Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

52000 PAZIN, Dršćevka 1

P-13/2022-114

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Adrijani Labinjan Skok, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SPORT TIM j.d.o.o., Pula, Heiningerova ulica 3, OIB: 47538776546 (dalje: tužitelj), kojeg zastupaju punomoćnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Simić i Lara Tončić, iz Pule, Dobrilina 12, protiv tuženika 1. GRAD PULA-POLA, Pula, Forum 1, OIB: 79517841355 (dalje: prvotuženik), 2. REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Pula, Rovinjska ul. 2a (dalje: drugotuženica), radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave održane 27. veljače 2025. koja je održana u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja Tee Mavrić, punomoćnika tužitelja Filipa Simića, odvjetnika u Puli, punomoćnice prvotuženika JĆ, univ.mag.iur., zaposlenice prvotuženika, te više državnoodvjetničke savjetnice u ŽDO u Puli, CĆ, na ročištu za objavu 10. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 738.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15.9.2018. pa do isplate te iznos od 738.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15.9.2019. pa do isplate, a koje sve kamate teku po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 48,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi drugotuženici troškove parničnog postupka u iznosu 13.935,88 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je u bitnome naveo da je 8. ožujka 2018. prvotuženiku podnio više zahtjeva za izdavanje koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru za djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon, iznajmljivanja sredstva za vuču, iznajmljivanja pedalina, iznajmljivanja skutera, na lokacijama „Hotel Brioni“ i „AC Stoja“i to:

- Lokacija Hotel Brioni 8.1 – iznajmljivanje skutera

- Lokacija Hotel Brioni 8.2 – iznajmljivanje brodice na motorni pogon

- Lokacija Hotel Brioni 8.3 – iznajmljivanje sredstva za vuču

- Lokacija AC Stoja 3.1. – iznajmljivanje pedalina

- Lokacija AC Stoja 3.2. – iznajmljivanje brodica na motorni pogon

- Lokacija AC Stoja 3.3. – iznajmljivanje sredstva za vuču.

2. Navedene zahtjeve tužitelj je podnio temeljem Odluke o donošenju plana upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Pule za 2018. godinu (dalje: Odluka), od 23. veljače 2018. U tužbi se navodi da je tužitelj za navedene lokacije prvi predao uredan i potpun zahtjev, ali da je prvotuženik svaki od tih zahtjeva odbio, i da su te odluke potvrđene od strane drugostupanjskog tijela, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

3. Tužitelj je protiv odbijajućih odluka drugostupanjskog tijela pokrenuo upravne sporove. Odluke drugostupanjskog tijela su odlukama Upravnog suda u Rijeci poništene, osim u jednom slučaju na lokaciji AC Stoja 3.2. – iznajmljivanje brodica na motorni pogon, u kojemu je tužitelju tužbeni zahtjev odbijen.

4. Tužitelj navodi da je Odluka stupila na snagu 8 dana od objave u Službenim novinama Grada Pule. Člankom VI Odluke propisano je da ukoliko se za dodjeljivanje koncesijskog odobrenja na istoj mikrolokaciji prijavi više podnositelja zahtjeva, prednost ima podnositelj koji je prvi predao uredan i potpun zahtjev. Tužitelj je prvi predao zahtjev istog dana kada je Odluka stupila na snagu (9.3.2018.). Tužiteljevi zahtjevi su odbijeni zbog stava tuženika da je društvo SPORT MARE d.o.o. za istu lokaciju predalo uredan i potpun zahtjev prije tužitelja, s time da je društvo SPORT MARE d.o.o. zahtjev predalo 2. siječnja 2018., odnosno više od dva mjeseca prije stupanja na snagu Odluke. Prvotuženik opisano pravno stajalište pravda Naputkom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture pod klasom: 342-22/18-01/47, URBROJ: 530-03-1-2-1-18-2, od 20. veljače 2018.

5. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture kao drugostupanjsko tijelo je nakon poništavajućih presuda Upravnog suda u Rijeci u ponovljenom postupku donijelo devet novih drugostupanjskih rješenja od kojih je u četiri slučaja prihvatilo tužiteljevu žalbu, dok je u pet predmeta ponovno odbilo tužiteljevu žalbu iz istih razloga kao i prvi put, te je tužitelj podnio pet novih upravnih tužbi koje se pred Upravnim sudom u Rijeci vode pod posl.br. Usl-1482/2020, Usl-1483/2020, Usl-1484/2020, Usl- 1485/2020 i Usl-1486/2020.

6. U tužbi se nadalje navodi da je zbog nezakonitih odluka oba tuženika tužitelj bio spriječen obavljati djelatnosti zbog kojih je osnovan, odnosno ostvarivati prihod iznajmljivanjem brodica na motorni pogon, sredstava za vuču, pedalina te skutera, uslijed čega da mu je nastala šteta u vidu izgubljene dobiti nastale u turističkim sezonama 2018., 2019. i 2020. godine (koja sezona nije predmetom ovog postupka), a istu očekuje i u naredne dvije godine, obzirom su se predmetna koncesijska odobrenja dodjeljivala na razdoblje od 5 godina.

7. Tužitelj visinu nastale štete procjenjuje temeljem cjenika svojih usluga, liste prihoda i troškova za svaku sezonu te projekcije popunjenosti za svaku turističku sezonu do kojih je zakonski zastupnik tužitelja došao dugogodišnjim iskustvom u istovrsnim poslovima. Naime, planirano radno vrijeme tužitelja je od 10h-20h svakog dana u tjednu. Dok je tužitelj za sezone 2018. i 2019. očekivao popunjenost za periode od 15.6.-14.7. - 70%, od 15.7.-31.8. - 100% te od 1.9.-15.9. - 70%, a što je ujedno i period godine u kojem je tužitelj imao namjeru voditi predmetni posao. Ukupno je tužitelj procijenio da bi na lokaciji Hotel Brioni ostvario dobit od 611.100,00 kuna, dok bi na lokaciji Kamp Stoja ostvario dobit od 126.900,00 kuna po svakoj turističkoj sezoni.

8. Tužitelj smatra prvotuženika odgovornim za opisanu štetu (izgubljenu dobit) zbog donošenja nezakonitih rješenja o dodjeljivanju koncesijskih odobrenja, a drugotuženicu zbog donošenja nezakonitog Naputka temeljem kojeg je prvotuženik postupao, kao i zbog odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koja nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave temeljem čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, te je predloženo da sud donese sljedeću presudu: „I Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 738.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15.9.2018. pa do isplate te iznos od 738.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15.9.2019. pa do isplate, a koje sve kamate teku po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“ 9. Prvotuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, smatra da nije pasivno legitimiran u ovoj parnici jer da se radi o poslovima državne uprave, a štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska. Ističe da je Vijeće za davanje koncesijskog odobrenja osnovano za područje grada Pule-Pola (dalje: Vijeće) u donošenju spornih rješenja postupalo sukladno Naputku Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, a sporne odluke Vijeća su potvrđene od stane Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture povodom žalbi tužitelja.

10. Prvotuženik navodi da sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/2003, 100/2004, 141/2006, 38/2009, 123/2011, 56/2016, 98/2019) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom. Odredbom članka 10. istog Zakona propisano je da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom toga Zakona. Pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva se održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra u općoj upotrebi, te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na temelju koncesije ili koncesijskog odobrenja.

11. Slijedom navedenog, prvotuženik ukazuje da izdavanje koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru je posao državne uprave koji je Uredbom o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru (Narodne novine broj 36/2004, 63/2008, 133/2013, 63/2014) preneseno na Vijeće za davanje koncesijskog odobrenja koje se osniva za područje općine ili grada na kojem se nalazi pomorsko dobro.

12. Odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 66/2019) propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

13. Ranijim Zakonom o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 150/2011, 12/2013, 93/2016, 104/2016), koji je bio na snazi u trenutku donošenja spornih rješenja Vijeća, također je bilo propisano da za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

14. Nadalje je navedeno da Vijeće nije upravno tijelo prvotuženika, prvotuženik ne vrši nadzor na radom Vijeća niti rješava žalbe protiv odluka Vijeća.

15. Stoga prvotuženik smatra da ne odgovara za štetu za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala nezakonitim postupanjem u odlučivanju o zahtjevu za izdavanje koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru, pa predlaže odbacivanje tužbe, odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva.

16. Nadalje prvotuženik navodi da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu budući da tužitelj nije dokazao postojanje štetne radnje prvotuženika, niti postojanje štete niti postojanje uzročno posljedične veze između štete i štetne radnje.

17. Poništaj rješenja u upravnom postupku sam po sebi ne dovodi do odgovornosti za štetu jer je upravo sustav pravnih lijekova predviđen kao način koji omogućava donošenje pravilnih rješenja. Vijeće je u okviru svoje nadležnosti odlučivalo u upravnom postupku, a protiv donesenih odluka postojala je mogućnost korištenja pravnih lijekova.

18. Prvotuženik ističe da Vijeće nije postupalo protupravno. Upravo suprotno, sukladno članku 29. stavak 3. Zakona o sustavu državne uprave, Vijeće je u donošenju spornih odluka o odbijanju zahtjeva tužitelja postupalo sukladno Naputku Ministarstva mora, prometa i infrastruktura, a što potvrđuje i nadležno Ministarstvo u potvrđujućim drugostupanjskim rješenjima. Zatim se navodi da upravni postupci na koje se poziva tužitelj još nisu pravomoćno okončani, te nadležna tijela i upravni sudovi nisu odlučili o meritumu upravne stvari – da li tužitelju treba biti izdano rješenje o izdavanju koncesijskog odobrenja. Stoga se navodi da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između rješenja o odbijanju izdavanja koncesijskog odobrenja i „izgubljene dobiti“ zbog neobavljanja koncesijske djelatnosti.

19. Prvotuženik osporava i visinu štete i tužiteljevu „projekciju dobiti“ kao neutemeljenu i neosnovanu.

20. Drugotuženica se u odgovoru na tužbu protivila tužbi i tužbenom zahtjevu po osnovu i visini. Da bi postajala odgovornost drugotuženice po odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave kumulativno moraju biti ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu (postojanje subjekta odgovornosti, postojanje štetne radnje, postojanje štete, postojanje uzročne veze između štete i štetne radnje) kao i posebne pretpostavke odgovornosti države za štetu (da je štetna radnja počinjena radom tijela državne uprave, da je oštećeni bio stranka u nekom postupku te da se radi o nepravilnom ili nezakonitom radu).

21. Drugotuženica smatra da dokumentacijom dostavljenom uz tužbu tužitelj nije dokazao pretpostavke za njenu odgovornost za štetu. Napominje da zauzeti pravni stav nadležnog Ministarstva koje je odlučivalo po žalbi tužitelja nije "nezakoniti i nepravilni rad tijela državne uprave ".

22. Drugotuženica navodi da se iz razloga što tužitelj nije dostavio svu relevantnu dokumentaciju ne može utvrditi niti da li je predao "potpun" zahtjev, kako je propisano u članku 6. stavak 6. Odluke prvotuženika. Za svaku godinu se donosi novi Plan upravljanja pomorskim dobrom i za svaku pojedinu godinu se sklapa novi Ugovor o dodjeli koncesijskog odobrenja, stoga drugotuženica smatra da je potraživanje u dijelu koji se odnosi za 2019. neosnovano. Osporava se i visina utužene štete.

23. U predmetu je proveden dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to u cjenik, u odluku od 23.2.2018. o donošenju plana upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Pule za 2018., u presude Upravnog suda u Rijeci, UsI- 189/2019-9 od 7.6.2019., UsI-182/2019-10 od 17.7.2019., UsI-183/2019-9 od 20.12.2019., UsI-188/2019-10 od 25.9.2019., UsI-186/2019-10 od 17.7.2019., UsI- 191/2019-9 od 20.12.2019., UsI-187/2019-9 od 20.12.2019., UsI-190/2019-10 od 17.7.2019., pisane iskaze JĆH, NĆ, SĆ, LĆ, VĆ, MĆ, PĆ, GĆ, preslike spisa klasa: UP/I 342-01/18-01/126, UP/I 342-01/18-01/159, UP/I 342-01/18- 01/163, UP/I 342-01/18-01/164, UP/I 342-01/18-01/162, UP/I 342-01/18-01/161, UP/I 342-01/18-01/152, UP/I 342-01/18-01/155, UP/I 342-01/18-01/153, UP/I 342-01/18- 01/151, UP/I 342-01/18-01/154, odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1678/22 od 26. travnja 2023., Usž-1065/22 od 8. rujna 2022., Usž-2627/21 od 1. lipnja 2022., Usž-1066/22 od 4. travnja 2023., Usž-2628/21 od 24. rujna 2021., mišljenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, klasa: 342- 22/18-01/47, urbroj: 530-03-1-2-1-18-2, od 20.2.2018., spise u vezi zahtjeva trgovačkog društva SPORT MARE d.o.o. za izdavanje koncesijskih odobrenja koji su kod nadležnog upravnog tijela zaprimljeni pod sljedećim klasama: UP/I-342-01/18-

01/189, UP/I-342-01/18-01/5, UP/I-342-01/18-01/150, UP/I-342-01/18-01/170, UP/I- 342-01/18-01/187, UP/I-342-01/18-01/4, UP/I-342-01/18-01/8, UP/I-342-01/18-01/6, UP/I-342-01/18-01/166, UP/I-342-01/18-01/15, UP/I-342-01/18-01/184, UP/I-342-

01/18-01/174, UP/I-342-01/18-01/12, UP/I-342-01/18-01/11, UP/I-342-01/18-01/165, UP/I-342-01/18-01/167, UP/I-342-01/18-01/172, UP/I-342-01/18-01/10, UP/I-342-

01/18-01/9, UP/I-342-01/18-01/7, UP/I-342-01/18-01/180, UP/I-342-01/18-01/16, u presudu ovoga suda Povrv-299/2019-39 od 25.3.2021., rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, klasa: UP/II-342-22/18-01/53, urbroj: 530-03-1-1-1-20-12, od 24. lipnja 2020., rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, klasa: UP/II-342- 22/18-01/55, urbroj: 530-03-1-1-1-20-9, od 25. lipnja 2020., rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, klasa: UP/II-342-22/18-01/54, urbroj: 530-03-1-1-1-20-13, od 23. lipnja 2020., zapisnik Grada Pule – Pola, Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjek za upravljanje imovinom, Klasa: 342-01/18-01/7, Urbroj: 216801-03-06-00-0054-18-1, sa sjednice Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja, od 3.5.2018., uvidom u sudski registar, saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja Tee Mavrić, saslušanjem svjedoka TĆ, ĆĆ, HĆ, DĆ, ĐĆ, EĆ, FĆ, KĆ, ČĆ i AĆ.

24. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

25. Tužitelj zahtijeva od tuženika naknadu štete zbog izgubljene dobiti za 2018. i 2019. godinu i to u odnosu na prvotuženika iz razloga donošenja nezakonitih rješenja o dodjeljivanju koncesijskih odobrenja za lokacije navedene u tužbi, a u odnosu na drugotuženicu zbog donošenja nezakonitog Naputka temeljem kojeg je prvotuženik postupao, kao i zbog odgovornosti drugotuženice za štetu koja nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave.

