REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-3359/2017-115

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari I tužiteljice ZĆ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa] I. 14, i II tužitelja MĆ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], oba tužitelja zastupani po punomoćniku ZĆC, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. (OIB 57500462912), Zagreb, Širolina 4, koejg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB 26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. ožujka 2025. godine u prisutnosti I tužiteljice osobno, punomoćnika I i II tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 10. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku naknaditi I tužiteljici iznos od 12.874,11 eura s osnova naknade neimovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku naknaditi II tužitelju iznos od 23.311,88 eura s osnove naknade imovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 22.758,19 eura od dana 1.7.2007. godine do isplate; na iznos od 65,58 eura od 1.7.2007. godine do isplate i na iznos od 488,11 eura od 6.2.2007. godine do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." II Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.475,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (10.4.25.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji podnose tužbu dana 24.6.2008. godine i navode da je I tužiteljica dana 1.1.2007. godine oko 17,00 sati doživjela prometnu nesreću na kolniku državne autoceste A1 Zagreb-Split kod 137 km stupa i 600 m iz smjera Splita u smjeru Zagreba, a do nezgode je došlo kada je I tužiteljica, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], marke „Chrysler“, naišla na iznenadnu i neočekivanu veću količinu odronjenog kamena na kolniku autoceste, uslijed čega je odbačena u lijevu ogradu, a nakon toga i na desnu stranu ceste gdje je došlo do prevrtanja vozila na krov. Vozilo kojim je upravljalo u vlasništvu je II tužitelja, njezinog oca.

1.1. Tužitelji tijekom postupka činjenične navode tužbe dopunjuju na način da dozvoljavaju da su nakupine kamenja na cesti ispale iz nekog vozila, dakle da nije nužno da je kamenje na kolniku završilo zbog odrona s dijela terena uz autocestu.

1.2. Tužitelji tvrda da zapisnik o očevidu sačinjen po djelatnicima policije, dva sata nakon nezgode, nije ispravno sastavljen, jer je u istome propušteno opisati stanje kolnika na način da su pronađene nakupine kamenja.

1.3. Budući je za održavanje prometnice na kojoj se nezgoda dogodila nadležan tuženik, obzirom se radi o državnoj cesti, isti je isključivi krivac, kako tvrde, za nastanak štete nastale I-tužiteljici uslijed zadobivenih ozljeda te II-tužitelju za materijalnu štetu na vozilu. Stoga tužbenim zahtjevom potražuju isplatu naknade štete i to I tužiteljica naknadu neimovinske štete i štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 12.874,11 eura sa kamatom od dana donošenja ove presude. II tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 22.758,19 eura, troška uklanjanja i prijevoza vozila u iznosu od 65,58 eura i na te iznose kamatu potražuje od 1.7.2007. godine do isplate, a na iznos od 488,11 eura, koji se odnosi na troškove čuvanja vozila II tužitelj kamatu potražuje od 6.2.2007. godine do isplate, a sve uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava pasivnu legitimaciju, ali poriče nastanak štetnog događaja kako ga opisuje I tužiteljica, odgovornost i postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja tuženika i štetnog događaja, jer tvrdi da je u svemu postupio u skladu s propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta. Osporava da bi zbog konfiguracije terena moglo doći do odrona kamenja na mjestu nezgode, a osporava u cijelosti da bi na kolniku bilo kamenja i tvrdi da je iz zapisnika o očevidu razvodno da je kolnik bio mokar i smatra da je za nezgodu isključivo kriva I tužiteljica, koja nije prilagodila vožnju uvjetima i stanju ceste te je uslijed nedopuštene i neprilagođene brzine, izgubila kontrolu nad upravljačem vozila i sletjela sa kolnika autoceste.

2.1. Zbog takvih tvrdnji tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

3. Umješač na strani tuženika, osiguravatelj djelatnosti tuženika, u cijelosti se pridružio navodima tuženika i iz odgovora na tužbu i onima iznesenom tijekom postupka. Umješač se zahtjevima protivi u cijelosti, troškove postupka ne traži.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu i o ispitivanju alkoholiziranosti, spis prekršajnog suda, medicinsku dokumentaciju, fotografija vozila i dijela kolnik autoceste, izvid štete, račune, putni radnog lista, dnevnika rada, ophodarski dnevnik i zapisnika o nezgodi, presliku knjige ovjere potpisa, proveden je dokaza prometnim vještačenjem i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka, dokaz medicinskim vještačenje, saslušani su svjedoci: BĆ, SĆ, rođ. NĆ, LĆ, IĆ, DĆ, HĆ, JĆ, UĆ, FĆ, PĆ, ČĆ, GĆ, VĆ, time što se neki od svjedoka saslušani i više puta, i proveden je dokaz saslušanjem I tužiteljice, kao stranke, u svrhu dokazivanja.

4.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

4.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

5. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Otočcu P-18/07 utvrđeno je da je protiv okrivljenice, ovdje I tužiteljice, obustavljen prekršajni postupak radi počinjenja prekršaja iz čl. 51. st .5. primjenom čl. 294. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (zbog nastupa apsolutne zastare). I tužiteljici se stavljalo na teret da brzinu kretanja svojeg vozila nije prilagodila osobinama i stanju ceste.

5.1. Navedeno iz razloga što su djelatnici policijske postaje [adresa], DĆ i RĆ, dana 1.1.2007. godine sačinili zapisnik o očevidu, a po dojavi HAC i to u 18,50 sati, pa su u zapisniku evidentirali mjesto nezgode na 137 km stupa i 600 m AC 1, stanje kolnika mokro i klizavo, sa svim drugim opisima autoceste, ograničenje kretanja brzine na 100 km/h, opisom oštećenja metalne ograde, stupova i SOS telefona, stanjem vozila kojim je upravljala I tužiteljica, evidencijom NĆ kao putnice u vozilu I tužiteljice. Nadalje, uz zapisnik je sačinjena i skica, evidentirano je da nisu pronađeni svjedoci – očevici, da nije bilo ozlijeđenih.

5.2. Djelatnici MUP-a su nakon provedenog očevida smatrali da je I tužiteljica počinila prekršaj, jer nije brzinu vozila prilagodila osobinama i stanju cesta, koju su oni u zapisnik opisali kao klizavu i mokru.

5.3. Prema stanju kojeg su zatekli na kolniku autoceste djelatnici policije evidentirali su oštećenja i tragove koji se nalaze uz desni rub kolnika i izvan kolnika. Tragovi na lijevom prometnom traku i oštećenje središnje zaštitne ograde po djelatnicima policije nije evidentirano.

5.4. Dakle, iz zapisnika sačinjenog po djelatnicima MUP-a proizlazi da isti na kolniku nisu zatekli kamenje prilikom vršenja istoga pa ga nisu niti evidentirali u zapisnik. To u svojem iskazu u bitnome potvrđuje i saslušano policajac DĆ, jer iz njegovog iskaza proizlazi da isti smatra da je u zapisnik unio sve što je na mjestu zatekao.

6. Iz iskaza svjedoka LĆ koji je tog dana (1.1.2007. godine) u službi bio od 7,00 do 19,00 sati utvrđeno je da je isti zajedno sa OĆ tog dana bio u ophodnji i da su dionicom autoceste u redovitoj ophodnji tog dana prošli u 10,15 i 18,20 sati, što je potvrđeno i uvidom u dnevnik ophodnje. Iz iskaza svjedoka IĆ utvrđeno je da je isti u 19,00 sati preuzeo smjenu od LĆ.

6.1. Iz iskaza svjedoka LĆ i IĆ u bitnome proizlazi da oni ostaju ustraju kod toga da su u zapisnik koji se radi za potrebe tuženika, vjerno unijeli sve što su na kolniku našli, dakle da nisu našli kamenje, već dijelove plastike i grumene zemlje, koji su na kolniku završili zbog toga što je I tužiteljica oštetila SOS stupić, sa kojega je otpala plastika, a grumeni zemlje na kolniku su završili zbog izlijetanja vozila I tužiteljice van kolnika.

