Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-291/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Hrvatska Radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 684191240305, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon dovršene glavne rasprave održane 3. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tužitelja, 10. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda Čakovcu, poslovni broj: Ovr-56/23-1 od dana 23.02.2023.g., nedopuštena.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u tužbi navodeći:
- da Zaključkom Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-56/23-6, od dana 24.03.2023.g., tužitelj je upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga koje je naveo u svojoj žalbi od dana 08.03.2023.g., izjavljenoj na ovosudno Rješenje o ovrsi posl.br: Ovr-56/23-1, od dana 23.02.2023.g.; te da u otvorenom roku tužitelj udovoljava citiranom Zaključku te u nastavku ističe kako slijedi;
- da Općinski sud u Čakovcu je dana 23.02.2023.g., donio Rješenje o ovrsi, a radi naplate navodnoga potraživanja tuženika prema tužitelju u iznosu glavnice od 44,59 EUR (336,00 kn), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka; da smatrajući takvo Rješenje neosnovanim, tužitelj je na isto uložio žalbu, te je Zaključkom Naslovljenog suda upućen pokrenuti ovu parnicu;
- da unatoč izjavljenoj žalbi, predmetno Rješenje o ovrsi je i prije pravomoćnosti upućeno na FINA-a na naplatu, te je po tome Rješenju i postupljeno i ovršeniku je zaplijenjen novčani iznos od čak 1.517,51 EUR; da FINA je naime, omaškom iznos ovrhe u kunama zaplijenila u eurima, tako da je umjesto mjesečnog iznosa od 56,00 kn, zaplijenjen za svaki mjesec iznos od 56,00 EUR;
- da međutim, tražbina ovrhovoditelja, odnosno tuženika u cijelosti je neosnovana, a iz razloga kako će biti niže obrazloženo;
- da iz pobijanog Rješenja proizlazi da je Sud ovrhu odredio temeljem ovršne isprave i to pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, od dana 19.10.2010.g., posl.br.: Ovr-1772/10;
- da ovime ovršenik ističe prigovor zastare, a koji prigovor je osnovan s obzirom na odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da „sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina.“; da dakle, protekom roka od 10 godina od pravomoćnosti, nastupa apsolutna zastara tražbine koje su utvrđene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne i vjerodostojne isprave, te je u ovome slučaju nastup zastare neupitan;
- da nadalje, Hrvatski sabor je dana 06. srpnja 2018. donio Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama, a koji se zakon između ostalog ima primijeniti i na tužitelja; da istim je Zakonom bio određeni otpis dugova do 10.000 kn prema državi i povezanim pravnim osobama, kojima je država jedini osnivač ili isključivi vlasnik – a što je ovdje tuženik i to onim građanima koji su zbog tih dugova bili u blokadi na dan 31.12.2017. godine – a što je ovdje tužitelj; da u privitku ove tužbe se dostavlja dokumentacija FINA iz koje je vidljivo da je tuženik opozvao ovrhu protiv tužitelja uslijed očitog otpisa duga, sukladno svojoj zakonskoj obvezi; da sada, nakon dvadeset godina od dospijeća pojedinačnih iznosa, iste pokušava naplatiti na nezakoniti način;
- da ukazuje se na činjenicu da je tuženik podnio Prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, i to na arhivirani broj spisa Ovr-1772/10, a ne novi ovršni prijedlog, pokušavajući tako na lukav način izbjeći prigovor zastare; da međutim, iz njegovog je prijedloga razvidno da isti ne predlaže promjenu sredstva ovrhe, jer je ovrha i prije i sada određena na novčanim sredstvima ovršenika; da dakle, neovisno radi li se o plaći ili mirovini, jer tuženik ne predlaže da poslodavac ili HZMO ustežu plaću odnosno mirovinu tužitelja, već traži ovrhu na svim novčanim sredstvima po svim ovršenikovim računima, a koje bi trebala provesti FINA;
- da dakle, neosnovano je tuženikovo potraživanje iz predmetne ovrhe, i to zbog dvije odlučne činjenice, činjenice što se radi o potraživanju za koje je nastupila apsolutna zastara i činjenice što je predmetno potraživanje po Zakonu o otpisu dugova fizičkim osobama trebalo biti otpisano, te je naplata istoga svakako bila nezakonita.
1.1. Radi svega navedenog, tužitelj predlaže sudu, nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom utvrđuje se da je ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda Čakovcu, poslovni broj: Ovr-56/23-1 od dana 23.02.2023.g., nedopuštena (točka I. tužbenog zahtjeva), te nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. tužbenog zahtjeva).
2. U danom odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i činjenične navode na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev; te:
- u odnosu na istaknuti prigovor zastare, tuženik ističe da je takav prigovor potpuno neosnovan iz razloga kako slijedi; da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetnog potraživanja.; da naime, Općinski sud u Čakovcu je dana 16.12.2004.g donio presudu pod posl.br. P-110/04 te je tuženik, tada ovrhovoditelj, temeljem navedene pravomoćne i ovršne presude dana 08.06.2009. podnio sudu ovršni prijedlog radi pljenidbe plaće, a koji prijedlog je Općinski sud u Čakovcu usvojio dana 19.10.2010.g. donošenjem rješenja o ovrsi pod posl.br. Ovr-1772/10.; da nadalje, tuženik je potom dana 01.02.2023. sudu podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a koji prijedlog je Općinski sud u Čakovcu usvojio donošenjem rješenja od dana 23.02.2023. pod posl.br. Ovr-56/23.; da slijedom navedenog, tuženik ističe da je podnošenjem ovršnog prijedloga dana 08.06.2009. nastupio prekid zastare, sukladno čl. 241. ZOO-a, a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. Ovr-1772/10 od dana 19.10.2010. nije niti počela ponovno teći, jer ovršni postupak još uvijek traje (postupak nije obustavljen niti dovršen), pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem cit. ovršnog prijedloga; da shodno navedenom, nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, a kako to neosnovano tvrdi tužitelj; da u prilog navedenom govori i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-1537/2015 od 12. listopada 2015. u kojem se navodi i sljedeće: «Predlaganjem novog sredstva ili predmeta ovrhe se u smislu odredbe čl. 5. st. 3. OZ-a ne može smatrati prijedlogom za ovrhu kojim se pokreće novi ovršni postupak, jer ovrhovoditelj predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe u već pokrenutom ovršnom postupku radi namirenja iste tražbine. Pravni institut promjene sredstava ili predmeta ovrhe ne bi imao smisla kada bi se takav prijedlog smatrao prijedlogom za kojim se pokreće novi ovršni postupak. Dakle, kada ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe, sud donosi novo rješenje o ovrsi, ali time se nastavlja već prije započeta ovrha. U konkretnom slučaju u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio je prekid zastare podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe 1994., a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi još nije niti počela teći- jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem naprijed navedenog ovršnog prijedloga.»; da gore navedenim tvrdnjama tuženika u prilog govori i sentenca Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-1547/2021 od 05. siječnja 2022., a da cit. sentenca navodi sljedeće: «podnošenjem ovršnog prijedloga (30. travnja 2003.) tuženik je prekinuo zastaru, a s obzirom da ovršni postupak od tada neprekinuto traje, odnosno određena ovrha nije obustavljena ili dovršena na neki od načina propisanih odredbama čl. 67. i čl. 68. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.), to desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem ovršnog prijedloga nije ni počeo teći, zbog čega je neosnovan tužiteljev prigovor zastare tuženikove tražbine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev 1608/15-2 od 3. svibnja 2017. i presudi posl. br. Rev 1919/2019-2 od 8. svibnja 2019.»:
- u odnosu na ostale prigovore i navode iz tužbe, tuženik ističe da je sukladno odredbama Ovršnog zakona tužitelj mogao podnijeti tužbu samo iz razloga koje je naveo u žalbi od dana 08.03.2023.g., konkretno samo radi prigovora zastare, stoga su svi drugi navodi istaknuti u tužbi potpuno irelevantni, a osim toga i neosnovani;
- u odnosu na navode da je FINA omaškom iznos ovrhe u kunama zaplijenila u eurima, tako da je umjesto mjesečnog novčanog iznosa od 56,00 kn, zaplijenjen za svaki mjesec iznos od 56,00 €, tuženik smatra navedene navode u potpunosti neosnovanim što potkrjepljuje i specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OVR56/23-1;
- da nadalje, tužitelj se poziva na Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama iz 2018. godine te navodi kako mu je tim zakonom predmetno dugovanje trebalo biti otpisano, a da ova tvrdnja je također neosnovana; da naime, tužitelju su prema tome zakonu otpisane tri ovrhe prema tuženiku I to pod poslovnim brojevima Ovrv-11242/08, Ovrv- 33022/08 i Ovrv-30771/09., a predmetna ovrha obuhvaćena ovom tužbom nije ispunila zakonske norme kojim bi i ona bila otpisana.
2.1. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj navodi da svi navodi tuženika u cijelosti se osporavaju; da Ovršnim zakonom u članku 5. st. 3. i 4. propisano je: „(3) Ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja… (4) Ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti.“; da dakle, tuženik je u konkretnoj situaciji prijedlog za promjenom predmeta i sredstva ovrhe trebao podnijeti u roku od 2 mjeseca od nemogućnosti provedbe ovrhe, a ne tek nakon proteka skoro trinaest godina od dana pravomoćnosti prvotnog Rješenja o ovrsi; a da međutim, tuženik ni u novom prijedlogu ne predlaže novo sredstvo niti novi predmet ovrhe, a sve iz razloga što je i prije i sada ista određena na novčanim sredstvima tužitelja; da dakle, u konkretnom slučaju neosnovan je navod tuženika da zastara nije niti počela ponovno teći, jer ovršni postupak još uvijek traje; da isto bi bilo osnovano kada bi tuženik kao vjerovnik u roku od 2 mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe, a što isti nije učinio; da predlaganje donošenja novog rješenja o ovrsi na istom sredstvu i na predmetu kao što je to u konkretnom slučaju učinio ovršenik, ne predstavlja razlog za prekid zastarijevanja, kako to isti pogrešno tumači; da navod tuženika kako nema omaške u ustezi mjesečnog iznosa od 56,00 EUR-a umjesto 56,00 kuna u cijelosti je neistinit; da naime, kao što je vidljivo iz samog Prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, ovršna isprava temeljem koje je tužitelj ovršen jest pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Prelogu, posl.br.:
P-110/04, od dana 16.12.2004.g. a iz koje je vidljivo da se radi o ukupnom dugu od 336,00 kuna podijeljenom u 6 mjesečnih rata od po 56,00 kuna; a da međutim iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od dana 13.04.2023.g. koje je dostavio tužitelj uz tužbu, proizlazi da je utvrđen mjesečni iznos duga od 56,00 EUR-a, a ne kuna; te da također tužitelj osporava navod tuženika da predmetna tražbina nije obuhvaćena otpisom temeljem Zakona o otpisu duga fizičkim osobama iz 2018.g., „jer nije ispunila zakonske norme“, a naročito što sam tuženik ne navodi koje to norme ista ne bi ispunila, kad je predmetnim Zakonom jasno određen otpis dugova do 10.000,00 kuna, prema pravnim osobama kao što je tuženik i to onim građanima koji su zbog tih dugova bili u blokadi na dan 31.12.2018.g., a što je ovdje tužitelj.