26. Sporno je da li se postupalo nezakonito ili nepravilno u postupku za davanje koncesijskih odobrenja po zahtjevima tužitelja za lokacije navedene u tužbi i je li tužitelj uslijed takvog postupanja pretrpio štetu za koju bi bili odgovorni tuženici.

27. Uz tužbu su dostavljene presude Upravnog suda u rijeci kako slijedi.

28. Presudom Upravnog suda u Rijeci UsI-189/2019-9 od 7. lipnja 2019. poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342- 22/18-01/49, URBROJ: 530-03-1-1-1-19-2 od 7. siječnja 2019., kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/152, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-3 od 9. srpnja 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za dodjelu koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon na lokaciji AC Stoja lokacija 3.2 s obrazloženjem da je prije zahtjeva tužitelja, 2. siječnja 2018. zaprimljen uredan i potpun zahtjev trgovačkog društva Sport Mare d.o.o., kao i na utvrđenju da tužiteljev zahtjev nije potpun jer mu nisu priloženi biljezi, bjanko zadužnica i odgovarajući dokaz o vlasništvu nad sredstvima.

29. Presudom Upravnog suda u Rijeci UsI-182/2019-10 od 17. srpnja 2019. poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342- 22/18-01/52, URBROJ: 530-03-1-1-1-18-2 od 13. prosinca 2018., kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/151, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-3 od 9. srpnja 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za dodjelu koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon na lokaciji AC Stoja lokacija 3.2 s obrazloženjem da je prije zahtjeva tužitelja, 2. siječnja 2018. zaprimljen uredan i potpun zahtjev trgovačkog društva Sport Mare d.o.o., kao i na utvrđenju da tužiteljev zahtjev nije potpun jer mu nisu priloženi biljezi, bjanko zadužnica i odgovarajući dokaz o vlasništvu nad sredstvima.

30. Presudom Upravnog suda u Rijeci UsI-183/2019-9 od 20. prosinca 2019. poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342- 22/18-01/50, URBROJ: 530-03-1-1-1-18-2 od 14. prosinca 2018., kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/154, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-4 od 9. srpnja 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za dodjelu koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja pedalina na lokaciji AC Stoja lokacija 3.1 s obrazloženjem da je prije zahtjeva tužitelja, 2. siječnja 2018. zaprimljen uredan i potpun zahtjev trgovačkog društva Sport Mare d.o.o., kao i na utvrđenju da tužiteljev zahtjev nije potpun jer mu nije priložen odgovarajući dokaz o vlasništvu nad sredstvima.

31. Presudom Upravnog suda u Rijeci UsI-188/2019-10 od 25. rujna 2019. poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342- 22/18-01/56, URBROJ: 530-03-1-1-1-18-2 od 14. prosinca 2018., kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/163, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-2 od 9. srpnja 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za dodjelu koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja sredstava za vuču na lokaciji Hotel Brioni 8.3 s obrazloženjem da je prije zahtjeva tužitelja, 2. siječnja 2018. zaprimljen uredan i potpun zahtjev trgovačkog društva Sport Mare d.o.o., kao i na utvrđenju da tužiteljev zahtjev nije potpun jer je podnesen za plovilo koje već ima koncesijsko odobrenje na rok do 31.12.2018. na tvrtku Busoler Sport d.o.o. te da nije priložen dokaz o vlasništvu.

32. Presudom Upravnog suda u Rijeci UsI-186/2019-10 od 17. srpnja 2019. poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342- 22/18-01/54, URBROJ: 530-03-1-1-1-18-2 od 14. prosinca 2018., kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/160, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-4 od 9. srpnja 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za dodjelu koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja sredstava – skutera na lokaciji Hotel Brioni 8.1 s obrazloženjem da je prije zahtjeva tužitelja, 2. siječnja 2018. zaprimljen uredan i potpun zahtjev trgovačkog društva Sport Mare d.o.o., kao i na utvrđenju da tužiteljev zahtjev nije potpun jer mu nisu priloženi biljezi, te da su ista potvrda o uplaćenoj pristojbi i ista bjanko zadužnica u preslicima priložene i u drugom podnesenom zahtjevu.

33. Presudom Upravnog suda u Rijeci UsI-191/2019-9 od 20. prosinca 2019. poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342- 22/18-01/199, URBROJ: 530-03-1-1-1-19-2 od 7. siječnja 2019., kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/159, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-3 od 9. srpnja 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za dodjelu koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon na lokaciji Hotel Brioni 8.2 s obrazloženjem da je prije zahtjeva tužitelja, 2. siječnja 2018. zaprimljen uredan i potpun zahtjev trgovačkog društva Sport Mare d.o.o., kojemu je trebalo udovoljiti.

34. Presudom Upravnog suda u Rijeci UsI-187/2019-9 od 20. prosinca 2019. poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342- 22/18-01/55, URBROJ: 530-03-1-1-1-18-2 od 14. prosinca 2018., kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/159, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-3 od 9. srpnja 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za dodjelu koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja skutera na lokaciji Hotel Brioni 8.1 s obrazloženjem da je prije zahtjeva tužitelja, 2. siječnja 2018. zaprimljen uredan i potpun zahtjev trgovačkog društva Sport Mare d.o.o., kojemu je trebalo udovoljiti.

35. Presudom Upravnog suda u Rijeci UsI-190/2019-10 od 17. srpnja 2019. poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342- 22/18-01/74, URBROJ: 530-03-1-1-1-19-2 od 7. siječnja 2019., kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/164, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-3 od 9. srpnja 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za dodjelu koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon na lokaciji Hotel Brioni 8.2 s obrazloženjem da je prije zahtjeva tužitelja, 2. siječnja 2018. zaprimljen uredan i potpun zahtjev trgovačkog društva Sport Mare d.o.o., kao i na utvrđenju da tužiteljev zahtjev nije potpun jer mu nije priložen odgovarajući dokaz o vlasništvu nad sredstvima.

36. Prvotuženik je u spis dostavio presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kako slijedi.

37. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1678/2022- 2 od 26. travnja 2023. odbijena je žalba ovdje tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci Usl-935/2021-7 od 28. siječnja 2022. kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva, Klasa: UP/II-342-22/18-01/56, URBROJ: 530-03- 1-1-1-21-22 od 4. svibnja 2021., donesenim u ponovnom postupku u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci Usl-1484/2020-4 od 25. ožujka 2021. Predmetnim rješenjem Ministarstva odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/163, URBROJ: 2168/01- 03-06-000054-18-2 od 9. srpnja 2018. koje se odnosilo na lokaciju Hotel Brioni 8.3 za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja sredstava za vuču gliserom registracijske oznake [registarska oznaka] jer da je pravno nemoguće jednom brodicom istovremeno obavljati djelatnost temeljem dva različita koncesijska odobrenja za isto razdoblje.

38. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1065/2022- 2 od 8. rujna 2022. odbijena je žalba ovdje tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci Usl-919/2021 od 17. prosinca 2021. kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva, Klasa: UP/II-342-22/18-01/52, URBROJ: 530-03-1-1- 1-21-24 od 4. svibnja 2021. Predmetnim rješenjem Ministarstva odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/151, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-3 od 9. srpnja 2018. koje se odnosilo na lokaciju AC Stoja lokacija 3.2 za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon, jer da je brodica 2349 EU registrirana kao brodica na vesla.

39. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2627/2021- 2 od 1. lipnja 2022. odbijena je žalba ovdje tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci Usl-1482/20 od 22. travnja 2021. kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva, Klasa: UP/II-342-22/18-01/49, URBROJ: 530-03-1-1- 1-20-14 od 18. lipnja 2020. Predmetnim rješenjem Ministarstva odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/152, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-3 od 9. srpnja 2018. koje se odnosilo na lokaciju AC Stoja lokacija 3.2 za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon, jer da je brodica 2351 PU registrirana kao brodica na vesla.

40. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1066/2022- 3 od 4. travnja 2023. odbijena je žalba ovdje tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci Usl-920/2021-8 od 16. prosinca 2021. kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva, Klasa: UP/II-342-22/18-01/74, URBROJ: 530-03- 1-1-1-21-19 od 4. svibnja 2021. Predmetnim rješenjem Ministarstva odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/164, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-3 od 9. srpnja 2018. koje se odnosilo na lokaciju Hotel Brioni 8.2 za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon, jer da je brodica 2347 PU registrirana kao brodica na vesla.

41. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2628/21-2 od 24. rujna 2021. odbijena je žalba ovdje tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci Usl-1486/2020-15 od 22. travnja 2021. kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva, Klasa: UP/II-342-22/18-01/199, URBROJ: 530-03-1- 1-1-20-8 od 24. lipnja 2020. Predmetnim rješenjem Ministarstva odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/162, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-3 od 9. srpnja 2018. koje se odnosilo na lokaciju Hotel Brioni 8.2 za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon, jer da je brodica 2348 PU registrirana kao brodica na vesla.

42. Prema navodu tužitelja u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-5174/19-2 od 5. ožujka 2020. odbijena je žalba ovdje tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci Usl- 184/2019-10 od 25. rujna 2019. kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva, Klasa: UP/II-342-22/18-01/51, URBROJ: 530-03-1-1-1-18-2 od 14. prosinca 2018. Predmetnim rješenjem Ministarstva odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule Klasa: UP/I-342-01/18-01/155, URBROJ: 2168/01-03-06-000054-18-4 od 9. srpnja 2018. koje se odnosilo na lokaciju AC Stoja 3.2 za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon, jer da je brodica 2350 PU registrirana kao brodica na vesla.

43. Svjedok TĆ, koja je bila zaposlenica Grada Pule, je u bitnome izjavila da je vodila kompletan upravni postupak za dodjelu koncesijskih odobrenja do prezentacije spisa vijeću za dodjelu koncesijskih odobrenja, te nakon njihove odluke nastavila je rad na predmetu, dostavljala odluke, odnosno odrađivala administrativni dio upravnog postupka. Ona nije bila član vijeća već tajnik tog vijeća Grada Pule za davanje koncesijskih odobrenja. U tom prethodnom postupku utvrđivala je ukupnost spisa, u kojem je roku podnesen zahtjev za dodjelu koncesijskog odobrenja i sve što je trebalo da spis bude potpun do predaje vijeću. U prethodnom postupku utvrđivao se i redoslijed podnošenja zahtjeva za dodjelu koncesijskih odobrenja. Uredbom je propisano da prednost ima prvi predani uredan zahtjev za dodjelu koncesijskog odobrenja, to je bilo propisano i odlukom Grada Pule, a uputom ministarstva bilo je navedeno da ukoliko Grad nije donio odluku o upravljanju pomorskim dobrom za narednu godinu, da se urednim zahtjevom smatra i onaj koji je podnijet nakon proteka roka u kojem je Grad trebao donijeti tu odluku o upravljanju pomorskim dobrom, odnosno prema toj uputi zahtjev za dodjelu koncesijskog odobrenja koji je podnesen nakon tog roka nije se smatrao preuranjenim. U skladu s tom uputom ministarstva postupalo se i 2018. Sjeća se da je tužitelj kao i ostali predao zahtjev mailom i fizički, ali primijenili su uputu ministarstva da se i zahtjevi koji su predani prije donošenja odluke o upravljanju pomorskim dobrom ali nakon 1.12. u godini ne smatraju preuranjenima. Glede zahtjeva tužitelja u toj 2018., neki su zahtjevi bili odbačeni kao nepotpuni, neki nisu bili prihvaćeni jer tužiteljevi zahtjevi nisu predani prvi u prednosnom redu, a nekim zahtjevima je bilo i udovoljeno. Na sve lokacije primjenjivala se spomenuta uputa ministarstva na isti način. Za poslove tajnika vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja nije dobivala posebnu naknadu, te poslove je obavljala kao zaposlenik Grada Pule u okviru redovnih ovlaštenja. Vijeću nije iznosila pravno mišljenje glede pojedinih predmetai. Sa mišljenjem ministarstva bili su upoznati voditelj odsjeka, to je bio DĆ, i pomoćnica pročelnika ĆĆ. Na upit kako je društvo SPORT MARE d.o.o. moglo znati sve uvjete i lokacije prilikom podnošenja zahtjeva prije donošenja odluke o planu upravljanja pomorskim dobrom, izjavila je da su se ti planovi donosili svake godine i da se nisu mijenjali, osim što je u ovom slučaju primijenjena nova odredba a to je prednost ranijeg podnošenja zahtjeva. Na lokacijama koje su predmet ovog postupka a nakon objavljivanja odluke o donošenju plana upravljanja pomorskim dobrom za 2018. na području Grada Pule prvi je zahtjev podnio ovdje tužitelj. Svi predmeti su se dostavljali vijeću koje je odlučivalo i o pravovremenosti, potpunosti i osnovanosti zahtjeva te o periodima za koje se izdavalo koncesijsko odobrenje. U provođenju procedure primjenjivao se Zakon o upravnom postupku a vijeće je primjenjivalo Uredbu. Rješenja po zahtjevima za dodjelu koncesijskih odobrenja izrađivala su se nakon što je vijeće donijelo odluke po tim zahtjevima.

44. Svjedok ĆĆ je u bitnome izjavila da je 2018. bila zaposlenik Grada Pule kao pomoćnica pročelnika upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu. Grad Pula je trebao donijeti plan upravljanja pomorskim dobrom do 1.12.2017., međutim donijet je početkom 2018. Te godine primijenili su naputak ministarstva da se pravovremenim zahtjevom za dodjelu koncesijskog odobrenja smatra i onaj koji je podnesen nakon 1.12.2017. iako još plan nije bio donesen. Sudjelovala je u izradi nacrta akta u smislu da je kao nadređeni pregledala nacrt koji je izradila TĆ. Ona je i zaprimala zahtjeve, obradila ih i spremila dokumentaciju za sjednicu vijeća. Zna da je bilo zahtjeva koji su bili podneseni prije donošenja plana. Pred vijeće su se donosili svi spisi.

45. Svjedok HĆ je u bitnome izjavio da je 2018. bio predsjednik vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja za lokacije iz tužbe. Ne sjeća se na koji način se provodio postupak za dodjelu koncesijskih odobrenja, osim da su ga provodili u skladu sa zakonom. Sjeća se da su ljudi čekali na Bajakovu za predaju zahtjeva. Nije se radilo o licitaciji već o tome tko prvi preda zahtjev. Predmetne upravne postupke vodila je pravna služba unutar odjela kojeg je bio pročelnik, to su bile TĆ, DĆ, ĆĆ.

