1

Poslovni broj Gž R-915/2022-3

Poslovni broj Gž R-915/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. S. A. K., iz Z., OIB: ..., 2. M. B. iz Z., OIB: ... i  3. A. G. iz Z., OIB: ...., svi zastupani po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika K. z. d. b. Z., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 29 Pr-12525/2020-17 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I  Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 29 Pr-12525/2020-17 od 5. svibnja 2022. u točkama I., II. i III izreke u dosuđujućem dijelu.

 

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje ista presuda u  odluci o parničnom trošku u odbijajućem dijelu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, je naloženo tuženiku isplatiti 1. tužiteljici S. A. K. iznos od 17.268,15 kn, u točki II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti 2. tužitelju M. B. iznos od 18.348,00 kuna, a u točki III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti 3. tužiteljici A. G. iznos od 42.260,30 kn, sve na ime razlike bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate te je naloženo tuženiku nadoknaditi svakom od tužitelja parnični trošak u iznosu od po 3.000,00 kn sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv presude su žalbu podnijele sve stranke i to tužitelji protiv odluke o parničnom trošku u odbijajućem dijelu, pozivajući se na žalbene razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik protiv presude u dosuđujućem dijelu, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl.  353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP).

 

3. Tužitelji u žalbi navode da su rješenjem suda prvog stupnja od 10. prosinca 2021. spojene tri parnice radi zajedničkog raspravljanja povodom tri tužbe troje tužitelja, što da nije bilo ni ekonomično niti svrsishodno. Smatraju da nisu mogli dobiti jednaku kvalitetu zastupanja te da su im stoga njihova prava u postupku umanjena. Ističu da su nakon spajanja parnica podneske slali odvojeno za svakog od tužitelja, a kako je tuženik dostavio tri odvojena podneska s odgovorom na tužbu, da su se morali očitovati na svaki od podnesaka odvojeno pa da im pripada pravo na trošak za svaki od podnesaka od 28. veljače 2022. u punom iznosu od 100 bodova. Također smatraju da im pripada pravo i na trošak pristupa punomoćnika na ročište 20. siječnja 2022., budući da je tražio odgodu ročišta iz razloga što nije bio primio podnesak tuženika – odgovor na tužbu. Kako taj podnesak nije zaprimljen najmanje osam dana  prije održavanja pripremnog ročišta, smatraju da im pripada pravo na trošak u punom iznosu od 100 bodova. Nadalje ističu da su podneske kojima specificiraju tužbene zahtjeve morali podnositi odvojeno zbog složenosti materije te matematičkih izračuna. Stoga smatraju da im pripada trošak sastava svakog od podnesaka u punom iznosu od po 100 bodova.

 

4. Predlažu u pobijanom dijelu presudu preinačiti i priznati im daljnji iznos troškova prema priloženim troškovnicima, kao i trošak žalbenog postupka.   

 

5. Tuženik u žalbi ističe da je obrazloženje presude nejasno te da nije razvidno zbog čega je sud odlučio na način opisan u izreci presude. Nadalje navodi da je sud protivno odredbama ZPP-a dopustio preinaku tužbe, s tim što smatra da su tužitelji mogli specificirati tužbeni zahtjev već u tužbi. Ističe da za izračun razlike u plaći nije potrebno stručno znanje vještaka, da je izračune sačinio sam tuženik te da u brojnim istovrsnim predmetima sami tužitelji sačinjavaju obračun na način da bruto iznos uvećaju za 6%. Smatra da se nisu ostvarile pretpostavke ugovorene točkom 3. Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006., jer da je dodatnim izračunom D. z. z. s. sa najmanje pet decimala, utvrđena aritmetička sredina manja od minimalno propisanih 2% te da posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznosi 1,99948%. Također smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011, a da narečeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina te je njegovo trajanje isteklo 25. listopada 2016. Na kraju navodi da treba uzeti u obzir i činjenicu da tuženik nije bio u mogućnosti sam određivati visinu osnovice za obračun plaće.   

 

6. Predlaže stoga pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, odnosno presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te kada im je priznat trošak postupka u dosuđenim iznosima.

 

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016., prema odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

 

10. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

 

-da su tužitelji u prijepornom razdoblju bili zaposleni kod tuženika,

 

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to S 1, Sindikat 2, Sindikat 3, Sindikat 4, Sindikat 5, Sindikat 6, Sindikat 7 te Sindikat 8 i sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

 

-da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji D. z. z. s. ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

 

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Sindikat 8, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V.  Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

 

-da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009.,

 

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali narečene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

 

-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima D. z. z. s. trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

 

-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane D. z. z. s. objavljen 4. prosinca 2015.,

 

-da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 132/16) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

 

11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužitelji tužbeni zahtjev zasnivaju na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji D. z. z. s. za statistiku ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, kao i na članku IV. st. 2. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojima je utvrđeno na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u javnim službama plaća definirana čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09) na način da plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je osnovica plaće propisana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, tada osnovicu plaće određuje Vlada RH posebnom odlukom.

 

12. Također proizlazi da je u prijepornom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13, 153/13 – dalje: TKU/12) kojim je u čl. 51. st. 4. određeno da su Dodatak Sporazumu/2009 te njegove izmjene i dopune, ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

 

13. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te čl. 51. st. 4. TKU/12, što da proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje tog akta radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. Stoga zaključuje da su uvjeti za povećanje osnovice bili ispunjeni krajem 2015., s plaćom za prosinac 2015. koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. te su trajali do siječnja 2017., što znači da je zadnja povećana plaća trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Pritom ocjenjuje da nije došlo do odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna Sporazuma/2011 kojim je uređen način povrata osnovice, već se odgoda odnosila na način usklađivanja pariteta plaća određenog u čl. IV. i V. istog dokumenta. 