4. Ostajući kod svih svojih navoda i dokaznih prijedloga tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-56/23-1 od 23. veljače 2023. (listovi br. 5-6 spisa), Žalbu od 08.03.2023. (list br. 7 spisa), Rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 56/23-6 (Ovr-1772/10) od 24. ožujka 2023. (listovi br. 8-10 spisa), Specifikacije izvršenja osnova za plaćanje FINA-e od 13.04.2023. i to: Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-30771/09, Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv- 27362/07, Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-11242/08 i Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr-56/23-1 (listovi br. 11-16 spisa), Prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 01.02.2023. s prilozima: Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj P-110/04.-3. od 16. prosinca 2004., Rješenjem o ovrsi broj Ovr- 1772/10 od 19. listopada 2010. i Ovršnim prijedlogom od 08.06.2009. zaprimljenim kod suda 27.09.2010. (listovi br. 17-26 spisa) i Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26.01.2023. (listovi br. 27-28 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr-56/23-1 FINA-e od 23.08.2023. (listovi br. 36-37 spisa) i sudsku praksu (listovi br. 38-41 spisa); te uvid u priključeni spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-56/2023 (ranije poslovni broj Ovr-1772/2010).
5.1. Provedeno je i saslušanje tužitelja.
6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti neosnovanim.
7. Odredbama članka 50. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje: OZ) propisano je da protiv rješenja o ovrsi, donesenog na temelju ovršne isprave, ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
7.1. Odredbama članka 52. st. 1. i 3. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, da će sud ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
7.2. Prema odredbi članka 55. st. 3. OZ-a, a koja se primjenjuje osnovom članka 52. st. 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
8. Uvidom u priloženu dokumentaciju u spisu, te u priključeni spis predmeta Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-56/2023 (ranije poslovni broj Ovr- 1772/2010) sud je utvrdio:
- da je Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1772/10 od 19.10.2010. temeljem Ovršnog prijedloga ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, podnesenog preporučenom poštom dana 24.09.2010. i zaprimljenog kod ovršnog suda dana 27.09.2010., na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Prelogu, broj P-110/04 od 16.12.2004., a radi namirenja ovršne tražbine u iznosu od 336,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 56,00 kn od 01.08.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn od 01.09.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn od 01.10.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn od 01.11.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn od 01.12.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn od 01.01.2004. do isplate, kao i troška parničnog postupka u iznosu od 810,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.11.2006 do isplate, kao i troška tog ovršnog postupka u iznosu od 419,00 kuna, određena predložena ovrha na plaći ovdje tužitelja kao ovršenika, kod poslodavca Viola d.o.o. [adresa];
- da je prednje navedeno Rješenje o ovrsi broj Ovr-1772/10 od 19.10.2010. postalo pravomoćno dana 13.11.2010.;
- da je Zaključkom suda broj Ovr-1772/10-5 od 20.01.2011. poslodavac ovršenika (ovdje tužitelja) obaviješten o pravomoćnosti rješenja o ovrsi te pozvan na provedbu ovrhe na plaći ovršenika (ovdje tužitelja), koji je poslodavac ovršenika (ovdje tužitelja) primio dana 24.01.2011.;
- da po navedenom rješenju o ovrsi na plaći ovršenika (ovdje tužitelja) nije ništa naplaćeno;
- da je Zaključkom suda broj Ovr-1772/10-14 od 03. siječnja 2023. pozvan ovrhovoditelj (ovdje tuženik) da u roku od 30 dana dostavi podatak o novom poslodavcu ovršenika (ovdje tužitelja), obzirom da je prijašnji poslodavac Viola d.o.o. brisan iz sudskog registra, uz upozorenje da će se u protivnom ovršni postupak obustaviti; a koji je Zaključak ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) uručen po punomoćniku dana 10.01.2023.;