46. Svjedok DĆ je u bitnome izjavio da je u sporno vrijeme bio zaposlenik Grada Pule na mjestu voditelja odsjeka za imovinu. U tom odsjeku zaprimani su zahtjevi i vršene pripremne radnje za dodjelu koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru. Za te poslove bila je zadužena jedna osoba i u to vrijeme to je bila CĆH. Dodjela koncesijskih odobrenja vršila se na temelju odredbi Uredbe o dodjeli koncesijskih odobrenja, dakle bez natječaja. Zaposlenik u tom uredu bio je i u vrijeme kada je donesena ta uredba te u početku nije bilo problema jer nije bilo puno interesenata pa je svima moglo biti udovoljeno. Tek kasnije se pojavio veći interes za dodjelu tih odobrenja. Takva je situacija bila na području cijele države. SPORT TIM d.o.o. i SPORT MARE d.o.o., su oba podnijela zahtjeve za iste lokacije. Jedan zahtjev je podnesen prije donošenja Plana upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Pule za 2018. dok je drugi zahtjev podnesen nakon donošenja tog Plana. Postalo je sporno koji je od tih zahtjeva sukladno uredbi prvi podnesen. Prilikom zauzimanja mišljenja oslanjali su se na upravno pravnu praksu drugostupanjskog tijela i mišljenja. Unutar njihovog odsjeka se raspravljalo i donijelo prijedlog odluke a konačnu odluku je donijelo vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja. Koncesijsko odobrenje bilo je dodijeljeno trgovačkom društvu koje je zahtjev bilo podnijelo prije donošenja Plana. U to vrijeme nije imao saznanja o praksi u sličnim situacijama na području Republike Hrvatske. Kasnije je kao odvjetnik zastupao stranku koja je podnijela zahtjev prije podnošenja plana i nije uspjela u tom postupku jer je zauzet suprotan stav u upravno pravnoj praksi. Plan donosi gradsko vijeće Grada Pule te Grad Pula naplaćuje i naknadu za koncesijsko odobrenje. Te 2018. Plan nije bio donesen na vrijeme i te 2018. on nije sudjelovao u radu vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja. Vijeće je specifično tijelo koje se formira na temelju uredbe, međutim osniva se pri Gradu Puli koji osigurava uvjete za rad tijela, imenuje članove i isplaćuje im naknadu za rad ali nije u sustavu gradske uprave. Naknada za dodjelu koncesijskih odobrenja se uplaćuje u proračun Grada Pule te se i naknada članovima vijeća isplaćuje iz proračuna Grada Pule.

47. Svjedok ĐĆ, suprug zakonske zastupnice tužitelja, je u bitnome izjavio da je osobno sudjelovao od samog početka prilikom podnošenja zahtjeva za dodjelu koncesijskih odobrenja tužitelja 2018. Radi informiranja za podnošenje zahtjeva obratio se HĆ u [adresa], te je predlagao da tužitelj podnese te zahtjeve već 1.1., međutim rekao mu je da ni slučajno, da će time samo zakomplicirati stvar i da će doći dan da se to podnese, pri tome se mislilo da će biti objavljen natječaj. Svaki tjedan su zvali službenicu ĆĆ kada će biti natječaj objavljen. Međutim jedne večeri nazvao ga je RĆ, zamjenik gradonačelnika Grada Pule i rekao mu je da evo sad ima priliku za natjecanje za dodjelu koncesijskih odobrenja ali da mora ići na Bajakovo jer da je tu jedina pošta koja radi od ponoći. On i supruga otišli su 3 dana ranije na Bajakovo, u to vrijeme čuo se sa nekima koji su krenuli sat dva prije, konkretno ŠĆ, koji je rekao neka povede nekog drugog umjesto supruge jer da je moguće da bude "gužva". Na pošti u Bajakovu bila je lista u koju su se upisivali kako je tko dolazio na red. Netko je morao čekati u redu jer ako si se iz bilo kojeg razloga udaljio, morao je stati zadnji u red. Njih se troje izmjenjivalo da zadrže redoslijed. U odnosu na oglašene lokacije tužitelj je prvi uspio predati zahtjeve za dodjelu koncesijskih odobrenja. Nakon toga je kontaktirao RĆ, HĆ i ĆĆ. Ona mu je nakon otprilike 5 dana telefonskim putem javila da su prvi predali potpun i uredan zahtjev i da se malo strpi dok se ne naprave ugovori. Nakon toga, protekom 7-10 dana ponovo ih je zvao, rečeno mu je da još nije riješeno, a nakon toga mu je ĆĆ javila neka dođe jer da se nešto zakompliciralo. Došao je kod ĆĆ koja je bila jako nervozna te su otišli kod HĆ koji mu je u suštini rekao da neće dobiti koncesiju jer da se javilo previše ljudi od Arenaturista, odnosno trebali su zaštititi da Arenaturist zadrži postojeće lokacije u koncesiji. U odnosu na četiri zahtjeva nisu uspjeli jer je navedeno da brodice nemaju motor, iako su ga imale i ranije su i sudjelovale u davanju koncesijskog odobrenja samo što se propis promijenio u vezi načina upisa motora u plovidbenu dozvolu. Tužitelj nije bio pozivan na dopunu zahtjeva. Na lokaciji hotel Brioni 8.3 - iznajmljivanje sredstva za vuču, bilo je povučeno koncesijsko odobrenje za to sredstvo na lokaciji "Svjetionik" te je kao takvo moglo sudjelovati u natječaju za novu dodjelu koncesijskog odobrenja. Sa jednim sredstvom za vuču može se raditi na više lokacija jer to upravo radi SPORT MARE d.o.o. Sa istim gliserom za kojeg je odbijen zahtjev radio je 2016. na dvije lokacije, u Puli i Vrsaru. Te 2018. i 2019. tužitelj nije ništa radio, on se osobno zaposlio kao skiper. Tužitelj je osnovan 2018.

48. Svjedok EĆ je u bitnome izjavila da je bila član vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja 2018. Članovi vijeća bili su iz raznih institucija, ne samo iz Grada Pule, npr. iz županije, Lučke kapetanije i sl. Ona je bila član vijeća vezano za njenu osnovnu struku a radila je na poslovima prostornog planiranja u Gradu Puli. Predmete je zaprimao odjel te su oni kontrolirali pravovremenost i urednost zahtjeva, pa su na vijeće dolazili samo uredni i potpuni predmeti, tu im je prezentiran podnositelj zahtjeva, o kakvom se zahtjevu radi, i oni su potom glasovali. Sjeća se da su bili neki problemi te godine, spominjalo se da su ljudi odlazili na Bajakovo, no vijeće nije odlučivalo da li je nekakav zahtjev pravovremen ili potpun, već je to radio odjel a na vijeće je dolazio potpun i pravovremen zahtjev kojeg je kao takvog prezentirao referent odjela koji je bio zadužen za pripremu predmeta. Sjeća se da se u dijelu pripreme tražilo mišljenje ministarstva, ne zna da li prije ili poslije donošenja odluka na vijeću u vezi ovih konkretnih zahtjeva. CĆH je imala ulogu prezentirati na vijeću pojedine predmete, a ona je bila zaposlenica u odjelu. Logističku potporu vijeću vršio je upravni odjel kako u smislu pripreme materijala za vijeće tako i nakon sjednice vijeća za sastav zapisnika i sastavljanje odluka.

49. Svjedok FĆ, koji je 2018. bio gradonačelnik Grada Pule, je u bitnome izjavio da su se koncesijska odobrenja na pomorskom dobru izdavala po propisanim procedurama, da je kao gradonačelnik donosio plan upravljanja pomorskim dobrom a da je pripreme za taj dokument vršio nadležni upravni odjel. Poznata mu je načelna procedura dodjele koncesijskih odobrenja ali kao gradonačelnik u samim postupcima nije sudjelovao.

50. Svjedok KĆ, zaposlenik u društvu SPORT MARE d.o.o. od 2010. u kojem je bio i direktor i vlasnik, u bitnome je izjavio da je 2018. godine SPORT MARE d.o.o. dobio koncesijska odobrenja kod Hotela Brioni i u autokampu Stoja. Zahtjeve za dodjelu tih odobrenja u ime društva predavao je isključivo on i to ili 1. prosinca ili 1. siječnja i to zbog nekog pravila vezanog za plan, za koje ne zna kako točno glasi. Imao je nekakva saznanja i godinama je na takav način odnosno na te datume predavao zahtjeve. Ne sjeća se da li je društvo bilo pozivano te 2018. na dopunu zahtjeva. Zahtjevu su uvijek prilagali onu dokumentaciju koja je pisala na obrascu. Izjavio je da 1.1.2018. nije znao za koje lokacije će biti donesen plan upravljanja pomorskim dobrom već je zahtjev predao za one lokacije za koje je u prethodnom razdoblju imao koncesijska odobrenja. Zahtjeve je ponovo predao i u ožujku nakon što je plan donesen iz razloga što nije znao koja će se pravila primjenjivati pa je za svaki slučaj zahtjeve predao ponovo. Ne sjeća se koliko je prihoda ostvarilo društvo SPORT MARE d.o.o. u toku jedne godine. Po njegovom mišljenju kad se plate sve obaveze od tog se posla ne može živjeti.

