REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-3000/20-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Merkur osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 31, OIB: 08937835435, koga zastupa punomoćnica Vanja Joka Brkljačić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja – odvjetnika Ive Eškinja i punomoćnice tuženika, dana 10. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Merkur osiguranje d.d. isplatiti tužitelju EŠ iznos od 4.376,60 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. ožujka 2020. do isplate, po stopi do 31.12.2022. određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 405,50 Eura sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Merkur osiguranje d.d. naknaditi tužitelju EŠ troškove postupka u iznosu od 3.848,08 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je kuća u njegovom vlasništvu na adresi [adresa] u [adresa] zadobila oštećenja uslijed potresa koji se dogodio 22. ožujka 2020. Navodi da je kuća podijeljena na tri etaže kao slobodnostojeća građevina koja se sastoji od dva stana te da je u stanu koji se nalazi u prizemlju svaka prostorija zadobila određeni oblik oštećenja, a najviše su oštećeni zidovi uz otvore i na spojevima, a nastale su i pukotine u nosivom zidu u obliku slova X kao i u dijelu vanjskog zida. U stanu u potkrovlju nastala su manja oštećenja, najviše uz otvore, a njih je tužitelj sanirao soboslikarskim radovima u svibnju 2020., kako bi omogućio nastavak stanovanja. Također, na kući su nastala oštećenja na fasadi u vidu puknuća i pukotina. Navodi da je s tuženikom sklopio policu osiguranja navedenog građevinskog objekta i kućanstva. U tužbi navodi kako je izradio elaborat radi osiguranja dokaza i platio troškove izrade elaborata u iznosu 405,49 Eura, tako da potražuje naknadu toga troška, kao i naknadu štete na nekretnini koju specificira podneskom od 31. svibnja 2023., tako da potražuje, nakon nesporno uplaćenog iznosa od 3.470,97 Eura, isplatu daljnjeg iznosa od 4.782,10 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. ožujka 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate, a potražuje i naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi kako je nesporno da je sa tužiteljem sklopio ugovor o imovinskom osiguranju s uključenim osiguranjem od odgovornosti od potresa broj 411759 kao što je neosporan i nastanak osiguranog slučaja tj. štete uzrokovane potresom koji se dogodio 22. ožujka 2020. na području Zagreba i okolice. Osporava osnov i visinu zahtjeva navodeći kako je u skladu sa dopunskim uvjetima za osiguranje od potresa osigurana šteta nastala na zgradi, a ne i ona nastala na stvarima kućanstva jer one nisu obuhvaćene predmetnom policom osiguranja. Navodi kako je tijekom mirnog postupka tužitelju isplatio na ime nastale štete iznos od 3.470,97 Eura i da je time u cijelosti naknadio štetu tužitelju koja je nastala na njegovoj kući. Navodi da opseg namirene štete odgovara dovođenju objekta u prvobitno stanje, dok preostali dio koji potražuje tužitelj predstavlja naknadu za poboljšice oštećene nekretnine te stoga nije osnovan. Navodi da u skladu s Pravilnikom o registru šteta od prirodnih nepogoda štetu valja procijeniti na način da se procijeni vrijednost istovrsne nove građevine, vrijednost umanji za postotak istrošenosti vezano za starost građevine, a zatim da se procijeni šteta prema stupnju oštećenosti. Navodi kako je nužno razlikovati pojam štete i pojam troška obnove, jer obnova obuhvaća i troškove poboljšanja razine otpornosti kako je to previđeno Zakonom o gradnji, Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom i tehničkim propisom za građevinske konstrukcije, dok osiguranje imovine obuhvaća samo podmirenje nastale štete u skladu s policom osiguranja. Navodi i da je tužitelj bio dužan poduzeti sve mjere radi smanjenja štete pa tako i podnijeti zahtjev za obnovu nadležnom tijelu u skladu sa Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom. Osporava i tijek zateznih kamata smatrajući da tužitelj nije podnošenjem odštetnog zahtjeva dostavio svu dokumentaciju potrebnu za obradu štete. Na pripremnom ročištu nadodaje i prigovor podosiguranja. U skladu sa svim navedenim predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U ovome postupku nesporna je pasivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja i isplata naknade štete u iznosu od 3.470,97 Eura. Sporna je osnovanost zahtjeva za daljnjom isplatom iznosa od 4.782,10 Eura, kao i osnovanost zahtjeva za isplatom zatezne kamate koja na taj iznos teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a i osnovanost tuženikovog prigovora podosiguranja.