- da je dana 03.02.2023. zaprimljen Prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, od 01.02.2023., poslan sudu preporučenom poštom dana 02.02.2023., u kojem je navedeno da ovrhovoditelj dostavlja potvrdu HZMO-a iz koje je razvidno da se ovršeniku isplaćuje mirovina, te da ovrhovoditelj predlaže da se iz razloga ekonomičnosti i efikasnosti postupka, te činjenici da se nije uspio naplatiti ovrhom na plaći ovršenika, daljnji postupak nastavi pljenidbom novčanih sredstava s računa ovršenika, te da sud donese rješenje o ovrsi kojim se na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Prelogu, broj P-110/04 od 16.12.2004., a radi namirenja ovršne tražbine u iznosu od 336,00 kn / 44,59 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 56,00 kn / 7,43 EUR od 01.08.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn / 7,43 EUR od 01.09.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn / 7,43 EUR od 01.10.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn / 7,43 EUR od 01.11.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn / 7,43 EUR od 01.12.2003. do isplate, na iznos od 56,00 kn / 7,43 EUR od 01.01.2004. do isplate, kao i troška parničnog postupka u iznosu od 810,00 kn / 107,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.11.2006 do isplate, kao i troška na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu od 19.10.2010. godine pod posl. br. Ovr- 1772/10 u iznosu od 419,00 kn / 55,61 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.10.2010. do isplate, kao i daljnjih troškova ovog ovršnog postupka, odredi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika pljenidbom i prijenosom, po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama;
- da je Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-56/2023-1 od 23. veljače 2023. sud odredio predloženu ovrhu na novčanoj tražbini po računu ovršenika (ovdje tužitelja), te ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) odmjerio trošak ovršnog postupka u iznosu od 64,78 eura / 488,08 kuna;
- da je protiv prednje navedenog rješenja o ovrsi ovdje tužitelj kao ovršenik podnio žalbu od 08.03.2023., poslanu sudu preporučenom poštom dana 08.03.2023. i zaprimljenu kod suda dan 09.03.2023., u kojoj je žalbi naveo da sukladno članku 233 ZOO moli sud da rješenje o ovrsi stavi izvan snage zbog zastare;
- da se u odnosu na navedenu žalbu ovdje tuženik kao ovrhovoditelj očitovao kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan;
- da je Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-56/23-6 (Ovr-1772/10) od 24. ožujka 2023. upućen ovdje tužitelj kao ovršenik da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovoga rješenja pokrene parnicu kojom će iz razloga koje je naveo u žalbi od 08. ožujka 2023. protiv prednje navedenog rješenja o ovrsi zatražiti da se ovrha u ovom ovršnom predmetu u odnosu na ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, proglasi nedopuštenom; a protiv kojeg rješenja nije uložena žalba.
9. Shodno iznesenom, pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-56/23-6 (Ovr-1772/10) od 24. ožujka 2023. ovdje tužitelj kao ovršenik upućen je u ovu parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, da je nastupila zastara predmetne tuženikove ovršne tražbine.
10. Nedvojbeno je da je navedena ovrha predložena i određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Prelogu, broj P-110/04 od 16.12.2004., kao ovršne isprave
11. Odredbom članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
12. Obzirom na činjenicu da je presuda Općinskog suda u Prelogu, broj P-110/04 od 16.12.2004. svojstvo pravomoćnosti, a i ovršnosti, stekla dana 31. prosinca 2004., zastara tražbine iz te ovršne isprave nastupila bi istekom desetogodišnjeg roka iz članka 233. st. 1. ZOO-a, znači dana 31. prosinca 2014.
13. Međutim, zastara je u konkretnom slučaju prekinuta postupanjem tuženika, kako će biti izloženo u nastavku.
14. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
15. Odredbama članka 245. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (st. 1.); da zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja (st. 2.); da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (st. 3.); da kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka (st. 4.) a da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (st. 5.); te da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (st. 6.).
