REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-298/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić u pravnoj stvari tužiteljice SZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, radi utvrđenja i isplate, dana 10. travnja 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Odredba članka 6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, Ugovora o kreditu broj 213035 od 13.12.2007. godine zaključenog između tužitelja SZG [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 kao kreditora koja glasi „Jednokratno 1,10% (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
2. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju SZG [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 126,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.12.2007. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, naknaditi tužiteljici SZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 303,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 17.1.2025. protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita (tzv. ulazna naknada) sadržanoj u čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 213035 kojeg je dana 13.12.2007. sklopila sa prednikom tuženika Volksbank d.d. te isplatu temeljem ništetne ugovorne odredbe i to iznosa od 126,44 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 18.12.2007. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od donošenja prvostupanjske odluke pa sve do isplate. U navodima tužbe ističe da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz navedenog proizlazi da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade, a slijedom toga i ništetne. O navedenoj odredbi ugovora, uopće se nije pojedinačno pregovaralo. Također, sporna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade umetnuta je u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužitelja uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe. Sve je tužitelju bilo ponuđeno po principu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužitelj na potpis dobio unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik tužiteljici uopće nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita. Također, tuženik nije tužiteljici prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužitelj imao mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za ekstraprofitom) obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava. Jedini interes i ratio sporne odredbe je dodatno bogaćenje banke tuženika, stjecanje ekstraprofita i neopravdano korištenje pozicije jače strane ugovornog odnosa budući da potrošač, ukoliko treba kredit, mora pristati i na tu naknadu, samo da bi dobio traženi iznos kredita. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 213035 te naloži tuženiku da joj isplati iznos od 126,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.12.2007. pa do isplate, sve kako je opisano u točci I. izreke ove odluke.
Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže: presliku Ugovora o kreditu broj 213035, prometnu karticu po kreditu te potvrdu banke (tuženika) o naplaćenoj ulaznoj naknadi.
2. Sukladno čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) tuženik je rješenjem od dana 22.1.2025. pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na posljedice iz čl. 331 b st. 1. ZPP-a.. Dostava za tuženika je uredno izvršena dana 27.1.2025.
3. Tuženik u određenom roku od 30 dana, kao niti do dana sastavljanja ove odluke nije podnio odgovor na tužbu. Stoga je donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), obzirom osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste nisu u suprotnosti s podnesenim dokazima pa je temeljem čl. 331.b ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.
4. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku je priznat parnični trošak temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 50,00 EUR parnični trošak iznosi 250,00 EUR. Navedenom se dodaje trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 303,10 EUR, uvećano za zatezne kamate tekuće od 10.4.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
U Zagrebu 10. travnja 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dna:
- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe (26,55 EUR)
- tuženiku