4. Radi utvrđenja navedenih spornih okolnosti sud je proveo dokazni postupak, pa je tako izveo dokaze uvidom u policu osiguranja (list 5-6 spisa), račun izrade elaborata (list 7 spisa), elaborat (list 13-44 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine (list 62-67 spisa), Dopunske uvjete za osiguranje od potresa (list 68 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje (list 101-113 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (list 137 spisa), provedena je dopuna građevinskog vještačenja (list 143-161 spisa) te je sudski vještak usmeno obrazložio nalaz i mišljenje (list 181-182 spisa).

5. Osim navedenoga stranke nisu imale nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

6. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Iz police osiguranja koja prileži spisu proizlazi kako je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju broj 411759 dana 31. kolovoza 2018. s početkom osiguranja 25. kolovoza 2018. na neodređeno vrijeme odnosno do otkaza te da je mjesto osiguranja [adresa], a da je predmet osiguranja zgrada

– građevinski objekt, vezano uz osiguranje od opasnosti od potresa, da je svota osiguranja 100.000,00 Eura i godišnja premija 153,60 Eura.

8. Vezano uz tuženikov prigovor podosiguranja izvršen je uvid u članak 24. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika kojima je ugovoreno da se kada se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja veća od svota osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja.

9. Iz Dopunskih uvjeta za osiguranje od potresa tuženika proizlazi kako je ugovoreno da je vrijednost osiguranih stvari njihova stvarna vrijednost u vrijeme nastanka osiguranog slučaja tj. njihova novonabavna vrijednost umanjena za procijenjenu istrošenost, odnosno amortizaciju.

10. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka dipl. ing. RŠ iz Ing Expert d.o.o. vezano uz zadatak dan vještaku da odredi štetu koja je nastala na nekretnini tužitelja u štetnom događaju te njezinu visinu, utvrđeno je da procijenjena vrijednost troškova sanacije štete iznosi ukupno 6.278,05 Eura bez PDV-a, odnosno 7.847,57 Eura s uračunatim PDV-om, s time da je vještak detaljno po stavkama izložio radove koji su potrebni kao i njihovu jediničnu cijenu.

11. Vezano uz prigovor podosiguranja kojega je iznio tuženik, proveden je očevid na licu mjesta 30. siječnja 2023. te je vještak izvršio pregled i mjerenje nekretnine, a potom izradio nalaz i mišljenje te izračunao kako nova građevinska vrijednost obiteljske kuće izgrađene na zemljištu 9202/27 k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] na dan osiguranog slučaja iznosi 93.054,50 Eura, dok građevinska vrijednost iste kuće na dan osiguranog slučaja iznosi 78.747,37 Eura.

12. U istom se mišljenju od 18. svibnja 2023. vještak očitovao i na prigovor tuženika iz podneska od 30. ožujka 2022. u kojemu tuženik prigovara kako je vještak prilikom procjene troškova radova za sanaciju uzeo u obzir i radove koji dovode do poboljšice nekretnine, a ne do dovođenja iste u prvobitno stanje. Tako je vještak odgovorio na te navode na način da je procjena vrijednosti radova sanacije sačinjena uobičajenom metodologijom, odnosno izradom troškovnika radova koje je potrebno izvesti za sanaciju oštećenja. Vještak je naveo kako je prema fotodokumentaciji koja prileži spisu vidljivo da su zidovi nakon potresa bili oštećeni te da su vidljive brojne pukotine na zidovima i stropovima koje je potrebno sanirati, a potom i soboslikarski obraditi, što prema pravilima struke nije moguće izvršiti parcijalno, već u cijelosti. Isto tako, nije moguća parcijalna izmjena pločica, već je potrebno iste zamijeniti u cijelosti. Zamjena vrata se ne odnosi na dotrajala vrata podruma, već na vrata na dnevnom boravku prema ostavi, a koja su bila oštećena.

13. Vještak je na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. rujna 2024. usmeno obrazložio nalaz i mišljenje pa je tako naveo kako je u nalazu i mišljenju od 23. veljače 2022. procijenio vrijednost radova na sanaciji obiteljske kuće tužitelja. Tuženik smatra da u skladu sa uvjetima osiguranja ne mogu se priznati stavke koje donose poboljšicu u odnosu na izgled nekretnine i kvalitetu prije potresa. Na isto vještak odgovara na način da je kod izrade troškovnika radova pazio da ne predvidi neke materijale i radove koje bi činile poboljšicu, ali je isto tako predvidio sanaciju na način da se ona vrši novim odnosno suvremenim materijalima koji se standardno koriste kod sanacija upravo ovakvih oštećenja odnosno pukotina koje su nastale na fasadi, nosivim zidovima ili na unutarnjoj žbuci. Ukoliko se ti materijali ne bi primijenili, a tu misli na postavu mrežica ili injektiranje zida reparaturnim mortom, smatra da bi se onda trebali izvesti radovi koji bi bili još obilniji i još skuplji da se nosivi zid koji je doživio takvo oštećenje dovede u prethodno stanje. Drugim riječima, kada bi se on sanirao samo klasičnim materijalima onda bi se trebalo ukloniti dio zida, izvršiti podupiranje tog dijela i eventualno izrade armatobetonske grede na tom mjestu te ponovno zidanje istoga da bi imao čvrstoću kao prethodni. Takvi radovi bi imali veću cijenu nego ovi koje je predvidio. Što se tiče keramičkih pločica, predvidio je zamjenu keramičkih pločica cijene do 120,00 kn po m2 što predstavlja isti rang i kvalitetu keramičkih pločica koje su bile ugrađene u objektu. Po pravilima struke keramičke pločice se mogu djelomično zamijeniti samo u slučaju kada postoji ista kvaliteta i isti tip pločica što je u ovom slučaju nemoguće pronaći. Iz tog razloga je predvidio da se zamijeni keramika u površini od 18,50 m2. Korištenje novih materijala ne znači da će tužitelj zato imati neke poboljšice na kući, već će se samo oštećeni zidovi dovesti u ono stanje nosivosti kakvo je bilo i prije potresa, ali će se to učiniti na drugačiji način novim materijalom. U tome slučaju protupotresna otpornost obnovljenog zida bila bi jednaka onoj prije potresa. Prilikom procjene štete koristio je metodologiju propisanu Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina, a troškovnička metoda koju je koristio pravilna je i ispravna zato jer je jasno vidljivo koje vrste radova je potrebno izvesti, u kojoj količini, po kojoj jediničnoj cijeni, dok je Pravilnikom koji spominje tuženik način izračuna određen određivanjem postupka oštećenosti građevine, što nikako ne može biti toliko precizno i točno kao troškovnik radova koje je potrebno izvesti po kojem će i izvođač radova koji će vršiti sanaciju davati svoju ponudu i iskazati račun.

14. Tako izrađen nalaz i mišljenje, kao i njegovo usmeno obrazloženje, prihvaćeni su u cijelosti, s obzirom da je njima odgovoreno na zadatak postavljen od suda na jasan način, a sve primjedbe otklonjene su usmenim obrazloženjem vještaka na glavnoj raspravi, dok navodi tuženika da vještak nije otklonio prigovor vezano uz metodologiju obračuna nisu osnovani, s obzirom se vještak na tu okolnost jasno očitovao na način da je naveo kako je koristio metodologiju propisanu Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina, a troškovnička metoda koju je koristio pravilna je i ispravna zato jer je jasno vidljivo koje vrste radova je potrebno izvesti, u kojoj količini, po kojoj jediničnoj cijeni, kao što je naveo i da je Pravilnikom koji spominje tuženik način izračuna određen određivanjem postupka oštećenosti građevine, što nikako ne može biti toliko precizno i točno kao troškovnik radova koje je potrebno izvesti po kojem će i izvođač radova koji će vršiti sanaciju davati svoju ponudu i iskazati račun.

15. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- stranke su sklopile Ugovor o osiguranju broj 411759 s početkom trajanja 25. kolovoza 2018. i trajanjem do otkaza, a koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja,

- Policom osiguranja bio je osiguran i rizik od opasnosti potresa za nekretninu tužitelja – zgradu na adresi [adresa], do svote osiguranja 100.000,00 eura,

- 22. ožujka 2020. dogodio se osigurani slučaj – potres u kojemu je oštećen predmet osiguranja u vlasništvu tužitelja,

- tužitelj je idućega dana 23. ožujka 2020. podnio tuženiku odštetni zahtjev te mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 3.470,96 Eura,

- visina štete nastala tužitelju prilikom štetnog događaja utvrđena je u iznosu 7.847,57 Eura s uračunatim PDV-om (a ista se odnosi isključivo na objekt – građevinu).

16. Na tako utvrđeno činjenično stanje valjalo je primijeniti odredbu čl. 35. Općih uvjeta tuženika za osiguranje imovine, iz koje proizlazi kako su stranke ugovorile da je tuženik obvezan isplatiti iznos osigurnine za štetu prouzročenu osiguranim slučajem, a da iznos osigurnine predstavlja naknadu za pretrpljenu štetu.

17. Tuženiku je stoga, izrekom presude pod točkom I. naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos koji preostaje nakon nesporno plaćenog iznosa od 3.470,97 Eura, odnosno naloženo mu je isplatiti iznos od 4.376,60 Eur (7.847,57 Eura - 3.470,97 Eura).

18. Tuženiku je naložena uplata i zatezne kamate na dosuđeni iznos i to od podnošenja odštetnog zahtjeva, koji datum nije niti sporan (23. ožujka 2020.), a u skladu s odredbom čl. 37. Općih uvjeta tuženika za osiguranje imovine, u kojemu je u st. 4. ugovoreno kako, u slučaju da ne ispuni svoju obvezu isplate osigurnine, tuženik je dužan isplatiti osiguraniku zateznu kamatu od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju.

19. Vezano uz prigovor podosiguranja tuženika, valja navesti kako je odredbom čl. 24. Općih uvjeta tuženika o osiguranju imovine ugovoreno kako kada se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja veća od svote osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja.

19.1. U konkretnom slučaju, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka utvrđeno je kako je nova građevinska vrijednost obiteljske kuće izgrađene na zemljištu 920/27 k. o. [katastarska općina] upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] na dan osiguranog slučaja iznosila 93.054,50 Eur, a građevinska vrijednost iste kuće na dan osiguranog slučaja iznosila je 78.747,37 Eura.

19.2. Iz navedenoga jasno proizlazi kako vrijednost osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja nije veća od svote osiguranja, s obzirom da svota osiguranja prema podacima iz police iznosi 100.000,00 Eura, tako da je taj prigovor tuženika neosnovan.

20. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljev zahtjev u ovome postupku nije osnovan, s obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za konstrukcijsku obnovu potresom oštećene obiteljske kuće sukladno Zakonu o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije te mu je rješenjem nadležnog Ministarstva - rješenje o novčanoj pomoći - utvrđeno pravo na novčanu pomoć za troškove konstrukcijske obnove potresom oštećene obiteljske kuće; valja navesti kako navedena činjenica nije od utjecaja na rješenje predmeta u ovoj pravnoj stvari, s obzirom se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužitelja po osnovi ugovornog osiguranja – ugovora o osiguranju sklopljenog s tuženikom 31. kolovoza 2018., a na temelju kojega je tužitelj uplaćivao premije osiguranja i po nastupu osiguranog slučaja tuženik se, kako ugovorom o osiguranju, tako i Općim uvjetima tuženika o osiguranju imovine, točnije čl. 35. Općih uvjeta, koji čine sastavni dio ugovora o osiguranju, dužan tužitelju isplatiti iznos osigurnine za štetu prouzročenu osiguranim slučajem.

20.1. S druge strane, novčana pomoć koju je tužitelj ostvario na temelju rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, od 16. listopada 2023. (list 192-196 spisa) pripada tužitelju na temelju prava koja izviru iz Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj 21/23), koji za cilj ima zaštitu života i zdravlja ljudi, zaštitu imovine, zaštitu životinja, zaštitu okoliša, prirode i kulturne baštine te stvaranje uvjeta za uspostavu normalnoga života na pogođenim područjima (čl. 2. Zakona).

20.2. Stoga novčana pomoć koju je tužitelj ostvario na temelju Zakona o obnovi nije ni u kakvoj vezi s isplatom osigurnine koju tužitelj potražuje u ovome postupku, a koja isplata se tiče ispunjenja ugovorne obveze koju je tuženik preuzeo sklapanjem ugovora o osiguranju s tužiteljem i dužan ju je izvršiti u skladu s čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje: ZOO) prema kojoj odredbi, kao temeljno načelo obveznih odnosa je sadržana obveza i odgovornost za ispunjenje preuzete ugovorne obveze.

20.3. Nije osnovan ni navod tuženika da je tužitelj primanjem novčane naknade sanirao štetu te da ona ne postoji pa da stoga nema niti obveze tuženika na isplatu u ovome postupku. Naime, tuženikova obveza na isplatu, u skladu s njegovom preuzetom ugovornom obvezom nastala je u trenutku nastanka osiguranog slučaja, odnosno, kada zaprimi prijavu o istom, sve u skladu s odredbom čl. 31. i 37. Općih uvjeta tuženika o osiguranju imovine; neovisno o činjenici je li tužitelj nakon nastanka osiguranog slučaja sanirao štetu i za to primio novčanu naknadu koja mu pripada po zakonu.

20.4. Neosnovano je i tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 950. ZOO-a prema kojoj ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu sprječavanja osiguranog slučaja ili obvezu spašavanja, a za to nema opravdanja, obveza osiguratelja smanjuje se za onoliko za koliko je nastala šteta veća zbog toga neispunjenja. Naime, tuženik niti tvrdi niti dokazuje koje su to radnje koje je tužitelj propustio kako bi spriječio nastanak osiguranog slučaja ili obvezu spašavanja predmeta osiguranja.

21. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 405,50 Eura, koji se odnosi na naknadu plaćenog preliminarnog vještačenja – izradu elaborata za osiguranje dokaza, neosnovan je iz razloga što se ne radi o troškovima vještačenja u postupku osiguranja dokaza, koji postupak se vodi pred sudom, a koji postupak je tužitelj imao mogućnosti pokrenuti i ostvariti pravo na naknadu tih troškova. U ovome postupku utvrđuje se tuženikova obveza na isplatu na temelju ugovora o osiguranju i time u vezi sklopljene police osiguranja, a ni iz ugovora o osiguranju odnosno police niti iz Općih uvjeta tuženika ne proizlazi da bi imao obvezu naknade troškova vještačenja koje je na svoju inicijativu samostalno naručio tužitelj. Naime, iz odredbe čl. 31. Općih uvjeta jasno proizlazi da u slučaju da se osiguranik i tuženik ne slože o uzroku i visini štete mogu odrediti vještaka sliste sudskih vještaka nadležnog Županijskog suda koji će dati nalaz i mišljenje, a koja su pitanja sporna utvrđuju osiguranik i tuženik sporazumom o vještačenju i troškove vještačenja snose na jednake dijelove.

22. S obzirom na obrazloženu neosnovanost zahtjeva tužitelja za naknadom tih troškova vještačenja od strane tuženika, tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu tih troškova u iznosu od 405,50 Eura sa zatraženom zateznom kamatom, valjalo je odbiti kao djelomično neosnovan, kao u izreci ove presude pod točkom II. izreke.

23. S obzirom da je s osnovom tužitelj uspio u sporu u cijelosti, a s visinom u postotku 92%, to je njegov ukupan uspjeh 96% što znači da nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva, a zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi, tako da mu u skladu s čl. 154. st. 5. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

23.1. Tužitelju su, kao potrebni, priznati troškovi sastava tužbe i odštetnog zahtjeva sastava odštetnog zahtjeva, tužbe i podnesaka od 2.3.2021., 15.3.2022., 8.7.2022. i 11.10.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 10.11.2021., 20.10.2022., 30.1.2023., 21.3.2024., 18.9.2024. i 27.3.2025. po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 17.11.2021. i 6.9.2023. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) i za zastupanje na ročištu 11.3.2021. u visini 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife) te na ročištu za objavu u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife). Tužitelju nije priznat, jer nije bio potreban, trošak sastava podneska od 25.11.2020., kojim dostavlja potvrdu o plaćenoj pristojbi na tužbu koju je bio dužan platiti prilikom njena podnošenja, kao ni podneska od 8.7.2022., kojim se očituje na očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje. Ukupno dosuđen trošak iznosi 1325 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, iznos od 3.312,50 Eur i trošak pristojbe na tužbu 49,37 Eur i na presudu 94,23 Eur, kao i trošak vještačenja 391,98 Eur, odnosno ukupno 3.848,08 Eur.

24. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 10. travnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rj o pristojbi na presudu 94,23 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku