. godine,
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 3.527,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, koje teku od presuđenja tj. 23. siječnja 2025. godine, pa do isplate u roku 15 dana II. Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva sa zahtjevom za isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa odvjetnika iz Zagreba, IBAN: [broj bankovnog računa].»
2. Protiv dosuđujućeg dijela pod točkom I. presude žali se tuženik svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika – Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu te da je u utuženom razdoblju i to od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. obavljao poslove djelatne vojne osobe, između ostalih i službene poslove i zadaće na terenu gdje je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama.
6.1. Nije sporno da je tuženik vodio evidenciju radnog vremena i prema toj evidenciji postoji evidentiran tužiteljev rad na terenu, također i nešto prekovremenog rada, ali tužitelj tvrdi da nije bio evidentiran sav prekovremeni rad na terenu te traži da mu se plati naknada za sav obavljeni prekovremeni rad na terenu.
6.2. Radi utvrđivanja da li je tužitelj prilikom rada na terenu radio duže od onoga što je kao rad evidentirano kod tuženika u evidenciji radnog vremena, prvostupanjski sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka VR i IR te DR koji su iskazivali o tome kako dugo je trajalo radno vrijeme na terenu i prvostupanjski sud je na temelju iskaza tih svjedoka utvrdio da je tužitelj, kada je radio na terenu, od ponedjeljka do petka radio u vremenu od 6:00 do 22:00 sata, subotom od 7:00 do 20:00 sati i nedjeljom od 7:00 do 20:00 sati. Prvostupanjski sud je, poglavito na temelju iskaza svjedoka DR koji je bio nadređeni zapovjednik tužitelju, utvrdio da evidencija radnog vremena nije odražavala stvarno stanje odrađenih prekovremenih sati rada na terenu jer je ta evidencija bila unaprijed pripremana i nije bilo mogućnosti da se izmijeni.
6.3. Na temelju tog utvrđenja je provedeno vještačenje po financijskom vještaku koji je u nalazu i mišljenju naveo da, ako se uzme u obzir da je tužitelj, kada je radio na terenu, radio u vremenu kako je to gore navedeno i kada se odbiju iskorišteni slobodni dani, ostvario ukupno 250,33 sata prekovremenog rada koji nije evidentiran u evidenciji radnog vremena vođenoj od strane tuženika, zatim 16 sati rada noću, 63 sata subotom, 63 sata nedjeljom i 13 sati blagdanom zbog čega mu nije isplaćena plaća u ukupnom iznosu od 2.302,47 eura. Stoga je prvostupanjski sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje, usvojio tužiteljev tužbeni zahtjev koji je usklađen s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka te je tužitelju dosuđen navedeni iznos i tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.527,03 eura sa zateznim kamatama.
7. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je nedopustivo da sud svoju odluku o meritumu stvari temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka izrađenom na temelju personalnih dokaza odnosno iskaza tužitelja i svjedoka jer njihov iskaz o radu prije više godina nikako ne može biti precizan i vjerodostojan. Stoga tuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi činjenice vezane za prekovremeni rad tužitelja isključivo na temelju evidencija tuženika te liste obračuna plaća. Tuženik još navodi da se iskazi svjedoka nikako ne mogu prihvatiti kao pouzdani i vjerodostojni budući da i oni vode parnične postupke protiv tuženika po istoj pravnoj osnovi, a njihovi iskazi su također proturječni i na temelju njih se nije moglo utvrditi činjenično stanje u pogledu odrađenih sati prekovremenog rada onako kako je to utvrdio prvostupanjski sud.
7.1. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da evidencija radnog vremena koju je vodio tuženik nije vjerodostojna i da se na temelju nje ne može pouzdano utvrđivati broj odrađenih sati prekovremenog rada na terenu. U takvoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je činjenice utvrđivao na temelju iskaza navedenih svjedoka i kada je prihvatio varijantu D nalaza i mišljenja financijskog vještaka te utvrdio da tužitelju u utuženom razdoblju nije isplaćena plaća u iznosu od 2.302,47 eura u bruto iznosu i kada je usvojio tužiteljev tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj postavio na temelju varijante D nalaza i mišljenja financijskog vještaka.
7.2. Zbog tih razloga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je dosuđujući dio prvostupanjske presude. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.
Koprivnica, 10. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