16. Zastara je u konkretnom slučaju prekinuta pokretanjem ovršnog postupka od strane ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, i to kako je ranije izloženo, podnošenjem Ovršnog prijedloga dana 24. rujna 2010., osnovom kojeg je doneseno Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1772/10 od 19.10.2010. kojim je radi namirenja ovršne tražbine iz navedene ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Prelogu, broj P-110/04 od 16.12.2004., kao i troška tog ovršnog postupka u iznosu od 419,00 kuna, određena ovrha na plaći ovdje tužitelja kao ovršenika, a koje je rješenje postalo pravomoćno dana 13.11.2010.
17. Odredbama članka 5. stavka 3. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ/96) propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, te da u tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja, a da ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi, dok je u daljnjem stavku 4. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti.
18. Tuženik je kao ovrhovoditelj, kako je to prethodno izneseno, o nemogućnosti provedbe određene ovrhe na plaći ovdje tužitelja kao ovršenika obaviješten dana 10.01.2023., a dana 02.02.2023. tuženik je kao ovrhovoditelj ovršnom sudu podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, kojim je zbog nemogućnosti provedbe ovrhe na plaći ovdje tužitelja kao ovršenika predložio određivanje ovrhe na novčanoj tražbini po računima tužitelja kao ovršenika, a slijedom čega su neosnovani navodi tužitelja da je predmetnu ovrhu trebalo obustaviti po članku 5. st. 4. OZ/96.
19. Povodom prednje navedenog Prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe ovršni je sud dana 23. veljače 2023. donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr- 56/2023-1, osnovom kojeg se rješenja o ovrsi ovrha radi naplate ovršne tražbine ovdje tuženika kao ovrhovoditelja sada vodi na računima tužitelja kao ovršenika.
20. Slijedom iznesenog, a obzirom na kontinuitet navedenog postupka ovrhe, zastarijevanje predmetne ovršne tražbine tuženika je i dalje u prekidu, jer zastara koja je prekinuta pokretanjem tog ovršnog postupka dana 24.09.2010., nije počela teći iznova, te se nije mogla ni dovršiti odnosno zastara nije mogla nastupiti.
21. Nadalje, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj kao ovršenik u ovu parnicu upućen samo zbog u žalbi istaknutog prigovora zastare, svi ostali navodi tužitelja, pa tako i navodi kako predlaganje ovrhe na novčanim sredstvima po njegovim računima ne predstavlja novo sredstvo i predmet ovrhe u odnosu na prvobitno određenu ovrhu na plaći tužitelja kao ovršenika, te navodi da je predmetna ovršna tražbina tuženika otpisana temeljem Zakona o otpisu dugova od 6. srpnja 2018. , irelevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, radi se o prigovorima koje je tužitelj kao ovršenik mogao istaknuti u svojoj žalbi koju je podnio protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-56/2023-1 od 23. veljače 2023.
22. U odnosu na navode tužitelja da je FINA provodeći ovrhu na novčanim sredstvima po računima tužitelja, određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 56/2023-1 od 23. veljače 2023., zaplijenila pogrešne iznose, sud također ističe da isti nisu od značaja za ovu parnicu. A uzgredno sud napominje kako se čini da je ta omaška FINE u međuvremenu ispravljena, kako je to razvidno iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-56/23-1 FINA-e od 23.08.2023. (listovi br. 36-37 spisa) u odnosu na raniju Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr-56/23-1 od 13.04.2023. (listovi br. 15-16 spisa).
23. Osnovom iznesenog, tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje predmetne ovrhe nedopuštenom, a po osnovi žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. t. 11. OZ-a, sud je utvrdio u cijelosti neosnovanim, te je odlučeno kao u izreci.
24. Sukladno odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova ovog postupka pripada tuženiku, no tuženik nikakav određeni zahtjev za naknadu troškova postupka nije stavio.
Čakovec, 10. travnja 2025.
Sutkinja:
Sandra Oletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
O tom obavijest:
1/ tužitelj po punomoćniku
2/ tuženik