 

14. Kako je visina razlike plaće utvrđena na temelju obračuna tuženika na temelju kojeg su tužitelji postavili tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljima razliku u plaći za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2016. te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a.

 

15. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužiteljima priznat trošak zastupanja odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od po 3.000,00 kn za svakog tužitelja.

 

16. Prema stajalištu ovog suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine" broj 115/10 – dalje TKU/2010).

 

17. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009  osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije mogao postupiti u skladu s narečenim Sporazumom prije nego li je Vlada RH donijela novu odluku o visini osnovice za isplatu plaće.

 

18. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak da su uvjeti za primjenu odredbe o načinu povrata osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto ispunjeni u studenom 2015., s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice za obračun plaća u javnim službama.

 

19. Prema odredbi čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 dalje ZR) poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema narečenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (čl. 9. st. 3. ZR-a).    

 

20. Glede prihvaćanja preinake tužbe, treba istaći da su i prema stajalištu ovog suda u nazočnom slučaju bile ispunjene pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP-a za preinaku, budući da je tijekom postupka tuženik dostavio podatke o razlici u plaći tužitelja za prijeporno razdoblje, koji obračun su tužitelji prihvatili pa nije bilo potrebe provoditi vještačenje. Pravilno je ocijenjen i prigovor zastare, budući da je tužba tužitelja podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare iz čl. 139. ZR-a. Podnošenjem tužbe je došlo do prekida zastare, u smislu čl. 241. ZOO-a pa kako je tijekom postupka preinačena tužba na način da je povišen iznos istovrsne tražbine, koja se zasniva na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, proizlazi da tuženik neosnovano ustraje na istom prigovoru i u žalbi.

 

21. Na žalbene navode o isteku važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011, treba odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno otklonio takav prigovor pozivom na pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora propisana čl. 199. st. 1. ZR-a.    

 

22. Glede žalbe tužitelja protiv odluke o parničnom trošku u odbijajućem dijelu, treba reći da tužitelji nisu u pravu kada tvrde da im pripada pravo na nadoknadu parničnog troška u višem iznosu od dosuđenog. Naime, tužitelji smatraju da im je sud prvog stupnja neosnovano odbio priznati nagradu odvjetnika za sastav podnesaka od 28. veljače i 29. ožujka 2022. te trošak pristupa odvjetnika na ročište od 20. siječnja 2022.  

 

23. Prije svega treba istaći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio način obračuna parničnog troška tužitelja, s obzirom na činjenicu da je nakon podnošenja zasebnih triju tužbi, sud odlučio o spajanju parnica te je u nastavku vođen jedinstveni postupak u kojemu je sve tužitelja zastupao isti punomoćnik, odvjetnik. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva,  dok prema stavku 2. ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Glede troškova zastupanja odvjetnika, u slučaju zastupanja više osoba, primjenjuje se Tbr. 36. Tarife, što znači da odvjetniku pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka, za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%, s tim što se iznos povišene nagrade dijeli na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio narečene odredbe kada je tužiteljima, nakon spajanja parnica, troškove obračunao na način da je povisio određenu tarifnu stavku, zavisno o tome radi li se o sastavu podneska ili pristupu na ročište za 20%, obračunavši ukupan trošak zastupanja te podijelio dobiveni iznos na tri tužitelja. Na taj način je pravilno obračunata nagrada odvjetnika za sastav podneska od 29. ožujka 2022. kojim je specificiran tužbeni zahtjev pri čemu je neodlučno što je tuženik za svakog od tužitelja dostavio poseban matematički izračun razlike u plaći. Treba navesti da se ne radi o kompleksnom matematičkom izračunu, već o usklađenju tužbenog zahtjeva s podacima dobivenim od tuženika pa tako nije bilo osnove priznati pojedinačni trošak za sastav svakog od triju podnesaka kojim je specificiran tužbeni zahtjev, ako to sugeriraju tužitelji u žalbi.

 

24. Glede sastava podneska od 28. veljače 2022., treba reći da i prema stajalištu ovog suda taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. O tome je li neka radnja odvjetnika bila potrebna za vođenje parnice, sud odlučuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. U ovom predmetu je tuženik dostavio odgovor na tužbu u kojemu nije iznio ništa novo što već nije bilo rečeno u tužbi, budući da je ponovio propise koji bi se trebali primijeniti u ovom postupku i obrazložio zašto smatra da u nazočnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za obračun plaće prema povišenoj osnovici. Stoga i podnesci tužitelja kojima odgovaraju na takve navode tuženika nisu bili potrebni, jer i u tim podnescima (koji su sadržajno identični) tužitelji nisu iznijeli ništa novo što već nije navedeno u samoj tužbi. Glede nagrade odvjetnika za pristup na ročište održano 20. siječnja 2022., treba istaći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je to ročište odgođeno na prijedlog punomoćnika tužitelja. Takav zaključak proizlazi iz sadržaja raspravnog zapisnika u kojemu je navedeno da se punomoćnik tužitelja nalazi u izolaciji zbog zaraze te da nije bio u mogućnosti preuzeti odgovor na tužbu, zbog čega se moli odgoda ročišta. Stoga su bez osnove žalbeni navodi u kojima tužitelji pokušavaju prikazati da su postojali drugi razlozi za odgodu ročišta, a ne oni koji su navedeni u zapisniku.     

 

25. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, jednako kao i žalbu tužitelja protiv odluke o trošku u odbijajućem dijelu.

 

U Rijeci 8. studenog 2023.

 

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara, v.r.