51. Svjedok ČĆ, koji je bio član vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru za Grad Pulu, je u bitnome izjavio da je vijeće donosilo odluku u pravilu samo o potpunim i pravovremenim prijavama a da su o nepravodobnim i nepotpunim prijavama članovi vijeća bili samo informirani na način da im je prezentirano tko je podnio takve prijave i u čemu se sastoji nedostatak odnosno zašto nije pravovremen ili potpun prijedlog za dodjelu koncesije. Za njih je bila nadležna OĆ koja je donijela spise i izvijestila vijeće kako je naveo. Odluku da je prijedlog nepravovremen ili nepotpun donosilo je tijelo Grada. Članovi vijeća bi dobili na uvid i takve predmete da su tražili, ali oni su prihvatili stav stručne službe, koja je po njegovoj procjeni bila stručna za donošenje takvih ocjena. Suštinski su kao vijeće donosili odluku o tome koji je prijedlog najpovoljniji s obzirom na oglašene uvjete. Zapisnike sa sjednice vijeća primali su prije sljedeće sjednice vijeća skupa sa dokumentacijom za novu sjednicu. Na takve zapisnike mogli su dati primjedbe.

52. Svjedok AĆ je u bitnome izjavio da je svojedobno bio član vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Pule u ime Istarske županije, vjerojatno i 2018., da kao članovi vijeća nisu odlučivali koji je zahtjev pristigao prvi niti koji je pravovremen, predstavnica upravnog odjela im je to prezentirala, i to koji su zahtjevi pristigli i koji su uredni, jer nije samo rok bio bitan. Nije mu poznato da su kao pravovremeni bili uzeti u obzir zahtjevi koji su pristigli prije objave plana o dodjeli koncesijskih odobrenja, konkretan slučaj iz 2018. koji bi se odnosio na hotel Brioni i kamp Stoju, nije mu poznat.

53. Zakonska zastupnica tužitelja Tea Mavrić je u bitnome izjavila da su se već krajem 2017. počeli raspitivati u službama u [adresa], kod HĆ, da li da se kao i ranijih godina prijavljuju prije 1. siječnja za dodjelu koncesijskih odobrenja, međutim rekao je da to ne čine ni slučajno jer da sada više neće biti dovoljno samo predati ispunjeni obrazac zahtjeva već da će trebati priložiti i dokumentaciju te da se prije donošenja plana još ne zna koliko će npr. jet skia biti predviđeno na pojedinoj lokaciji, a također da je moguće da neke lokacije budu ukinute. Stoga im je rečeno da čekaju objavu plana u Narodnim novinama. Kako je već bio ožujak 2018. već su svi bili pomalo nervozni te je jednu večer njenog supruga nazvao dogradonačelnik i rekao da će vjerojatno morati na Bajakovo radi predaje zahtjeva na poštu, sve na način kako je njen suprug iskazivao u ovom predmetu.

54. Jedan od zahtjeva bio im je odbijen iz razloga da je sredstvo za vuču korišteno na drugoj lokaciji, a da isto sredstvo se ne može koristiti za dvije lokacije. To nije bilo točno te su kasnije pred sudom i dokazali da su bili odustali od tog sredstva za vuču a potom je bila i ukinuta lokacija Svjetionik od strane Lučke uprave. Oni su sa sredstvom za vuču aplicirali za lokaciju Hotel Brioni 8.3, te im je taj zahtjev odbijen iz spomenutog razloga. Prije 2018. radila je sa suprugom na lokaciji Svjetionik iste poslove a suprug je 15 godina prije toga radio za drugu firmu iste poslove te su na temelju tih iskustava u ovom postupku postavili zahtjev za naknadu izgubljene dobiti. Pet zahtjeva za dodjelu koncesijskih odobrenja odbijeno je tužitelju jer da se ne radi o brodicama na motorni pogon što nije točno jer te brodice imaju motor koji ima svoj broj odnosno registraciju, međutim to nije prihvaćeno jer tu vrstu motora se ne prihvaća po našim regulativama zbog nekih eko certifikata kod Yamaha motora. Koliko joj je poznato brodice na takav motorni pogon prihvaćaju se u Općini Medulin i drugi iznajmljivači koriste brodice s takvim motorima u svrhu iznajmljivanja i to na području Grada Pule, samo nije riječ o koncesijskim odobrenjima. Nakon cca 5-7 dana od predaje zahtjeva na Bajakovu od ĆĆ dobili su informaciju da su im zahtjevi pravovremeni, uredni i da su ih prvi predali. Načuli su da se zbog "većih igrača", konkretno Arenaturista, odlučilo da se neće ugovori sklapati s onim tko je prvi predao zahtjev nego na način da Arenaturist dobije koncesije za ono za što su aplicirali. Inače Arenaturist nije konkurirala za iste koncesije kao tužitelj. Obratili su se ponovo HĆ i gradonačelniku, sudjelovala je i ĆĆ, te im je u bitnome rečeno da pronađu neku drugu lokaciju koja bi im bila zadovoljavajuća. Predložili su tri lokacije koje im nisu mogli ponuditi, i to za dvije lokacije jer nisu odobrene od Lučke kapetanije zato što se radilo o plovnom putu, a za treću lokaciju nije bila suglasna osoba iz Grada. I na tome je stalo, već je bio kraj lipnja, koncesionari su već počeli raditi na tim lokacijama a tužitelj je odbijajuća rješenja dobio tek u kolovozu. Glede opreme koju su bili pribavili, dio su prodali a za dio još uvijek otplaćuju kredite. Sa članovima vijeća nisu komunicirali, za tu problematiku se u Gradu obraćalo uvijek CĆH. Tužitelj je osnovan 2018. upravo kako bi se javio na natječaj za dodjelu predmetnih koncesijskih odobrenja. Na drugim lokacijama posluju sa drugim društvom.

55. Iz iskaza saslušanih svjedoka u bitnome proizlazi da je Upravni odjel Grada Pule za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu zaprimao zahtjeve za izdavanje koncesijskih odobrenja za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, formirao predmete, vršio provjeru jesu li zahtjevi pravovremeno podneseni i jesu li potpuni, odnosno prezentirao predmete Vijeću za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule, te potom, nakon što je Vijeće donijelo odluke, izrađivao rješenja.

56. Uvidom u Zapisnik Vijeća od 3. svibnja 2018. i uvidom u predmete Upravnog odjela Grada Pule za prostorno uređenje komunalni sustav i imovinu formiranim po zahtjevima za dodjelu koncesijskih odobrenja Sport Tim d.o.o. i Sport Mare d.o.o., proizlazi da je za lokacije navedene u tužbi tužitelj podnio zahtjeve nakon donošenja Odluke o donošenju plana upravljanja pomorskim dobrom na području grada Pule za 2018., od 23. veljača 2018. i čim je ta Odluka stupila na snagu 9. ožujka 2018, dok je Sport Mare d.o.o. zahtjeve podnio 2. siječnja 2018., odnosno više od dva mjeseca prije stupanja na snagu predmetne Odluke.