6.2. Dakle, i to osobe, koje su bile na mjestu događaja isključuju da bi na kolniku tijekom očevida pronašli kamenje.

7. Uvid u foto elaborat, kojeg su djelatnici MUP-a sačinili tijekom uviđaja nije bilo moguće izvršiti, jer je sud obaviješten od Pp Otočac da je negativ osvijetljen prilikom razvijanja, dakle da fotografija nema.

8. Provedenim prometnim vještačenjem po ing. AĆ i ing. Miši Bariću utvrđeno je da oba vještaka potvrđuju činjenice iz zapisnika o očevidu i skice, a to je da nema podataka o kamenju niti na lijevoj niti na desnoj prometnoj traci.

8.1. Međutim, ono što tužitelji tijekom postupka tvrde jest da zapisnik u očevidu policije nije pravilno sastavljen, dakle da su neistinito utvrđene činjenice, jer je propušteno evidentirati kamenje na kolniku.

8.2. Takvo dokazivanje (8.1.) jest dopušteno i temelji se na odredbe čl. 230. st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP).

9. Tvrdnje o kamenju na kolniku tužitelji temelje na iskazu I tužiteljice koja tvrdi da se kretala lijevom trakom (od dvije, autoput) i da je u jednom trenutku ispred sebe, na toj, lijevoj prometnoj traci ugledala piramidalno kamenje, hrpu kamenja, koje je bilo veliko, od čak 60x50 cm do 40x30 cm, a i manje. Zbog toga je zakočila, nakon toga udarila u lijevu stranu (središnju ogradu između dva smjera autoputa), nakon toga se sjeća rotacija, sjeća se da je pogodila SOS stup i završila izvan kolnika, na desnoj strani, na krovu automobila.

9.1. O kamenju na kolniku iskazuje i njezina suvozačica SĆ (rođena NĆ) koja iskazuje da su se kretale lijevom prometnom trakom i da su na toj traci ugledale hrpu kamenja u obliku piramide, neki veći, na sredini kolnika, sa strane manji, da je ona tada I tužiteljici rekla "pazi, kamenje", nakon čega je I tužiteljica zakočila, onda autom udarila u lijevu ogradu, zarotirala se, udarila u desnu ogradu, a nakon toga su se vozilom okrenule na krov. I ta svjedokinja opisuje veće kamenje, veličine cca 30 do 40 cm.

9.2. Svjedok BĆ prošao je istim dijelom autoceste nakon što je I tužiteljica sletjela van kolnika, krećući se iz Dalmacije prema Zagrebu i u svojim iskazima ustraje na tvrdnji da je krećući se na cesti naišao na nešto što je njemu izgledalo kao kamen preko kojeg je uspio preći, a sjeća se i zvukova koji su mu se činili kao zvuk plastike, pa ga je sve zajedno prisililo da stane u zaustavnu traku kako bi vidio je li mu automobil pretrpio neka oštećenja, izašao iz vozila i iza sebe vidio automobil na krovu i dvije siluete kako razgovaraju. Kako je izašao iz automobila sjeća se komadića koji frcaju dalje po cesti, jer prolaze automobili, a ono što misli da je bio kamen nije uspio uočiti. Kada svjedok govori o svom kretanju također govori o lijevoj traci auto kolnika, kao i I tužiteljica i na taj dio kolnika smješta ono što on misli da je kamen.

9.3. Svjedok GĆ ovjerio je kod javnog bilježnika izjavu dana 23.3.2007. godine, a koja činjenica je provjerena uvidom u knjigu ovjera javnog bilježnika, iz koje u bitnome proizlazi da se i on istoga dana kretao autocestom prema Zagrebu, i da je svojim vozilom naletio na hrpu kamenja različitih veličina na autocesti, da je u blizini tog kamenja vidio oštećenu ogradu i crni auto na krovu na prostoru izvan autoceste. Tijekom davanja iskaza pred ovim sudom isti je opovrgnuo da bi ikada dao takvu izjavu, da na prvi dan godine nije putovao auto cestom prema Zagrebu, da II tužitelja uopće ne poznaje, ali je u konačnici priznao da je na izjavi od dana 23.3.2007. godine njegov potpis.

9.4. Svjedok UĆ vidio je oglas u novinama gdje se traže očevici utuženog događaja pa se javio II tužitelju, a u svojem iskazu navodi da se na Novu godinu vraćao iz Like za Zagreb i da je vozeći lijevom trakom autoceste naletio na kolniku na već broj razasutog kamenja različitih boja i oblika, koje je širinom obuhvatilo sve tri prometne trake, ali ga je najviše bilo na lijevoj traci. Taj svjedok u svojim iskazima smatra da je ili došlo do odrona uz autocestu ili da je kamenje ispalo iz nekog teretnog vozila.

10. Cijeneći iskaz I tužiteljice i u točki 9.1. -9.4. svjedoka sud je nastavno prihvatio dokazni prijedlog tuženika kojim je isti tvrdio, da sve kada bi i iskazi bili točni, stanje i konfiguracija terena su takvi da kamenje o kojima I tužiteljica i svjedoci iskazuju, nije moglo na kolniku završiti na način da bi se odronilo s terena koji se proteže uz autocestu. Zbog toga je proveden uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke ing. Miše Barića.

10.1. U zapisniku o očevidu koji su radili djelatnici policije nisu evidentirana oštećenja središnje zaštitne ograde, u koju je, kako iskazuje I tužiteljica, prvo udarila svojim automobilom. Zbog toga je kao početna točka mjerenja uzeta prva točka u smjeru kretanja tužiteljice evidentirana u zapisniku o očevidu, a to su tragovi kočenja i zanašanja desnih kotača vozila I tužiteljice. Na tom mjestu, dakle gdje postoji prvi materijalni trag vještak je izvršio mjerenja terena s desne strane kolnika te je utvrđeno da se prvo radi o travnatom dijelu dužine 6,20 m a nakon toga počinje kosina sa kosinom od oko 60% i visinom od oko 5 m, na tom je mjestu poprečni nagib ceste 7% prema desnom rubu kolnika, a uz desni kolnik je i odvodna kanalica širine oko 1 m. Uz takav opis kosine izvan kolnika pod kutom od 31% sa visinom od oko 5 m kamen, ako pada s vrha kosine i dolazi prvo na travnatu podlogu, koja iznosi 6,2 m od desnog ruba kolnika, može preći udaljenost od oko 5,8 m zbog čega nema tehničke mogućnosti ni da se kamen otkotrlja do ruba kolnika, a niti da dođe do sredine lijevog prometnog traka koji je od kosine udaljen oko 15 m. Zbog toga, utvrđuje vještak, ako je piramidalno kamenje o kojem iskazuju I tužiteljica i njezina suvozačica i bilo na lijevoj prometnoj traci, ono se nije moglo dokotrljati sa kosine s desne strane izvan kolnika.

10.2. Pri tome je za I tužiteljicu još nepovoljnija situacija kada ju se u smjeru njezinog kretanja vraća unazad, jer, kako ona iskazuje, prvo je na lijevoj traci bilo piramidalno kamenje, nakon toga je ona udarila u središnju zaštitnu ogradu, a tek onda u kretanju prešla na desnu stranu, jer je na uviđaju utvrđeno da se 50 m prije početne točke mjerenja, a nakon zelenog pojasa i zaštitnog odbojnika teren blaže diže, ali je u naravi zemljani i travnati, što znači da u tom dijelu uopće nema mogućnosti da se kamenje odroni na kolnik.

10.3. Sud nastavno ističe da za rješenje ovoga spora stanje kolnika i terena izvan kolnika nakon početne točke mjerenja uopće nije odlučno, jer i sama logika ukazuje da se nešto moralo desiti prije pronalaska tragova kočenja i zanašanja desnim kotača vozila kojim je upravljala tužiteljica.

11. Neki od saslušanih svjedoka, npr. UĆ, dozvoljava da je kamenje koje je on vidio na cesti moglo ispasti iz kamiona, tu mogućnost dopušta i prometni vještak i pritom ističe da piramidalna hrpa kamenja može završiti na kolniku jedino ispadanjem iz teretnog vozila, jer ako kamenja dolazi bočno sa kosine onda nikako ne može završit na piramidalnom obliku, već se mora rasuti po čitavom kolniku. I ophodar LĆ u svojem iskazu priznaje da se zna desiti da nešto na cesti završi na način da padne sa auta ili kamiona, a to priznaje i voditelj održavanja dijela autoceste svjedok VĆ. Nadalje, i tužitelji tijekom postupka uz tvrdnju da je kamenje završilo na kolniku zato što se odronilo s terena uz kolnik tvrde da postoji i mogućnost da je kamenje ispalo iz nekog vozila.

12. S obzirom na odlučne činjenice koje su utvrđene uviđajem i prometnim vještačenjem po vještaku ing. Miši Bariću, a kojeg sud prihvaća u cijelosti, jer je sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, nesporno je utvrđeno da, ako se prihvate posebno iskazi I tužiteljice i njezine suvozačice o izgledu i mjestu kamenja na cesti, da tada isto na kolniku nije moglo završiti na način da se odronilo i nakon toga otkotrljalo na kolnik.

12.1. Ta činjenica jest odlučna za rješenje ovog spora, jer se štetni događaj dogodio na autocesti A1, pa se u pogledu obveze održavanja, a time i na pitanje odgovornosti primjenjuje Zakon o javnim cestama (NN 180/04 – u daljnjem tekstu ZOJC) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja. U čl. 54 ZOJC-a propisano je da tuženik društvo za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta i koje je temeljem čl. 24. st. 5 ZOJC imalo ovlast izvoditi radove redovitog održavanja autoceste. Temeljem čl. 18 ZOJC-a jedan od poslova održavanja javne ceste jest – redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i ophodnja.

12.2. Čl. 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 u daljnjem tekstu ZOO) određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala odštetna odgovornost tuženika nužno je da se ispune sve pretpostavke odštetne odgovornosti i to: šteta, štetna radnja, protupravnost i uzročna veza između štete i štetne radnje. Uzročna veza između štete i štetne radnje nikada se ne pretpostavlja i teret dokaza o postojanju uzročne veze uvijek je na tužiteljima.

12.3. Kako je isključena mogućnost da je kamenje na kolniku završilo na način da se odronilo s terena pored, mogla bi se prihvatiti tvrdnja nekih svjedoka pa i samih tužitelja da se kamenje rasulo tj. ispalo iz nekog vozila koje se kretalo autocestom.

12.4. U tom bi slučaju razlog štetnog događaja mogao biti predmet, konkretno kamenje koje je bilo na kolniku autoceste A1.

12.5. U takvoj bi situaciji tuženik odgovarao za štetu nastalu uporabom autoceste po načelu pretpostavljene krivnje, kako je to propisano člankom 1045. stavak 1. ZOO-a, jer autocesta sama po sebi nije opasna stvar, niti je vožnja po autocesti opasna djelatnost. Kada netko odgovara za nastalu štetu prema načelu presumirane krivnje, tada se krivnja pretpostavlja i ne treba je dokazivati, pa tužitelj ne treba dokazivati štetnu radnju tuženika, jer se odgovornost tuženika pretpostavlja, već tuženik treba dokazati da na strani njega nije bilo niti krivnje niti propusta.

13. Ono što tuženik podredno tvrdi, jer ne prihvaća da bi na kolniku uopće bilo kamenja koje je bilo razlog slijetanja I tužiteljice van kolnika, jest da je u cijelosti ispunio svoje obveze nadzora i pregleda autoceste na način da je obavljena ophodnja, pa da nema njegove krivnje. Dakle, tuženik osporava postojanje štetne radnje i uzročne veze sa štetnim događajem.

13.1. U vrijeme štetnog događaja na snazi je bio Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 25/98, 162/98 – u daljnjem tekstu Pravilnik) pa je čl. 3 Pravilnika propisano da su osnovni ciljevi održavanja i zaštite cesta omogućavanje sigurnog odvijanja prometa, a temeljem čl. 13. Pravilnika nadziranje prohodnosti i uporabnosti cesta obavlja ophodarska služba.

13.2. Dužnosti ophodara na dan štetnog događaja bila su propisana Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javne ceste (NN 111/99 – u daljnjem tekstu Pravilnik o ophodnji) pa je tako u čl. 11 propisano da se ophodnja na autocesti obavlja svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata.

13.3. Čl. 14 Pravilnika o ophodnji propisano je da se ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja blagdanom od 06,00 do 18,00 sati. Štetni događaj se desio na Novu godina, koji dan je blagdan prema tada važećem Zakonu o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96) pa su ophodari imali dužnost dionicom proći jednom u 12 sati, što su učinili, jer iz dnevnika proizlazi da su u ophodnju krenuli iz Brinja u 9,15 i u Brinje se vratili 11,05, a drugi puta su u ophodnju krenuli u 16,55, kada su u ophodnji došli i od mjesta štetnog događaja. Tužitelji tijekom postupka i to podneskom od 17.11.2008. godine ne osporavaju da su ophodari službu obavljali sukladno pozitivnim propisima.

14. Kada bi sud kao razlog štetnog događaja utvrdio kamenje na kolniku (12.3. i 12.4.), koje je ispalo iz nekog NN vozila i našlo se na kolniku autoceste A1 tada sud nastavno utvrđuje:

- da je ophodarska služba tuženika prošla spornom dionicom tj. izvršila pregled dionice sukladno čl. 14 Pravilnika o ophodnji i da u pregledu dionice nije uočeno kamenja na kolniku autoceste, jer je njegov posao uklanjati predmete koje zatekne na kolniku;

- da nije bilo niti dojave od korisnika autoceste o kamenju na kolniku, zbog čega sud nastavno utvrđuje da nema krivnje tuženika za nastanak štetnog događaja, izlijetanja vozila II tužitelja kojim je upravljalo I tužiteljica, jer nije bilo propusta u održavanju prometnice od strane tuženika. Tuženik je dokazao da nema njegove krivnje, jer je autocestu održavao sukladno pozitivnim propisima citiranim u ovoj presudi (13.1.-13.3.).

15. Pojednostavljeno, tužitelji bi sa svojim zahtjevom bili odbijeni sve da je u zapisniku o očevidu evidentirano kamenja na mjestu i načinu kako o tome iskazuju prvenstveno I tužiteljica i svjedokinja SĆ. Treba cijeniti da je vještak ing. Barić jasno naveo da veličina i količina kamenja na kolniku, a prema opisu I tužiteljice i svjedokinje SĆ predstavlja prepreku preko koje se niti jedan automobil ne bi mogao kretati tom prometom trakom. Iz toga se mora zaključiti, da, ako je kamenja na kolniku i bilo, da je iz nekog NN vozila ispalo neposredno prije nailaska I tužiteljice. Nastavno, sud bi u takvim uvjetima, a cijeneći utvrđeno utvrdio da na strani tuženika nema krivnje jer nije bilo propusta u održavanju prometnice.

15.1. Drugačija bi situacija bila da je tehnički moguće da se kamenja na kolnik dokotrljalo s terena uz autocestu. Isto iz razloga što je na uviđaju utvrđeno da na tom dijelu, gdje počinje kamena kosina nema zaštitne ograde. Ta se kosina nalazi unutar zaštitnog pojasa, koji prema čl. 37 ZOJC-a iznosi 40 metara, pa bi se smatralo da je došlo do propusta u održavanju autoceste tako da se ista može koristiti na siguran način, jer kameni teren sa kojeg kamenje može završiti na kolniku autoceste i to upravo jer nije postavljena zaštitna žičana ograda svakako bi bio propust u održavanju autoceste, odnosno krivnja na strani tuženika.

15.2. Međutim, takva mogućnost (15.1.) jest tehnički isključene po vještaku.

16. Dakle, ako kamenja na kolniku nije bilo, kako tvrdi tuženik tada na njemu ni nema krivnje, jer razlog slijetanja I tužiteljice sa kolnika nije u propustu tuženika već u neprilagođenoj brzine kretanja I tužiteljice.

16.1. Ako je razlog slijetanja I tužiteljice kamenje na kolniku koje ispada iz NN vozila tada na strani tuženika nema krivnje, jer nema propusta u održavanju kolnika.

16.2. Kamenje na kolniku nije moglo doći otkotrljavši se sa okolnog terena čime je jedina varijanta prema kojoj bi tuženik bio kriv za štetu zbog propusta u održavanju autoceste (15.1.) otpala.

17. Sud u ovoj presudi nije cijenio iskaze drugih saslušanih svjedoka, jer njihovi iskazi ne dovode do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja. Radi se o svjedocima tužitelja koji su na mjesto događaja došli kada je već bio očevid u tijeku, koji svi suglasno iskazuju o kamenju koje su vidjeli na kolniku. Jasno je iz obrazloženja ove presude da u uvjetima kada je isključena mogućnost odrona kamenja na kolnik s okolnog terena, postojanje kamenja na kolniku koje na kolniku može završiti samo ispadanjem iz NN vozila (koju opciju dozvoljavaju i sami tužitelji) tužitelji, uz ostale činjenice utvrđene u postupku, ne mogu procesnu situaciju izokrenuti sebi u korist na način da bi sud mogao utvrditi krivnju tuženika zbog propusta u održavanju kolnika autoceste.

17.1. Kako nema krivnje tuženika to nema niti njegove obveze da tužiteljima naknadi pretrpljenu štetu pa dokazi na okolnost neimovnske štete (medicinska dokumentacija, provedena medicinska vještačenja) i dokazi na okolnost imovinske štete (računi, izvidi štete) i nisu cijenjeni. Kako su sve odlučen činjenice utvrđene do sada provedenim dokazima to sud nije prihvatio daljnje dokazne prijedloge stranaka.

18. ovaj je postupak pokrenut po tužbi oba tužitelja, ali je tijekom postupka razdvojen postupak u odnosu na I tužiteljicu, u oba predmeta je donesena presuda i obje su presude rješenjima Županijskog suda u Zagrebu ukinute.

18.1. Sud je odlučio parnice spojiti, jer su ispunjeni uvjeti iz čl. 313. ZPP-a.

19. O zahtjevu na naknadu parničnog troška tuženika odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1 ZPP-, a prema vrijednosti predmeta spora u svakom od postupaka, za vrijeme dok se postupak vodio po dvije parnice, a za pristup na ročište održano dana 25.3.2025. po zbrojenoj vrijednosti za oba postupka.

19.1. Dosuđen parnični troška odnosi se na ime troškova zastupanja putem odvjetnika.

19.2. Tuženiku je priznat trošak: podnesak 8.2.19, 28.1.20, 10.3.23, 16.12.24, roč. 13.2.19, 7.9.22, 9.10.24. po 200,00 eura; podnesak 13.12.23. i 4.10.24. po 50,00 eura; podnesak 28.2.19. i 31.1.25. po 125,00 eura; podnesak 20.3.19, 12.5.20, roč.

16.4.19, 13.2.20, 10.9.20, 27.9.23, 20.12.23, 26.3.24, 27.5.24, 4.3.25. po 500,00 eura; roč. 25.3.25. 1.000,00 eura ili ukupno 7.750,00 eura što je uvećano za 1.937,50 eura PDV-a i daje trošak od 9.687,50 eura.

19.3. Tuženiku su nadalje priznati materijalni troškovi pristupa svjedoka, i troškovi uviđaja i vještačenja u ukupnom iznosu od 787,96 eura tako da njegov ukupan trošak iznosi 10.475,46 eura, na koji primjenom čl. 151. st. 3 ZPP-a kamata teče od dana donošenja ove presude, a po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

19.4. Sastav ostalih podnesaka tuženiku nije priznat, jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga spora, u istima tuženik ili ponavlja već ranije iznesene tvrdnje ili iznosi svoje viđenje provedenih dokaza, što jest zadatak suda kroz ocjenu provedenih dokaza, a ne zadatak stranaka.

U Zagrebu, 10. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. tužiteljima po pun.

2. tuženiku po pun.

3. umješaču