57. Vijeće za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule je u rješenjima kao prvi razlog odbijanja tužiteljevih zahtjeva naveo da je za iste lokacije 2. siječnja 2018. predan zahtjev trgovačkog društva Sport Mare d.o.o. koji je utvrđen urednim i potpunim i da je tom društvu temeljem odredbe članka 101. Zakona o općem upravnom postupku valjalo donijeti koncesijsko odobrenje.

58. U obrazloženju tih rješenja Vijeće se pozvalo na Naputak Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva Klasa: 342-22/18-01/47, Urbroj: 530- 03-1-2-1-18-2 od 20. veljače 2018.

59. U tom Naputku, naslovljenom na Vijeće za davanje koncesijskih odobrenja Grada Rijeke koje je zatražilo mišljenje, u bitnome je navedeno da zahtjev za davanje koncesijskog odobrenja za obavljanje djelatnosti u idućoj godini podnesen nakon 1. prosinca tekuće godine Vijeće treba uzeti u obzir prilikom rješavanja o usklađenosti zahtjeva sa godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom i u slučaju kada je plan donesen iza 1. prosinca tekuće godine, ako je županija na njega dala svoju suglasnost.

60. Postupak davanja koncesijskog odobrenja provodi se prema odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/2003, 141/2006 i 38/2009, 123/2011, 56/2016, dalje: ZPDIML), Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009, dalje: ZUP) i Uredbe o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru („Narodne novine“ broj 36/2004, 63/2008, 133/2013, 63/2014 , dalje: Uredba).

61. Odredbe ZPDIML (odredba članka 38. i 39.) ne sadrže pobliže propisan postupak za dodjelu koncesijskog odobrenja, već samo općenite odredbe, te se između ostalog određuje da Vlada Republike Hrvatske propisom iz članka 37. stavak 1. tog Zakona (koja se odredba odnosi na postupak davanja koncesije te kriterije za određivanje visine koncesijske naknade) određuje djelatnosti za koje se može dati koncesijsko odobrenje te propisuje postupak i naknadu za davanje koncesijskog odobrenja, koje izdaje Vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja, a protiv rješenja tog tijela može se podnijeti žalba Ministarstvu.

62. Detaljnije odredbe glede postupka izdavanja koncesijskog odobrenja sadrži Uredba. Prema odredbi članka 2. stavak 4. Uredbe, odobrenje za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru upravni je akt na čije donošenje se primjenjuju odredbe ZUP, ako odredbama ZPDIML i odredbama te Uredbe nije drugačije propisano.

63. Prema odredbi članka 5. Uredbe, Poglavarstvo grada/općine donosi godišnji plan upravljanja pomorskim dobrom za svaku godinu i dostavlja ga nadležnom tijelu samouprave u županiji najkasnije do 1. prosinca tekuće godine (stavak 1.). Godišnji plan iz stavka 1. tog članka mora biti usklađen sa županijskim godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom u pogledu plana koncesioniranja i davanja koncesijskih odobrenja, o čemu nadležno tijelo u županiji daje potvrdu (stavak 2.). Godišnji plan upravljanja pomorskim dobrom iz stavka 1. tog članka, obavezno sadrži plan redovnog upravljanja pomorskim dobrom, sredstva za redovno upravljanje, te popis djelatnosti iz Jedinstvenog popisa djelatnosti na pomorskom dobru, koje se mogu obavljati na području grada/općine koja ga donosi i mikrolokacije za obavljanje istih djelatnosti (opisno, skica, k.č.br. ili dr.) (stavak 3.). Vijeće/poglavarstvo grada/općine dužno je jednom godišnje, a najkasnije do 15. siječnja tekuće godine nadležnom tijelu samouprave u županiji dostaviti pisano izvješće o izvršenju godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom za prethodnu godinu, s izraženim podacima o broju datih odobrenja i uprihođenim sredstvima (stavak 4.).

64. Daljnje odredbe o postupku davanja koncesijskog odobrenja sadržane su u odredbama članka 6. do 12. Uredbe, pa je tako reguliran način podnošenja zahtjeva, detalji vezani uz Vijeće za davanje koncesijskog odobrenja, sadržaj zahtjeva te priloge uz zahtjev, te postupanje vijeća po zaprimljenom zahtjevu.

65. Uredba ne sadrži odredbe glede rokova za podnošenje zahtjeva za dodjelu koncesijskog odobrenja.

66. No, godišnji plan upravljanja pomorskim dobrom za svaku godinu, sukladno citiranim odredbama Uredbe, predstavlja opći akt (takav stav izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, posl.br. Usoz-110/16-9 od 4. srpnja 2018.), te se stoga na njega analogno primjenjuje odredba članka 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15 i 123/17, dalje: ZLP(R)S).

67. Odredbom članka 73. ZLP(R)S propisano je da se prije nego što stupi na snagu, opći akt obavezno objavljuje u službenom glasilu jedinice (stavak 1.), odnosno službenom glasilu županije (stavak 2.), te da isti stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, te da se iznimno, općim aktom može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu prvog dana od dana objave (stavak 3.). Opći akt ne može imati povratno djelovanje (stavak 4.).

68. Stoga godišnji plan upravljanja pomorskim dobrom stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, odnosno iznimno, ako je to određeno samim planom, prvog dana od dana objave te ne može imati povratno djelovanje.

69. U konkretnom slučaju na postupak davanja koncesijskog odobrenja primjenjuje se i Odluka o donošenju plana upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Pule za 2018. godinu, Klasa: 342-01/17-01/26, Urbroj: 2168-0-103-06-00054- 18-4 od 23. veljače 2018. (dalje: Odluka). Tom Odlukom su, pored ostalog, propisane mikrolokacije za obavljanje djelatnosti na koje se odnosi koncesijsko odobrenje, da se zahtjev predaje na obrascu propisanom Uredbom te su određeno navedeni prilozi koji se predaju uz zahtjev.

70. Sukladno članku 6. stavak 6. Odluke, ukoliko se za istu mikrolokaciju prijavi više podnositelja zahtjeva, prednost ima podnositelj koji je prvi predao uredan i potpun zahtjev.

71. U skladu s člankom 8. Odluke, predmetni Plan upravljanja pomorskim dobrom stupa na snagu osmog dana od dana objave u Službenim novinama Grada Pule a po prethodno pribavljenoj potvrdi od strane nadležnog tijela samouprave u Istarskoj županiji da je isti usklađen sa županijskim godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom. Po stupanju na snagu Plan će se objaviti i na službenim web stranicama Grada Pule i na oglasnoj ploči Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, a po njegovoj objavi mogu se podnositi zahtjevi za davanje koncesijskog odobrenja isključivo na propisanom obrascu i s priloženim upravnim biljezima.

72. Slijedom navedenog proizlazi da se prije objavljivanja odluke o donošenju plana upravljanja pomorskim dobrom za određenu godinu ne može podnijeti uredan i potpun zahtjev jer se tek tom Odlukom određuje popis djelatnosti i mikrolokacije na kojima se mogu obavljati te djelatnosti.

73. No, odbijanje zahtjeva tužitelja za lokaciju Hotel Brioni 8.3, za iznajmljivanje sredstava za vuču, zatim za tri lokacije AC Stoja 3.2, za iznajmljivanje brodica na motorni pogon (brodice 2349 EU, 2350 PU i 2351 PU), za dvije lokacije Hotel Brioni 8.2, za iznajmljivanje brodica na motorni pogon (brodice 2347 PU i 2348 PU) je pravomoćno na temelju presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske što znači da je sudskim putem utvrđeno da je odluka Vijeća o odbijanju zahtjeva tužitelja za djelatnosti na predmetnim lokacijama pravilna i zakonita (iz drugih razloga a ne s osnova primjene Naputka glede pravovremenosti zahtjeva podnesenih prije objave i stupanja na snagu Odluke o donošenju plana upravljanja pomorskim dobrom za Grad Pulu za 2018.) te je u odnosu na navedeno neosnovan i tužbeni zahtjev u ovom predmetu koji se temelji na tvrdnji da su donesena nezakonita rješenja i da je tužitelj zbog toga trpio štetu koju bi mu bili dužni naknaditi tuženici.

74. U upravnim predmetima u odnosu na lokaciju AC Stoja 3.1, iznajmljivanje pedalina, lokaciju AC Stoja 3.3, iznajmljivanje sredstava za vuču, te dvije lokacije Hotel Brioni 8.1, iznajmljivanje skutera, koji su vraćeni na prvostupanjski postupak, Vijeće nije donijelo odluku.

75. Odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 150/2011, 12/2013, 93/2016, 104/2016, 66/2019), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporavanih odluka upravnih tijela te tijekom 2018. i 2019. godine u kojima je po navodu tužbe tužitelju nastala šteta, bilo je propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

76. Slijedom te odredbe proizlazi da je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Grad Pulu – Pola neosnovan jer je bilo propisano da Republika Hrvatska odgovara ukoliko šteta nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga, za štetu koja bi nastala nepravilnim ili nezakonitim radom Vijeće za davanje koncesijskih odobrenja odgovarala bi Republika Hrvatska a ne Grad Pula.

77. Naputak Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva Klasa: 342-22/18-01/47, Urbroj: 530-03-1-2-1-18-2 od 20. veljače 2018. zapravo predstavlja pravno shvaćanje a eventualna pogrešna primjena materijalnog prava kao rezultat pogrešnog ili drugačijeg pravnog shvaćanja ne smatra se nezakonitim odnosno nepravilnim radom u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (nepravilan ili nezakonit rad pretpostavlja izuzetno teške povrede zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava, što ovdje nije slučaj). Dakle, Zakonom o sustavu državne uprave nije propisana odgovornost Republike Hrvatske za štetu zbog pogrešnog pravnog shvaćanja javnopravnog tijela.

78. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske, vezano na odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete uzrokovane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, u odluci poslovni broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. (Narodne novine broj 36/07.), u točkama 5., 6. i 7., zauzeo je pravno stajalište prema kojemu za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu u smislu tadašnjeg članka 13. Zakona o sustavu države uprave („Narodne novine“ broj: 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 199/03. i 79/07.) trebaju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke:

- nezakoniti ili nepravilan rad tijela države uprave,

- postojanje štete koja je zbog toga nastala podnositeljima, i

- uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete podnositeljima (pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo).

79. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske ističe da je Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti, a ne na načelu krivnje.

80. Navedena odluka Ustavnog suda predstavlja i daljnje načelno stajalište tog suda, citirano u brojnim odlukama od kojih je i odluka poslovni broj U-III-3903/2022 od 11. rujna 2024., u kojoj je Ustavni sud Republike Hrvatske odbio tužbu navodeći da je u okolnostima konkretnog slučaja naknada štete supsidijarni pravni lijek pod pretpostavkom da povreda nije otklonjena redovnim za tu vrstu povrede otvorenim pravnim lijekom, tj. žalbom zbog šutnje uprave.

81. Člankom 101. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09) propisani su rokovi za odlučivanje o zahtjevima stranaka (u slučajevima neposrednog rješavanja najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva odnosno 60 dana u slučajevima vođenja ispitnog postupka) i pravo stranke da u slučaju nedonošenja rješenja u propisanom roku, može izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.

82. Iz navoda tužitelja (iz podneska od 12. veljače 2024.) a i na temelju uvida u upravne predmete formirane po zahtjevima tužitelja, proizlazi da u odnosu na lokaciju AC Stoja 3.1, iznajmljivanje pedalina, lokaciju AC Stoja 3.3, iznajmljivanje sredstava za vuču, te dvije lokacije Hotel Brioni 8.1, iznajmljivanje skutera, koji su vraćeni na prvostupanjski postupak, Vijeće nije donijelo odluku po zahtjevima tužitelja. Na temelju dokumentacije u spisu ne proizlazi da je tužitelj u propisanim rokovima koristio sredstvo za dovršetak upravnog postupka odnosno izjavio žalbu/pokrenuo upravni spor zbog šutnje administracije. Tužitelj navodima i razlozima tužbe nije doveo u sumnju da bi navedeni pravni lijek bio efikasan da ga je koristio, osobito iz razloga što je u presudama Upravnog suda u Rijeci, kojima su poništena rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (kao drugostupanjskog upravnog tijela) u tim upravnim predmetima, izražen stav o tome da se uredan zahtjev za davanje koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru nije mogao podnijeti prije objavljivanja Odluke o donošenju Plana upravljanja pomorskim dobrom za određenu godinu, a tužitelj svoj tužbeni zahtjev primarno temelji na tvrdnji da su upravna tijela po tom pitanju (pravovremenog podnošenja zahtjeva) prilikom odlučivanja o njegovim zahtjevima postupala nezakonito i nepravilno. Stoga je i u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

83. Pisani iskazi svjedoka JĆH, NĆ, SĆ, LĆ, VĆ, MĆ, PĆ, GĆ dani su na okolnost visine tužbenog zahtjeva te stoga nisu relevantni za odlučivanje o osnovi tužbenog zahtjeva.

84. Zahtjevu tužitelja za isplatom naknade izmakle dobiti ne može se priznati svojstvo legitimnog pa time ni pravno zaštićenog očekivanja niti u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda budući da to društvo od kada je osnovano uopće nije poslovalo i nije ostvarivalo prihode, što proizlazi iz iskaza svjedoka ĐĆ, koji je izjavio da društvo nije ništa radilo 2018. i 2019., i iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja Tee Mavrić, koja je izjavila da je tužitelj osnovan 2018. upravo kako bi se javio na natječaj za dodjelu koncesijskih odobrenja te je u to vrijeme imao samo nju kao zaposlenicu.

85. Naime, Europski sud za ljudska prava je utvrdio da se budući prihod smatra imovinom samo kada je već bio ostvarivan ili kada po tom osnovu postoji ovršiva tražbina (Bahçeyaka protiv Turske (br. 74463/01, presuda od **.**.2006.); J protiv Ujedinjenog Kraljevstva (br. 23780/08, presuda od 13. ožujka 2012.); te Konstantin Stefanov protiv Bugarske (br. 35399/05, presuda od 27. listopada 2015.).

86. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova. Vrijednost predmeta spora u tužbi je naznačena u iznosu od 1.476.000,00 kuna/195.898,87 eura.

87. Po odredbi članka 151. stavak 3., 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) naloženo je tužitelju da namiri prvotuženiku trošak od 48,00 eura koji mu je nastao isplatom putnog troška svjedoku CĆH, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja odluke 10. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (za „ostale odnose“), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

88. Na temelju istih odredbi naloženo je tužitelju da namiri drugotuženici trošak za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, sastav odgovora na tužbu, odgovora na reviziju, podneska od 2. svibnja 2024., zastupanje na ročištima 11. rujna 2024., 26. studenog 2024. i 27. veljače 2025., sve po 1.990,84 eura, koliko je za pojedinu radnju zatraženo u troškovniku (po tbr. 8/1, 10/6, 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa) iako bi po tbr. 7/1, 8/1 i 9/1, prema vrijednosti predmeta spora za pojedinu radnju nagrada iznosila 1476 bodova a po tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Nije priznat trošak za sastav podneska od 2. ožujka 2022. jer nije bio nužan za vođenje parnice. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da naknadi drugotuženoj trošak u iznosu od 13.935,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja odluke 10. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (za „ostale odnose“), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

U Pazinu 10. travnja 2025.

Sutkinja

Adrijana Labinjan Skok

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužitelj pp

- prvotuženik

- drugotuženica po ŽDO Pula

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte